Nenad Nešić predat je u nadležnost Tužilaštva BiH. Dovodi se u vezu sa krivičnim djelom korupcija i zloupotreba službenog položaja u periodu 2016. – 2020.godina, kada je bio direktor javnog preduzeća Putevi RS.
Nešić se od januara 2023.godine nalazi na poziciji ministra bezbjednosti BIH, međutim, kao i većina njegovih prethodnika, dovodi se u vezu sa brojnim kriminalnim aferama, iako je pozicija koju obavlja jedna od najodgovornijih u sistemu koordinacije svih policijskih agencija u BiH.
Inače, Ministarstvo bezbjednosti je najmlađe ministarstvo koje je osnovano na nivou BiH, formirano 2002.godine, Nešić je sedma osoba koja se nalazi na čelu ovog ministarstva, ali čak peti ministar koji se dovodi u vezu sa krivičnim djelima.
Cikotić osuđen na tri godine
Nešićev prethodnik na ovoj poziciji, Selmo Cikotić (mandat od 23. 7. 2020.-25. 1. 2023.)pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja.
Prema optužnici, Cikotić je, u periodu od 2009. do 2011. godine, kao ministar odbrane zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije, čime je oštetio budžet BiH za višemilionski iznos, a pribavio imovinsku korist drugim licima.
Prvostepena presuda izrečena je 5. decembra 2023. godine, a nakon odbijanja žalbe Tužilaštva BiH na dužinu kazne, presuda je postala pravosnažna 31. oktobra 2024. godine.
Nakon izricanja presude, Cikotić je izjavio da bi ponovo postupio isto, smatrajući da je djelovao u interesu države, te je izrazio spremnost da izdrži kaznu.
Mektić na optuženičkoj klupi, a uz njega i savjetnik
Prije Cikotića, na poziciji ministra bezbjednosti u periodu od 31.3.2015.-23. 12. 2019. bio je Dragan Mektić. Suočavao se s nekoliko pravnih postupaka, a najznačajniji je bio slučaj iz 2019. godine, kada je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, tvrdeći da je, zajedno s još tri osobe, počinio nepravilnosti u realizaciji projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, finansiranog od strane Evropske Unije.
Nakon suđenja, Sud BiH je u martu 2022. godine donio prvostepenu presudu kojom su Mektić i ostali optuženi oslobođeni svih optužbi, zaključivši da Tužilaštvo nije pružilo dovoljno dokaza za navedene tvrdnje. Tužilaštvo BiH je uložilo žalbu na ovu presudu, ali je Apelaciono vijeće Suda BiH u septembru 2022. godine odbilo žalbu kao neosnovanu, čime je oslobađajuća presuda postala pravosnažna.
Pored ovog slučaja, Mektić je bio uključen u nekoliko parničnih postupaka zbog klevete. Na primjer, 2018. godine, Opštinski sud u Sarajevu donio je presudu kojom je Mektić proglašen odgovornim za klevetu protiv tadašnje potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) Ružice Jukić, naloživši mu da plati odštetu i sudske troškove u ukupnom iznosu od oko 4.700 KM.
Takođe, u novembru 2023. godine, Okružni sud u Banjaluci osudio je Mektića na novčanu kaznu zbog klevete protiv Aljoše i Dubravka Čampare, naloživši mu da im isplati 3.024 KM.
U svim ovim slučajevima, Mektić je negirao krivicu, često ističući da su postupci protiv njega politički motivisani.
Mektićev savjetnik u Ministarstvu Bojan Cvijetić uhapšen je u novembru 2021. godine u okviru akcije “Transporter”, zajedno sa još 11 osoba, zbog sumnje na organizovani kriminal i šverc narkoticima. Tom prilikom zaplijenjeno je 303 kilograma skanka, a njegova imovina, uključujući luksuzne automobile i nekretnine, procijenjena na više miliona KM, blokirana je.
U martu 2023. godine, Cvijetić je ponovo uhapšen u nastavku iste akcije, zbog sumnje na nastavak kriminalnih aktivnosti, uključujući šverc kokaina. Tužilaštvo BiH ga tereti za neovlašteni promet opojnih droga, pranje novca i krijumčarenje.
U oktobru 2023. godine, Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Cvijetića i još 17 osoba, koji se terete da su prokrijumčarili oko 3.000 kilograma narkotika, uključujući marihuanu, skank i kokain, te ostvarili značajnu finansijsku korist.
Radončićeve veze s Keljmendijem
Fahrudin Radončić je na poziciji ministra bezbjednosti bio dva puta, ali nijednom kompletan mandat (22. 11. 2012.- 29. 4. 2014.godine i 23. 12. 2019.- 02. 6. 2020.godine.
U januaru 2016. godine, uhapšen je pod optužbom za ometanje rada pravosuđa, navodno vršeći pritisak na svjedoke u slučaju protiv Nasera Keljmendija, kojeg su brojni mediji i policijske strukture navodili kao jednog od ključnih ljudi u trgovini narkoticima na Balkanu. Nakon suđenja, Sud BiH je Radončića u maju 2018. godine oslobodio svih optužbi, ali je dugo vremena bio i u kućnom pritvoru.
Nakon oslobađajuće presude, Radončić je podnio tužbu protiv Bosne i Hercegovine zbog, kako je naveo, neosnovanog hapšenja i pritvora, tražeći naknadu štete.
Ahmetović osuđen 10 godina nakon isteka mandata
Prije Radončića, ministarstvom je upravljao Sadik Ahmetović koji je osuđen je 24. novembra 2021. godine na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja.
Presuda je postala pravosnažna nakon što je Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo kaznu. Ahmetović je proglašen krivim za sklapanje ugovora o djelu sa svojim vozačem, Adnanom Bektićem, tokom 2011. i 2012. godine, omogućivši mu nezakonitu imovinsku korist od 15.680 KM, čime je oštetio budžet BiH.
Nakon izricanja presude, Ahmetović je iskoristio zakonsku mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom, uplativši 18.000 KM.
Takođe, u martu 2010. godine, za vrijeme trajanja mandata, bio je pod istragom zbog navoda o seksualnom zlostavljanju maloljetne Romkinje iz Bratunca.
Tarik Sadović bez istrage, ali pod velikim pritiskom međunarodne zajednice
Nepune dvije godine na ministarskoj poziciji bio je i Tarik Sadović (11. 1. 2007.- 31. 7. 2009.). Iako formalno nije bio pod istragom, a ni optužen ni za jedno krivično djelo, Sadović je smijenjen pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, ali i unutrašnjih političkih struktura.
Ključni razlozi za smjenu navodili su se kao navodno zanemarivanje obaveza na državnom nivou, te optužbe za prekomjernu politizaciju ministarstva. Kritičari su tvrdili da Sadović nije adekvatno koordinisao bezbjednosne aktivnosti, posebno u kontekstu borbe protiv organizovanog kriminala i međunarodnog terorizma.
U medijima su se pojavljivale nezvanične informacije da je američka administracija tražila njegovu smjenu, jer je štitio mudžahedine u BiH. Navodilo se i da je odbio da potpiše rješenje o protjerivanju Imada al Huseina zvanog Abu Hamza i Karaja Karnela bin Alija iz BiH, već je tvrdio da je to posao Službe za strance.
U januaru 2029 Vjekoslav Vuković, tadašnji pomoćnik ministra i načelnik Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma, uhapšen je u Rijeci, u petak.
Vuković je uhapšen “zbog osnovane sumnje za posredovanje u izvršenju krivičnog djela”. Hrvatski mediji naveli su da osumnjičen da je posredovao u naručenom ubistvu u Rijeci koje je hrvatska policija spriječila prije nekoliko mjeseci. Takođe se špekuliše, da je Vuković je bio “bosanska veza” u planiranju tog dvostrukog ubistva automobilom bombom u Rijeci.
Oduzet mu je sertifikat za pristup tajnim podacima. U međuvremenu je i prvostepeno osuđen na 9 mjeseci zatvora. Presuda je ukinuta, a ponovljeno suđenje nikada nije privedeno kraju.
“Nezvanično se zna da je jedan od pomoćnika ministra sigurnosti (Vjekoslav Vuković) nepravomoćno osuđen za KD terorizma u susjednoj državi, te da je drugostepeni sud poništio presudu i vratio osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Također je ista osoba odbila nekoliko puta da primi poziv od nadležnog suda te isti ne želi da se odazove sudu susjedne države da bi se suđenje moglo nastaviti“, izjavio je prije nekoliko godina državni parlamentarac Šemsudin Mehmedović.
Đorđe Vujatović, Gerila.info
