Dokle više sa izmišljotinama protiv gradonačelnika? Dokle? Ovo je samo jedan od mnogobrojnih komentara koje su ostavili „zabrinuti građani“ ispod teksta našeg portala u kojem otkrivamo da je Vedran jarić, jedan od najbližih saradnika gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, retroaktivno dobio građevinsku dozvolu za izgradnju stambene zgrade u Mejdanu.
Stanivukovićevi botovi su ponovo budni i pušteni s lanca – tako se u najkraćem može opisati „komentarisanje“ armije odanih vojnika koji na društvenim mrežama brane cara, a napadaju sve one koji tog istog cara kritikuju. Priroda botova je sadržana u njihovoj poslušnosti i potkupljivosti: što je honorar bolji, oni su odaniji. Posebno su agresivni kada se bliži kampanja, a sticajem nesrećnih okolnosti naši su vajni politički prvaci uvijek u kampanji.
„Draško vam je toliki kompleks da laži iz rukava vadite! Baš se pitam šta ćete sljedeće izmisliti“, još je jedan od „hrabrih“ komentara ispod pomenutog teksta. „Ko vam naređuje da pišete ovakve bljuvotine, lažovčine“, pita nepoznati junak. „Na sve načine pokušavate da ocrnite Draška, ali vam ne ide“, tvrdi anonimna junakinja. Sve se svodi na isto: gradonačelnik je junačina, a novinari bezobzirne lažovčine.
Botovi ne rade, naravno, samo za Stanivukovića i samo za Pokret Sigurna Srpska. Svaka veća stranka u Srpskoj ima svoju bazu botova koja se aktivira po potrebi. Strateški savjetnik za javnu komunikaciju Marija Milić za GERILU kaže kako organizovano i agresivno komentarisanje kratkoročno može da relativizuje činjenice navedene u istraživačkim tekstovima, stvori konfuziju ili promijeni atmosferu oko same teme.
„Ali, ako je istraživanje temeljno, profesionalno i zasnovano na činjenicama, botovi ne mogu poništiti njegov značaj. Botovi mogu pojačati određenu poruku, stvoriti utisak da je neki stav dominantan ili privremeno skrenuti pažnju sa teme i u tom smislu utiču na javni prostor. Ljudi često ne mijenjaju stav zbog organizovanih komentara, ali mogu odustati od učešća u raspravi ako osjete da je javni prostor postao previše agresivan i toksičan. Na taj način botovi ne utiču samo na percepciju određene teme, već i na spremnost građana da uopšte učestvuju u javnoj debati“, kaže Milićeva.
Ipak, dodaje ona, to nije razlog za odustajanje od istraživačkog novinarstva ili javne rasprave. Naprotiv, to je razlog da se ona dodatno ojača. Upravo u vremenu velike buke – provjerene informacije, profesionalno novinarstvo i ljudi koji su spremni da argumentovano razgovaraju postaju još važniji. Javnost, kaže Milićeva, ponekad reaguje sporo, ali to ne znači da ne čuje i ne pamti. Zato ne treba odustajati od činjenica, već istrajati u tome da one budu jasno, odgovorno i dosljedno predstavljene građanima.
„Digitalna kampanja može da smanji povjerenje u javni prostor i oteža građanima da razlikuju autentičnu javnu reakciju od organizovane političke ili društvene hajke. Ali ne može trajno da sakrije ozbiljne činjenice. Povjerenje se i dalje gradi u stvarnom odnosu između političara, medija i građana, a tu botovi ne mogu biti zamjena“, istakla je Marija Milić.
Stranka Milorada Dodika godinama koristi mrežu naloga koji disciplinovano brane svaki potez vlasti, od najvećih političkih odluka do najbanalnijih dnevnih tema. Kada Dodik održi govor, botovi ga proglašavaju istorijskim. Kada izgubi političku bitku, oni objašnjavaju da je zapravo pobijedio. Kada ga kritikuju, botovi ne napadaju argumente nego ljude koji ih iznose. Njihov zadatak nije da ubijede protivnike, već da stvore utisak da je većina već na Dodikovoj strani.
Sličan obrazac posljednjih godina koristi i PSS Draška Stanivukovića. Razlika je uglavnom u stilu, ne u suštini. Dok SNSD-ovi botovi nastupaju kao čuvari nacionalnih interesa i branitelji Republike Srpske od stvarnih i izmišljenih neprijatelja, Stanivukovićevi botovi gradonačelnika predstavljaju kao čovjeka koji ne spava, ne odmara i ne radi ništa osim što rješava probleme građana. Ako se asfaltira deset metara ulice, na mrežama izgleda kao da je izgrađen autoput. Ako
se postavi nekoliko klupa, stvara se utisak urbanističke revolucije.
Glavni i odgovorni urednik „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže kako stranke prije svega amaterski „botuju“, pa se botovski komentari lako prepoznaju i čitalac koji je medijski iole pismen može da prepozna šta je botovsko komentarisanje. U tome, kaže ona, nema previše uloženog truda, očigledno je i uglavnom se radi o generisanim besmislicama i hvalospjevima. Ono što može da utiče je zatrpavanje prostora ispod teksta, ali ne mogu da umanje značaj. Svakako mogu da odvuku pažnju, što i jeste cilj, i tu onda počinje teror ispod teksta da je napisan s ciljem da diskredituje partiju, funkcionera ili stranku.
„Međutim, uvjerena sam da ta vrsta komentarisanja je već prevaziđena i pomalo gubi smisao ali ono što uzima primat na društvenim mrežama, pogotovo tamo gdje se vode i neke političke bitke, botovsko komentarisanje su preuzeli 'stvarni ljudi' sa stvarnim funkcijama koji taj posao odrađuju na jedan uslovno rečeno softiciraniji način, uz nadu da će to javnosti biti više prijemčivo, ali u konačnici se svodi na isto – radi se o korisnim idiotima i beskičmenjacima koji za sitan ćar odrađuju prljavi posao koji bi svako s iole integriteta s gnušanjem odbio“, rekla je Gojković Arbutina.
Goran Dakić, Gerila info
