NATO put Republike Srpske pripreman je godinama

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dok se koplja lome oko toga ko je izdao interese Republike Srpske (ukoliko evroatlantske integracije jesu izdaja) i prihvatio put ka NATO-u kako god se taj dio puta sada zvao ono što jeste činjenica je to da je Republika Srpska nedvosmisleno preko svojih predstavnika u proteklih desetak godina u Savjetu ministara pristala na evroatlantske integracije. Srpsku je u Sarajevu tada predstavljao blok predvođen SNSD-om. Sve ostalo samo je priča za unutrašnje političke potrebe. I aktuelne vlasti u RS koja zna da je politički nepopularno Srbima priznati da je put dogovoren i opozicije koja već tradicionalno nema hrabrost da stvar nazove pravim imenom. Slično je i u Federaciji BiH mada ne i isto jer tamo makar zvanično nema velikog protivljenja putu ka evroatlanskim integracijama.

Jedno od važnijih pitanja koje nije u potpunosti riješeno a koje će doći na dnevni red jeste pitanje vojne imovine i perspektivnih vojnih lokacija a što je jasno predviđeno u Akcionom planu.

“MAP je državna obaveza koja je formirana na bazi zahtjeva koji je podnio tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović. To je, dakle, međunarodna obaveza koju je prihvatila i Republika Srpska.”– rekao je bivši član Prredsjedništva Mladen Ivanić u decembru 2018. godine.

Nebojša Radmanović je u junu 2009. godine potpisao formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO. U martu 2010. godine Nikola Špirić, tada predsjedavajući Savjeta ministara predvodio delegaciju BiH, koja je u Briselu vodila razgovore sa generalnim sekretarom NATO saveza, i članovima Sjeverno atlantskog vijeća NATO-a.  Tema razgovora bio je napredak koji je Bosna i Hercegovina ostvarila na putu ka članstvu u NATO. Nikola Špirić je nakon tog sastanka izrazio nadu za skorim slanjem Akcionog plana za člansttvo na adresu BiH. Tada je rekao i da posttoje određene rrezerve prema onome što u BiH još nije urađeno.

“Vidjećemo hoće li te rezerve biti dovoljne da se da prolaz ili ne, ali u svakom slučaju mislim da odluka neće biti negativna, ona može biti uslovljena nečim što treba uraditi”- ostalo je zabilježeno da je rekao Nikola Špirić.

Potpisivanjem MAP-a Republika Srpska je pristala na gubitak perspektivnih vojnih lokacija. Radi se o 23 perspektivne lokacije u Republici Srpskoj koje su od izuzetne važnosti za NATO koji želi da, kada i ako BiH postane član ove organizacije, ima spremne lokacije u čitavoj BiH. U Federaciji BiH postoje 24 perspektivne lokacije ali su mnogo vrijednije i značajnije one u Republici Srpskoj.

Imovina u Han Pijesku možda je najvrijednija vojna imovina u čitavom regionu. Radi se o lokaciji koja se kroz papire vodila na Savezni sekretarijat za narodnu odbranu i u bivšoj državi bila je “Istureno komandno mjesto” sa kojeg bi se u slučaju rata upravljalo državom. Država BiH, odnosno ministarstvo odbrane, godinama pokušava da legalno upiše tu imovinu kao vlasništvo države. U slučaju Han Pijeska to je i učinjeno krajem 20016. godine. Međutim to je učinjeno uz veliku pomoć Republike Srpske i njenih institucija.

Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove je 2014. godine „iščupala“ vojnu imovinu u Han Pijesku iz kompletnog Han Pijeska. Lokacija na kojoj se nalazi vojna imovina izložena je pojedinačno pred Komisijom za izlaganje a Komisija je bila obavezna da javnim pozivom obavijesti sve zainteresovane strane. Medju njima i Pravobranilaštvo BiH.

Izvori Gerile tvrde da je vojna imovina u Han Pijesku izložena zbog ličnih interesa pojedinaca u rukovodstvu RUGIP-a koji su bacili oko na dio vojne imovine, konkretno šumu u ovoj opštini. Zloupotrebljen je institut “Pojedinačnog izlaganja” (ne prvi put) a takav potez pokrenuo je čitavu lavinu daljih dešavanja oko vojne imovine u Han Pijesku koja su rezultirala presudom Suda BiH.

Zanimljivo je da je Republika Srpska odnosno njena vlast godinama propuštala priliku da perspektivne vojne lokacije uknjiži na Republiku Srpsku. To je Vladi predloženo 2009. godine od strane tadašnjeg rukovodstva Geodetske uprave. Takav prijedlog je odbijen. Ništa nije učinjeno da se oteža upis vojne imovine na BiH. Taj posao Republika Srpske je i olakšala kada je Nebojša Radmanović kompletnu Arhivu bivšeg Geodetskog zavoda BiH koji je bio smješten u zgradi Predsjedništva prebacio u Arhiv BiH. Arhiva je po Dejtonu trebalo da bude podijeljena izmedju entiteta ali je ostala Bosni i Hercegovini. Zvanično nije mogla da bude korištena jer je morala biti podijeljena odmah nakon rata i zato je OHR pokušavao da udje u posjed arhiva u Geodetskoj upravi RS. 2008. i 2009. godine OHR u tome nije uspio. Priča je drastično drugačija nakon usvajanja Metodologije popisa i osnivanja Zavoda za statistiku BiH. Sve je rađeno tako da put ka evroatlantskim integracijama kada dođe na red bude olakšan.

2008. i 2009. godine OHR je na čelu sa Valentinom Inckom i Rafi Gregorijanom ušao u posao popisa vojne i državne imovine u BiH. OHR je osnovao radne grupe i od entitetskih geodetskih uprava uprava tražio pristup svim njihovim arhivama. RUGIP se tada tome protivio a OHR je već imao svu arhivu, onu koja je postojala u neugašenom Geodetskom zavodu BiH ali je nije smio javno koristiti jer po Dejtonu ta arhiva je odmah nakon rata morala biti podjeljena entitetima.

Tadašnje Rukovodstvo RUGIPA nije dozvolilo pristup svojoj arhivi a vlasti Republike Srpske predloženo je da po hitnom postupku bude popisana sva imovina na teritoriji Republike Srpske. Taj posao je mogao biti završen za nekoliko dana i svakako bi izazvao oštre sankcije OHR-a prema funkcionerima i RUGIPA I RS ali je u vrhu Geodetske uprave procjenjeno da je to žrtva koju se isplati podnijeti, tvrde izvori Gerila info. U vrhu Repubblike Srpske i Pravobranilaštvu nije. Ostao je status kvo, OHR nije ušao u arhivu RUGIPA, Republika Srpska nije popisala vojnu i državnu imovinu na svojoj teritoriji a arhiva postoji i u Sarajevu.

Popisnom Metodologijom predvidjeno je da agencija za statistiku BiH ima sopstvenu dokumentaciju što je na mala vrata pravljenje centralizovane geodetske uprave dok bi entitetski služili kao servisi. Slično je već uradjeno sa entitetskim Zavodima za statistiku.

Osnova za pravljenje centralizovane geodetske uprave na nivou BiH biće upravo arhiva koja je ostala u Sarajevu.

Gerila info