U Republici Srpskoj malo ko radi svoj posao kako treba: premijer ne radi svoj, predsjednik kao i da ne postoji, tužioci ne rade kako bi trebalo, zahvaljujući njina ni sudije se nemaju čime pohvaliti. Malo je onih koji rade svoj posao, pogotovo onako kako treba. Među njima su, naravno, i novinari.
Novinar Goran Arbutina, koji godinama radi kao sportski novinar, za GERILU kaže da je danas olakšavajuća okolnost biti van informativnog, odnosno političkog novinarstva. On ističe kako je siguran da je ugodnije pisati o sportu nego pisati o društvu i o politici.
„Siguran sam da novinari koji prate društveno-političke teme imaju mnogo više problema nego sportski novinari, ali nismo ni mi baš bez ikakvog pritiska. Volim da pratim i da komentarišem brojne stvari, a ne samo sport“, kazao je Arbutina.
Novinar Sanja Krasić Božić godinama prati politička dešavanja u Srpskoj. Ona kaže kako povremeno poželi da bude dio neke druge redakcije, ali vremenom je zavoljela informativu. Kada je počela da radi u medijima, nije mogla da zamisli da radi političke teme.
„Uvijek sam zamišljala kako ću pisati reportaže. A sada ne mogu zamisliti da radim nešto drugo osim politike. To ima svoje prednosti i mane. Dinamično je i uvijek se nešto dešava. Važno je da ukazujemo na probleme. Radila sam u takvim redakcijama u kojima sam uvijek imala priliku da slobodno izvještavamo o svim temama“, priča Krasić Božić.
Ona dodaje kako su prijetnje i vrijeđanja postali uobičajeni dio novinarskog života novinara u informativnim redakcijama? Sanja Krasić Božić ističe kako na portalima svako ima mogućnost da u svakom trenutku kaže šta želi, a mnogo je onih koji žele da kažu mnogo toga ružnog.
„Ima tu vrijeđanja, prijetnji, uvreda. Uglavnom su to botovi koji su dobili pare da to pišu, ali nije ugodno to čitati bez obzira na to ko piše takve stvari. Vremenom sam to i prevazišla, pa sam počela da zanemarujem sve to. Žao mi je što moji roditelja sve to čitaju. Njima nikad nije lako da pročitaju uvrede na moj račun ili eventualno neke prijetnje“, istakla je Krasić Božić.
Arbutina kaže kako su ljudi do prije samo desetak godina čitali novine, gledali televiziju, slušali radio. Sada portali pružaju mogućnost komentarisanja, a tu su i društvene mreže koje su isto tako naslonjene na portale.
Na društvenim mrežama se komentariše sve – od sadržaja do sagovornika.
„Pojavom portala mnogi su dobili priliku da vrijeđaju. Ranije ste mi mogli da pišete pismo u novinarskoj redakciji ili da sretnete uživo nekoga i da mu kažete šta mislite o njegovom radu. Naravno, dešava se to i danas, ali mnogo su češće te uvrede. Današnji oblik maltretiranja novinara ima i zaštitu, jer možete da napadate i vrijeđate iz potpune anonimnosti“, smatra Arbutina.
Sanja Krasić Božić ističe kako je najviše uvreda i prijetnji dobila kada je napisala komentar „Bog je na nebu, na zemlji Dodik“. Niko od tih komentatora, dodaje ona, nije shvatio šta je željela da kažem. Pročitali su taj naslov i to je bilo dovoljno da iznesu salvu uvreda na njen račun.
„Bilo je preko dvije stotine komentara koji su bili uvredljivog sadržaja. Botovi se najčešće ‘lijepe’ na tekstove u kojima se pominju Dodik i Draško Stanivuković. Oni su ključne riječi za uvrede. Trebali bismo da prijavljujemo sve te prijetnje i uvrede, a ne da ih ignorišemo“, tvrdi Sanja Krasić Božić.
