Osnivanje novih institucija za borbu protiv visoke korupcije neće donijeti rezultate ukoliko one naslijede postojeći način izbora kadrova, zavisnost od policijske i tužilačke hijerarhije i mogućnost da se predmeti zatvaraju bez nezavisne kontrole, upozorava advokatica Jovana Kisin Zagajac.
Korupcija nije samo primanje mita. Ona postoji svaki put kada se javna funkcija koristi da se nekome obezbijedi posao, javni novac, zaposlenje, privilegija ili zaštita od krivičnog gonjenja, poručila je advokatica i braniteljica ljudskih prava Jovana Kisin Zagajac.
Ona je, zajedno sa predsjednikom PDP RS i narodnim poslanikom Igorom Crnatkom, u Banjaluci predstavila koncept „Palate pravde Republike Srpske“, zamišljen kao sistem posebnih tužilačkih, istražnih i sudskih struktura za procesuiranje visoke korupcije i organizovanog kriminala.
Prema predstavljenom konceptu, sistem bi počivao na specijalnom tužilaštvu, samostalnom istražnom birou i specijalizovanoj sudskoj strukturi. Njihova nadležnost obuhvatala bi najviše funkcionere Republike Srpske, rukovodioce javnih preduzeća, organizovane kriminalne grupe, međunarodno pranje novca i krivična djela u kojima je pričinjena šteta ili ostvarena korist veća od 500.000 maraka.
Kisin Zagajac, koja je koncept podržala kao vanstranačka ličnost, upozorava da sama promjena naziva institucija i njihovo smještanje u novu zgradu ne znače i stvarnu reformu sistema.
Nove institucije nisu dovoljne
Republika Srpska već ima posebno tužilačko odjeljenje, istražnu jedinicu i specijalizovana sudska odjeljenja, ali njihovo postojanje nije dovelo do rezultata koje javnost očekuje.
„Ako ostanu isti način izbora, ista zavisnost od tužilačke i policijske hijerarhije i ista mogućnost da se predmet zatvori bez stvarne kontrole, dobićemo samo nove nazive i nove ladice za stare predmete“, upozorava Kisin Zagajac.
Zbog toga, kako navodi, specijalno tužilaštvo za visoku korupciju mora biti stvarno samostalno, a ne samo posebno odjeljenje unutar postojeće hijerarhije. Uz tužioce bi trebalo da rade stalni finansijski istražioci, digitalni forenzičari, forenzičke računovođe i drugi stručnjaci koji ne bi bili pod operativnom kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova.
Posebne sudske strukture morale bi imati automatsku dodjelu predmeta, kako bi se smanjila mogućnost uticaja na izbor sudije koji će postupati u konkretnom slučaju.
Sva radna mjesta u novim institucijama, od specijalnog tužioca do istražilaca i stručnih saradnika, prema njenom prijedlogu, morala bi biti popunjena putem javnih konkursa. Kandidati bi morali proći stvarnu provjeru imovine, dosadašnjeg profesionalnog rada i eventualnih veza sa političkim strukturama i organizovanim kriminalom.
Borba protiv korupcije ne počinje hapšenjem
Kisin Zagajac naglašava da represivni aparat predstavlja samo jedan dio borbe protiv korupcije. Ukoliko ne postoje mehanizmi prevencije, transparentnost javnih poslova i zaštita onih koji prijavljuju zloupotrebe, ni specijalne institucije neće moći dati očekivane rezultate.
Zbog toga su, navodi, potrebni provjerljivi imovinski kartoni javnih funkcionera, efikasna kontrola sukoba interesa, javno dostupni podaci o nabavkama i koncesijama, kao i potpune informacije o stvarnim vlasnicima kompanija koje posluju sa državom.
Posebno mjesto u takvom sistemu mora imati zaštita prijavilaca korupcije. Bez sigurnosti da zbog prijave neće izgubiti posao, biti izloženi pritiscima ili krivično progonjeni, teško je očekivati da će građani i zaposleni u institucijama govoriti o zloupotrebama kojima svjedoče.
Uz svaku istragu visoke korupcije, dodaje Kisin Zagajac, morala bi se automatski voditi i finansijska istraga.
„Nema ozbiljne borbe protiv korupcije ako nezakonito stečena imovina ostane kod onoga ko ju je stekao“, poručuje ona.
Ko kontroliše odluku tužilaštva da ne vodi istragu?
Jedno od ključnih pitanja budućeg sistema, prema njenim riječima, jeste odgovornost tužilaštva za odluke o nesprovođenju i obustavljanju istraga.
Prema izvještaju Transparency Internationala BiH, u tužilačkom sistemu Republike Srpske tokom 2025. godine 56,5 odsto riješenih prijava za korupcijska krivična djela završilo je naredbom o nesprovođenju istrage, dok je 40,5 odsto riješenih istraga završeno naredbom o obustavi istrage.
Ti podaci, zasnovani na zvaničnim informacijama Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, pokazuju da problem nije samo u broju prijavljenih slučajeva već i u načinu na koji tužilaštva postupaju nakon što prijavu zaprime.
Kisin Zagajac zato smatra da nijedan predmet visoke korupcije ne bi smio biti konačno zatvoren isključivo odlukom unutar iste tužilačke hijerarhije. Takva odluka morala bi biti podvrgnuta nezavisnoj kontroli.
Ukoliko se utvrdi da ključni dokazi nisu provjereni, da svjedoci nisu saslušani ili da je predmet neosnovano zatvoren, slučaj bi morao preuzeti drugi tužilac i drugi istražni tim. Bez takvog mehanizma, upozorava ona, tužilačka nezavisnost može postati izgovor za odsustvo odgovornosti.
Rezultat nisu hapšenja i konferencije za medije
Uspjeh novih institucija, zaključuje Kisin Zagajac, ne bi trebalo mjeriti brojem zaprimljenih prijava, policijskih akcija, hapšenja ili konferencija za medije. Jedini relevantni pokazatelji bili bi broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju, vrijednost oduzete nezakonito stečene imovine i iznos novca vraćenog građanima.
Dosadašnja praksa često je pokazivala da spektakularna hapšenja ne završavaju optužnicama i presudama, dok predmeti koji se odnose na visoke funkcionere godinama ostaju u tužilačkim ladicama ili budu zatvoreni bez uvjerljivog obrazloženja.
Zbog toga borba protiv korupcije, prema njenim riječima, ne zavisi od naziva institucije ili zgrade u kojoj će ona biti smještena, nego od stvarne nezavisnosti ljudi koji vode istrage, kontrole njihovog rada i posljedica za one koji zloupotrebljavaju javnu moć.
„Tužilac mora biti nezavisan od politike kada odluči da goni, ali ne može biti nezavisan od zakona i odgovornosti kada odluči da ne goni“, zaključila je Jovana Kisin Zagajac.
Mladen Bubonjić
