Kada je u maju 2025. u Banjaluci otvoren festival dokumentarnog filma „Vrijeme naših heroja“, organizatori su ga predstavili kao kulturni događaj koji publici donosi „autentične priče sa terena“. Međutim, već nakon početka projekcije bilo je jasno da se ne radi o uobičajenoj filmskoj manifestaciji, nego klasičnoj ratnoj propagandi.
Filmovi su dolazili gotovo isključivo iz produkcije ruskog državnog medija Russia Today, teme su bile fokusirane na rat u Ukrajini.
Par mjeseci kasnije, tačnije 19. novembra 2025. Festival je održan i u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo. Program je trajao nekoliko dana, u periodu od 19. do 23. novembra 2025., dijelom i u Drvengradu
Ono što je veoma značajno, na oba festivala učestvovali su najviši predstavnici vlasti Republike Srpske.
Predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić prisustvovao je otvaranju festivala u Istočnom Sarajevu i obratio se publici.
On je tom prilikom izjavio da je „dobro što će gledaoci moći da vide dokumentarne filmove u kojima se vidi ruski ugao gledanja“.
S druge strane, na prvom održanom festivalu prisustvovao je i Željko Budimir, tadašnji ministar za Nauku i visoko obrazovanje, a predstavljen je i kao savjetnik predsjednika Republike Srpske za međunarodnu politiku.
Oganj, iskra i nišani međunarodne politike
On je tom prilikom govorio o okolnostima rata u bivšoj SFRJ, raspadu bivše SSSR, vezama između srpskog i ruskog naroda, te nazvao Rusiju žrtvom liberalnog globalizma.
“Oni su klesali, stvarali i pripremali Rusiju za ono što će doći 2022.godine, tačnije za ono što će doći 2014.godine revolucijom koja je počela na Majdanu u Ukrajini. Filozof Oleg Soldat je rekao Srbi su iskra, a Rusi su oganj. Ako pogledamo savremenu istoriju vidjećete da je to tačno. Rusi su završavali stvari, a mi smo počinjali”, izjavio je Budimir, navodeći da su se Srbi uvijek suprotstavljali zlu bez obzira na plaćenu cijenu.
Prema njegovim riječima, riječ je o stradalnim narodima, posebno u okolnostima Drugog svjetskog rata.
“Ja Rusima svaki put govorim kad sam u Moskvi govorim da panslavenizam i slavenofilstvo nije dovoljno. U ovom vremenu smo vidjeli da to bukvalno ništa ne znači. Znači samo pravoslavlje. Mi smo zadnji bedem pravoslavne civilizacije koji se prostire od Vladivostoka do Une. Zbog toga smo mete i danas, zbog toga nas proganjaju i iznad nas je podignut mač”, naveo je tom prilikom Budimir.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Aleksandar Savanović je u razgovoru za Gerilu izjavio da je zbog politike koje vode vlasti u Republici Srpskoj prema Rusiji i igranje na tu kartu veoma ozbiljno izložilo na “nišan” SAD-a.
“Mi ne moramo svaki put kada bude neko preslagivanje svjetskih snaga, da mi prvi poletimo na barikade”, kratko je rekao Savanović.
Prema njegovim riječima, bilo je jasno da će se naš javni prostor i kampanja voditi proruskom mitologijom koja će izazvati ozbiljnu štetu.
“Cijena tog prijateljstva je isuviše skupa i mi ni u kom slučaju ne bi smo smjeli dovesti sebe da budemo vojna Krajina neke azijske daleke wannabe imperije. Mene su ljudi ovdje ubijeđivali sulude stvari- da će Putin da dođe do Dunava, a vidimo da ne može da dođe ni do Dnjepra”, navodi Savanović.
Putujući Festival obišao i nekoliko NATO zemalja
Festival, koji organizuje RT Documentary, dio je šireg projekta ruske medijske mreže koja već godinama pokušava proširiti svoj uticaj izvan granica Rusije, a do sada je, prema riječima ove medijske kuće, organizovan i u nekoliko NATO zemalja.
Međutim, Balkan, a posebno Srbija i Republika Srpska, pokazali su se kao pogodno tlo za takve inicijative — zbog istorijskih veza, političkih odnosa i medijskog prostora u kojem ovakvi sadržaji relativno lako pronalaze publiku.
Filmovi koji ne skrivaju perspektivu
Već na samom početku festivala postalo je jasno da selekcija filmova nije neutralna. Publika je mogla gledati dokumentarce poput „Donbas. Djeca“, „Selidovo. Zločin bez zastarjelosti“ ili „Dejtonski sporazum. Mir na vagi“.
Svi oni imaju zajedničku nit — prikazuju ratne događaje iz perspektive koja je bliska zvaničnoj ruskoj politici. Putem snimljene video poruke publici se obratila portparol ruskog Mnistarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, a uživvo I ambassador Ruske federacije u BiH.
U pojedinim medijskim izvještajima, ovi filmovi su opisivani kao „najistinitiji prikazi događaja sa fronta“, bez ikakvog odmaka ili pokušaja da se ponudi drugačiji pogled.
Takav način izvještavanja dodatno je učvrstio narativ koji festival želi prenijeti — da publika prisustvuje nečemu što je više od filma, nečemu što pretenduje da bude „istina“, bez obzira što dokumentarni film, kao forma, tradicionalno nosi težinu vjerodostojnosti.
Producentkinja RT-a Katarina Jakovljeva tokom festivala u Banjaluci izjavila je da je cilj događaja „da se na Balkanu pokaže ono što se zaista dešava, jer ljudi ovdje razumiju šta je istina i mogu da prepoznaju laž“.
U nastavku je dodala da festival ima „prosvjetnu ulogu“, naglašavajući da filmovi služe da „objasne razloge i tok specijalne vojne operacije“.
Još direktnija bila je autorka jednog od filmova Olga Kirij, koja je pred publikom govorila bez diplomatskog uvijanja: „Mi donosimo filmove direktno sa fronta, filmove koje su snimali ljudi koji su tamo živjeli i radili. Najvažnije je da ljudi razumiju zašto se ovo dešava. Ovdje, među Srbima, mi osjećamo da postoji razumijevanje. Srbi nikada neće izdati Rusiju i to se vidi po reakcijama publike.“
Kusturica jedan od domaćina festivala
Posebnu dimenziju festival dobija kroz ulogu Emira Kusturice, koji je bio domaćin događaja u Drvengradu. Njegovo prisustvo i podrška daju projektu kulturnu težinu koja daleko nadilazi samu filmsku selekciju.
Govoreći o ruskim dokumentarcima, Kusturica je izjavio: „Ovi filmovi su do sada živjeli u televizijskom prostoru, a sada će dobiti novi život u bioskopima. To znači da će ih ljudi gledati pažljivije, da će ih razumjeti dublje i da će imati veći uticaj nego ranije.“
Istovremeno, odbacio je optužbe da je riječ o propagandi.
„Zapadni mediji već decenijama rade propagandu i to niko ne dovodi u pitanje. Kada se pojavi nešto drugo, onda se odmah govori o propagandi. Rodoljublje nije propaganda“, zaključio je Kusturica.
Medijska perspektiva festivala- bez kritičkog osvrta
Ruski državni mediji, prije svega RT Balkan i Sputnik Srbija, posljednjih godina djeluju kao važan faktor u oblikovanju političkog i kulturnog diskursa u Srbiji i Republici Srpskoj, što potvrđuju i međunarodne analize koje ih identifikuju kao kanale propagande i strateške komunikacije Kremlja .
Istraživačica Kosovskog centra za bezbjednosne studije Jeta Ljošaj precizno opisuje njihov način djelovanja kada kaže da „ovi ruski mediji deluju kao kreatori agende u trenucima političke osetljivosti, poput izbora, tako što događaje prikazuju kroz prizmu žrtvovanja srpske zajednice i neprijateljstva Zapada“ .
Slično smatra i njemački novinar i analitičar Tomas Braj dodatno upozorava da se ruski narativ ne širi izolovano, nego kroz lokalne strukture, ističući da su „glavni i najaktivniji promoteri Kremlja upravo osobe iz najbližeg okruženja vlasti u Srbiji i mediji koji su pod njihovom kontrolom“ .
U tom kontekstu, pokretanje RT Balkan 2022. godine označilo je institucionalizaciju tog uticaja, a glavna urednica RT-a Margarita Simonjan otvoreno je poručila: „Pokrenuli smo RT na Balkanu… ‘Braćo, gledajte RT’“, jasno targetirajući srpsku publiku kao ključnu .
Analize medijskog sadržaja pokazuju da ovi kanali sistematski grade sliku Zapada kao prijetnje, dok Rusiju predstavljaju kao zaštitnika, što je vidljivo i u primjerima gdje se politički događaji interpretiraju kroz narativ ugroženosti Srba i neprijateljstva EU i NATO-a .
Prema ocjenama organizacije Reporteri bez granica otišla je korak dalje, ocjenjujući djelovanje RT-a na Balkanu kao dio šire strategije dezinformisanja, dok su iz same redakcije RT-a na pitanje o ciljevima odgovorili ironično: „Osnovali smo RT Balkan isključivo da nerviramo Reportere bez granica“, izbjegavajući transparentno objašnjenje svoje misije.
Đorđe Vujatović
