Dok je 16. novembra u Banjaluci vladajuća koalicija predvođena SNSD-om učvršćivala skupštinsku većinu zahvaljujući prelasku dvoje poslanika iz opozicionih stranaka, Igor Dodik, šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, na društvenoj mreži X pozdravio je program Studentske liste, političkog pokreta koji je samo tri sedmice ranije na izborima u Srbiji okončao četrnaestogodišnju vladavinu Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića.
- Isti stavovi o Republici Srpskoj, potpuno različiti principi upravljanja
- Milioni za koncesije, gubici javnih preduzeća i politička imenovanja
- Cijena političkog sistema – ljudi koji su otišli i oni koji se neće vratiti
- Institucionalna saradnja ili političko savezništvo
- Hoće li se provjeravati i imovina funkcionera iz Republike Srpske?
„Pozdravljam program Studentske liste u Srbiji. Drago mi je da razumiju koliko je važno čuvati Republiku Srpsku, njen ustavni položaj i Dejton. Jačanje privrednih veza Srbije i Srpske znači više posla, više investicija i više prilika za mlade. Srpska i Srbija su jedno. Zajedno smo jači“, poručio je Igor Dodik.

Nekoliko dana ranije gotovo identičnu poruku uputio je i Savo Minić, novoizabrani predsjednik Republike Srpske, koji je pozdravio opredjeljenje Studentske liste da podrži očuvanje ustavnog položaja, nadležnosti i imovine Republike Srpske, kao i jačanje saradnje i, kako je naveo, bratskih veza.
Iako su poruke predstavljene kao podrška novoj političkoj opciji u Srbiji, njihova sadržina otkriva prilično selektivan odnos prema studentskom programu. Dodik i Minić izdvojili su njegov spoljnopolitički dio, koji se odnosi na Republiku Srpsku, dok su potpuno zaobišli osnovne principe na kojima je Studentska lista izgradila svoju političku platformu i osvojila 140 od 250 mandata u Narodnoj skupštini Srbije.

Riječ je o programu koji predviđa lustraciju javnih funkcionera, provjeru porijekla i oduzimanje nezakonito stečene imovine, oslobađanje pravosuđa od političkog uticaja, reviziju državnih projekata, potpunu transparentnost javnih nabavki i ukidanje partijskog zapošljavanja. Drugim riječima, studenti najavljuju raskid s modelom upravljanja koji je obilježio prethodnu vlast u Srbiji, ali čiji su brojni elementi prepoznatljivi i u načinu na koji SNSD već dvije decenije upravlja Republikom Srpskom.
Ovakav politički zaokret posebno je zanimljiv imajući u vidu da je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, tokom studentskih protesta i izborne kampanje u Srbiji bio jedan od najglasnijih saveznika Aleksandra Vučića, dok je studentski pokret povezivao s pokušajima destabilizacije Srbije, njegove pristalice nazivao pokvarenima i plaćenicima, a svega desetak dana prije izbora tvrdio da bi Republika Srpska bila jedna od prvih meta u slučaju studentske pobjede.
Koliko je ta podrška bila neposredna pokazuje i činjenica da su Milorad i Igor Dodik izbornu noć 25. oktobra proveli u sjedištu Srpske napredne stranke u Beogradu, zajedno s Vučićem i njegovim saradnicima, očekujući rezultate izbora na kojima je SNS izgubio vlast.
Nakon izbornog poraza Vučića, Dodik je pobjednicima čestitao i poručio da Republika Srpska i Srbija nastavljaju zajedno, da bi nekoliko dana kasnije objasnio kako su dobri odnosi sa zvanično izabranim vlastima u Beogradu njegov primarni politički posao.
Međutim, novinarka novosadskog Radija 021 Dragana Prica Kovačević, koja je tokom prethodne dvije godine pratila studentske proteste i događaje na ulicama Novog Sada, podsjeća da se odnos političkog vrha Republike Srpske prema studentskom pokretu nije ogledao samo u javnim izjavama, nego i u odnosu prema mladima iz Republike Srpske koji su učestvovali u protestima.

Ona, u razgovoru za Gerilu, kaže da je ovi zaokreti i izjave rukovodstva vladajućeg SNSD-a ne iznenađuju.
„Tokom protekle dve godine, prateći šta se dešava na novosadskim ulicama, sopstvenim očima sam videla veliki broj studenata iz Republike Srpske koji su rame uz rame sa svojim kolegama iz Srbije stajali na protestima. Ti mladi ljudi su ovde tražili ono što im je u sopstvenoj kući uskraćeno – pravdu, slobodu i život dostojan čoveka. Nažalost, mnogi od njih nisu prošli ovu borbu neoštećeni, bili su meta zastrašivanja, a neki od njih su bili i žrtve fizičkih napada od strane batinaša i struktura bliskih Srpskoj naprednoj stranci, a prema informacijama koje imam i zastrašivanja preko porodica koje žive u Republici Srpskoj. Uz to, ne smemo zaboraviti ni to da su u samoj RS studentski skupovi i bilo kakva solidarnost sa ovim buntom sistematski gušeni i zabranjivani”, kaže Prica za naš portal.
Njena svjedočenja daju dodatnu dimenziju političkom zaokretu vlasti u Banjaluci, posebno nakon što su studenti iz Srbije tokom septembra prekinuli dio predizborne kampanje u Republici Srpskoj, navodeći policijske opstrukcije i probleme s organizovanjem skupova u nekoliko gradova.
Prema njenim riječima, posebno je problematičan pokušaj da se nakon izborne pobjede uspostavi politička bliskost sa studentima koji su prethodno bili izloženi uvredama i pritiscima.
„Gledajući kako Igor Dodik i Savo Minić preko noći pozdravljaju program Studentske liste i šalju fraze o tome kako su “Srbija i Srpska zajedno jače”, nakon što su Igor Dodik i njegov otac ne samo godinama unazad bili najbliži Vučićevi saradnici, već su i 25. oktobra bili u izbornom štabu SNS, možemo da vidimo klasičan politički manevar preživljavanja. Milorad Dodik je decenijama unazad pokazao da nema ideologiju, već samo interese i nepogrešiv njuh za opstanak na vlasti, koji je uvek povezan sa strukturama u Srbiji”, dodaje Prica.
Podsjećajući i na Dodikove ranije političke veze s Borisom Tadićem, Prica smatra da se njegov odnos prema vlastima u Beogradu godinama prilagođavao političkim okolnostima.
„Sada, kada se tlo pod nogama naprednjačkog režima zatreslo, isti taj režim u Banjaluci pokušava da napravi manevar i osigura preživljavanje u novoj političkoj realnosti.“
Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu takođe kaže da su ovakve poruke očekivane, ali upozorava da predstavnici vlasti Republike Srpske sada pokušavaju pronaći način da se približe političkom pokretu protiv kojeg su donedavno vodili otvorenu kampanju.

Prema njegovim riječima, Dodik i koalicioni partneri nisu se ograničili na podršku Vučiću, nego su preuzeli i njegovu retoriku protiv studentskog pokreta, računajući da će SNS nastaviti vladati Srbijom.
„Da su oni samo podrzali Vučića i da nisu iznosili lažne optužbe na račun Studentske liste stvari bi bile mnogo lakše po njih. Međutim, oni su bili “veći katolik od pape”, pa su u svojim nastupima žestoko udarali pa Studentskoj listi. Očekivanja da ce Vučić pobijediti i da će se sve nastaviti po starom su se izjalovila”, ističe Antić.
On smatra da se sada pribjegava blažem pristupu, odnosno pozdravljanju pojedinih programskih odredaba koje se odnose na Republiku Srpsku, iako sami studenti u međuvremenu nisu mijenjali stavove o tim pitanjima.
Antić podsjeća da Studentska lista nije mijenjala svoj stav prema Republici Srpskoj, već da je vlast u Banjaluci taj stav ranije ignorisala kako bi se dodvorila Aleksandru Vučiću, preuzimajući njegovu retoriku o „izdajnicima“, „blokaderima“ i „ustašama“.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da iza promjene odnosa prema studentima stoji potreba za očuvanjem političkih pozicija i veza koje je SNSD godinama gradio s prethodnom vlašću Srbije.
„Rekla bih da politički pragmatizam nije stran nekim političarima i funkcionerima koji su gotovo desetljećima na vlasti. Imamo dvije perspektive, jedna koja karakteriše politiku na ovim prostorima dugo vremena – selektivan pristup i uzimanje onog što odgovara toj političkoj opciji i akterima. Drugi pogled je logično nastojanje da se sačuvaju pozicije, benefiti, pa i korist koja je nastala iz dobrih političkih veza sa prethodnom vlašću. Taj zaokret je logičan upravo iz spomenutih razloga ali i racionalan, što inače nije svojstveno entnonacionalnim politikama koje počivaju na povišenom patriotskom naboju i višku emocija“, kaže Topić za Gerilu.
Isti stavovi o Republici Srpskoj, potpuno različiti principi upravljanja
Studentska lista u svom programu spoljne politike i nacionalnih interesa zaista predviđa očuvanje ustavnog položaja i nadležnosti Republike Srpske, uključujući pravo veta u institucijama Bosne i Hercegovine, zaštitu njene pokretne i nepokretne imovine, kao i preispitivanje dosadašnje primjene bonskih ovlašćenja visokog predstavnika.
Program predviđa i intenziviranje privredne, energetske, infrastrukturne, obrazovne i kulturne saradnje na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima Srbije i Republike Srpske. Upravo te odredbe pozdravili su Dodik i Minić.
Međutim, u istom programskom dokumentu studenti govore i o prekidu dugogodišnje prakse partitokratije, nepotizma i imenovanja kadrova bez stručnih kvalifikacija, kao i o raskidu s praksom lične promocije političkih aktera u međunarodnim odnosima. Umjesto toga, predviđaju institucionalno zastupanje državnih i nacionalnih interesa.

U centralnom dokumentu, nazvanom „Studentski plan“, politička promjena objašnjena je kroz potrebu da se mijenjaju pravila koja su omogućila partijama i pojedincima da uspostave kontrolu nad institucijama, javnim finansijama i životima građana.
Nacionalna i regionalna pitanja, dakle, samo su jedan dio studentskog programa, dok se najvažniji reformski zahvati odnose na unutrašnju organizaciju države, odgovornost političara i način upravljanja javnim novcem.
Demograf Aleksandar Čavić smatra da upravo zbog toga program Studentske liste treba posmatrati u cjelini, a ne izdvajati njegove dijelove koji odgovaraju trenutnim političkim interesima.
„Igor Dodik i Savo Minić nisu baš najbolji primjeri političkih ličnosti koje bi trebalo da pozdravljaju program Studentske liste. Vjerujem da svakog stanovnika Republike Srpske može da raduje program koji predviđa čitav niz pozitivnih promjena u društvu Srbije, a naročito onaj njegov dio koji se odnosi na Republiku Srpsku“, objašnjava Čavić u razgovoru za Gerilu.

„Međutim, program Studentske liste mora se posmatrati integralno, a ne selektivno, izdvajanjem samo onih dijelova koji nam politički odgovaraju. Posebno je važno obratiti pažnju na programska opredjeljenja koja se odnose na borbu protiv korupcije, lustraciju, provjeru porijekla imovine, ukidanje partijskog zapošljavanja i uspostavljanje sistema u kojem su stručnost, znanje i rezultati rada važniji od porodičnih, kumovskih i stranačkih veza“, kaže Čavić za Gerilu.
On posebno izdvaja nepotizam kao jedan od mehanizama koji omogućavaju političko napredovanje nezavisno od stručnih kvalifikacija, upozoravajući da se problem ne završava na tome da li je određeni funkcioner sposoban za obavljanje posla, nego i na pitanju pod kojim uslovima je uopšte dobio priliku da dođe na odgovornu funkciju.
Čavić u tom kontekstu ukazuje i na porodične i kumovske veze koje se u javnosti povezuju s političkim usponom pojedinih funkcionera SNSD-a, uključujući Igora Dodika i Savu Minića.
„U tom kontekstu, imamo prilično paradoksalnu situaciju. Igor Dodik je sin predsjednika SNSD-a, nesumnjivo najmoćnije političke ličnosti u Republici Srpskoj, dok se za Savu Minića u javnosti navodi da je kumovskim vezama povezan sa porodicom Dodik. Dakle, dvojica političkih funkcionera za čiji se uspon opravdano postavlja pitanje uticaja porodičnih i kumovskih veza pozdravljaju program koji upravo takve mehanizme političkog napredovanja nastoji da iskorijeni“, ističe Čavić.

Čavić ističe da time ne osporava lične kvalitete i sposobnosti tih funkcionera, ali upozorava da u Republici Srpskoj postoji veliki broj obrazovanih i profesionalno ostvarenih ljudi koji, uprkos rezultatima rada i kvalifikacijama, nikada nisu dobili priliku za napredovanje do najviših funkcija.
„Upravo u tome leži suština problema. Nije pitanje samo da li je neko sposoban da obavlja određenu funkciju, nego da li bi na tu funkciju uopšte došao da nije bilo njegovih porodičnih, kumovskih ili stranačkih veza”, ističe on i dodaje da smatra da je “suštinsko programsko opredjeljenje Studentske liste u dubokoj suprotnosti sa modelom političkog upravljanja koji je SNSD izgrađivao tokom prethodne dvije decenije”.
“Pozdraviti taj program, a istovremeno ne dovoditi u pitanje sopstvenu političku praksu, predstavlja ozbiljnu protivrječnost“, zaključuje Čavić.
Koliko su dva modela upravljanja različita pokazuje već poređenje samo jedne odredbe studentskog programa s javno iznesenim stavovima predstavnika vlasti Republike Srpske.
Pod tačkom „Stručno zapošljavanje i departizacija javnog sektora“, Studentska lista najavljuje ukidanje partijskog zapošljavanja, stroge javne konkurse i postavljanje dokazanih stručnjaka na rukovodeće pozicije umjesto stranačkih poslušnika.
Savo Minić, koji danas pozdravlja taj program, u martu ove godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske o zapošljavanju je govorio sasvim drugačije.

„To i vi radite, to radimo i mi, i šta sada mi treba da uzmemo i primamo vaše. Pa nećemo da primamo. Mi primamo svoje, vi u Banjaluci primate svoje“, rekao je Minić tokom skupštinske rasprave, odgovarajući na optužbe opozicije o partijskom zapošljavanju.
Njegovu izjavu prenijeli su mediji, a samo dva mjeseca kasnije Centar za istraživačko novinarstvo objavio je istraživanje prema kojem je najmanje 140 rukovodilaca institucija, ustanova i javnih preduzeća Republike Srpske postavljeno bez javnog konkursa, dok je najmanje 38 njih mimo zakona zadržavano na pozicijama.
Među dokumentovanim primjerima našli su se dugogodišnji vršioci dužnosti, rukovodioci koji su na pozicijama ostajali bez propisanih procedura i bivši funkcioneri koji su nakon odlaska s političkih funkcija dobijali rukovodeća mjesta u javnom sektoru.
Jedan od takvih primjera je i bivši premijer Radovan Višković, koji je nakon odlaska s čela Vlade postavljen na poziciju vršioca dužnosti direktora „Autoputeva Republike Srpske“, uz prethodne izmjene statutarnih uslova za tu funkciju.
Razlika nije ograničena na kadrovsku politiku. Studentska lista najavljuje reviziju netransparentnih infrastrukturnih projekata, javno objavljivanje ugovora i tendera te utvrđivanje odgovornosti za zloupotrebu budžetskih sredstava, dok su upravo veliki javni poslovi, koncesije i poslovanje javnih preduzeća među najkontroverznijim oblastima dugogodišnje vlasti SNSD-a.
Milioni za koncesije, gubici javnih preduzeća i politička imenovanja
Republika Srpska je preko javnog preduzeća GAS-RES kupila kompaniju „Comsar Energy RS“ ruskog biznismena Rašida Serdarova za 240,5 miliona KM, a čak 181,9 miliona KM isplaćeno je prije potpisivanja konačnog kupoprodajnog ugovora i prije nego što je novac bio obezbijeđen u budžetu.
Posao je predstavljen kao strateški važan za budućnost Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, odnosno vraćanje kontrole nad nalazištem uglja „Ugljevik – Istok 2“. Međutim, ni nakon višemilionskog otkupa nisu na vrijeme završeni eksproprijacija zemljišta, nabavka potrebne mehanizacije i priprema rudnika.
Termoelektrana je tokom oktobra i novembra ponovo obustavljala proizvodnju, suočena s nedostatkom uglja i tehničkim kvarovima, dok je Elektroprivreda Republike Srpske ugovarala nabavku uglja iz rudnika na području Prijedora.

Upravo na tom području, na lokalitetima Bukova Kosa i Bistrica, kompanija „Drvo-export“ iz Teslića godinama je predmet sporova zbog koncesija i ekoloških dozvola. Sudovi su više puta poništavali dozvole, a nadležno ministarstvo izdavalo nova rješenja, dok su mještani upozoravali na posljedice rudarenja po zemljište, vodu i životnu sredinu.
Istovremeno, Republika Srpska je 2025. godine morala izmiriti više od 110 miliona KM obaveza po međunarodnoj arbitražnoj presudi u predmetu „Viaduct“, nastalom zbog spora oko hidroenergetskih koncesija. Javna preduzeća godinama se suočavaju s velikim finansijskim problemima, dok su Robne rezerve Republike Srpske još 2017. godine završile u stečaju s više od 34 miliona KM iskazanih obaveza.
Prema izvještaju o fiskalnim rizicima javnih preduzeća za 2025. godinu, šest od 21 javnog preduzeća od posebnog interesa iskazalo je ukupni gubitak od 99,4 miliona KM, među kojima su RiTE Ugljevik, Šume Republike Srpske, Željeznice RS i matično preduzeće Elektroprivrede RS.
Ovakva praksa upravljanja, smatra Velizar Antić, u direktnoj je suprotnosti s principima koje Studentska lista želi uspostaviti u Srbiji.
„Sve ono šta radi vlast u Republici Srpkoj i način na koji je vodi i upravlja njom je apsolutno suprotno od ideja Studentskog pokreta u Srbiji. Za razliku od partokratskog sistema, studenti žele uspostavljanje sistema zasnovanog na znanju i stručnosti. Za razliku od korupcije, studenti žele transparentnost na svim poljima i nulti stepen tolerancije za korupcije. Za razliku od medijske manipulacije i propagande, studenti žele objektivno i profesionalno novinarstvo. Za razliku od upravljanja javnim preduzecima na nacin da se ona posmatraju kao stranački plijen, studenti žele jaka javna preduzeća oslobođena partijskog uticaja“, kaže Antić.
On dodaje da se razlike odnose i na poimanje patriotizma, funkcionisanje pravosuđa i odgovornost političkih funkcionera.
„Za razliku od lažnog patriotizma koji se odlikuje ogrtanjem sto veće zastave i dizanjem tri prsta koje prati otimanje narodnog novca i trpanje u džepove pojedinaca, studenti žele istinski patriotizam u kome se neće pojedinci bliski vlasti bogatiti na račun siromašenja vecćne stanovnistva”, ističe Antić.
Posebnu simboliku cijeloj priči daje činjenica da su gotovo istovremeno s porukom Igora Dodika o zajedništvu SNSD i njegovi koalicioni partneri obezbijedili dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske zahvaljujući političkim prelascima Snježane Gvozden, izabrane na listi Pokreta Sigurna Srpska, i Vladimira Ćopića, izabranog na listi SDS-a.

Gvozden je prešla u SNSD, Ćopić u Ujedinjenu Srpsku, a nova poslanica SNSD-a odmah je izabrana i za potpredsjednicu Narodne skupštine. Lider Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković podnio je krivične prijave zbog sumnje na zloupotrebu položaja i trgovinu uticajem, dok je Gvozden svoj prelazak obrazložila političkim neslaganjima i tvrdila da je odluku donijela samostalno.
Upravo takve prakse postizbornog prekomponovanja skupštinskih većina, partijskih imenovanja i raspodjele političkih funkcija predstavljaju još jednu tačku poređenja s programom koji insistira na odgovornosti, transparentnosti i oslobađanju institucija od partijskog uticaja.
Cijena političkog sistema – ljudi koji su otišli i oni koji se neće vratiti
Međutim, posljedice dugogodišnjeg načina upravljanja Republikom Srpskom ne završavaju se na finansijskim gubicima javnih preduzeća, spornim koncesijama ili partijskim imenovanjima. One su, prema ocjeni demografa Aleksandra Čavića, mnogo dublje i vidljive u broju ljudi koji su napustili Republiku Srpsku, izgubljenom ljudskom kapitalu i sve manjim mogućnostima za demografski oporavak.
Čavić upozorava da iseljavanje stanovništva nije samo ekonomsko pitanje, niti se njegovi uzroci mogu svesti na razlike u platama između Republike Srpske i razvijenijih evropskih zemalja.
„Republika Srpska je platila enormnu demografsku, društvenu i ekonomsku cijenu načina na koji se njome upravljalo tokom prethodnih decenija. I tu nije riječ samo o visini plata i životnom standardu. Ljudi ne napuštaju svoju zemlju isključivo zato što negdje mogu više zaraditi. Odlaze i zato što ne vide perspektivu, što ne vjeruju institucijama, što ne žele da njihova djeca odrastaju u društvu u kojem su partijska knjižica, porodična ili kumovska veza važnije od znanja, sposobnosti i poštenog rada“, kaže Čavić.
Prema njegovim procjenama, Republika Srpska je od završetka rata do 2013. godine zbog iseljavanja ostala bez približno 255.000 stanovnika, dok je od 2013. godine prosječni godišnji negativni migracioni saldo iznosio najmanje 10.000 ljudi, odnosno dodatnih oko 130.000 stanovnika.

Na taj način Čavić procjenjuje da je ukupni gubitak stanovništva po osnovu spoljnih migracija dostigao približno 385.000 ljudi, čemu treba dodati i negativni prirodni priraštaj.
„Republika Srpska je, posmatrano od početka negativnog prirodnog priraštaja, izgubila i više od 100.000 stanovnika po osnovu negativne razlike između broja živorođenih i umrlih. Samo od 2013. do 2025. godine taj gubitak iznosi oko 70.000 stanovnika”, kaže Čavić za Gerilu.
Da bi pokazao kolika je ekonomska cijena iseljavanja, Čavić je za Gerilu napravio i ilustrativan obračun vrijednosti javnih ulaganja u obrazovanje stanovnika koji su napustili Republiku Srpsku.
Polazeći od pretpostavke da je prosječno javno ulaganje u obrazovanje jednog iseljenog stanovnika, preračunato u današnju vrijednost novca, iznosilo 100.000 KM, Čavić je izračunao koliko je Republika Srpska izgubila odlaskom približno 385.000 ljudi. Riječ je o ilustrativnoj procjeni vrijednosti ulaganja u obrazovanje, a ne o zvanično utvrđenom budžetskom gubitku.
„Kada taj iznos pomnožimo sa 385.000 iseljenih stanovnika, dolazimo do nevjerovatnih 38,5 milijardi KM”, naglašava on.
Međutim, njegov odgovor otvara i političko pitanje koje se neposredno povezuje s iskustvom studentskog pokreta u Srbiji: šta se dešava s društvom u kojem nezadovoljni građani, umjesto da organizovano traže promjene, sve češće odlučuju da odu?
„I što je posebno tragično, iseljavanje je za vlast imalo i svojevrsnu političku funkciju. Umjesto da se nezadovoljstvo građana pretvara u pritisak za promjene, ono se u značajnoj mjeri praznilo njihovim odlaskom. Odlaskom nezadovoljnih smanjivao se i pritisak na vlast da mijenja sistem koji je takvo nezadovoljstvo proizvodio“, smatra Čavić.

Upravo je u tome jedna od važnih razlika između iskustva mladih u Srbiji i Republici Srpskoj. Studentski protesti u Srbiji, započeti nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, prerasli su u politički pokret koji je na izborima uspio promijeniti vlast, dok je Republika Srpska tokom prethodnih decenija izgubila veliki dio stanovništva upravo u generacijama od kojih se očekuje da budu nosioci društvenih promjena.
Čavić smatra da se taj trend ne može preokrenuti povremenim novčanim podsticajima i parcijalnim demografskim mjerama, nego promjenom načina funkcionisanja institucija, zapošljavanja i profesionalnog napredovanja.
„Ljudima moramo vratiti povjerenje da u Republici Srpskoj mogu da žive dostojanstveno, rade, stvaraju porodice i planiraju budućnost, a da za to ne moraju biti ničiji stranački vojnici“, poručuje Čavić, upozoravajući da bez takvih promjena nema ni ozbiljnog demografskog oporavka.
Institucionalna saradnja ili političko savezništvo
Za razliku od odnosa Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji je godinama podrazumijevao međusobnu izbornu podršku, zajedničke političke nastupe i bliske lične veze, nova politička situacija u Srbiji otvara pitanje može li saradnja Beograda i Banjaluke biti zasnovana na institucijama, a ne na interesima vladajućih stranaka.
Demograf Aleksandar Čavić smatra da je otvoreno svrstavanje predstavnika vlasti Republike Srpske u političkim sukobima u Srbiji bilo štetno i po njene institucionalne interese, posebno zbog uvreda upućivanih studentskom pokretu.
„Ne vjerujem da će Studentska lista Miloradu Dodiku i SNSD-u zaboraviti salve uvreda, omalovažavanja i kleveta koje su iznošene na račun studenata i građana Srbije koji su bili prinuđeni da se na težak i trnovit način bore za pravdu, odgovornost i normalno funkcionisanje institucija”, ističe Čavić za naš portal.

On ističe da podrška političkim saveznicima ne smije biti poistovjećena s interesima institucija.
Upozorava da odnosi Srbije i Republike Srpske ne smiju zavisiti od ličnih i stranačkih savezništava njihovih političkih lidera, posebno naglašavajući razliku između institucionalne saradnje i podrške SNSD-u.
„Političko savezništvo sa SNSD-om je nešto sasvim drugo. Ono nije ni preduslov ni garancija dobrih odnosa Srbije i Republike Srpske“, ističe Čavić.
Slično razmišlja Velizar Antić, koji očekuje da institucionalni odnosi ostanu snažni, ali da SNSD izgubi neposrednu političku podršku kakvu je imao od Vučićeve vlasti.
„Mi nećemo više gledati vaninstitucionalnu podršku i dobre odnose na ličnom nivou. Nećemo gledati podršku vlasti iz Srbije vlastima u Srpskoj na izborima. Mislim da će nova vlast u Beogradu zauzeti neutralnu poziciju prema političkim partijama u Srpskoj i da neće davati podršku ni vlasti a ni opoziciji“, smatra Antić.
On naglašava da takva promjena ne mora značiti i slabljenje veza između institucija i građana.
„Ali odnos Srbije prema Republici Srpskoj i narodu u njoj se neće menjati”, dodaje Antić.
Novinarka Dragana Prica, koja je tokom prethodne dvije godine izbliza pratila studentske proteste, smatra da pokušaji političkog približavanja iz Banjaluke teško mogu naići na razumijevanje među studentima i građanima koji su mjesecima protestovali protiv Vučićeve vlasti, posebno imajući u vidu odnos Milorada Dodika i njegovih saradnika prema tom pokretu prije izborne pobjede.

„Ovakve poruke se doživljavaju kao jeftin licemerni oportunizam. Studenti jako dobro pamte ko ih je nazivao izdajnicima, ko je ćutao na prebijanje njihovih kolega i čiji su batinaši vršili pritisak. Pokušaj da se prikače na pobedu čistih ruku deluje uvredljivo za svakog čoveka koji je u Srbiji protestovao“, kaže Prica za Gerilu.
Ona podsjeća da je Studentska lista izbornu pobjedu ostvarila upravo na obećanjima da će se obračunati s korupcijom, partijskim zapošljavanjem, političkom kontrolom institucija i netransparentnim upravljanjem, zbog čega bi eventualno savezništvo s političkom strukturom Milorada Dodika predstavljalo ozbiljan problem za kredibilitet pokreta i povjerenje građana koji su ga podržali.
„Studentska lista većinu u parlamentu je dobila obećavajući beskompromisnu borbu protiv korupcije, zarobljenih institucija, partijskog zapošljavanja, netransparentnosti, sistema u kojem partija drži sve poluge moći, a što je upravo ono što SNSD predstavlja već decenijama. Saradnja i kompromisi sa takvim režimom koji počiva na klijentelističkim mehanizmima, bila bi ogroman udarac za to poverenje koje su građani Srbije dali SL”, dodaje ona.
Prica ističe da zasad nema naznaka da bi Studentska lista mogla uspostaviti takvu vrstu saradnje bez odustajanja od principa na kojima je izgrađena, upozoravajući da bi u suprotnom dvogodišnja borba studenata i građana izgubila svoj smisao.
Hoće li se provjeravati i imovina funkcionera iz Republike Srpske?
Jedno od pitanja koje bi moglo dodatno opteretiti odnose političkih rukovodstava jeste najavljena provjera porijekla imovine funkcionera. Predstavnik Studentske liste Radomir Saičić rekao je za Centar za istraživačko novinarstvo da će nezakonito stečena imovina biti predmet oduzimanja, bez obzira na to da li je riječ o domaćim ili stranim političarima.
Među slučajevima koji bi mogli ponovo doći u fokus nalazi se i dugogodišnja istraga o kupovini vile Milorada Dodika na beogradskom Dedinju, vrijedne približno 850.000 evra.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da bi dosljedna primjena najavljenih reformi mogla otvoriti pitanje porijekla imovine i drugih funkcionera iz Republike Srpske.
„Ako se vladavina prava etablira u Srbiji i ako se provedu lustracija i zavlada koliko toliko vladavina prava, onda je neminovno da se propita i imovina zvaničnika iz Republike Srpske koju imaju u Srbiji“, ističe Topić za Gerilu.

Ipak, Topić upozorava da bi bilo pogrešno očekivati da promjena vlasti u susjednoj državi riješi probleme za koje su odgovorne domaće institucije i politički akteri.
„Meni je problem kada vidim da mi ovdje slavimo tuđe pobjede i čekamo da drugi riješe korupciju, klijentelizam, zloupotrebu položaja kod nas, dok smo mi ti koji uglavnom gunđamo preko društvenih mreža i dajemo povjerenje uvijek iznova papcima, preletačima i podupiremo političku korupciju“, naglašava ona.
Upravo se u tome ogleda suštinska razlika između institucionalne saradnje Srbije i Republike Srpske i političkog savezništva SNSD-a s dosadašnjom vlašću u Beogradu. Studentska lista nije mijenjala svoj program niti odnos prema Republici Srpskoj, ali se promijenila politička stvarnost u kojoj SNSD pokušava sačuvati dosadašnju bliskost.
Igor Dodik može pozdravljati studentski program, Savo Minić isticati tradicionalne veze, a Milorad Dodik čestitati pobjedu političkom pokretu koji je donedavno napadao. Međutim, ništa od toga ne mijenja protivrječnost između reformi koje studenti najavljuju i načina na koji SNSD godinama upravlja Republikom Srpskom.
Saradnja Srbije i Republike Srpske ne podrazumijeva i političko savezništvo Studentske liste i SNSD-a. Jedno su odnosi institucija i građana, a sasvim drugo očekivanje da će nova vlast u Beogradu prihvatiti dosadašnja pravila političke igre.
Dejan Rakita / GERILA