Država Bosna i Hercegovina i vlasti na svim nivoima u ovoj zemlji najveći su neprijatelji naroda koji u njoj živi. Tako nešto mogao bi da zaključi neko ko bez previše predznanja posmatra život u BiH. Mogao bi da zaključi i da su političke elite drevnim zakonima privilegovane a da su građani robovi koji služe da služe i koji ne smiju da se bune.
U Kaknju je prije nekoliko dana proglašena uzbuna a nastava u školama, zbog izuzetno zagađenog vazduha, je obustavljena. Vijest je odjeknula kao iznenađenje ali tu iznenađenja nema jer na tako nešto aktivisti iz ovog grada upozoravaju godinama. Aktivisti konstantno upozoravaj na visok nivo zagađenosti vazduha kao i ogromnu koncentraciju sumpor dioksida. Njihovi apeli i upozorenja, uglavnom, prolaze bez reakcija. Nema reakcija ni nadležnih institucija a i lokalno stanovništvo kao da se, svih ovih godina, pretjerano ne interesuje kakav vazduh udiše. Uostalom slično je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Uz sve to u Kaknju najavljuju skoru gradnju deponije animalnog otpada.
Aktivisti iz Kaknja sa kojima je razgovarala ekipa Gerila info tvrde da gradske i entitetske vlasti u Federaciji godinama ignorišu upozorenja i situaciju koju u Kaknju imaju sa, po zdravlje i život opasnim, vazduhom. Često se, tvrde, kriju informacije o kvalitetu vazduha. Na glavnoj kakanjskoj saobraćajnici postavljen je led displej koji treba da pokazuje informacije o kvalitetu vazduha ali te informacije, uvjerila se ekipa Gerila info, često uopšte nisu vidljive na ekranu.
U četvrtak ujutro u Kaknju je izmjerena ekstremno visoka koncentracija sumpor dioksida u vazduhu od 1316,6 mikrograma po kubnom metru. Granična vrijednost iznosi 350 mikrograma. Sve preko toga smatra se opasnim po zdravlje.
Da stvar po stanovnike Kaknja bude gora oni problema imaju i sa korištenjem vode za piće. Iako zvanični podaci pokazuju da je voda za piće bezbjedna većina građana Kaknja sumnja u te rezultate. Iz više razloga. Jedan je taj što se vodozahvat koji gradsko komunalno preduzeće koristi za preradu vode nalazi u neposrednoj blizini rudnika Rupice u Varešu. U Kaknju navode da sumnjaju u rezultate analiza vode na teške metale jer se analize rade u laboratoriji koja sarađuje i sa rudnikom u Varešu.
“Ja lično gradsku vodu ne koristim već 20 godina. Donosim sa planine gdje imamo izletište, što ne možemo namiriti kupujemo. I ja i moja porodica. Mi nemamo povjerenja u institucije koje daju rezultate mjerenja vode. Mi vjerujemo radnicima i ljudima koji nam dovlače tu vodu ali ne vjerujemo institucijama zato što se svake godine povećava broj oboljelih u Kaknju“, kaže, za Gerila info, Elvedin Alajbegović iz Kaknja.
Iz gradskog komunalnog preduzeća “Vodokom” navode da su rezultati analiza dostupni svima, da su javni i da se objavljuju na stranicama komunalnog preduzeća.
“JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj vrši kontinuirani monitoring i analize vode iz gradske vodovodne mreže. Voda iz gradske vodovodne mreže, kojom upravlja JP “Vodokom“ d.o.o. Kakanj, prema dosadašnjim analizama je ispravna za piće. JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj, putem ovlaštene laboratorije „ SISTEM QUALITA,S“ Pale vrši redovnu mjesečnu analizu vode na prisustvo teških metala, a putem Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica fizičko-hemijske i mikrobiološke analize. Svi dosadašnji nalazi navedenih institucija pokazuju da je prema fizičko-hemijskim i mikrobiološkim nalazima voda ispravna za piće, te da nije kontaminirana teškim metalima“, piše u odgovoru Vodokoma.
Najviše sumnji u ispravnost vode kao i tačnost rezultata analiza stanovnici Kaknja imaju zbog činjenice da se u relativnoj blizini Kaknja i rijeke Bukovice, na području opštine Vareš nalazi rudnik Rupice. Taj rudnik javnosti u Bosni i Hercegovini postao je poznat u junu zbog kupoprodaje nalazišta između Adriatic Metalsa i kanadskog Dundee Precious Metalsa. Adriatic je Dundeeu prodao rudnik za nevjerovatnih 1,25 milijardi američkih dolara. U međuvremenu od te preprodaje Vareš i BiH neće imati ništa. Odnosno BiH ima simboličnu koncesionu naknadu od 3,9 maraka po toni rude što je prošle godine iznosilo nešto manje od 570 000 maraka.
“Zvanični podaci kažu da je voda ispravna ali u zvaničnim podacima fali niz elementa koji se ne mjere. Građani Kaknja od početka najave u Varešu ne piju zvanično kakanjsku vodu već kupuju ali ne možemo kupiti svu vodu i za kupanje, umivanje i za pranje. Mi imamo vodu koju plaćamo kao pijaću a imamo idustrijsku. Grad mora naći alternativu ili zaustaviti gradnju rudnika u Varešu za vađenje metala“, kaže Maksuma Topalović iz organizacije “Kakanj ustaje”.
Hajrija Čobo, ekološka aktivistkinja iz Kaknja jedna je od rjetkih koja godinama upozorava, ne samo na situaciju u Kaknju već sa napadima na prirodu zarad koristi, uglavnom, stranih investitora, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ona objašnjava kako su uzurpirani vodozahvati sa kojih se Kakanj snadbijeva vodom.
“Nalazi na teške metale nisu dostupni javnosti ali reci ćemo da oni sve govore. Građani imaju osnovanu sumnju u kvalitet vode u najmanju ruku. Vodozaštitna zona u Bukovici ima tri zone. U sve tri zone je zabranjena sječa šume, bilo kakva gradnja a kamoli gradnja industrijskog puta. Ono što mi imamo je da je u drugoj i trećoj zoni posječena šuma, stabla su posječena, ogoljena je jedna i druga obala Bukovice i onda ako ništa drugo kiša to tlo ispira. Mimo toga postavljena je industrijska cesta kroz vodozaštitne zone, i drugu i treću, i tuda voze kamioni rudnika u Varešu“, kaže, u razgovoru sa ekipom Gerila info, ekološka aktivistkinja Hajrija Čobo.
Čobo navodi i da su dijelovi važeće ekološke dozvole netačni odnosno da u njoj nisu navedeni istiniti podaci u vezi sa lokacijom vodozahvata u odnosu na rudnik Rupice.
“U studiji uticaja na okoliš piše da se rudnik Rupice nalazi u drugoj i u trećoj vodozahvatnoj zoni. Ono što su slagali u toj studiji, dakle imate još i lažnu studiju, je da je vodozahvat uzvodno od rudnika što je notorna laž. Vodozahvat je nizvodno i sve što se sa te ceste slije u Bukovicu sa tih ogoljenih obala, to takvo zemljište to ulazi u Bukovicu“, napominje Hajrija Čobo iz Kaknja.
U Kaknju nada umire posljednja. Nadaju se da bi institucje ove države, entiteta, kantona, grada…konačno mogle da počnu da rade svoj posao. Da stanovnicima ove zemlje, čija prirodna bogastva se rasprodaju u bescjenje makar omoguće zdrav vazduh i pitku vodu. Do tada živimo u plemenima ko Apači jer Hadžije su sebi podijelili reone.
Vladimir Kovačević, Gerila info
