Prije tačno dvije godine, 1. novembra 2024. godine, u padu nadstrešnice na rekonstruisanoj Željezničkoj stanici u Novom Sadu poginulo je 16 ljudi. Tragedija je pokrenula talas studentskih i građanskih protesta koji su, nakon dvije godine borbe, doveli do izbornog poraza Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.
Sve je počelo zahtjevima da se utvrdi odgovornost za smrt 16 ljudi, objavi kompletna dokumentacija o rekonstrukciji stanice i kazne odgovorni. Ubrzo su se protesti proširili na univerzitete, a nakon napada na studente Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu počele su blokade fakulteta.
Studenti su organizovali plenume, petnaestominutne, a kasnije šesnaestominutne tišine, protestne šetnje i blokade saobraćajnica. Pokret se širio Srbijom, okupljajući profesore, nastavnike, poljoprivrednike, advokate i građane različitih generacija.
Vlast je u početku obećavala odgovornost. Aleksandar Vučić je na dan tragedije zatražio krivičnu i političku odgovornost, pitajući zašto nadstrešnica nije rekonstruisana kada je obnavljan ostatak stanice.
„Kada smo sve renovirali, samo nju nismo. Zašto? Ne znam, neko će valjda da pruži odgovore“, izjavio je tada Vučić.
Međutim, kako su protesti rasli, mijenjala se i retorika vlasti. Vučić je početkom 2025. tvrdio da su svi studentski zahtjevi ispunjeni, dok su studenti insistirali da odgovornost nije utvrđena i da dokumentacija nije potpuna.
Uslijedile su optužbe da iza protesta stoje strani centri moći, opozicija i organizatori navodne „obojene revolucije“.
„Jasno je da se iza svega krije laž i da iza svega stoji obojena revolucija, spolja organizovana, spolja plaćena“, tvrdio je Vučić u junu 2025. godine.
Predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić optuživala je studente da su njihovi zahtjevi samo izgovor za političku borbu, poručujući u maju 2025. da je „sve od početka bila politika“. U javnim nastupima predstavnika vlasti i provladinih medija demonstranti su nazivani „blokaderima“, „stranim plaćenicima“, pa i „fašistima“.
Protesti su, međutim, nastavljeni. Jedan od najvećih održan je 15. marta 2025. u Beogradu, kada su na ulice izašle stotine hiljada ljudi. Studentski marševi povezivali su gradove i sela, a podrška pokretu širila se i izvan Srbije.
U januaru 2025. ostavku je podnio premijer Miloš Vučević, ali to nije zaustavilo proteste. Studenti su u maju iste godine zatražili vanredne parlamentarne izbore, čime je pokret koji je počeo zahtjevima za odgovornošću prerastao u političku alternativu vlasti.
Gotovo dvije godine nakon pada nadstrešnice, 25. oktobra 2026. godine, održani su vanredni parlamentarni izbori na kojima je studentska lista osvojila 53,7 odsto glasova i 141 od ukupno 250 poslaničkih mjesta. Lista okupljena oko SNS-a osvojila je 103 mandata.
Vučić, koji je prethodno napustio predsjedničku funkciju kako bi se kandidovao za premijera, priznao je poraz.
„Jasno je da smo izgubili ove izbore, Studentska lista je pobijedila“, poručio je u izbornom obraćanju.
Tako je pokret koji je nastao nakon tragedije u Novom Sadu, uprkos pritiscima, optužbama i sukobima sa vlastima, doveo do kraja četrnaestogodišnje vladavine Srpske napredne stranke. Ipak, odgovornost za smrt 16 ljudi i dalje ostaje jedno od ključnih pitanja za institucije Srbije.
Godišnjica tragedije obilježava se danas i u Banjaluci
Neformalna grupa „Studenti za studente“ organizovala je komemorativno okupljanje u kampusu Univerziteta u Banjaluci, sa početkom u 11.52 časa, tačno u vrijeme kada se prije dvije godine srušila nadstrešnica.
Planirano je 16 minuta tišine za 16 poginulih, obraćanje predstavnika studentske grupe i nastup studentskog hora. Organizatori su pozvali građane da ne donose transparente i pištaljke, naglašavajući da je skup isključivo komemorativnog karaktera.
„Ponesite samo srce. To će biti sasvim dovoljno“, poručili su banjalučki studenti.
Gerila info
