Ne volim dodatne kamere i dodatna svjetla. Često se ne osjećam ugodno. Ne volim ni da se fotografišem, ne volim da dajem izjave i intervjue. Sve što sam trebala da uradim i da kažem, uradila sam u seriji, na filmu ili u pozorištu. U meni možda postoji i neka možda određena doza stida koja je, vjerovali ili ne, dio mene.
Ovo u podkastu GERILE kaže glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Nikolina Friganović koju je, kako i sama priznaje, veoma teško natjerati pred kamere i mikrofone. Ipak, Nikolina je prihvatila poziv našeg portala i to nakon premijernog uspjeha nove predstave NPRS „Martin udio“.
Nikolina priča kako je oduvijek željela da bude glumica. Kada je završila gimnaziju, u Banjoj Luci još nije bila osnovana Akademija umjetnosti, a njeni roditelji nisu bili u prilici da je pošalju u Beograd, Novi Sad ili Cetinje. Pala je odluka: stomatologija.
„Bila sam student medicine cijelih godinu. Dala sam sve ispite i uslov za drugu. Onda sam čula od moje koleginice Slađene Zrnić da se otvara Akademija umjetnosti i roditeljima sam rekla da odlazim sa Medicinskog fakulteta i da idem na prijemni na Akademiju. Znam da su u tom trenutku bili u dnevnom boravku, da su me samo pogledali i rekli: OK“, priča Nikolina.
S njom su na klasi bili Dragan Banjac, Aleksandar Blanić, Duško Mazalica, Boris Šavija, Aleksandra Spasojević, Božana Bijelić, Miljka Brđanin i Slađana Zrnić. To je ujedno i prva glumačka klasa Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.
„Našu klasu je primio profesor Jovica Pavić. Profesor Nenad Bojić nas je preuzeo na polovini druge godine. Mislim da smo imali baš sreću da je profesor Jovica Pavić bio na prvoj i na drugoj godini kada se radi jedna vrsta materijala i kada se obrađuje „gradivo“, kao što smo imali sreće da nas profesor Bojić vodi u trećoj i četvrtoj godini kada se rade žanrovi i stilovi“, istakla je Nikolina.
Jedan lik iz Koljadine „Kokoške“ kaže za glumce da oni nisu normalni ljudi i da nemaju normalno radno vrijeme. Glumci, kaže Nikolina, imaju godišnji odmor i zimi i ljeti kao malo ko. Ona i zimi i ljeti mnogo vremena provodi sa djecom.
„Ta fleksibilnost našeg radnog vremena ipak ima prednosti. A nekad zaista trpi dosta toga, jer mi nismo u ‘procesu’ samo dok smo na probama. Mi smo u tome neprekidno. Nije lako. Postoje trenuci kada djeci treba vremena da me dozovu. Onda sam im rekla da me ne zovu ‘mama’, nego da stanu ispred mene i kažu – Nikolina“, kazala je Friganović.
Odigrala je mnogo uloga – i klasika, i savremene drame, igrala je i strane autore, i domaće pisce. Bilo je mnogo predstava različitih žanrova sa različitim rediteljima.
„Morali smo skoro da pišemo neke biografije. Tek kada sam posložila te stvari, shvatila sam da toliko toga ima. Ja uopšte ne mogu da se sjetim šta sam spremala na prijemnom ispitu“, kaže Nikolina.
Goran Dakić / GERILA
