Grad Prijedor nije postupio po pravosnažnoj sudskoj presudi kojom mu je naloženo da odluči o zahtjevu za pristup informacijama o vodosnabdijevanju Bukove Kose, a nakon što je dalje postupanje po toj presudi proglasio „bespredmetnim“, Okružni sud u Prijedoru morao je sam donijeti odluku umjesto gradske vlasti. Riječ je o postupku koji je pokrenuo Miroslav Stakić, mještanin Bukove Kose, pokušavajući od gradske administracije na čelu sa Slobodanom Javorom dobiti dokumentaciju o oštećenim izvorištima pitke vode, mjerama preduzetim radi zaštite stanovništva i postupanju nadležnih zbog posljedica rudarenja.
U rješenju od 4. novembra 2026. godine Okružni sud u Prijedoru u cijelosti je usvojio Stakićev zahtjev za pristup informacijama od 13. januara ove godine, naloživši Gradu Prijedoru – gradonačelniku da mu sve tražene informacije dostavi odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od prijema rješenja.

Prethodno je Okružni sud u Prijedoru, presudom od 15. juna, već naložio gradskoj vlasti da ponovo razmotri Stakićev zahtjev i donese odluku u skladu sa zakonom. Naime, Grad mu je ranije dostavio određena objašnjenja o vodosnabdijevanju Bukove Kose, ali nije jasno naveo koje informacije će mu dati, a koje eventualno odbija da dostavi. Pritom je potpuno izostavio odgovore na pojedina pitanja, među kojima su ona o zagađenju vode, odgovornosti za oštećena izvorišta i službenoj dokumentaciji o tim problemima. Sud je zato presudio da takav odgovor nije dovoljan i naložio Gradu da o zahtjevu odluči na propisan način, što gradska vlast nije učinila.
Među informacijama koje je Stakić tražio bili su podaci o oštećenju izvorišta pitke vode, mjerama za obezbjeđivanje vodosnabdijevanja, radnjama preduzetim protiv eventualno odgovornih lica ili kompanija, te službeni zapisnici, izvještaji i druga dokumentacija koja se odnosi na probleme s vodom na Bukovoj Kosi.
Umjesto potpunog odgovora, Gradska uprava mu je, između ostalog, saopštila da Bukova Kosa nije zasebno naseljeno mjesto, već područje na tromeđi tri sela, da su se stanovnici ranije snabdijevali vodom iz vlastitih izvorišta i bunara, te da je pokrenut projekat izgradnje vodovoda. Takva objašnjenja, međutim, nisu predstavljala zakonitu odluku o svim informacijama koje je građanin zatražio.
Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa Stakića, za Gerilu kaže da je gradska vlast otišla i korak dalje, jer je nakon prve pravosnažne presude otvoreno odbacila potrebu da po njoj postupi.

„Okružni sud je donio odluku kakvu je po Zakonu jedino i mogao i morao donijeti. Naime, ne samo da Grad Prijedor – Gradonačelnik nije postupio po pravosnažnoj presudi, već je čak i otvoreno napisao, nakon što je primio prvu presudu kojom je naša tužba usvojena, da daljnje postupanje (po toj presudi) smatra “bespredmetnim”, pa Okružnom sudu i nije preostalo ništa drugo nego da sam riješi stvar“, kaže Stanković.
Prema njenom objašnjenju, riječ je o rijetkoj sudskoj intervenciji, jer sud u ovakvim okolnostima ne vraća predmet administraciji na još jedno odlučivanje, već sam donosi rješenje koje zamjenjuje akt nadležnog organa.
„Ovakve odluke su veoma rijetke, a nije mi poznata nijedna takva odluka do sada u sporu radi pristupa informacijama. Okružni sudovi bi inače po Zakonu morali sami rješavati stvar i u situaciji kada nakon presude organ donese odluku koja je suprotna pravnom shvatanju i primjedbama suda, ali sudovi to u praksi uglavnom izbjegavaju“, objašnjava Stanković, dodajući da u ovom slučaju gradska vlast nije ni donijela novu odluku.
Ukoliko Grad Prijedor ne postupi ni po najnovijem rješenju, advokatica najavljuje mogućnost pokretanja postupka prinudnog izvršenja. Istovremeno podsjeća da Krivični zakonik Republike Srpske propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine za službeno ili odgovorno lice koje svjesno ne postupi po pravosnažnoj sudskoj odluci.
Dok se sudovi bave odlukama gradske administracije, stanovnici Bukove Kose i dalje pokušavaju riješiti pitanje pitke vode.
Miroslav Stakić za Gerilu kaže da su im, osim dokumentacije o vodosnabdijevanju, važni i podaci o dozvolama i saglasnostima koje je Grad izdavao za radove na području rudnika, kao i zapisnici komisija koje su izlazile na teren.

„Smatramo da gradska vlast izbjegava da dostavi ove dokumente jer oni direktno ukazuju na netransparentnost, institucionalnu pristrasnost i moguće propuste prilikom izdavanja saglasnosti“, tvrdi Stakić, navodeći da su rokovi za završetak vodovodne mreže više puta probijani, dok stanovništvo, prema njegovim riječima, još nema obezbijeđeno redovno vodosnabdijevanje.
Stakić sumnja i u opravdanost troškova izgradnje vodovoda, zbog čega insistira na pristupu dokumentaciji, ali takve sumnje zasad nisu potvrđene nalazima nadležnih institucija. Smatra da bi traženi dokumenti i zapisnici nadzora mogli pokazati pod kojim uslovima su izdavane gradske saglasnosti i šta su službe utvrdile o posljedicama rudarskih aktivnosti po izvorišta, vodovodnu infrastrukturu, zemljište i privatnu imovinu.
Zanimljivo je, međutim, šta je o vodovodu ranije govorio sam gradonačelnik Slobodan Javor.
Odgovarajući na odborničko pitanje Živka Rosića na sjednici Skupštine grada Prijedora u avgustu ove godine, Javor je tvrdio da se radovi privode kraju i da je u stalnom kontaktu sa stanovnicima Bukove Kose.
„Znači, kroz narednih možda 15-ak, 20 dana svi radovi će biti završeni. Rade se tri bazena. Treći bazen se završava“, izjavio je tada Javor, dodajući da gradske službe i vatrogasci dopremaju vodu cisternama dok vodovod ne bude pušten u funkciju.
Ipak, gotovo tri mjeseca kasnije, 6. novembra, direktor prijedorskog „Vodovoda“ Dragoslav Kabić za Kozarski vjesnik govorio je o izgradnji vodovoda u Velikom Palančištu, Kavaništu i Starom Voćnjaku kao o projektima čiji se završetak još očekuje, nakon čega bi preduzeće trebalo da preuzme upravljanje sistemima i izvrši prespajanje postojećih kućnih priključaka na novu mrežu.

Riječ je o području koje obuhvata i domaćinstva pogođena problemima vodosnabdijevanja na Bukovoj Kosi. Gradonačelnik je još u maju 2025. godine, odgovarajući na zahtjeve neformalne grupe građana „Prijedor se budi“, potvrdio da je izgradnja vodovodne mreže u nadležnosti Grada Prijedora, navodeći da je za taj projekat iz gradskog budžeta izdvojeno 160.000 maraka. Za ostale zahtjeve, uključujući zatvaranje rudnika i koncesije, odgovornost je pripisao republičkim institucijama.
Upravo zato su dokumenti o izgradnji vodovoda, rokovima, izvođenju radova i postupanju gradskih službi važni za stanovnike koji godinama upozoravaju na posljedice eksploatacije uglja. Gerila je ranije izvještavala o uništavanju privatne imovine, oštećenju vodovodne infrastrukture i problemima s pitkom vodom, dok su u odvojenim sudskim postupcima poništavane odluke republičkih institucija koje se odnose na rudnik kompanije „Drvo-export“ iz Teslića.
Stakić je jedan od stanovnika koji su zbog rudarskih radova pokretali postupke pred nadležnim institucijama. Kako je Gerila ranije objavila, prijavljivao je uništavanje više od 10.000 kvadratnih metara zemljišta, voćnih kultura i tek izgrađene vodovodne infrastrukture, ali je od policije dobio obavještenje da zaštitu imovinskih prava treba da traži privatnom tužbom.

Ni posljednje dvije sudske odluke, prema njegovim riječima, nisu promijenile odnos institucija prema problemima stanovnika Bukove Kose.
„Iako su sudovi u našu korist poništili spornu dokumentaciju i donijeli jasne presude kojima se nalaže da nam se tražene informacije dostave, u praksi se, nažalost, još uvijek nije promijenilo apsolutno ništa. Mehanizacija je i dalje na terenu, a institucije se češljaju kao da sudske presude i zakoni ne postoje“, kaže Stakić.
Za razliku od ranijeg postupka, Grad Prijedor sada više nema zadatak da ponovo odlučuje o Stakićevom zahtjevu. Sud ga je već usvojio i naložio dostavljanje informacija, pa je jedino preostalo pitanje izvršenje te odluke.
Dejan Rakita / GERILA