Pitanje je jednostavno: da li biste radije otišli sa Draškom Stanivukovićem na koncert Jelene Karleuša ili biste ipak radije išli sa Vladom Đajićem na koncert Baje Malog Knindže u Branešce? Naš današnji gost, kako kaže, ne bi otišao ni na jedan od ova dva koncerta, ali ako bi zaista morao da bira, onda bi otišao na – oba.
„Otišao bi da analiziram stanje i na jedno i na drugo mjesto. Kao da idem da probam sarmu na jednoj i na drugoj slavi. Da ne uvrijedim domaćicu. Mislim da to jeste veliko pitanje i to je razlog zbog kojeg imamo veliki broj apstinenata. I tek ćemo ih imati“, kazao je predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić.
Posljednjih desetak dana glavna ekološka tema u BiH je zagađenje Une. I dalje niko ne zna zbog čega je Una zagađena, kako je do toga došlo i ko će da odgovara.

„Prve informacije sa terena kažu da je u pitanju velika količina otpadnih voda koje su navodno iscurili iz kolektora u Bihaću. Neke institucija su se pokrenule i uradile ispitivanje kvaliteta vode. Prema posljednjim podacima, ne postoji nikakav problem i voda je biološki ispravna. Zagađenje bilo čega u ovoj zemlji traje svega par dana. Zato što govna idu nizvodno“, priča Dakić.
On kaže kako u BiH ne postoji podatak o zagađenosti voda. Niko ne zna koliko je zagađena Una, a koliko Vrbas, Neretva, Pliva, Sana… Pojedina ribarska društva jave kada se na određenoj rijeci desi pomor riba i onda se pokreću određene inicijative. Među onima koji često dižu halabuku postoji velika nesigurnost i nepovjerenje u institucije.
„Najčešće se nalazimo između čekića i nakovnja. S druge strane imamo političare i institucije koje nas kritikuju zbog neosnovane panike. Tako je bilo sa piralenom, tako je bilo kada su u pitanju bila neka veća zagađenja. Bili smo svjesni šta se dešava, vidjeli smo da se informacije minimiziraju i da se kontrolisano puštaju u medije“, ističe Dakić.
Dakić kaže kako često sami sebi postave pitanje: koji klinac radimo? To ih povremeno pitaju i drugi. I to je, dodaje on, dobro pitanje. Svako jutro se bude sa pitanjem koliko i na koji način njihovo djelovanje ima uticaj na negativne procese.
„Količina pritiska na prirodna dobra je ogromna. Ne samo kod nas. Dolaze nam i tek će da nam dolaze korporacije, a vode jesu jedna od tema koja će nam za nekoliko godina doći do grla. Nas je premalo. Proaktivnih građana u BiH ima za jedan bus. A koliko imamo vlada, koliko imamo ministarstava, koliko imamo kantona, koliko imamo onih koji će staviti potpis na davanje šikara da se iskoriste za geološka istraživanja? A onda poslije toga jedna korporacija proda drugoj korporaciji za 1,3 milijarde nekih para“, rekao je Dakić.
Drugo važno pitanje je: koliko kamiona iz Bistrica ide u Srbiju svakog dana? Dakić kaže da se koridorom dešavaju iste stvari od 1992. godine. On kaže kako Centar pokušava da sazna koliko je zaista izvezeno uglja iz BiH. Uprava za indirektno oporezivanje BiH – ćuti.
„Nećemo govoriti o tome ko je direktor UIO BiH. Nećemo govoriti, ali je interesantno i indikativno da ne možete da saznate koliko je poreza naplaćeno u odnosu na količinu izvezenog uglja. Danonoćno idu kamioni. Srbiji je potreban ugalj i on se uvozi se bez obzira na to što ugalj ima visok procenat sumpora“, kazao je Dakić.
Iz potoka Grabovca sve ide u Medljanku, iz Medljanke sve ide u Sanu. Teški metali završavaju u ovim vodama i zbog toga postoji pad kategorije kvaliteta vode u ovim rijekama. Dakić pita da li smo sve bliže kukama i motikama, jer institucije ne rade posao koji bi trebalo da rade.

„Sistem postoji, ali on nije usmjeren na vladavinu prava, nego na bogaćenje manjine. I to udbaške manjine. Kada začeprkate i vidite ko je gdje završio školu i ko je s kim povezan, vidjećete da su službe poprilično žive, da sarađuju i da realizuju sve što dogovore. A mi smo zaokupljeni time šta će reći Sanja Vulić i hoće li biti održana posebna sjednica Narodne skupštine“, kaže Dakić.
Tema broj tri: Pliva. Da li je stavljena tačka na izgradnju druge male hidroelektrane na Plivi ili će ipak tiha voda bregove potopiti? Dakić kaže kako se nada da će lokalno stanovništvo pratiti sve te slučajeve.
„Apetiti su još uvijek tu što se tiče realizacije koncesionih ugovora. Da li će se oni i desiti – to je do svih nas. Dobar dio koncesionih ugovora je poništen. Postojali su opravdani razlozi da ministarstvo raskine te ugovore. Građani su sve svjesniji i reaguju mnogo brže nego što je bilo prije 15 godina i mi sada ulazimo u jedan period u kojem ćemo morati tražiti individualnu krivičnu odgovornost prema svim predstavnicima institucija“, istakao je Dakić.
G. Dakić/Gerila.info