Početak sanacije Stare prijedorske ceste u Dragočaju najavljen je kao događaj za medije. U vijesti nema podataka o cijeni radova, izvođaču, roku ni načinu na koji će se regulisati saobraćaj. S druge strane, spominje se “svečanost”.
RTRS je objavio kratku vijest, odnosno saopštenje iz “Puteva Republike Srpske”, u kome se navodi da će vršilac dužnosti direktora „Puteva RS“ Miroslav Janković ozvaničiti početak sanacije Stare prijedorske ceste u banjalučkom naselju Dragočaj. Svečanost je zakazana ispred objekta Savjeta mjesne zajednice, a predviđene su i izjave za novinare.
Nije navedeno koliko radovi koštaju. Ne navodi se ko ih izvodi. Nema podatka o roku završetka. Ne piše kako će se odvijati saobraćaj, da li će biti zatvaranja puta, alternativnih pravaca ili posebnih obavještenja za mještane. Nema ni objašnjenja zašto se cesta sanira sada i u kakvom je stanju bila prije početka radova.
Naravno, nije problem kada javno preduzeće obavijesti javnost da počinju radovi. To i treba da radi. Problem nastaje kada se redovan posao javnog preduzeća pretvara u ceremoniju. Sanacija ceste nije poklon građanima. To nije dobra volja funkcionera. To je posao plaćen javnim novcem.
Ceremonije za infrastrukturne projekte postoje i u uređenijim zemljama. Svečano se otvaraju mostovi, obilaznice, velike saobraćajnice, željezničke stanice ili projekti vrijedni desetine i stotine miliona. Takvi događaji, bar u pravilu, prate projekti za koje su poznati vrijednost, izvođači, rokovi i očekivane koristi.
Kod redovnog održavanja puteva naglasak je obično na servisnim informacijama. Objavi se kada radovi počinju, koliko traju, koje ulice su obuhvaćene, ko izvodi radove, koliko je novca izdvojeno i šta građani mogu očekivati dok mašine budu na terenu. To je razlika između informisanja i promocije.
U ovom slučaju javnost je dobila najavu svečanosti, ali ne i osnovne podatke o poslu. A upravo ti podaci pokazuju da li institucija radi odgovorno. Koliko će sanacija koštati? Ko je dobio posao? Da li je izabran tenderom? Koliko dugo će radovi trajati? Ko će kontrolisati kvalitet? Postoji li garancija na izvedene radove?
Ovakve najave nisu neuobičajene u Republici Srpskoj. Javna preduzeća, lokalne vlasti i republički funkcioneri često predstavljaju redovne poslove kao posebna dostignuća. Posebno u izbornim godinama. Popravljena cesta, obnovljena rasvjeta, asfaltiran prilaz ili saniran kvar lako postanu povod za izjave, fotografije i političke poruke.
Građani, međutim, ne plaćaju institucije da bi im one svečano saopštile da rade svoj posao. Plaćaju ih da putevi budu bezbjedni, da radovi budu ugovoreni zakonito, da rokovi budu poštovani i da novac ne nestaje u magli javnih nabavki.
Zato pitanje nije da li treba sanirati Staru prijedorsku cestu. Naravno da treba, ako je sanacija potrebna. Pitanje je zašto se od početka radova pravi svečanost, dok javnost ostaje bez podataka koji bi trebalo da budu prvi objavljeni.
Mladen Bubonjić
