Prošlo je tačno pola godine otkako se srušila nadstrešnica ispred Željezničke stanice u Novom Sadu usmrtivši 16 osoba. Od tada ćutanje. Od strane vlasti, od strane pravosuđa, od strane investitora. Samo su građani i studenti nastavili da pamte i pitaju ko je odgovoran?
Na mjestu tragedije studenti su simbolično postavili spomen-ploču. Na mermernoj ploči urezane su riječi: „Novi Sad pamti“. Naglasili su da je nadstrešnica pala zbog korupcije, nemara i neodgovornosti. Njihova tiha ceremonija podsjetila je koliko je glasna tišina institucija.
U međuvremenu, građevinski inženjer Zoran Đajić upozorava da su u projektima koje je izvodila kineska kompanija CRIC postojale ozbiljne nepravilnosti. “Kinezi ili daju pogrešne podatke, ili ih dostavljaju na kašičicu”, rekao je Đajić za N1, ocjenjujući da je vrh korupcije u kineskim kompanijama, ali i da je stekao utisak da vlast, i to od samog vrha, utiče na tužilaštvo i na policiju da ne može da radi svoj posao.
Tu je i pitanje tužilaštva. U analizi objavljenoj na Peščaniku, autori podsjećaju da pravosudne institucije, umjesto da štite javni interes, sve češće štite politički. Niko još nije procesuiran, ni pod istragom, a odgovornost se prebacuje s jednog nivoa vlasti na drugi. Tako je nadstrešnica postala metafora Srbije — pokrivena, ali nesigurna.
Prvi maj, praznik rada, i ove godine bio je obilježen protestima u Beogradu i Novom Sadu. Radnici i studenti su zajedno marširali. Sindikalci okupljeni oko ASNS-a poručili su da se „država ne može graditi na korupciji i nesrećama“.
Vlasti, međutim, nastavljaju da okreću glavu. Izostanak odgovornosti ne samo da ponižava porodice žrtava, već i dodatno urušava povjerenje građana u sistem. A Novi Sad ostaje zarobljen u realnosti u kojoj se nadstrešnice ruše, ali ne i karijere onih koji su ih loše izgradili.
Gerila.info
