Narodna skupština Republike Srpske ni nakon dva i po mjeseca nije dostavila GERILI podatke o tome koliko su poslanički klubovi potrošili para u proteklom mandatu. Iako smo čekali dva mjeseca na te podatke, uz povremena obećanja da će ona stići, ali da ih ima mnogo i da radnicima treba vremena da ih prikupe, oni nikada nisu dostavljeni.
Pitanja smo poslali 16. juna. Dva i po mjeseca kasnije, 31. avgusta, dobili smo odgovor u kojem se navodi kako se „svake godine Budžetom Republike Srpske izdvajaju sredstva za poslaničke klubove“.
„Navedena sredstva su 2023. i 2024. godine iznosila 500.000 KM, dok su 2025. i 2026. godine iznosila 800.000 KM. Ta sredstva se koriste za pokriće paušalnih troškova za rad u izbornim jedinicama poslanika, putnih troškova u inostranstvo, troškova nabavke materijala, troškova smještaja i ishrane poslanika u vrijeme kad se ne održavaju sjednice Skupštine, kao i za ostale troškove vezane za rad poslanika u klubovima i grupama“, navodi se u odgovoru koji smo dobili iz parlamenta Srpske.
Ipak, ni riječi o konkretnim troškovima poslaničkih klubova. Građani Srpske ne znaju koliko su poslanici u protekle četiri godine „popili“ i „usuli“ njihovih para, jer skupštinsko rukovodstvo ne želi da dostavi te podatke. Poslanici na račun građana spavaju, na njihov račun jedu i piju, od njihovih para toče benzin i račune za mobilne telefone, ali ko koliko troši para – o tome podataka, naprosto, nema.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH kaže da svi javni funkcioneri imaju brojne privilegije i primanja. Reprezentacije i slični troškovi su samo mali interesni dodatak koji oni obilato koriste.
„Ove informacije nikako ne mogu biti tajne, jer je u pitanju potrošnja javnog novca. To bi trebala da bude informacija koja je unaprije dostupna, a ne informacija na kojoj se mora insistirati. Sve to pokazuje koliko se taj mali sitni interes šiti. Ako su spremni kriti koliko troše na kafu, možemo samo da zamislimo koliko troše na krupnije stvari“, kazao je Ožegović.
Svađa koja je izbila nakon što je Milan Savanović prije nekoliko mjeseci napustio Listu za pravdu i red Nebojše Vukanovića u prvi plan je izbacila pitanje kako se troše budžetske pare u poslaničkim klubovima i grupama i da li se trošenje tih para kontroliše?
Tokom te višednevne svađe Savanović je optuživao Vukanovića za manipulacije, lične obračune i pokušaj diskreditacije, a pogotovo za nepoštenu raspodjelu para poslaničkog kluba. Vukanović je rekao da je tokom cijelog mandata sa svim poslanicima i zaposlenima na kraju godine dijelio sredstva Kluba šest jednakih dijelova, najčešće kroz uplatu sredstava na kartice za gorivo.
„Početkom ove godine raspodijelio sam preostala sredstva. Uplatio sam karticu sa gorivom po 2.800 maraka, a u prva četiri mjeseca ostalo je po 1.800 maraka da se uplati. Kako je Savanović napustio Klub, a uz to je počeo da nas vrijeđa i napada, odlučio sam da njemu ne uplatim sredstva“, kazao je Vukanović.
Time je otvoreno pitanje koliko para poslanici zapravo troše na ime kluba i da li je trošenje tih para opravdano. Drugim riječima, postoji li kontrola koja će utvrditi da li su poslanici nasuli gorivo zbog rada na terenu ili su gorivo nasuli kada su krenuli s porodicom na ljetovanje ili na zimovanje? Ta kontrola, kako saznaje GERILA, zapravo i ne postoji.
Odluka o načinu i kriterijumima za raspodjelu sredstava za rad poslaničkih klubova i grupa donesena je 2008. godine i tom je odlukom u početku bilo definisano na šta poslanici mogu da troše budžetske pare. Sredstva koja dobijaju poslanički klubovi i grupe mogu da se troše na putne troškove u zemlji i u inostranstvu, na troškove upotrebe vlastitog automobila ako poslanici putuju po nalogu kluba ili grupe, na mobilni telefon i internet, na naknadu licima koja obavljaju tehničke i druge povremene poslove u klubovima, na troškove smještaja i ishrane, na troškove interne i eksterne reprezntacije i na ostale troškove za koje klub, odnosno grupa donese odluku.
Posljednja stavka ove odluke biće proširena 2017. godine kada je predsjednik Administrativne komisije NSRS bila Spomenka Stevanović. Posljednja stavka se tada promijenila i naknada za dodatne poslove se isplaćuje tehničkim sekretarima i vozačima na tekući račun, plaćaju se računi za gorivo i reprezentaciju sekretarima i vozačima. Računaju se i isplate na žiro-račun političkim strankama, isplate na žiro-račun raznim udruženjim i organizacijama, isplate pojedincima za liječenje i zbog teške materijalne situacije, stipendije studentima, plaćanje čitulja u dnevnim novinama, reklamni materijal i vizit-karitce.
„Ukupan iznos novčanih sredstava dijeli se sa brojem poslanika što predstavlja godišnji iznos po poslaniku, zatim se ovaj iznos podijeli na 12 mjeseci, što predstavlja mjesečni iznos novčanih sredstava za pokriće troškova po poslaniku“, navodi se u ovoj odluci.
Ministarstvo finansija je 2015. godine preciziralo i to da poslanici, sekretari u klubovima i vozači za rad u izbornim jedinicama za određene troškove ostvarene na terenu donose gotovinske račune kako bi se izvršio povrat utrošenih sredstava na njihove tekuće račune. Prvobitna odluka iz 2008. promijenjena je još jednom i to 2019. godine kada je predsjednik Administrativne komisije bio Slavko Gligorić. Tom odlukom u troškove koji se poslanicima pravdaju dodane su i
putarine.
Poslanik Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zagorka Grahovac za GERILU kaže kako se sredstva za rad poslaničkih klubova obezbjeđuju iz Budžeta Republike Srpske i tačno je propisano za šta mogu da se koriste – za rad u izbornim jedinicama, putovanja, gorivo, štampu i publikacije, smještaj, ishranu i druge troškove rada klubova. Javnost zato ima puno pravo da zna koliko je svaki klub potrošio i na šta.
„Uostalom, i Zakon o slobodi pristupa informacijama kaže da su informacije kojima raspolažu javni organi javno dobro i da treba da budu dostupne upravo zbog transparentnosti i odgovornosti institucija. Nema opravdanja da Narodnoj skupštini treba dva i po mjeseca da dostavi ove podatke. Troškovi se evidentiraju, postoje finansijske službe koje ih prate i podnose izvještaje, tako da objašnjenje da je podataka mnogo poslije dva i po mjeseca čekanja zaista ne djeluje ozbiljno“, istakla je Zagorka Grahovac.
Ovakvo ponašanje skupštinskog rukovodstva, dodaje ona, nažalost nije iznenađenje. Javnost teško dolazi i do mnogo ozbiljnijih informacija o trošenju miliona maraka javnog novca. To pokazuje koliko su se naše institucije otuđile od građana i zaboravile da bi trebalo da budu u njihovoj službi. Ovim Narodna skupština, tvrdi naša sagovornicam, pokazuje i odnos prema novinarima koji te informacije traže u ime javnosti.
„Ako mjesecima ne možete dobiti ni podatke o troškovima poslaničkih klubova, onda očigledno oni koji raspolažu javnim novcem smatraju da imaju pravo da ga troše bez obaveze da za to polože račun. A javni novac nije novac vlasti, institucija ni političkih partija. To je novac građana i oni koji ga troše dužni su da polože račun za svaku potrošenu marku. Takve informacije ne bi trebalo mjesecima izvlačiti iz institucija – one bi morale biti javne i dostupne i prije nego što ih neko zatraži“, zaključila je Grahovac.
Goran Dakić, Gerila info
