Kružni tok kod Univerzitetskog kampusa u Banjaluci stvara novi trošak za gradsku kasu. Nakon oko 170.000 maraka predviđenih za hortikulturno uređenje, ugovoreno je još gotovo 150.000 KM bez PDV-a za dodatne i nepredviđene radove.
- Mandić: Nekoga ovaj narod dobro „hortikulturalno zeza“
- Ješić: Dodatni i nepredviđeni radovi postali pravilo
- Za ono što se vidi novca ima
- Kod Lesnine „uređenje“ teško gotovo dva miliona maraka
- Građani zelenilo brane, Grad ga na kružnim tokovima skupo plaća
- Brankica Milojević: Gradnja prepuštena tržištu i investitorima
- Za jedan kružni tok – jedan teren za stotine djece
- Novca ima. Pitanje je za šta
Prema dokumentaciji objavljenoj na Portalu javnih nabavki BiH, predmet najnovijeg ugovora je „Izvođenje dodatnih i nepredviđenih radova na rekonstrukciji raskrsnice Bulevar srpske vojske i Aleja svetog Save sa izgradnjom kružne raskrsnice“. Vrijednost ugovora iznosi 149.899,67 KM bez PDV-a, odnosno oko 175.000 KM sa uračunatim porezom. Posao je dobila grupa ponuđača MIG Elektro d.o.o. Mrkonjić Grad i MG Mind d.o.o. Mrkonjić Grad.
Novi ugovor ne odnosi se isključivo na hortikulturno uređenje, već na dodatne i nepredviđene radove na samoj rekonstrukciji raskrsnice. Riječ je, dakle, o dvije odvojene stavke. Ipak, kada se saberu novac predviđen za hortikulturu i najnoviji dodatni radovi, riječ je o više od 300.000 KM bez PDV-a dodatnih izdvajanja vezanih za ovu raskrsnicu, mimo osnovne cijene njene izgradnje.
Šta se konkretno krije iza novih „dodatnih i nepredviđenih radova“ vrijednih gotovo 150.000 maraka i zbog čega oni nisu mogli biti predviđeni prilikom planiranja osnovnih radova, iz obavještenja o dodjeli ugovora nije moguće zaključiti.
Nova nabavka, inače, ne otvara samo pitanje koliko će na kraju koštati kružni tok kod Kampusa, već i mnogo šire pitanje načina na koji se u Banjaluci planiraju i ugovaraju veliki građevinski projekti i ko odlučuje šta su prioriteti u gradu.
Mandić: Nekoga ovaj narod dobro „hortikulturalno zeza“
Na novi ugovor ukazao je odbornik Liste za pravdu i red u Skupštini grada Banjaluka Igor Mandić, koji je podatke pronašao na Portalu javnih nabavki.
„‘Hortikulturalno uređenje’ kružnog toka kod Kampusa koštaće dodatnih 150.000 KM bez PDV-a“, naveo je Mandić, upozoravajući na ukupnu količinu novca koja se izdvaja za ovu lokaciju.
Prema njegovoj računici, kada se uzmu u obzir ranije ugovoreni radovi i novi trošak, iznos premašuje 300.000 maraka.
„Nevjerovatno, ali ovaj narod neko dobro hortikulturalno, uzduž i poprijeko… zeza“, kaže Mandić za Gerila info.
Dokumenti koje je analizirala Gerila pokazuju da se najnovijih 149.899 KM odnosi na dodatne i nepredviđene radove na rekonstrukciji raskrsnice, dok je hortikulturno uređenje zasebna stavka. Rezultat je, međutim, isti kada je riječ o ukupnom dodatnom trošku – uz osnovnu izgradnju kružnog toka pojavljuje se još više od 300.000 KM za hortikulturu i dodatne radove.
Ješić: Dodatni i nepredviđeni radovi postali pravilo
Odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić smatra da posljednji ugovor kod Kampusa ne treba posmatrati kao izolovan slučaj. Banjaluka se, kaže, nesporno gradi. Problem vidi u tome šta se gradi, koliko košta i zbog čega se na završenim ili započetim projektima naknadno pojavljuju novi troškovi.
„Ako pogledate Banja Luku, ne možete reći da se ne gradi. Ali grade se kružni tokovi, šetališta, neki specijalizovani parkovi – i sve to košta nekoliko miliona KM. Posebno iritira što gotovo za sve radove imate naknadno ugovore o dodatnim nepredviđenim radovima, pa se time povećava vrijednost tih radova“, kaže Ješić za Gerilu.
Učestalost takvih ugovora, prema njenom mišljenju, otvara pitanje kako su prvobitni projekti i ponude uopšte pripremljeni. Ješić smatra da dodatni i nepredviđeni radovi u značajnom obimu mogu ukazivati ili na lošu procjenu izvođača ili na praksu u kojoj se početna cijena spušta kako bi se dobio posao, a zatim povećava naknadnim ugovorima.
Njena ocjena postavlja pitanje na koje bi gradska administracija morala imati vrlo jednostavan odgovor: zbog čega se dodatni i nepredviđeni radovi tako često pojavljuju na projektima koje Grad realizuje?
„Možda bi čovjek i razumio te dodatne radove ponegdje, ali kad vidim da za svako izgrađeno dječije igralište imamo dodatne i nepredviđene radove, stvarno postaje providna ta njihova igranka“, kaže Ješić.
Za ono što se vidi novca ima
Ješić problem dodatnih radova direktno povezuje sa prioritetima gradske vlasti. Za kružne tokove, šetališta, parkove i druge vidljive projekte, kaže, novac se pronalazi. Za mnogo manje atraktivne dijelove gradske infrastrukture odgovor je često da novca nema. Kao jedan od primjera navodi Vodovod.
„I za sve to ima para. Iako nisu prioriteti. A za nove pumpe u Vodovodu – nema. A ako se one pokvare i ostanemo bez vode, ko će biti kriv? Nema ni za bar jednu fazu izgradnje kolektora. Kažu skupo“, navodi ova odbornica.
Ješić podsjeća i na obećanje o izjednačavanju subvencija za djecu koja pohađaju privatne predškolske ustanove. Novca, kaže, nema ni za krpljenje rupa, postavljanje usporivača brzine u blizini škola i vrtića niti za sportske klubove.
„Ima za gradnju – za ono što se vidi i za ono gdje se neko može ugraditi i imamo za jednokratne populističke mjere. I na to vam se, nažalost, svela Banja Luka“, zaključuje Ješić. Kružni tok kod Kampusa nije jedini primjer.
Kod Lesnine „uređenje“ teško gotovo dva miliona maraka
Na jednom kružnom toku Grad plaća hortikulturu i dodatne radove stotinama hiljada maraka. Na drugom će centralni element uređenja koštati gotovo dva miliona. Riječ je o kružnom toku kod Lesnine, gdje bi trebalo da bude postavljen monumentalni spomenik knezu Lazaru.
Gerila je nedavno pisala da ugovorena vrijednost tog spomenika iznosi 1.777.484,12 KM sa PDV-om. Kada se tome dodaju spomenici kralju Tvrtku I Kotromaniću i Kulinu banu, tri spomenika koštaće oko 2,4 miliona maraka.
U isto vrijeme u Banjaluci se grade i nove kružne raskrsnice, među kojima je kružni tok kod starog Studentskog centra, na lokaciji kod nekadašnjeg kafića Škorpion. Banjaluci saobraćajna infrastruktura nesumnjivo treba. Grad se gotovo svakodnevno suočava sa kolonama, zastojima i saobraćajnim gužvama.
Ključno pitanje je, međutim, da li se ozbiljan problem gradskog saobraćaja rješava sistemski ili nizom pojedinačnih, skupih i veoma vidljivih intervencija.
Posebno kada se nakon osnovnih radova pojavljuju hortikultura vrijedna stotine hiljada maraka, dodatni i nepredviđeni radovi, a pojedini kružni tokovi postaju lokacije za spomenike vrijedne gotovo dva miliona.
Odbornik Igor Mandić je i ranije za Gerilu, govoreći o spomeniku knezu Lazaru, problem vidio upravo u prioritetima.
„Uz dužno poštovanje prema velikanima iz naše istorije i prema istoriji, mislim da ipak nije vrijeme za takav jedan projekat, pored toliko postojećih problema koji treba da budu prioritetno riješeni“, rekao je odbornik Liste za pravdu i red prije desetak dana.
Kao probleme je naveo nepopravljene ulice, gubitke na vodovodnoj mreži, nedostatak kanalizacije i nedovoljan broj mjesta u javnim vrtićima.
Građani zelenilo brane, Grad ga na kružnim tokovima skupo plaća
Priča o hortikulturnom uređenju kružnog toka dobija dodatnu dimenziju kada se pogleda šta se posljednjih godina događa u banjalučkim naseljima.
Apsurdno ali dok Grad izdvaja velike iznose za uređenje novih javnih površina, borba građana protiv izmjena regulacionih planova kojima se povećava gradnja, smanjuju zelene površine ili mijenja namjena postojećeg prostora postala je gotovo svakodnevica.
Protesti, peticije, zborovi građana, primjedbe na javnim uvidima i zahtjevi da se povuku izmjene regulacionih planova više nisu incident, nego redovna pojava u urbanističkom životu Banjaluke.
Gerila je o takvim slučajevima piše godinama.
Jedan od primjera je naselje Centar-Aleja. Građani su se tamo pobunili nakon izmjena regulacionog plana kojima je bilo predviđeno brisanje lokacije namijenjene osnovnoj školi i sportskim terenima, uz novu stambenu izgradnju.
„Ne brišite našu školu i jedino igralište“, bila je jedna od poruka građana sa protesta.
Slične bitke vodile su se i u drugim dijelovima grada, gdje stanovnici pokušavaju da spriječe dodatnu izgradnju na preostalim zelenim i javnim površinama.
Tako Banjaluka dolazi do prilično apsurdne situacije: građani po naseljima brane postojeće zelenilo i slobodan prostor, dok se novo zelenilo i uređenje na kružnim tokovima plaća stotinama hiljada maraka.
Brankica Milojević: Gradnja prepuštena tržištu i investitorima
Na posljedice ovakvog razvoja grada stručna javnost upozorava godinama. Profesorica Brankica Milojević sa Katedre za urbanizam Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci ranije je za Gerilu upozorila na činjenicu da se Banjaluka razvija bez usvojenog Urbanističkog plana, dok se prostor kontinuirano mijenja kroz pojedinačne regulacione planove. Posljedice takvog razvoja, prema njenim riječima, već su jasno vidljive.
„Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa“, rekla je Milojević ranije za Gerilu.
U drugim analizama upozoravala je i na infrastrukturnu zagušenost, posebno saobraćajne mreže, kao jednu od posljedica načina na koji se Banjaluka razvija. I upravo tu se priča vraća kružnim tokovima.
Saobraćajni problem Banjaluke nije nastao zbog nedostatka jednog, dva ili pet kružnih tokova. Godinama se povećava broj stambenih i poslovnih kvadrata i automobila, dok razvoj saobraćajne i druge javne infrastrukture ne prati isti tempo. Kružni tok može, maa je i to upitno upozoravaju pojedini stručnjaci iz oblasti saobraćaja, povećati protočnost jedne raskrsnice. Ne može riješiti posljedice urbanističkog razvoja cijelog grada.
Za jedan kružni tok – jedan teren za stotine djece
Među stvarima koje je profesorica Milojević eksplicitno navela kao nedostatak Banjaluke nalaze se dječija igrališta i sportski tereni. To daje zanimljiv kontekst cifri sa početka ove priče koju Banjaluka izdvaja za uređenja i dodatne radove na kružnim tokovima.
U banjalučkim sportskim (fudbalskim) klubovima svakodnevno treniraju stotine, odnosno hiljade djece. Dio klubova koristi stare i dotrajale terene, dio nema odgovarajuće uslove za trening tokom cijele godine, a ozbiljnije rekonstrukcije sportske infrastrukture često čekaju godinama.
Izgradnja velikog fudbalskog terena sa vještačkom podlogom, zavisno od toga postoji li već pripremljena infrastruktura, kakva je podloga i šta projekat sve uključuje, može predstavljati investiciju od oko 300.000 KM i više.
Poređenje nije savršeno, hortikultura, saobraćajna infrastruktura i sportski tereni nisu iste budžetske stavke niti se jedan projekat automatski može zamijeniti drugim. Ali poređenje pokazuje razmjere novca o kojem govorimo. Više od 300.000 KM koliko se kod Kampusa pojavljuje kroz hortikulturno uređenje i dodatne radove jeste iznos reda veličine investicije kojom bi se mogao dobiti veliki sportski teren koji bi svakodnevno koristile stotine djece, u narednih nekoliko decenija. Banjaluka, trenutno, ima dva fudbalska terena a kvalitetnom podlogom na kojima se utakmice i treninzi mogu održavati nevezano za vremenske prilike. Treći je u izgradnji. Nije sve odgovornost Grada, kada je u pitanju finansiranje ovakvih projekata pita se i Fudbalski savez ali je činjenica da Grad, s obzirom na finansiranje različitih drugih projekata, ima novca i za ovo.
A ako se pogleda 2,4 miliona KM za tri spomenika, više ne govorimo o jednom takvom projektu. Riječ je o novcu kojim bi se moglo napraviti više sportskih terena ili finansirati niz drugih projekata namijenjenih djeci i građanima.
Novca ima. Pitanje je za šta
Nijedan ozbiljan grad ne može birati samo između kružnog toka i sportskog terena, spomenika i vrtića ili parka i kanalizacije. Grad mora ulagati u sve te oblasti. Ali budžet je istovremeno najprecizniji pokazatelj političkih prioriteta. Glasanje za određene projekte, takođe.
U Banjaluci se građani bore protiv izmjena regulacionih planova kako bi sačuvali zelenilo, igrališta i prostor za škole. Stručnjaci godinama upozoravaju na nedostatak sportskih terena, vrtića, škola i javnih prostora, kao i na zagušenje saobraćajne infrastrukture. Pojedini odbornici upozoravaju na dotrajali Vodovod, kolektore, rupe na ulicama i nedovoljno novca za sportske klubove.
Istovremeno, za hortikulturno uređenje kružnog toka kod Kampusa pronađeno je oko 170.000 KM. Zatim se pojavilo još 149.899,67 KM bez PDV-a za dodatne i nepredviđene radove. Na drugom kružnom toku biće postavljen spomenik od gotovo 1,8 miliona KM. Za tri spomenika u posljednjih nekoliko godina izdvojeno je oko 2,4 miliona maraka.
Zato pitanje koje otvara najnoviji ugovor kod Kampusa nije samo šta će biti urađeno za dodatnih 150.000 KM. Pitanje je i kakav grad Banjaluka svojim budžetom zapravo gradi.
Sudeći prema projektima za koje se novac pronalazi, za ono što je veliko, vidljivo i pogodno za svečano otvaranje i političku promociju sredstava uglavnom ima.
Za mnogo toga što građani koriste svakog dana mnogo teže.
Vladimir Kovačević, Gerila info
