Svjedočimo pogoršanja medijskog prostora i devalviranju same profesije, čemu doprinosi i odnos dijela javnosti. Poseban problem je što se danas profesionalni mediji, koji nastoje zadržati standarde i kritički pristup novinarstvu, osim s političkim pritiscima, dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim procesima i svemu drugom o čemu smo govorili u ovoj analizi, suočavaju i sa nepovjerenjem i skepticizmom dijela publike.
Piše: Almedin ŠIŠIĆ
Kada govorimo o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini, teško je osporiti da one formalno postoje i na papiru zadovoljavaju demokratske standarde. Međutim, u praksi medijske organizacije i novinari se suočavaju s ozbiljnim problemima u njihovoj zaštiti i primjeni.
Iako zakoni u Bosni i Hercegovini nominalno garantuju slobodu izražavanja (koja je dodatno dovedena u pitanje kriminalizacijom klevete u RS), stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Naime, novinari i mediji u Bosni i Hercegovini i regionu su izloženi političkim pritiscima, slaboj reakciji institucija, selektivnoj primjeni zakona i često dugotrajnim i iscrpljujućim pravosudnim procesima, što ih stavlja u poziciju trajne nesigurnosti.
NAKON KRIMINALIZACIJE – 206 PRIJAVA ZA KLEVETU
Podsjećamo da je u avgustu 2023. Narodna skupština RS usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima je kleveta ponovo definirana kao krivično djelo, i to bez pravilnog i konkretnog obrazloženja, uz neprihvatanje mišljenja velikog broja domaćih pravnika, aktivista i organizacija civilnog društva, s novčanim kaznama od 8.000 do 30.000 KM za klevetu i od 5.000 do 20.000 KM za uvredu (uvreda je kasnije izbačena iz konačnog teksta).
Prosječna neto plata u entitetu Republika Srpska u tom momentu bila je 1.258 KM, prema Republičkom zavodu za statistiku.
U prvoj godini nakon usvajanja zakona podnesene su ukupno 122 prijave, a do maja 2025. čak 206 krivičnih prijava za krivično djelo klevete; od toga se 38 prijava odnosi na novinare, urednike, medije i vlasnike medija.
Do danas, prema dostupnim podacima, podignuta je jedna optužnica i donesena je jedna presuda kojom je Osnovni sud u Banja Luci optuženog proglasio krivim i izrekao novčanu kaznu.
I ovakvi nedemokratski zakoni su razlog što je, prema RSF-ovom World Press Freedom Indeksu slobode medija, Bosna i Hercegovina u 2025. godini pala s 81. na 86. mjesto, od 180 zemalja svijeta, pri čemu je najoštriji pad zabilježen u podindeksu sigurnosti novinara – sa ranga 70 na rang 105.
Podaci Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima govore da broj napada i pritisaka na novinare u posljednjih deset godina ne opada. Prema bazi Media Freedom Rapid Response (MFRR) — evropskog mehanizma za dokumentovanje kršenja medijskih sloboda, uočljiv je porast sa 17 na 25 slučajeva između 2024. i 2025., dok su BH novinari samo u 2025. registrirali 35 ozbiljnih kršenja medijskih sloboda.
Posebno zabrinjava porast pravnih pritisaka i SLAPP procesa (strateških tužbi protiv učešća javnosti, op.a.) kao alata za ušutkivanje svake vrste kritike, s kojima se sve češće bore i novinari i aktivisti.
Kako to navode pravnici i eksperti iz oblasti, SLAPP, kao svjesna zloupotreba pravnog sistema, formalno se vodi radi „zaštite prava“, no on suštinski služi da javno djelovanje učini preskupim i previše rizičnim, često i predugim, pri čemu cilj nije presuda, već odustajanje.
SLAPP PROCESI I ZLOUPOTREBA PRAVOSUĐA
Podatak da je samo tokom 2024. godine podneseno 35 SLAPP tužbi, naspram ukupno 41 u prethodnih desetak godina, dovoljno je alarmantan. Iz razloga sve češće primjene i zloupotrebe SLAPP procesa, pritisak na medije u BiH se do te mjere normalizirao da je postao podrazumijevajući, sastavni dio novinarskog rada.
Međutim, nije Bosna i Hercegovina jedina koja se suočava sa trendom SLAPP procesa. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je do danas podneseno više od 900 SLAPP tužbi, dok je stanje u Srbiji po pitanju SLAPP-a nešto umjerenije (ukupno 26 SLAPP tužbi od 2010. do 2020. godine, te novih pet slučajeva u 2025.), međutim, ukupni pritisci i fizički napadi na novinare u Srbiji su dramatično porasli nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. i pogibije 16 ljudi.
Tako je u 2025. NUNS zabilježio 371 napad na novinare (naspram 168 u prethodnoj godini), čime Srbija kao jedna od 46 članica Vijeća Evrope generiše šestinu svih prijavljenih kršenja medijskih sloboda u Evropi.
Istovremeno, Crna Gora, koja je provela reformu pravosuđa i sistematsku edukaciju o praksi Evropskog suda, zabilježila je smanjenje broja SLAPP tužbi i jedina je u regionu rangirana iznad 40. mjesta na RSF listi.
Dostupnošću društvenih mreža i svega što one donose, danas su načini pritiska na medijske organizacije postali još sofisticiraniji. Tako je osim samih i direktnih fizičkih napada, sve izraženiji trend online prijetnji, koordiniranih kampanja, javnog targetiranja i dehumanizacije novinara.
U tome značajnu ulogu imaju politički akteri i javni zvaničnici (među kojima se ističe lider SNSD-a Milorad Dodik), pa je tako, prema bazi MFRR-a, u 2025. godini sedam od 18 verbalnih napada na novinare u BiH došlo od javnih funkcionera, uključujući javne kvalifikacije nezavisnih medija kao „kriminalaca“.
SVE TEŽI USLOVI ZA MALE PROFESIONALNE MEDIJE
Sve ovo ukazuje na postepeno pogoršanje medijskog prostora i devalviranje same profesije, čemu doprinosi i odnos dijela javnosti. Poseban problem je što se danas profesionalni mediji, koji nastoje zadržati standarde i kritički pristup novinarstvu, osim s političkim pritiscima, dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim procesima i svemu drugom o čemu smo govorili u ovoj analizi, suočavaju i s nepovjerenjem i skepticizmom dijela publike.
Tako komentari na društvenim mrežama često pokazuju da publika ne pravi razliku između profesionalnih i etičkih medija – i onih koji to nisu. Za njih identičnu ulogu ostvaruju novinari koji rade u javnom interesu – često i poslove pravne države – i oni koji su u službi različitih politika, ideologija i centara moći.
U takvom okruženju, svjesno diskreditiranje profesionalnih medija koji se zalažu za dignitet profesije postaje sve veći i često nerješiv problem koji najviše osjećaju manje redakcije što i dalje pokušavaju održati profesionalne standarde.
Ukoliko ovakvi trendovi budu nastavljeni, upravo će male redakcije i mali profesionalni mediji, iako su uspjeli opstati početkom 2025. nakon gašenja USAID-a (američke vladine agencije koja je decenijama podržavala profesionalno, istraživačko i kritičko novinarstvo) biti ponovo prvi na udaru i u opasnosti od gašenja.
Tako će, ono što nije uspjelo gašenjem USAID-ovih fondova (zatvoriti male redakcije) možda uspjeti sam državni aparat kroz institucionalizaciju klevete i SLAPP postupaka. Dijelu toga već svjedočimo.
Pitanje je čiji će se glas čuti kad tih i takvih redakcija više ne bude?
Pitanje je da li će tada biti nekoga ko će biti u stanju i imati dovoljno integriteta da otkrije afere kakve su bili „respiratori“, „mobilna bolnica“, „kriminal u državnim carinama“, „novi stan gradonačelnice u centru Sarajeva“, „nepotizam na fakultetima“, „berzanske malverzacije u Bosnalijeku“ i druge.
Pitanje je – hoće li tada još neko primijetiti njihov nestanak.
