Elektroprivreda Republike Srpske sve više električne energije nabavlja iz uvoza, najavljuju se poskupljenja struje, a RiTE Ugljevik ponovo su obustavile proizvodnju zbog nedostatka uglja.
Republika Srpska prethodno je platila više od 240 miliona KM za otkup kompanije koja je raspolagala koncesijom na ključnom ležištu Ugljevik- Istok 2, dok su sporazumi sa slovenačkim Elektrogospodarstvom dostigli vrijednost veću od 450 miliona maraka.
U Rudniku i Termoelektrani Ugljevik godinama se govorilo o novim investicijama, sigurnosti proizvodnje i rješavanju problema sa snabdijevanjem ugljem.
U međuvremenu su se mijenjali direktori, potpisivani sporazumi, isplaćivane stotine miliona maraka i odlagani rokovi za realizaciju projekata.
U ponoć 12.oktobra termoelektrana je ponovo isključena sa mreže, jer više nije imala dovoljno uglja za proizvodnju električne energije.
Direktor preduzeća Žarko Novaković tada je potvrdio da su rudarske mašine zaustavljene na ležištu Istok 2, gdje nisu završeni imovinskopravni postupci, a da preduzeće nema ni dovoljno novca ni odgovarajuće mehanizacije za brzo rješavanje problema.
„Problemi su se gomilali godinama i ne mogu se riješiti preko noći. To zahtijeva ozbiljno i temeljno rješavanje. Kad će biti ponovo na mreži, ne mogu ja to sad reći jer to nije roba koja se vozi od Banjalule do Ugljevika“, izjavio je Novaković za Gerilu.
Riječ je o elektrani koja je u ranijim godinama obezbjeđivala približno trećinu električne energije u sistemu Elektroprivrede Republike Srpske i o preduzeću od kojeg neposredno zavisi egzistencija gotovo dvije hiljade radnika.
Novca za pokretanje proizvodnje nema
Predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Ugljevik Slaviša Čuturić upozorio je da se problemi sa eksproprijacijom i snabdijevanjem ugljem nisu pojavili posljednjih mjeseci.
„Mi smo cijelo vrijeme ukazivali na problem nedostatka uglja i upozoravali da nećemo moći ovako funkcionisati“, rekao je Čuturić za medije.
Slično govori i bivši sindikalac Jelenko Marinković, koji u RiTE Ugljevik radi od 1996. godine, smatra da je blagovremeno ulaganje moglo spriječiti novu obustavu proizvodnje.
Naveo je da bi ulaganje od približno 50 miliona KM početkom godine omogućilo pripremu novih količina uglja i stabilniji rad postrojenja.
Istovremeno, prema dopisu koji je uprava RiTE Ugljevik u avgustu dostavila Elektroprivredi RS i Ministarstvu energetike i rudarstva, za stabilizaciju poslovanja do 2029. godine neophodno je ukupno 275 miliona KM.
Od toga je 120 miliona traženo za normalno funkcionisanje preduzeća do uspostavljanja stabilne proizvodnje.
Dan nakon što su RiTE Ugljevik ponovo ispale sa mreže, Elektroprivreda Republike Srpske je, prema medijskim napisima, kupila 6.049 MWh električne energije za 2,99 miliona maraka, odnosno, po nabavnoj cijeni od 253 €/MWh.
Dok se za Ugljevik traži dodatni novac i kupuje dodatna energija, Elektroprivreda Republike Srpske je 5. oktobra raspisala međunarodni tender za projektovanje, izgradnju i opremanje Kongresnog centra u Trebinju. Procijenjena vrijednost projekta iznosi 264 miliona KM bez PDV-a, odnosno približno 309 miliona KM sa PDV-om.
Za ovaj projekat prethodno je organizovan međunarodni arhitektonski konkurs, izrađivana projektna dokumentacija i donesene investicione odluke. Nadzorni odbor ERS-a odobrio je ulaganje krajem jula, a Vlada Republike Srpske dala saglasnost 10. septembra.
COMSAR i Serdarov obilježili sudbinu RiTE
Današnje stanje u Ugljeviku teško je odvojiti od odluke Vlade Republike Srpske da 2013. godine najveći dio ležišta Ugljevik Istok dodijeli privatnoj kompaniji povezanoj sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovom.
Rudnik i Termoelektrana Ugljevik godinama prije toga tražila je koncesiju za eksploataciju uglja na ovom području, računajući da će postojeća ležišta vremenom biti iscrpljena.
Vlada je ležište podijelila na dva dijela. Manji dio, Ugljevik Istok 1, pripao je postojećem rudniku i termoelektrani, dok je veći, Istok 2, dodijeljen kompaniji Comsar Energy RS.
Ta kompanija je dobila i koncesiju za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3, uz najave ulaganja većih od milijardu maraka. Prema podacima CIN-a, planirano je i više od 444 miliona KM ulaganja u eksploataciju uglja.
Nova termoelektrana nije izgrađena, a nije pokrenuta ni planirana komercijalna eksploatacija uglja. Uprkos tome, koncesioni odnosi produžavani su godinama, dok su radnici postojećeg postrojenja protestima upozoravali da ostaju bez sirovine neophodne za proizvodnju električne energije.
Kada je postalo jasno da postojeća RiTE Ugljevik neće moći dugoročno raditi bez pristupa Istoku 2, Vlada Republike Srpske odlučila je da preko javnog preduzeća GAS-RES otkupi udio Serdarova u kompaniji Comsar Energy RS.
Za taj posao ugovorena je cijena od 240,5 miliona KM.
Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo, objavljeno u septembru ove godine, pokazalo je da je 181,9 miliona KM isplaćeno prije potpisivanja konačnog kupoprodajnog ugovora, kao i prije nego što je novac obezbijeđen u budžetu.
Prema nalazima CIN-a, vrijednost preduzeća procjenjivana je na osnovu budućih prihoda od rudnika i termoelektrane koji nisu izgrađeni.
Samo u 2029. godini projekcija je predviđala više od 659 miliona KM prihoda od proizvodnje električne energije.
U vrijeme kada je država pristala da plati 240,5 miliona KM, Comsar Energy RS nije imao izgrađenu termoelektranu, niti je ostvarivao najavljene prihode od eksploatacije uglja.
Poslanik SDS-a u NSRS Ognjen Bodiroga, reagujući na posljednju obustavu rada Ugljevika, ovaj posao je nazvao jednom od najvećih pljački u Republici Srpskoj.
„Jedna od najvećih pljački dobija svoj epilog. Građani Republike Srpske ostali su bez 240 miliona KM, koliko je Vlada Republike Srpske isplatila Rašidu Serdarovu, odnosno njegovoj firmi ‘Comsar Energy RS’. Podsjećam da je ‘Comsar Energy RS’ nosilac koncesije na ležištu ‘Ugljevik – Istok 2’, koja joj je dodijeljena 2013. godine, uz koncesiju za izgradnju trećeg bloka Termoelektrane Ugljevik“, naveo je Bodiroga.
Otkup je javnosti predstavljan kao rješavanje jednog od najvažnijih problema postojećeg postrojenja.
Međutim, ni poslije preuzimanja kompanije i prenosa koncesije nisu završeni imovinskopravni odnosi na zemljištu potrebnom za eksploataciju uglja.
Pravni sporovi ostali, RiTE više van mreže nego u sistemu rada
Bivši direktor RiTE Ugljevik Diko Cvijetinović još je u oktobru 2024. upozoravao na posljedice višegodišnjeg kašnjenja eksproprijacije. Kako je rekao tom prilikom, situacija je složena dok je govorio o nedovoljnoj dinamici otkupa zemljišta od 2018. do 2022. godine.
Ipak, tadašnja uprava uvjeravala je javnost da nema razloga za zabrinutost i da će biti dovoljno uglja za nastavak proizvodnje.
Međutim, pravno rješavanje koncesionog pitanja i arbitražnih obaveza nije značilo i oporavak proizvodnje.
Termoelektrana je od početka januara do 4. maja 2026. godine bila van pogona, pri čemu je 60 dana iskorišteno za remont.
Istovremeno, iz resornog ministarstva i uprave ovog preduzeća dolkazile su kontradiktorne informacije.
Nakon ponovnog priključenja na mrežu, ministar energetike i rudarstva Petar Đokić saopštio je da su uz podršku Vlade riješeni ključni problemi koji su doveli do zastoja rudarske proizvodnje.
Početkom maja izjavio je da je proizvodnja normalizovana i stabilizovana, izražavajući očekivanje da će RiTE Ugljevik nastaviti uspješno poslovati.
Istovremeno je direktor RITE ŽarkoNovaković upozoravao da rudnik ima zaostatak u otkrivci od približno dvije godine i ozbiljne probleme sa dotrajalom mehanizacijom.
Kao problem govorio o bagerima sa 60.000 do 70.000 radnih sati, manjku dampera i potrebi hitnog ulaganja u rudarsku opremu.
Prema njegovim riječima, preduzeće je samo u prvom kvartalu 2026. ostvarilo gubitak od 35,8 miliona KM, više nego tokom cijele prethodne godine.
RiTE Ugljevik je, prema finansijskom izvještaju, 2025.godinu završila sa neto gubitkom od 27,9 miliona KM, uz prihode od 165,7 miliona i rashode od 194,3 miliona KM.
Ni nakon majskog pokretanja proizvodnja nije bila kontinuirana. Uslijedile su nove obustave, među kojima i višesedmični julski zastoj, a potom i oktobarsko isključivanje elektrane.
Aktivista udruženja Restart Srpske Nebojša Đurić, pozivajući se na medijske izvještaje i procjene radnika, naveo je da je od prvih 290 dana 2026. termoelektrana približno 115 dana bila u pogonu, 115 dana van pogona izvan perioda remonta, dok je remont trajao 60 dana.
„Radnici RiTE Ugljevik procjenjuju da jedan dan nerada ovog postrojenja košta između 550.000 i 1.200.000 KM. Ako uzmemo najnižu procjenu od 550.000 KM dnevno i računamo 115 dana zastoja izvan remonta, dolazimo do iznosa od 63,25 miliona KM. To je cijena koju plaćamo zbog nerada jednog od ključnih energetskih postrojenja Republike Srpske. A to nije konačan račun, jer troškovi rastu svaki dan“, napisao je Đurić.
Struja iz uvoza, skuplji računi i kongresni centar od 300 miliona maraka
Posljedice smanjene proizvodnje domaćih elektrana sve su vidljivije i u bilansima Elektroprivrede Republike Srpske.
Prema godišnjim izvještajima Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK), ERS je 2023. godine uvezla 139 gigavat-sati električne energije, 2024. godine 269 gigavat-sati, dok je tokom 2025. uvoz dostigao čak 834 gigavat-sata.
ERS je tako prošle godine bila najveći pojedinačni registrovani uvoznik električne energije u Bosni i Hercegovini, sa gotovo 30 odsto ukupnog komercijalnog uvoza države.
U istom periodu rasli su i računi za električnu energiju. Domaćinstvima u Republici Srpskoj od januara 2025. cijena je u prosjeku povećana za 7,9 odsto, dok je privredi povećana za oko 15 odsto. Od februara 2026. mrežarina je povećana za 20 odsto, što je prema procjenama regulatora značilo prosječno povećanje ukupnih računa domaćinstava od oko 10, a privrede od šest odsto.
Portal Capital je 16. oktobra objavio da Luka Petrović planira tražiti novo povećanje cijene električne energije i mrežarine od čak 50 odsto, pravdajući takvu mogućnost visokim troškovima uvoza struje. Zahtjev tada još nije bio zvanično podnesen regulatoru, a prema informacijama Capitala ni Vlada RS nije bila spremna da podrži toliku stopu poskupljenja.
Đurić je u svom reagovanju upozorio da bi takvo povećanje imalo posljedice i na konkurentnost domaćih preduzeća.
„Postavlja se jednostavno pitanje: koliko će naši proizvodi biti konkurentni na tržištu ako troškovi električne energije toliko porastu? Kako će se domaća preduzeća boriti sa konkurencijom ako im jedan od ključnih troškova poslovanja drastično poraste?“, navodi i Nebojša Đurić.
Đorđe Vujatović, gerila.info
