Saopštenje Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica da je nivo olova u krvi kod 111 testiranih osoba iz opštine Vareš posljedica “industrijskih aktivnosti” i da su “unutar očekivanih granica” izazvalo je snažne reakcije ekoloških organizacija i zabrinute lokalne zajednice.
Nakon testiranja 111 osoba i nalaza da je 16 iznad 5 μg/dL, a da “većina ispitanika ima nivoe olova koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću”, institucije poručuju da „nema mjesta panici“, dok UG „Fojničani“ i inicijativni odbor Ekološkog udruženja “Opstanak” iz Vareša upozoravaju da se problem relativizuje i da se javnosti uskraćuju ključni podaci.
U Varešu, opštini koja posljednjih mjeseci živi između obećanja o „razvoju“ i svakodnevne prašine s industrijskih pogona, ton zvaničnih saopštenja postao je jednako važan kao i same brojke. Jer brojke postoje, ali način na koji se tumače od strane institucija, kao i ono što se prećutkuje, određuje da li će stanovnici dobiti zaštitu ili samo poruku da „ne paniče“.
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u saopštenju objavljenom juče, 9. februara, navodi: „Dosadašnja analiza uzoraka (analizirano 111 uzoraka, n=111) pokazuje da većina ispitanika ima nivoe olova koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću, dok 16 ispitanika prelazi granicu od pet (5) μg/dL. Sve vrijednosti kod djece su ispod referentne vrijednosti od granice tri i po (3,5) μg/dL.“
“Ne govorimo o zarazi ili trovanju već o izloženosti. Situacija zahtijeva pažnju i preventivu, ali nema mjesta panici”, poručuju iz Instituta, uz savjete poput „mokro brisanje prašine i pranje ruku“ te „ishrana bogata kalcijem, željezom i vitaminom C“.
Institut poziva medije da rezultate „interpretiraju u kontekstu javnozdravstvene prevencije“ i upozorava da „panika otežava provođenje preventivnih mjera“.
Međutim, upravo promptna reakcija nevladinih udruženja, od kojih je vareški “Opstanak” u osnivanju upravo zbog zaštite zdravlja stanovnika ovog gradića zbog, uglavnom, rudarskih aktivnosti, govori da (zakašnjeli) potezi vlasti i institucija ne doprinose stabilizaciji javnog mnjenja. Naprotiv.
Jer problem nije samo to što je 16 ljudi iznad praga od 5 μg/dL, nego što se javnosti nudi zaključak bez objašnjenja: ko su ti ljudi, koliko su stari, gdje žive, koliko dugo su izloženi i na osnovu kojih standarda se kaže da su vrijednosti „očekivane“.
U reakciji inicijativnog odbora Ekološkog udruženja „Opstanak“ iz Vareša i Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja, koje aktivno prate slučaj, saopštenje Instituta nazvano je opasnim presedanom: „Saopštenje sadrži niz obmanjujućih formulacija i neutemeljenih ocjena, čime se, slučajno ili namjerno, umanjuje ozbiljnost situacije te javnost i mediji navode na pogrešne zaključke“.
Ključna zamjerka odnosi se na prvu rečenicu saopštenja Instituta — onu o „očekivanim granicama za područja sa industrijskom aktivnošću“.
Opstanak i Fojničani upozoravaju da takva formulacija praktično usmjerava javnost na jedan zaključak: da je olovo u krvi posljedica rudarskih aktivnosti, jer „na području opštine Vareš trenutno ne postoje druge značajnije industrijske aktivnosti“. Istovremeno, tvrde, Institut prećutno sugeriše i nešto drugo: da se radi o profesionalnoj izloženosti radnika, iako su među testiranima i penzioneri i djeca, dok „podaci o razinama olova u krvi Varešana zaposlenih u rudniku i pripadaćim postrojenjima nisu javno dostupni“.
Bez tih podataka, poručuju, nema osnova da se bilo šta proglasi „očekivanim“.
Još jedna tačka spora jeste način na koji se uvode pragovi. Fojničani i Opstanak navode da Institut u izvještaju uvodi nove referentne vrijednosti — „5 μg/dL za odrasle i 3,5 μg/dL za djecu“ — „bez jasnog navođenja izvora tih pragova i bez pozivanja na važeće domaće propise, smjernice ili metodologiju“. Time se, tvrde, zanemaruju referentne vrijednosti iz samih laboratorijskih nalaza, gdje je granična vrijednost definisana na 28 μg/L, odnosno 2,8 μg/dL.
Posljedica je, kako ističu, očigledna: korištenjem viših pragova „Institut značajno umanjuje obim problema i broj osoba s razinama olova u krvi iznad laboratorijskih referentnih vrijednosi“.
U pozadini svega stoji i pitanje koje se u zvaničnim saopštenjima uporno gura u stranu, a to je – hronična izloženost.
Olovo se ne ponaša kao prolazna epizoda, niti kao parametar koji se može smiriti savjetom o vitaminu C. Ono se taloži u organizmu i posljedice ne moraju biti „akutne“ da bi bile ozbiljne.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je olovo kumulativni toksin koji utiče na više organskih sistema i može uzrokovati ozbiljnu i trajnu štetu.
“Olovo je toksični metal čija je široka upotreba dovela do rasprostranjenog zagađenja životne sredine i ozbiljnih zdravstvenih problema u mnogim dijelovima svijeta. Riječ je o kumulativnom toksinu koji djeluje na više sistema u organizmu, uključujući nervni, hematološki, gastrointestinalni, kardiovaskularni i bubrežni sistem. Djeca su posebno osjetljiva na neurotoksične efekte olova, a čak i relativno niski nivoi izloženosti mogu izazvati teška, a u pojedinim slučajevima i nepovratna neurološka oštećenja”, jasno se navodi na stranici WHO.
Gerila.info je nedavno već pisala o nalazima koji su izazvali snažne reakcije javnosti, nakon čega su se prvi put zvanično oglasili Opština Vareš i Dom zdravlja. U zajedničkom saopštenju poručili su da demantuju tvrdnje građana koji su se oglašavali po pitanju trovanja, pozvali na „odgovoran pristup“ i najavili da će javnost informisati isključivo putem pisanih izvještaja. Naveli su i da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem „uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH“, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama.
„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.
Ono što dodatno naglašavaju jeste vremenska dimenzija i institucionalna tišina: „Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana ćutale o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“.
Stanovnici Vareša i aktivisti zahtijevaju „objavu cjelovitih rezultata u anonimiziranom obliku, uključujući pojedinačne izmjerene vrijednosti, osnovne demografske pokazatelje, bez navođenja ličnih podataka, kao i jasno navođenje izvora i metodologije korištene za interpretaciju rezultata“.
„Javnozdravstvena komunikacija mora biti precizna, nedvosmislena i utemeljena na nauci i zakonima, a ne na neodgovornim, neprofesionalnim formulacijama koje, namjerno ili nenamjerno, relativiziraju stvarno stanje i rizike na koje nalazi nedvosmisleno ukazuju“, poručuju Opstanak i Fojničani.
Traže i da, ako se zaista radi o hroničnoj izloženosti, a uzrok nije utvrđen, tvrdnja da je sve „unutar očekivanih granica“ trebalo bi „rezultirati ostavkama odgovornih, kako u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, tako i u ministarstvu nadležnom za njegov rad“.
A dok se stanovnicima savjetuje da brišu prašinu mokrom krpom i unose vitamin C, ostaje pitanje koliko dugo zajednica može živjeti s neizvjesnošću, bez jasnog odgovora odakle olovo dolazi i ko je zadužen da to spriječi.
Dejan Rakita / GERILA
