Prije početka rudarskih aktivnosti u Varešu nisu provedena odgovarajuća kontrolna mjerenja koncentracije olova u organizmu stanovništva, što je jedan od ozbiljnih propusta na koje je upozorio akademik Muriz Spahić na naučnom skupu održanom 18. novembra u Sarajevu. Upravo izostanak podataka o početnom stanju životne sredine danas dodatno otežava utvrđivanje mogućih posljedica rudarenja na području na kojem su već zabilježene povišene koncentracije olova u krvi dijela stanovništva.
Spahić je bio jedan od učesnika konferencije „Pitanje Vareša u kontekstu rudarstva, zaštite okoliša, zdravlja i vladavine prava“, koju je organizovala Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT), uz učešće predstavnika Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ i neformalne grupe građana „Park prirode Trstionica i Boriva“.

Skup je okupio oko 50 predstavnika javnih institucija, akademske i međunarodne zajednice, a održan je u vrijeme novih kontroverzi oko postupanja s rudarskim otpadom, zdravstvenih nalaza stanovništva i zakonitosti rudarskih koncesija u Varešu.
Povod za stručnu raspravu bilo je i predstavljanje istraživanja koje su, na inicijativu Fondacije ACT, pripremili akademik Muriz Spahić, profesor Asim Ibrahimagić i akademik Armin Škrbo. Njihova analiza bavi se teškim metalima, posebno olovom, njihovim kretanjem i zadržavanjem u prirodnoj sredini, kao i mogućim posljedicama eksploatacije i prerade rude po životnu sredinu i zdravlje stanovništva.
Govoreći o nedostacima studija uticaja na životnu sredinu, Spahić je posebno ukazao na potrebu utvrđivanja takozvanog nultog stanja, odnosno stanja životne sredine prije početka rudarskih aktivnosti, kako bi se kasnije promjene mogle pratiti i stručno analizirati.
„Prije početka rudarskih aktivnosti nisu provedena odgovarajuća kontrolna mjerenja sadržaja olova u organizmu stanovnika Vareša. Radi se o stručnoj i institucionalnoj odgovornosti. Privredni interes rudarenja ne smije se ostvarivati na štetu prirodne sredine i zdravlja ljudi. Ta prirodna sredina je životni prostor sadašnjih i budućih generacija“, poručio je Spahić.
Na obim rudarske proizvodnje i količine otpada koji nastaju njenom preradom ukazao je profesor Asim Ibrahimagić, doktor tehničkih nauka iz oblasti geotehnologije i jedan od autora predstavljene analize. Prema njegovim riječima, posebno je važno sagledati proizvodnju olova, cinka i srebra u rudniku Rupice, ne samo kroz ekonomske pokazatelje nego i kroz uticaj tehnoloških procesa na neposrednu okolinu i šire područje Vareša.

„Dio koji je vrlo interesantan je produkcija olova, cinka i srebra u rudniku ‘Rupice’ Vareš i uticaj te proizvodnje na ekologiju uže mikrolokacije te makrolokacija. U tom elementu najvažniji dio koji bih ovdje napomenuo je da se radi o rudniku koji u punom kapacitetu proizvodnje obrađuje između 800 i 850 hiljada tona rovne rude pri čemu otpadnog materijala nastaje oko 650 hiljada tona“, upozorio je Ibrahimagić.
On smatra da je primjenom odgovarajućih savremenih tehnologija neophodno hemijska zagađenja iz ovakvih industrijskih pogona svesti na najmanju moguću mjeru. Količine materijala o kojima govori dodatno ukazuju na značaj kontrole cjelokupnog procesa, od eksploatacije i prerade rude do zbrinjavanja otpada.
Međutim, zdravstveni i ekološki rizici nisu jedina pitanja koja prate rudarske projekte u Varešu. Njihova zakonitost našla se pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji je 24. septembra ove godine utvrdio da niz akata kojima je omogućeno raspolaganje državnom imovinom na ovom području nije u skladu s Ustavom BiH.
Hajrija Čobo, pravnica i predstavnica neformalne grupe građana „Park prirode Trstionica i Boriva“, koja je pripremala zahtjev za ocjenu ustavnosti, pozvala je nadležne institucije da sporne dokumente povuku iz pravnog prometa. Prema njenom tumačenju, problem se ne odnosi samo na pojedine parcele ili šumsko zemljište, nego na raspolaganje državnom imovinom bez odgovarajućih ovlaštenja.

„Radi se o državnoj imovini, ne samo o šumskom zemljištu ili nekim parcijalnim stvarima, nego o kompletnoj državnoj imovini nad kojom može isključivo upravljati samo Bosna i Hercegovina sa svojim institucijama, a ne niži nivoi vlasti. Time je oglašeno neustavnim, nezakonitim 18 akata, a shodno zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, proizlazi da su oni i ništavni“, kazala je Čobo.
Ona smatra da takvi akti ne mogu proizvoditi pravno dejstvo i insistira na njihovom povlačenju. Ustavni sud je, međutim, svojom odlukom nadležnim organima naložio da preispitaju usklađenost osporenih akata sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, uz obavezno uključivanje Pravobranilaštva BiH, te da preduzmu aktivnosti na stavljanju van snage onih akata za koje se utvrdi da nisu usklađeni sa zakonom.
Na konferenciji je posebno razmatrana i odgovornost institucija u slučajevima izloženosti stanovništva teškim metalima. Azra Berbić iz Fondacije ACT predstavila je analizu međunarodnih slučajeva trovanja olovom, s naglaskom na posljedice nedovoljnog nadzora nad industrijskim zagađenjem i odgovornost nadležnih organa i kompanija.

„Međunarodna iskustva koja smo analizirali upozoravaju da odgađanje institucionalnog djelovanja, nedovoljno nezavisan nadzor i izostanak preventivnih mjera mogu ostaviti ozbiljne i dugoročne posljedice po lokalne zajednice. Istovremeno, BiH nema odgovarajuće strateške politike upravljanja mineralnim sirovinama, dok postojeći zakonodavni okvir i institucionalne prakse ne osiguravaju dovoljno djelotvornu zaštitu javnog interesa, ljudskih prava i okoliša“, upozorila je Berbić.
Jedan od najvažnijih zaključaka skupa odnosi se upravo na potrebu uspostavljanja nezavisnog i kontinuiranog monitoringa zdravstvenog stanja stanovništva, kvaliteta vode, zemljišta i drugih parametara životne sredine. Učesnici su pozvali na pravovremene preventivne mjere, naglašavajući da prisustvo olova u krvi stanovništva zahtijeva ozbiljno ispitivanje mogućih izvora i puteva izloženosti. Povišene koncentracije same po sebi ne dokazuju da je izvor zagađenja određeni rudarski pogon, ali ni odsustvo utvrđene uzročno-posljedične veze ne može biti razlog za odgađanje zdravstvene zaštite i nezavisnih istraživanja.
Inspekcijski nalazi i krivična prijava dodatno opterećuju rudarske projekte
Upozorenja sa sarajevskog skupa dolaze neposredno nakon što je javnost upoznata s dokumentacijom Federalne uprave za inspekcijske poslove o postupanju s gotovo 1.500 tona rudarskog mulja iz rudnika Rupice. Kako je Gerila ranije objavila, laboratorija TQM iz Tuzle još je u maju utvrdila da se određene vrste mulja, zbog povećanih koncentracija teških metala, mogu smatrati opasnim otpadom. Prema inspekcijskim nalazima, kompanija DPM Metals BH raspolagala je tim izvještajem, ali je tokom nadzora predočila raniju analizu prema kojoj je otpad klasifikovan kao neopasan.

Inspektori su utvrdili i da je ukupno 1.496,56 tona materijala premješteno na odlagalište Veovača II, iako tamošnja vodna dozvola ne predviđa dovoz otpada s drugih lokacija. Federalni vodni i urbanističko-ekološki inspektori podnijeli su 7. oktobra krivičnu prijavu protiv kompanije i odgovornih lica, koju je Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona zaprimilo 16. oktobra. DPM Metals BH odbacuje optužbe da je svjesno zanemarivao laboratorijske nalaze i ugrožavao stanovništvo, tvrdeći da materijal nije konačno klasifikovan kao opasan i da su druga laboratorijska ispitivanja pokazala suprotne rezultate.
Istovremeno, Gerila je početkom novembra pisala i o novim zdravstvenim i ekološkim nalazima na području Duboštice i Tribije, gdje kompanija Vareški minerali provodi geološka istraživanja hroma. Među 26 testiranih osoba, pet je imalo koncentraciju olova u krvi iznad 50 mikrograma po litru, dok je plan za utvrđivanje početnog stanja životne sredine usvojen tek nakon što su na tom području već bile izvedene četiri istražne bušotine. Time upozorenje akademika Spahića o značaju pravovremenih mjerenja dobija dodatnu težinu, iako porijeklo olova u organizmu stanovništva još nije utvrđeno.
Uz sve to, nadležne institucije tek treba da dovrše preispitivanje spornih rudarskih i koncesionih akata nakon odluke Ustavnog suda BiH. Na sastanku održanom 4. novembra u sjedištu Vlade Federacije BiH, uz učešće predstavnika nadležnih ministarstava, Pravobranilaštva BiH i drugih institucija, razmatrani su načini provođenja sudske odluke.
Dok se ti postupci vode, stanovnici Vareša i dalje nemaju konačne odgovore o porijeklu olova kojem su izloženi, mogućim posljedicama rudarskih aktivnosti i zakonitosti svih akata na osnovu kojih se projekti realizuju. Naučnici su u Sarajevu upozorili na potrebu nezavisnih istraživanja i preventivnog djelovanja, a inspekcijski nalazi i odluka Ustavnog suda pokazali su da problem nije ograničen samo na zdravstvene rizike. Odgovornost za utvrđivanje činjenica i zaštitu stanovništva sada je prije svega na institucijama koje su rudarske projekte odobravale, nadzirale i koje su dužne da osiguraju poštovanje zakona.
Gerila