Marko Simić, sin bivšeg savjetnika direktora Policije Republike Srpske Dragana Simića, švercovao je pet i po kilograma marihuane, bježao je od policije, a sa bratom i ćaćom je pretukao dvojicu policajaca. Tužilaštvo je predložilo, a sud prihvatio minimalnu kaznu od godinu dana zatvora koju je moguće otkupiti.
Vladimir Sumonja i Luka Tomašević osuđeni su prije šest godina u ponovljenom postupku na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog posredovanja u prodaji i švercu droge. Iako su ta djela počinili odvojeno, osuđeni su zbog prodaje dvadeset grama marihuane. Bivši policijski inspektori Srđan Radulović i Ognjen Stijak pravosnažno su osuđeni prije pet godina na 13 godina i pet mjeseci robije zbog prodaje 6,7 kilograma „travuljine“.
Pravosuđe briljira. Nema tog kriminala kojem neće stati nogom za vrat. Divni ljudi podižu optužnice, još bolji ljudi sude i presuđuju. Smiju ono što svako smije, a ne smiju ono što bi jedino trebalo da smiju. Vitezovi kukavičkog srca. Napravio ih otac lopov, rodila ih majka palikuća. Hemijsko jedinjenje sastavljeno od dva prazna atoma. Ako u tom plastu ustajalog sijena možda i postoji neka igla, ona je davno primila odlike okoline.
Prije nekoliko mjeseci Okružni sud u Banjoj Luci osudio je vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje opštine Teslić Nikolu Stokića na osam mjeseci zatvora zbog trgovine uticajem i to zato što je „iskoristio uticaj da svom bratu Danilu sredi dva-tri dana bolovanja zato što treba kupiti sijeno iako je znao da on nije bolestan“. Eto naših hrabrih tužioca, eto naših odvažnih sudija! Može li gore? Naravno da može.
Okružno javno tužilaštvo u Doboju otvorilo je nedavno dva predmeta – jedan se odnosi na bilbord kojim su mještani Podnovlja i „ReStart“ javno pitali ko „gazi“ presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, a drugi na ono zbog čega je bilbord uopšte postavljen – na 28,5 hektara spornog zemljišta, njegov upis na Grad Doboj, prodaju privatnom investitoru i izgradnju više od stotinu solarnih elektrana.
Među onima koji su morali da odgovaraju na besmislena pitanja koja se odnose na postavljanje bilborda je i Ana Đukić koja je „označena“ kao vođa pobune u Podnovlju. Ana Đukić ima šezdeset i pet godina, onkološki je pacijent i živi, između ostalog, od torti i kolača koje pravi po narudžbi. Prije nekoliko dana gradski su inspektori presreli njenog supruga koji je nosio jednu od naručenih torti i naplatili mu tri hiljade maraka kazne. Divna bića koja nisu usamljena u svojoj pravednoj borbi protiv građanskog terorizma.
Odbornik SNSD-a u Skupštini grada Doboj Mladen Joksimović predložio je na jednoj od potonjih sjednica lokalnog parlamenta – može biti i na najpotonjijoj – Informaciju o dešavanjima na području mjesne zajednice Podnovlje i postupanju nadležnih organa. Dirljiva briga koju je Skupština usvojila bez izmjena. U nastavku Informacije navodi se i to kako nadležni moraju uraditi sve da spriječe „proizvodnju poslastica“ koje bi mogle imati „bilo kakav rizik po zdravlje stanovništva“.
Tako je to sa bajatim glavama u koje se svakodnevno sipa partijski kvasac: isto su 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta i Švarcvald torta. Ako su pošteni gradski oci zemljište prodali za milion i po maraka, a da pritom nisu imali nikakva prava da to urade, onda sigurno i Ana Đukić u svoje kolače stavlja užegli mak. Mora da se provjeri šta se dešava sa zemljištem u Podnovlju, ali moraju da se provjere i kore njenih poslastica.
Dok se ne odluči ko je u pravu i čije je zemljište Grad Doboj prodao, Ana i njene torte će biti sumnjive. Za svaku tortu – prijava, za svaku tepsiju kolača – SLAPP tužba. Ako sin bivšeg savjetnika direktora Policije Republike Srpske za pet i po kilograma marihuane može da dobije samo godinu dana zatvora, zašto šezdesetpetogodišnja gospođa koja diže bune ne bi bar jednom sedmično pazarila tri hiljade maraka kazne zbog nepropisno upakovane rođendanske torte?
Kontinuitet je bitan. Osnovni sud u Derventi je 2011. godine zaplijenio udovici Dušanki Adžić svinju od 30 kilograma i to zbog tri neplaćene televizijske pretplate. Između Dušankine svinje – koju je RTRS kao najbolji ponuđač kupio za 12 maraka – i Aninih kolača stalo je toliko toga. Ali, našim plemenitim tužiocima nisu bitni ni Komsar, ni Vijadukt, ni Serdarov. Imaju pametnija posla. Nekada svinjče, danas tortu. Jadni smo mi s njima, nema nikakve sumnje, ali su još jadniji oni s nama.
Goran Dakić
