NASLOVNAPOLITIKA

“Odvrni-zavrni” politika SNSD-a: Od referenduma, preko secesije, do mira i nazad

Sjednica proširenog Izvršnog komiteta SNSD-a održana 28. februara u Banjaluci. FOTO: srna.rs.

“Kako možeš da se predomisliš? Pa šta si ti? Jesi ti čovjek ili baba koja se predomišlja? Ja kažem pošalji mi čovjeka, on mi poslao babu koja se predomišlja”, čuvena je rečenica Mime Karadžića u filmu “Tesna koža”. SNSD možda nije baba, ali se svakako predomišlja kao kakva baba koja na pijaci pipa i gnječi paradajz i provjerava da li je tvrd ili ne. Tako i SNSD “gnječi logiku” građana RS i BiH, ali i opipava strpljenje međunarodne zajednice.

Naravno, stručnjaci za politički menadžement će naglasiti da je ovakvo ponašanje SNSD-a sastavni dio političke strategije koja podrazumijeva “usmjeravanje raspoloživih potencijala radi ostvarenja dugoročnih ciljeva”. Samo je problem što SNSD iscrpljuje i ono malo potencijala koji je ostao u ovoj ubogoj zemlji. A što se ciljeva tiče, “natezanje” SNSD-a oko pitanja referenduma, secesije RS, dejtonske BiH, zaštite vitalnog nacionalnog interesa, preglasavanja, srpskog jedinstva i ostalih “suštinskih pitanja”, u pozadini imaju samo jedan dugoročan cilj: očuvanje postojećih pozicija i vlasti. S tim u vezi, možemo da razumijemo, sa teorijskog aspekta naravno, ovakvo ponašanje SNSD-a. Ali teorija je jedno, a život, koji nezaustavljivo prolazi ostavljajući nas zaglavljenim u vremenu i prostoru, nešto je sasvim drugo.

Svake godine narod u RS i BiH se “zabavlja” uobičajenim “folklorom” za 9. januar, 1. mart, 11. juli, 21. novembar i 25. novembar. Naravno, političari ne propuštaju priliku da nam “otvore oči” i tokom ostatka godine, recimo prilikom mnogobrojnih komemoracija kojih je, nažalost, i previše, kao i presuda Ustavnog suda BiH, ali navedeni datumi su periodi u godini kada su tenzije u BiH na posebnom nivou. Svake godine na Dan RS, Dan nezavisnosti BiH, na dan kada se odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici, na Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i Dan državnosti BiH, pruža nam se jedinstvena prilika da pokažemo sebi, ali i svijetu, koliko smo politički i demokratski zreli. I svake godine redovno padnemo na ispitu zrelosti.

Uobičajena narativna matrica koja “krasi” te dane u godini oslikana je prijetnjama o referendumu i secesiji, ukidanju RS, zločinačkim namjerama, plasiranju navodnih laži o ratnim dešavanjima, proglašavanjem određenih grupacija, najčešće opozicije i medija u RS, izdajnicima srpskog naroda, zatim neprimjerenom generalizacijom i poređenjem po kojima je kritika upućena vlastima RS napad na cijeli srpski narod i sličnim primjerima spinovanja, propagande, širenja straha i mržnje. Narativna matrica podrazumijeva i “povlačenje ručne kočnice” i vraćanje na prethodne “status quo pozicije” u kojima je prisutno stanje latentne netrpeljivosti i stalne krize. Tako je bilo i ovaj put. Prvo za Dan RS, zatim po presudi Ustavnog suda BiH u vezi sa poljoprivrednim zemljištem u RS, i na kraju sa predstojećim Danom nezavisnosti BiH. U sve to su se “ugurali” i Zakon o VSTS usvojen na Predstavničkom domu i najavljena posjeta predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Srebrenici. Od “kukanja” zbog ugroženog srpskog nacionalnog interesa, preko prijetnji referendumom i secesijom, implicitnog spominjanja rata, do pozivanja na dejtonsku BiH i mir. I tako u krug.

Zaključci sa sjednice Izvršnog komiteta SNSD-a.

 

Referendum i secesija

Omiljena disciplina Milorada Dodika je “potezanje pitanja referenduma i secesije RS”. Svoj “kreativni lingvistički vrhunac” dosegao je na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske koja je sazvana povodom “antidejtonskog djelovanja” Ustavnog suda BiH zbog odluke tog suda koja se tiče dijela Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske kojom bi poljoprivredno zemljište u RS postalo vlasništvo države BiH. Tom prilikom je “dao duši oduška” i slavodobitno izrecitovao na engleskom “Goodbye BiH, welcome RSEXIT”. Tih dana se po ko zna koji put spominjao referendum i secesija RS. I po ko zna koji put atmosfera u BiH je dovedena do usijanja.

Inače, postojanje referenduma u Republici Srpskoj, kao ustavne i zakonske kategorije, u potpunosti je legitiman oblik neposredne demokratije i direktnog učešća građana u sistemu odlučivanja, ali naravno u onom dijelu vršenja javnih ovlaštenja koja su u nadležnosti entiteta, naglašava advokatica Jovana Kisin. Ona u izjavi za Gerilu ističe da je sasvim zakonito i legitimno raspisati referendum u RS na način kako to propisuje Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi.

“Pravne posljedice raspisivanja referenduma jesu da će se prema rezultatima referenduma u roku od šest mjeseci donijeti odgovorajaći pravni akt, u skladu sa Ustavom i zakonom. Jasna granica legalnosti referenduma u Republici Srpskoj je granica entitetske nadležnosti, što implicira da se za pitanja za koje je nadležna RS može raspisati referendum, a sve što se tiče BiH i državnog nivoa BiH odlučuju organi BiH pa tako samo Parlamentarna skupština BiH može donijeti zakon o referendumu na nivou BiH ili izmjenu Ustava BiH u smislu da referendum bude ustavna kategorija. Ista pravila svakako važe i za Federaciju BiH.”

Drugim riječima, “uzalud vam trud svirači”. Raspisivanje referenduma na entitetskom nivou o pitanjima koja se tiču BiH nema pravnu snagu. Referendum o Ustavnom sudu BiH, Ustavu BiH, eventualnoj secesiji RS i sličnim pitanjima koja podrazumijevaju odnose u cijeloj BiH ne bi proizveo pravne posljedice kojima se nadaju vlastodršci u RS. To naglašava i Jovana Kisin koja ističe da se, u svjetlu nedavnih dešavanja i najava novih raspisivanja referenduma, referendumom ne može odlučivati o stvari o kojoj je odluku donio Ustavni sud BiH.

“Zapravo, ne postoji pravni lijek protiv odluke Ustavnog suda BiH, osim pokretanja postupka zaštite prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Unutar države BiH ili entiteta ne postoji pravni lijek i pravno sredstvo koje će opozvati ili ukinuti odluku Ustavnog suda BiH. Samim tim svaka odluka o raspisivanju referenduma o pitanju o kojem je odluku donio Ustavni sud BiH bi bila neustavna i Ustavni sud BiH takvu odluku naravno može proglasiti neustavnom, kao što je već bio slučaj. Pored navedenog, bitno je napomenuti da je neizvršavanje sudskih odluka krivično djelo.”

Jovana Kisin. FOTO: privatna arhiva.

Jovana Kisin navodi da je činjenica da državno uređenje BiH očigledno ne predstavlja volju jednog dijela građana BiH, a koji dolaze najčešće iz srpskog i hrvatskog naroda, te dovodi do konstantnih previranja i preispitavanja samog ustavnog uređenja.

“Međutim, pravila su jasna i moraju se poštovati, te ukoliko postoji jasno htijenje i cilj jednog od naroda za promjenom trenutnog stanja, ti ciljevi se isključivo mogu riješiti dijalogom i diplomatijom uz puno uvažavanje i poštivanje ustavne i zakonske procedure. Sve drugo vodi u konflikt i rat i napad je na državno uređenje Bosne i Hercegovine, uređene na trenutni način koji su svi narodi prihvatili potpisivanjem Dejtonskog sporazuma.”

Pravila su jasna. Ali, pravila postoje i da bi se kršila. A Milorad Dodik i njegovi “politički saborci” gotovo svakodnevno krše pravila gurajući prst u oko, kako domaćoj političkoj javnosti, tako i međunarodnoj zajednici, ispitujući granice njene tolerancije. Dodik prvo najavljuje referendum o statusu Republike Srpske, pa “povuče ručnu” i izjavi da “u Republici Srpskoj ne postoji nikakav plan otcjepljenja, niti se o tome vodi bilo kakva aktivnost, bilo javna ili tajna”. Priča se ponavlja, kao i prethodnih godina.

 

Bosna i Hercegovina: Ni Davidova, ni carska, ni spahijska

“Šizofrenu situaciju” u BiH u kojoj se ne zna “ni ko pije ni ko plaća” (doduše, zna se: političari piju a narod plaća), dodatno podgrijavaju Dodikove stalne izjave da će “secesija RS biti moguća kada se promijene geopolitičke okolnosti u svijetu”. S druge strane, politički lideri Bošnjaka se takođe pozivaju na geopolitičke okolnosti u svijetu, ali samo s druge strane, one koja neće omogućiti Republici Srpskoj da se otcijepi.

Kako god, i Srbi i Bošnjaci gledaju “preko plota” prateći “svjetsku geopolitičku partiju šaha” nadajući se ostvarivanju svojih ciljeva. Hrvati “mudro ćute” težeći ostvarivanju svojih ciljeva: većoj autonomiji unutar BiH potajno se nadajući otcjepljenju “hrvatskih kantona” od BiH. Sve su to opšta mjesta. Međutim, dok god se političari u BiH više osvrću preko granice tražeći podršku svjetskih moćnika balansirajući između interesa svjetskih sila za ovo područje i ostvarivanja svojih ciljeva, umjesto da se okrenu međusobnom dijalogu, za ovu zemlju nema budućnosti, što je takođe opšte mjesto, ali i jedina istina. Bosna i Hercegovina će i dalje ostati negdje na pola puta između uređene države koja svim svojim građanima pruža ravnomjerne i ravnopravne mogućnosti za život dostojan čovjeka, i zemlje koja je na ivici sukoba, koju razjeda strah i mržnja, koja je zaglavljena u vremenu i prostoru.

Iako se deklarativno protivi “destruktivnoj politici” SNSD-a, SDA ne može bez SNSD-a. Svaka akcija izaziva reakciju. U okolnostima jačanja suverenističkih, nacionalističkih i šovinističkih pokreta širom svijeta, na koje se pozivaju i političari u BiH, etnonacionalne političke stranke (bez obzira na ideološki prizvuk i naziv, gotovo sve političke partije u BiH su etnonacionalne), ne mogu jedne bez drugih. Dok je SNSD-a postojaće i SDA, i obratno.

U okolnostima stalne krize, netrpeljivosti, straha i mržnje, SNSD i partije koje je ova “nacionalsocijaldemokratska” stranka, poput svojevrsne političke crne rupe, privukla sebi, i dalje će balansirati na tankoj oštrici latentnog sukoba. Koristeći provjerenu strategiju “odvrni-zavrni”, SNSD uspješno plovi “političkim morem” RS i BiH, naizmjenično svraćajući u “luke mira” i “luke latentnog sukoba”. Međutim, zbog takvog komandovanja brodom, putnici, odnosno narod, sve više napušta brod koji polako ali sigurno tone na dno.

 

Gerila.info

Ostavite komentar