Mi građani Banja Luke smo očigledno kratkog pamćenja i djelujemo ad hok samo dok je problem prisutan, a ne proaktivno. Na kvalitet vazduha počinjemo da kukamo tek kada postane nepodnošljivo, ali isto tako sve još brže zaboravimo čim dođe proljeće, a vazduh opet postane čist.
Pratim proteklih dana da su se napokon oglasili Milorad Dodik i Draško Stanivuković svako sa svoje instance, konstatovali su da je vazduh opasan po zdravlje, da ovako više ne može, jedan od gorepomenutih je čak i ponudio jedno polurješenje, ali mislim da se time ne rješava apsolutno ništa.
Sada ćemo malo proći kroz uzroke, posljedice i moguća rješenja ovog problema, a rješenja ima nekoliko od brzog do onog sporijeg. Prvo da vidimo ko je uzročnik aero zagađenja. Uzročnik su isključivo individualna ložišta, to jest da budemo narodski rečeno konkretniji, zagađenje dolazi iz dimnjaka porodičnih kuća.
Kako to znamo, tako što ljeti imamo isti broj automobila kao i zimi, ali je ljeti vazduh čist, a zimi je otrovan. Dakle saobraćaj uopšte ne učestvuje u zagađenju vazduha ili učestvuje na nivou statističke greške, iako bi bilo idealno da svi jednog dana napustimo motore sa unutrašnjim sagorijevanjem. Dakle, suzili smo problem, individualna ložišta, kojih kako reče gradonačelnik ima oko 5000 u gradu, ali mislim da je taj broj još i veći. Zašto je danas 2025. zagađenje daleko veće nego recimo 2018. godine, šta se dogodilo u međuvremenu ? Dogodila se takozvana Eko toplana, koja je od rješenja problema postala samo problem, a evo i zašto.
Do otvorenja Eko toplane većina individualnih ložišta su koristila drvo kao ogrev, ali je nakon otvorenja Eko toplane cijena ogreva znatno porasla, jer je Eko toplana zahtijevala velike količine istog, pa je daleko manje drveta ostajalo za individualna ložišta, a ako je ponuda daleko manja, a potražnja je ostala ista ili veća, onda je logičan slijed događaja da je i cijena ogrevnog drveta znatno porasla.
Sticajem takvih okolnosti, ljudi su se snalazili kako znaju i umiju, pa je tako primat u individualnim ložištima počeo da uzima ugalj i ostali energentni koji nisu ekološki, ali su jeftiniji od ogrevnog drveta. To je jedan dio problema, drugi dio problema je divlja gradnja koja je svoju kulminaciju doživjela zadnjih pet godina, a metastaza divlje gradnje se ogleda kroz novo predložene regulacione planove za naselja Rosulje i Mejdan/Obilićevo.
Zašto je divlja gradnja uzročnik još većeg zagađenja, pa jer je blokirano kretanje vazduha i nema prirodne cirkulacije koja je postojala do samo par godina unazad. Gradonačelnik je pomenuo izgradnju hidroelektrane Bočac, da istina je da je izgradnjom blokirano prirodno strujanje vazduha u gradu, ali brana je izgrađena početkom osamdesetih, a mi se gušimo tek par godina unazad, stoga brana nema nikakve veze sa tim što se mi gušimo ovih dana.
Kako smo definisali problem i uzroke, da vidimo i posljedice, ako ništa ne učinimo po ovom pitanju. Posljedice trpimo svi, i djeca i odrasli i običan narod i političari, kao privilegovani sloj društva. Niko nije pošteđen ove pošasti, stoga se mora djelovati odmah i snažno. Banja Luka je najzagađeniji grad Evrope, a često i svijeta, to je naša sramota, ali pored toga što je sramota to je tiho ubijanje svih nas. Troškovi liječenja na hiljade nas građana će biti daleko veći od troškova eliminacije uzroka.
Sada da vidimo i rješenja
Rješavati problem treba u dva pravca, odmah i dugoročno.
1) Rješenje problema odmah:
Ne treba biti previše pametan pa vidjeti primjer iz naše okoline, a to je Tuzla. Grad Tuzla već 12 godina subvencioniše ugradnju toplotnih pumpi za individualna domaćinstva, kao što smo primjetili Tuzle više nema na mapi zagađeni gradova u BiH, dakle može se, ako politika ima viziju i sprovodi svoju misiju, kao što je to slučaj u Tuzli.
Ako je politika sama sebi svrha, onda to završi tako što Banja Luka postane najzagađeniji grad na svijetu, ali bukvalno, ovo nije figurativno, nažalost. Pošto nismo djelovali proteklih dvanaest godina kao Tuzla, mi moramo da djelujemo odmah bez odlaganja. Kao hitna odluka zajedno Vlada Republike Srpske i grad Banja Luka moraju da finansiraju ili sufinansiraju ugradnju toplotnih pumpi u sva individualna domaćistva u Banja Luci koja trenutno koriste fosilna goriva.
To nije mali broj, u Banja Luci je to oko 5000 pumpi, a zašto i ne proširiti akciju na Prijedor, Doboj, Istočno Sarajevo, pa da svi prodišemo.
Mala usporedba 5000 pumpi, gdje je prosječna cijena ugradnje po individualnom objektu u zavosnosti od tipa pumpe oko 7500 KM, mi za oko 40 miliona KM rješavamo problem zagađenja u Banja Luci, a dali smo nevjerovatnih 120 miliona KM na rješavanje slučaja Vijadukt, za te pare smo mogli da riješimo ovaj problem u čitavoj Republici Srpskoj, mogli. Pošto je u pitanju veliki broj pumpi, zašto ne razgovarati sa kompanijom Termofluks Jajce da otvori pogon u Banja Luci ili vidjeti sa Toplingom iz Prnjavora mogu li oni da naprave pumpe i da se odatle snabdijeva čitava Republika Srpska sa pumpama iz naših pogona, ovime bi riješili problem zagađenja, a i zaposlili bi ljude i pokrenuli privredu. Dakle svakog vlasnika individualnog ložišta treba ili sufinansirati ili cjelokupno isplatiti da pređe na toplotnu pumpu, a ukoliko to ne uradi staviti ogromne takse za one koji ostanu da se griju na fosilna goriva. Pored ovog procesa išao bi paralelno proces povećavanja energetske efikanosti za iste ove objekte koji bi počeli da koriste pumpe, narodski rečeno ugrađivala bi se nova energetski efikasna izolacija na objekte.
2) Rješenje problema na duge staze:
Ovo rješenje je dugoročno na rok od deset godina gdje bi cijeli grad prešao da se grije na toplanu.
Vidjeli smo da je rješenje Eko toplane jedno veoma nesrećno rješenje po grad, prije svega jer ta toplana nije u stanju da grije ako je temperatura niža od prosjeka, a to vidimo uvijek kada stara toplana na mazut upali svoje peći i crni dim počne da kulja iz starih dimnjaka toplane. Dakle ovaj projekat je prevaziđen i mora biti napušten, Banja Luci treba nešto novo za novo doba. Ono što je nama sam Bog dao, a mi smo neuki da to iskoristimo je geotermalna energija.
Dan grada je 22. april, dan planete Zemlje, a Zemlja nam je dala sve, a mi to nismo iskoristili, vrijeme je da se vratimo Zemlji.
Dakle imamo geotermalnu energiju, nju moramo da iskoristimo u saradnji sa onima koji ju iskorištavaju već decenijama, prije svega Island i slične zemlje.
Najveća potrošnja energije u sadašnjoj toplani je da se zagrije voda Vrbasa koja je oko 5 stepeni celzijusa zimi do temprature od oko 35 stepeni celzijusa, a to je temperatura geotermalne vode na Vrućici u Šeheru/Toplicama.
Dakle imamo vodu koju samo treba dogrijati i takvu koristiti za grijanje čitavog grada. Pored toga što ju treba dogrijati treba naći te količine vode, a to bi nam pomogli neki od gorepomenuih partnera sa zapada koji u tome imaju velikog iskustva. E, nakon što imamo vodu iz zemlje, Bog nam dao, od 35 stepeni celzijusa, sada ide proces dogrijavanja te vode, a to možemo da uradimo na sljedeći način.
Da napravimo veliku spalionicu otpada, regionalnu, u samom centru grada, kao što je to uradio grad Beč, gdje se u samom centru grada nalazi jedna od najvećih spalionica otpada u Evropi. To je velika investicija, ali uz pomoć Evropske Unije i dugoročnih kredita i uz pomoć onih koji su već napravili takvo potrojenje u Beču, možemo da riješimo puno stvari odjednom. Ta spalionica otpada bi dogrijavala getermalnu vodu i grijala bi cijeli grad, a pored toga riješili bismo i problem otpada ne samo u Banja Luci nego i u cijeloj Krajini.
Takvo postrojenje bi zapošljavalo veći broj radnika, a sam proces obrade otpada bi povezao i naučnu zajednicu u cijeli proces. Nakon što ovo dovršimo imali bismo ekološku Republiku Srpsku. Naravno trebalo bi proširiti infrastrukturu za grijanje po cijelom gradu, ali to je proces koji se može uraditi u narednih deset godina. Elem, opasnostima ovdje nije kraj. Ide još jedno važno pitanje. Banja Luka pije vodu iz Vrbasa, ali Vrbas nije nositelj vode, nego rijeka Pliva. Vrbas je jedna mala rječica sa veoma malim protokom vode, sve do ušća rijeke Plive u centru Jajca u Vrbas, tako da bi pravilnije bilo reći da kroz Banja Luku protiče Pliva, a ne Vrbas.
E sad ide ona glavna opasnost, jer ne da ćemo se boriti za vazduh, nego uskoro nećemo imati ni šta da pijemo, jer se našao neki pametnjaković da kopa rude na samom izvoru Plive, a šta država radi, kao i obično ništa, jer ovdje država ne postoji, nažalost.
Aljoša Dimitrijević, ovo sam morao napisati zbog svoje dvoje male djece, koja se truju ovih dana u najzagađenijoj prestolnici Evrope.
P.S. Treba svi da se uključimo, jer tiče se svih nas.
