Vareš je prije dvije godine predstavljen kao primjer mogućeg ekonomskog oporavka rudarskog kraja. Otvaranje novog rudnika srebra, olova i barita donijelo je nove puteve, radnike, veći promet u kafićima i restoranima i nadu da bi se mjesto koje se godinama praznilo moglo ponovo pokrenuti. Međutim, prema pisanju Rojtersa, ta se slika posljednjih mjeseci promijenila nakon što su analize krvi pokazale izloženost olovu kod više od 300 stanovnika koji žive u blizini rudnika, ali i kod dijela stanovnika iz šireg područja Vareša.

Četiri ekološke organizacije podnijele su krivične prijave Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona protiv kanadske kompanije Dundee Precious Metals, koja je preuzela rudnik nakon kupovine od ranijeg vlasnika, kompanije Adriatic Metals. Prijave su, prema Rojtersu, podnesene i protiv kantonalnih i entitetskih zvaničnika koje organizacije optužuju da nisu učinili dovoljno kako bi zaštitili stanovništvo. Iz kompanije Dundee Precious Metals odbacuju odgovornost, ali priznaju da problem postoji i navode da sarađuju sa nadležnim institucijama.

Prva testiranja finansirala je kompanija, nakon zahtjeva stanovnika. Rezultati su pokazali povišene vrijednosti olova kod 17 od 44 osobe koje žive u blizini postrojenja za preradu i odlagališta otpada. Kasnija testiranja, koja su radili zdravstveni instituti u Zenici i Sarajevu, pokazala su da više od 300 ljudi ima prisustvo olova u krvi. U izvještaju Doma zdravlja Vareš iz marta navedeno je da rezultati ne ukazuju na akutno trovanje, nego na dugotrajniju izloženost mogućim faktorima iz okoline nižeg intenziteta.

Posebno zabrinjava podatak da su, od 238 testiranih uzoraka koje je obradio Institut za zdravlje i sigurnost hrane iz Zenice, kod 23 odsto građana vrijednosti bile iznad praga od 2,8 mikrograma po decilitru krvi, dok je kod 13 odsto vrijednost bila viša od pet mikrograma. Ljekari upozoravaju da izloženost olovu može oštetiti nervni sistem i mozak, a kod djece izazvati poteškoće u učenju i razvoju.

Za sada nema konačnog odgovora na pitanje odakle olovo dolazi. Lokalni zvaničnici navode da ranije nije bilo ovako širokih testiranja, zbog čega nije moguće odmah utvrditi da li je izloženost povezana s novim rudnikom ili sa decenijama ranijeg rudarenja u području bogatom metalima. Pokrenuta su dodatna ispitivanja zemljišta, vode, poljoprivrednih proizvoda i prašine u blizini postrojenja za preradu i odlagališta otpada.

Stanovnici, međutim, ne traže samo nova mjerenja. Oni traže odgovor na pitanja ko je odgovoran i ko će zaštititi ljude koji žive pored rudnika. Rojters navodi primjer porodice Ahmedović, koja živi u blizini postrojenja. Nakon što je olovo pronađeno kod članova porodice, uključujući i djecu, ali i na njihovom zemljištu, zaustavili su sjetvu pšenice, povrća i voća.

Federalna vlada najavila je formiranje ekspertske grupe, dok premijer Federacije BiH Nermin Nikšić poručuje da zdravlje ljudi ne smije biti ugroženo zbog nečijeg nemara, investicije ili interesa.

Upravo je to pitanje koje sada stoji pred institucijama. Da li će reagovati tek kada problem eskalira ili će, napokon, na vrijeme utvrditi činjenice, odgovornost i mjere zaštite stanovništva?

The post Vareš traži odgovore: Više od 300 stanovnika pozitivno na prisustvo olova u krvi first appeared on Gerila.info.

U utorak, 5. maja, u Omladinskom kreativnom centru, biće organizovano javno potpisivanje krivičnih prijava protiv odgovornih osoba iz kompanija Eastern Mining, Adriatic Metals i DPM Metals, ali i protiv nadležnih institucija Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. Organizatori – Udruženje „Opstanak“ i Vareška eko inicijativa – tvrde da postoje osnovane sumnje da je dugogodišnje rudarenje ostavilo ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu.

„Želimo skrenuti pažnju javnosti na dugogodišnji problem zagađenja teškim metalima i ozbiljne posljedice koje ono ima na životnu sredinu, kao i na neodgovorno i neadekvatno postupanje nadležnih institucija“, navode organizatori, uz poziv tužilaštvima da hitno reaguju nakon zaprimanja prijava.

Podrška ovoj inicijativi dolazi i izvan Vareša – predstavnici Aarhus centra u BiH i Udruženja građana Fojničani najavili su da će takođe potpisati prijave, čime ovaj slučaj prerasta lokalne okvire i postaje pitanje od šireg javnog interesa.

Razlog za ovakav potez leži u podacima koji posljednjih mjeseci sve više zabrinjavaju. Prema dostupnim informacijama, kod više od 300 građana Vareša potvrđeno je prisustvo olova u krvi. Samo u posljednjem krugu testiranja, olovo je pronađeno kod još 85 osoba. Posebno alarmantan podatak odnosi se na djecu – prisustvo ovog teškog metala potvrđeno je i kod mališana mlađih od šest godina.

Olovo, kao jedan od najopasnijih teških metala, može izazvati trajna oštećenja zdravlja, naročito kod djece, trudnica i starijih osoba. Uprkos tome, reakcija nadležnih institucija – prije svega ministarstava zdravlja Federacije BiH i Zeničko-dobojskog kantona – izostaje.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je utvrđeno prisustvo olova, dok je kod 17 osoba zabilježena koncentracija iznad graničnih vrijednosti. Naknadna, privatno organizovana testiranja samo su potvrdila trend – problem nije izolovan, već sistemski.

U međuvremenu, roditelji oko 250 djece koja pohađaju osnovnu školu u Varešu traže hitno testiranje, strahujući da bi razmjere problema mogle biti daleko veće od onoga što je do sada otkriveno.

Paralelno s tim, rudarski projekti u ovom kraju se nastavljaju. Vareš, nekada simbol industrijskog razvoja, danas se nalazi u novom ciklusu eksploatacije – ovaj put polimetaličnih ruda poput olova, cinka i barita, uz planove za otvaranje rudnika hroma na lokalitetu Duboštica-Tribija. Upravo taj plan dodatno produbljuje strah lokalnog stanovništva.

Istraživanja na lokalitetu Duboštica–Tribija već su u toku, a iza projekta stoji firma „Vareški minerali“, ranije poznata kao „Seven plus“, povezana sa Milošem Bošnjakovićem, koji se dovodi u vezu s nizom sličnih projekata u regionu. Istovremeno, prodaja rudnika u Rupicama kanadskoj kompaniji za više od milijardu dolara prošla je bez direktne finansijske koristi za lokalnu zajednicu – što dodatno produbljuje nepovjerenje.

Sumnje u sukob interesa dodatno komplikuju situaciju. Firma GeoAVAS, angažovana na istražnim radovima, povezuje se s osobama koje se nalaze i na listi eksperata Vlade ZDK – tijela koje bi trebalo da nadzire eksploataciju mineralnih sirovina. Takva preplitanja uloga otvaraju pitanje ko uopšte kontroliše procese koji direktno utiču na zdravlje građana.

Dok investitori tvrde da posluju u skladu s najvišim ekološkim standardima, svakodnevica Varešana govori drugačije. Između laboratorijskih nalaza, nedorečenih odgovora institucija i sve intenzivnijih rudarskih aktivnosti, jaz između zvaničnih tvrdnji i stvarnog stanja na terenu postaje sve dublji.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vareš na ivici: Građani podnose krivične prijave zbog teških metala u krvi, institucije i dalje bez odgovora first appeared on Gerila.info.

Nakon testiranja 111 osoba i nalaza da je 16 iznad 5 μg/dL, a da “većina ispitanika ima nivoe olova  koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću”, institucije poručuju da „nema mjesta panici“, dok UG „Fojničani“ i inicijativni odbor Ekološkog udruženja “Opstanak” iz Vareša upozoravaju da se problem relativizuje i da se javnosti uskraćuju ključni podaci.

U Varešu, opštini koja posljednjih mjeseci živi između obećanja o „razvoju“ i svakodnevne prašine s industrijskih pogona, ton zvaničnih saopštenja postao je jednako važan kao i same brojke. Jer brojke postoje, ali način na koji se tumače od strane institucija, kao i ono što se prećutkuje, određuje da li će stanovnici dobiti zaštitu ili samo poruku da „ne paniče“.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u saopštenju objavljenom juče, 9. februara, navodi: „Dosadašnja analiza uzoraka (analizirano 111 uzoraka, n=111) pokazuje da većina ispitanika ima nivoe olova koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću, dok 16 ispitanika prelazi granicu od pet (5) μg/dL. Sve vrijednosti kod djece su ispod referentne vrijednosti od granice tri i po (3,5) μg/dL.“

“Ne govorimo o zarazi ili trovanju već o izloženosti. Situacija zahtijeva pažnju i preventivu, ali nema mjesta panici”, poručuju iz Instituta,  uz savjete poput „mokro brisanje prašine i pranje ruku“ te „ishrana bogata kalcijem, željezom i vitaminom C“.

Institut poziva medije da rezultate „interpretiraju u kontekstu javnozdravstvene prevencije“ i upozorava da „panika otežava provođenje preventivnih mjera“.

Međutim, upravo promptna reakcija nevladinih udruženja, od kojih je vareški “Opstanak” u osnivanju upravo zbog zaštite zdravlja stanovnika ovog gradića zbog, uglavnom, rudarskih aktivnosti, govori da (zakašnjeli) potezi vlasti i institucija ne doprinose stabilizaciji javnog mnjenja. Naprotiv.

Jer problem nije samo to što je 16 ljudi iznad praga od 5 μg/dL, nego što se javnosti nudi zaključak bez objašnjenja: ko su ti ljudi, koliko su stari, gdje žive, koliko dugo su izloženi i na osnovu kojih standarda se kaže da su vrijednosti „očekivane“.

U reakciji inicijativnog odbora Ekološkog udruženja „Opstanak“ iz Vareša i Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja, koje aktivno prate slučaj, saopštenje Instituta nazvano je opasnim presedanom: „Saopštenje sadrži niz obmanjujućih formulacija i neutemeljenih ocjena, čime se, slučajno ili namjerno, umanjuje ozbiljnost situacije te javnost i mediji navode na pogrešne zaključke“.

Ključna zamjerka odnosi se na prvu rečenicu saopštenja Instituta — onu o „očekivanim granicama za područja sa industrijskom aktivnošću“.

Opstanak i Fojničani upozoravaju da takva formulacija praktično usmjerava javnost na jedan zaključak: da je olovo u krvi posljedica rudarskih aktivnosti, jer „na području opštine Vareš trenutno ne postoje druge značajnije industrijske aktivnosti“. Istovremeno, tvrde, Institut prećutno sugeriše i nešto drugo: da se radi o profesionalnoj izloženosti radnika, iako su među testiranima i penzioneri i djeca, dok „podaci o razinama olova u krvi Varešana zaposlenih u rudniku i pripadaćim postrojenjima nisu javno dostupni“.

Bez tih podataka, poručuju, nema osnova da se bilo šta proglasi „očekivanim“.

Još jedna tačka spora jeste način na koji se uvode pragovi. Fojničani i Opstanak navode da Institut u izvještaju uvodi nove referentne vrijednosti — „5 μg/dL za odrasle i 3,5 μg/dL za djecu“ — „bez jasnog navođenja izvora tih pragova i bez pozivanja na važeće domaće propise, smjernice ili metodologiju“. Time se, tvrde, zanemaruju referentne vrijednosti iz samih laboratorijskih nalaza, gdje je granična vrijednost definisana na 28 μg/L, odnosno 2,8 μg/dL.

Posljedica je, kako ističu, očigledna: korištenjem viših pragova „Institut značajno umanjuje obim problema i broj osoba s razinama olova u krvi iznad laboratorijskih referentnih vrijednosi“.

U pozadini svega stoji i pitanje koje se u zvaničnim saopštenjima uporno gura u stranu, a to je – hronična izloženost.

Olovo se ne ponaša kao prolazna epizoda, niti kao parametar koji se može smiriti savjetom o vitaminu C. Ono se taloži u organizmu i posljedice ne moraju biti „akutne“ da bi bile ozbiljne.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je olovo kumulativni toksin koji utiče na više organskih sistema i može uzrokovati ozbiljnu i trajnu štetu.

“Olovo je toksični metal čija je široka upotreba dovela do rasprostranjenog zagađenja životne sredine i ozbiljnih zdravstvenih problema u mnogim dijelovima svijeta. Riječ je o kumulativnom toksinu koji djeluje na više sistema u organizmu, uključujući nervni, hematološki, gastrointestinalni, kardiovaskularni i bubrežni sistem. Djeca su posebno osjetljiva na neurotoksične efekte olova, a čak i relativno niski nivoi izloženosti mogu izazvati teška, a u pojedinim slučajevima i nepovratna neurološka oštećenja”, jasno se navodi na stranici WHO.

Gerila.info je nedavno već pisala o nalazima koji su izazvali snažne reakcije javnosti, nakon čega su se prvi put zvanično oglasili Opština Vareš i Dom zdravlja. U zajedničkom saopštenju poručili su da demantuju tvrdnje građana koji su se oglašavali po pitanju trovanja, pozvali na „odgovoran pristup“ i najavili da će javnost informisati isključivo putem pisanih izvještaja. Naveli su i da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem „uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH“, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Ono što dodatno naglašavaju jeste vremenska dimenzija i institucionalna tišina: „Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana ćutale o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“.

Stanovnici Vareša i aktivisti zahtijevaju „objavu cjelovitih rezultata u anonimiziranom obliku, uključujući pojedinačne izmjerene vrijednosti, osnovne demografske pokazatelje, bez navođenja ličnih podataka, kao i jasno navođenje izvora i metodologije korištene za interpretaciju rezultata“.

„Javnozdravstvena komunikacija mora biti precizna, nedvosmislena i utemeljena na nauci i zakonima, a ne na neodgovornim, neprofesionalnim formulacijama koje, namjerno ili nenamjerno, relativiziraju stvarno stanje i rizike na koje nalazi nedvosmisleno ukazuju“, poručuju Opstanak i Fojničani.

Traže i da, ako se zaista radi o hroničnoj izloženosti, a uzrok nije utvrđen, tvrdnja da je sve „unutar očekivanih granica“ trebalo bi „rezultirati ostavkama odgovornih, kako u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, tako i u ministarstvu nadležnom za njegov rad“.

A dok se stanovnicima savjetuje da brišu prašinu mokrom krpom i unose vitamin C, ostaje pitanje koliko dugo zajednica može živjeti s neizvjesnošću, bez jasnog odgovora odakle olovo dolazi i ko je zadužen da to spriječi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije: „Unutar očekivanih granica“. Građani i aktivisti iz Vareša: Objavite podatke i prestanite obmanjivati javnost first appeared on Gerila.info.

U tom saopštenju navodi se da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem, uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama. Kako tvrde, laboratorijska referentna vrijednost koja je prekoračena kod dijela ispitanika ne predstavlja zdravstveni prag, već statističku referencu, a samo mali broj uzoraka prelazi nivo koji služi kao signal za dodatnu istragu mogućih izvora izloženosti.

Opština i Dom zdravlja također navode da su, nakon prvih rezultata, pokrenute epidemiološke procjene, formiran Akcioni tim te provedena dodatna ispitivanja vode, hrane, tla i zraka, uz tvrdnju da je većina uzoraka bila u skladu s važećim propisima. Poručeno je i da neće davati pojedinačne izjave niti komentare izvan zvaničnih pisanih saopštenja.

Međutim, ovakva reakcija izazvala je snažan i oštar odgovor Udruženja građana Fojničani, koje je javno reagovalo na ono što nazivaju pokušajem umanjivanja ozbiljnosti problema.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Posebno upozoravaju da se u zvaničnom saopštenju u potpunosti zanemaruje pitanje dugotrajne izloženosti. Nalazi krvi, kako ističu, predstavljaju samo presjek trenutnog stanja, dok ključna pitanja ostaju neodgovorena: koliko dugo su ljudi izloženi olovu koje se taloži u organizmu i kakve kumulativne posljedice takva izloženost ima po zdravlje.

„Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana šutjele o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“, navode iz Udruženja, uz ocjenu da ovakav pristup zatvara prostor za otvoren i odgovoran dijalog.

Reakcija Fojničana dodatno problematizuje i širi institucionalni kontekst jer, dok lokalne institucije insistiraju na proceduralnoj komunikaciji i kontroli informacija, izostaje jasna poruka o odgovornosti, i najvažnije – koje su to mjere zaštite stanovništva.

Podsjećamo, prethodni nalazi testiranja, kao i izjave stručnjaka iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, ukazali su da u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom i da ne postoji „sigurna doza“ ovog teškog metala. Takođe je potvrđeno da su među osobama s utvrđenim prisustvom olova i djeca mlađa od šest godina, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu.

U tom svjetlu, poruke o „konfuziji u tumačenju podataka“ i fokus na mjerne jedinice, umjesto na suštinu problema, Fojničani vide kao opasan presedan.

„Ovakav demanti ne pokazuju spremnost institucija da zaštite zdravlje ljudi, nego naprotiv – dodatno umanjuju problem i praktično zatvaraju vrata javnosti“, navode.

Cijeli slučaj još jednom otvara pitanje odnosa institucija prema Varešu. Kako ističu iz UG Fojničani, na kantonalnom i federalnom nivou reakcije su gotovo nevidljive, osim kada je riječ o davanju državnog zemljišta na raspolaganje koncesionarima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Između „demanta“ i nalaza: Zašto institucije u Varešu umanjuju problem olova u krvi first appeared on Gerila.info.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

„Prisustvo olova u krvi predstavlja izuzetno kompleksan zdravstveni problem, jer u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u organizmu“, ističu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Ovo nije prvi put da se alarm pali, ali jeste prvi put da broj testiranih i geografski raspon nalaza jasno ukazuju da problem više ne može biti tretiran kao “lokalna smetnja” uz industrijsku zonu.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Međutim, uprkos nalazima koji se gomilaju i strahu koji raste, ključne odluke loklanih i kantonalnih, pa i entitetskih, vlasti izostaju. Vanredno stanje u Varešu, iako se, realno, odavno stekli svi uslovi, još uvijek nije proglašeno. Nije poznato ni da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopšte pokrenulo istragu o trovanju, navodi se u saopštenju.

U takvom ambijentu, dodatnu težinu dobija politički narativ koji se posljednjih dana pokušava nametnuti – da je problem moguće “upravljati” kroz finansijske aranžmane i dogovore, umjesto kroz hitne mjere zaštite zdravlja, utvrđivanje odgovornosti i eventualnu obustavu aktivnosti koje dovode do zagađenja.

Vršitelj dužnosti načelnika Opštine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat na predstojećim vanrednim izborima, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, istovremeno je govorio i o inicijativi koja je u javnosti dočekana s gorčinom:

„U petak je ispred DPM Metali zvanično upućena inicijativa Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona i u narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Ono što sam uspio dogovoriti s kompanijom jeste da, nakon potpisivanja novog ugovora, koncesiona naknada bude isplaćena retroaktivno od 1. januara 2026. godine“, izjavio je Rizvanović.

U normalnim okolnostima, tema koncesione naknade bila bi dio rasprave o ekonomskim efektima eksploatacije. U Varešu, međutim, to je postalo pitanje tajminga i poruke: dok se objavljuju nalazi o trovanju, javni prostor se puni pričom o novcu – kao da se iznosima može neutralisati činjenica da su u krvi građana, uključujući malu djecu, pronađeni opasni nivoi teškog metala.

Stanovnici Pržića i Daštanskog ovakav pristup čitaju kao pokušaj “kupovine mira”.

„Ako se radi o pokušaju kompanije da ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo da zdravlje građana nema cijenu i da je krajnje neprimjereno razgovarati o koncesionim naknadama u trenutku kada su životi ljudi u Varešu ozbiljno ugroženi“, poručuju mještani.

U cijeloj priči postoji i vrlo jasna pravna linija koja se, barem zasad, ignoriše. Zakon o rudarstvu Federacije BiH propisuje da nadležno federalno ministarstvo mora ukinuti dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. Ako se u Varešu radi o masovnom trovanju i nalazima koji prelaze iz naselja uz jalovište u centar grada – postavlja se pitanje šta je još potrebno da bi se taj član zakona uopće primijenio.

Umjesto toga, institucije Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH i dalje nemaju jasan, javno saopšten plan: ko vodi zdravstveni nadzor, ko organizuje sistematska testiranja, ko utvrđuje izvor kontaminacije, ko preuzima odgovornost i koje mjere se uvode da bi se spriječilo dalje izlaganje stanovništva.

Dok se na jednoj strani govori o retroaktivnim uplatama i koncesijama, na drugoj strani ostaje velika praznina: odgovor na pitanje kako je moguće da se u sredini koja živi od priče o “razvoju” i “investicijama” istovremeno razvije situacija u kojoj se djeci u krvi nalazi olovo – i zašto država (ne) reaguje tek kada je šteta već vidljiva na laboratorijskim papirima.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Dejan Rakita / GERILA

The post Olovom zatrovani Vareš: Više od 100 testiranih, olovo pronađeno i u centru grada, institucije i dalje bez vanrednih mjera first appeared on Gerila.info.