Prihodi od koncesija u Bosni i Hercegovini prošle godine su pali za oko 17 odsto, pokazuju preliminarni podaci Transparency Internationala u BiH. Iza tog procenta krije se mnogo ozbiljniji problem – sistem koji ne uspijeva naplatiti ni ono što je već ugovoreno, dok dio institucija i dalje odbija otkriti koliko novca zapravo ulazi u budžete.
Na konferenciji posvećenoj transparentnosti upravljanja koncesijama u Sarajevu otvoreno je pitanje koje se godinama gura u stranu: koliko BiH zaista zarađuje od svojih prirodnih resursa – i koliko gubi.
Prema dostupnim podacima, udio koncesionih naknada u ukupnim javnim prihodima dodatno je pao, sa 1,2 na svega 1,02 odsto. Istovremeno, dug koncesionara prema državi premašuje devet miliona konvertibilnih maraka, ali ni ta cifra nije konačna.
Podaci kao problem: država ne zna koliko gubi
Ključni problem nije samo u neplaćenim obavezama, već u činjenici da potpuni podaci ne postoje – ili se ne objavljuju.
Čak sedam institucija odbilo je dostaviti informacije o naplati koncesionih naknada, dok su druge dostavile tek djelimične podatke. Time je onemogućen precizan uvid u stvarne gubitke, a revizori godinama upozoravaju na iste probleme: neusklađene zakone, nepostojanje jedinstvenih evidencija i sistem koji funkcioniše bez jasnih pravila.
Transparency International BiH upozorava da takva netransparentnost ima konkretne posljedice.
„Ovaj problem dodatno pogoršava slabost institucija koje treba da osiguraju poštovanje zakonskih procedura, što omogućava izbjegavanje obaveza i neregularnosti u realizaciji ugovora“, rekla je Ivana Korajlić, izvršna direktorica TI BiH.
Dodaje da neodgovorno dodijeljene ili loše nadzirane koncesije ne ugrožavaju samo budžete, već i životnu sredinu i sigurnost građana, dok istovremeno narušavaju povjerenje u institucije.
Niske naknade i visoki troškovi za građane
Da problem nije samo u naplati, već i u samim uslovima pod kojima se koncesije dodjeljuju, ukazuju i predstavnici institucija i stručnjaci.
Zastupnik u Parlamentu FBiH Admir Čavalić ističe da su koncesione naknade u BiH među najnižima u regionu, te da bi ih trebalo povećati i vezati za tržišne cijene resursa.
„Novac od koncesija mora se pravednije raspodijeliti lokalnim zajednicama koje direktno snose posljedice eksploatacije“, poručio je Čavalić.
Drugim riječima, dok kompanije koriste prirodne resurse, lokalne zajednice često ostaju bez adekvatne nadoknade – ali sa dugoročnim posljedicama.
Sistem bez tendera i pravila
Na ozbiljne sistemske propuste ukazao je i Mirsad Hasanić iz Komisije za koncesije FBiH.
Kako navodi, samoinicijativne ponude postale su pravilo, dok su klasični javni tenderi gotovo nestali iz prakse. To znači da se koncesije često dodjeljuju bez stvarne konkurencije, čime se pojedini investitori unaprijed dovode u povlašten položaj.
Dodatni problem predstavlja i tzv. fragmentacija projekata.
Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu upozorava da se, posebno kod solarnih elektrana, projekti namjerno dijele na manje cjeline kako bi se izbjegla obaveza dodjele koncesije.
Takva praksa omogućava investitorima da zaobiđu zakonske procedure, dok država ostaje bez prihoda, a javnost bez kontrole.
Između potencijala i zloupotrebe
U teoriji, koncesije bi mogle biti snažan alat razvoja. U praksi, kako upozorava profesor Ekonomskog fakulteta u Tuzli Hajro Kofrc, to je moguće samo uz striktno poštovanje pravila.
„Koncesije mogu donijeti značajne koristi, ali samo ako postoji jasan i transparentan sistem upravljanja“, naglašava Kofrc.
Upravo zbog toga, na konferenciji su predstavljene preporuke koje bi mogle promijeniti trenutnu praksu: usklađivanje zakona sa EU standardima, obavezne javne konsultacije prije dodjele koncesija, te uspostavljanje javnih registara ugovora sa detaljnim finansijskim podacima.
Posebno je naglašena potreba primjene Aarhuske konvencije – prava na pristup informacijama, učešće javnosti u odlučivanju i pravnu zaštitu.
Sistem koji više gubi nego što dobija
Zaključak učesnika konferencije bio je gotovo jednoglasan – ovakav način upravljanja koncesijama donosi malo koristi društvu.
Dok se prirodni resursi eksploatišu, prihodi opadaju, dugovi rastu, a podaci ostaju skriveni. Između zakona koji se ne primjenjuju i institucija koje ne odgovaraju, sistem koncesija u BiH sve više liči na prostor bez jasnih pravila.
A cijenu tog haosa, kao i mnogo puta do sada, ne plaćaju oni koji najviše zarađuju – već građani.
GERILA
