Rock Tech je u zajedničkom preduzeću trebalo da ima 75 odsto, ARCORE 25 odsto, a projekat je predstavljan kao dio nastojanja da se evropska industrija baterija manje oslanja na udaljene i dominantne dobavljače kritičnih sirovina.

Samo nekoliko dana prije nego što su predstavnici dvije kompanije u februaru 2025. primljeni kod Milorada Dodika, tada predsjednika Republike Srpske, domaća kompanija „AR CORE ulaganja“ podnijela je zahtjev za pokretanje postupka dodjele koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina na Majevici.

Kompanija je detaljna geološka istraživanja na području Lopara završila 31. jula 2022. godine, a Ministarstvo energetike i rudarstva RS je u martu 2023. potvrdilo rezerve bora, litijuma, natrijuma, kalijuma, stroncijuma i prateće asocijacije elemenata. Rok u kojem je AR CORE imao prvenstvo da na osnovu svojih istraživanja pokrene postupak za eksploataciju naknadno je produžen do februara 2025. godine.

Direktor kompanije ARCORE u BiH Vladimir Rudić tada je za Gerilu potvrdio da je zahtjev podnesen 14. februara – svega tri dana prije isteka tog roka.

Važno je napomenuti – da zahtjev nije podnesen, prema članu 58 Zakona o geološkim istraživanjima, pravo korištenja rezultata istraživanja prešlo bi na Republiku Srpsku.

Danas od velikog partnerstva sa Rock Techom više nema ništa

Gerila sada prvi put bh. javnosti otkriva da je veliko partnerstvo na kojem je trebalo da počiva razvoj projekta Lopare, u međuvremenu, propalo.

Rock Tech je još 23. oktobra 2025. objavio da prekida planirano zajedničko ulaganje sa ARCORE-om i da namjerava obustaviti aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Kao razlog kompanija je navela odluku da kapital i pažnju uprave usmjeri na konverter u Gubenu i druge strateške projekte. Ova informacija, iako javno objavljena na stranici Rock Techa, do sada praktično nije dospjela u bh. javnost niti je otvorila pitanje šta povlačenje strateškog partnera znači za projekat na Majevici.

U direktnom odgovoru Gerili kompanija je ponovila isto obrazloženje. Na pitanje da li je tokom dubinske analize ARCORE-a i projekta Lopare utvrđeno nešto što je uticalo na odluku o povlačenju nisu odgovorili, navodeći da ne komentarišu sadržaj povjerljivih due diligence procesa niti uslove komercijalnih pregovora.

Ta ograda je važna jer je nekoliko mjeseci prije raskida došlo do ozbiljne promjene u načinu na koji je projekat Lopare predstavljan investitorima.

Od „jednog od najvećih evropskih nalazišta“ do istorijske procjene

U februaru 2025. Rock Tech i ARCORE govorili su o nalazištu koje bi moglo postati jedan od najvećih rudnika litijuma u Evropi. Pozivali su se na izvještaj CSA Global iz 2022. godine i navodili oko 600.000 tona ekvivalenta litijum-karbonata, uz 426,3 miliona tona materijala u kategoriji indicated i 863,7 miliona tona u kategoriji inferred resource.

Međutim, 7. jula iste godine, poslije pregleda osoblja Ontario Securities Commission (regulator tržišta kapitala u kanadskoj provinciji Ontario, nadležan za nadzor kompanija koje prikupljaju kapital i objavljuju podatke investitorima na tom tržištu), Rock Tech objavljuje regulatorno pojašnjenje.

Procjena na koju su se kompanije pozivale mora se, prema kanadskim pravilima, tretirati kao historical estimate, odnosno istorijska procjena, a ne kao aktuelni mineralni resurs prema standardu NI 43-101. Rock Tech je dodatno naveo da nije imao direktan pristup lokaciji projekta i da zato nije mogao nezavisno provjeriti geološke podatke!?

To, naravno, ne mora nužno da znači da procjena automatski nije tačna ili da rude nema. Međutim, jasno je da kvalifikovana osoba nije obavila dovoljno novog rada da bi se stara procjena mogla predstavljati kao aktuelni mineralni resurs u skladu sa kanadskim pravilima. Rock Tech je naveo da bi za takvu potvrdu bili potrebni dodatni terenski radovi, nova dijamantska bušenja i provjera dijela ranijih bušotina.

U trenutku tog pojašnjenja nisu bili završeni ni tehnički ni pravni due diligence, konačni ugovori i regulatorna odobrenja, dok je realizacija planiranog zajedničkog preduzeća zavisila i od strategije prikupljanja najmanje 50 miliona eura novog kapitala.

Ta korekcija zato nije beznačajna. U februaru je Lopare predstavljano kao ključni dio budućeg evropskog lanca litijuma, u julu se javno konstatuje da Rock Tech nije nezavisno provjerio geološke podatke i da dubinska analiza nije završena, a tri mjeseca kasnije kompanija raskida posao i izlazi iz Bosne i Hercegovine!

Šta je Rock Tech u međuvremenu saznao i zbog čega je od projekta koji je početkom godine predstavljao kao strateški na kraju potpuno odustao, ostalo je bez odgovora.

Pitanje dobija dodatnu težinu ako se pogleda istorija Majevice. Prije ARCORE-a na ovom prostoru istraživala je Rio Sava, kompanija povezana sa Rio Tintom, a kasnije i Lithium Balkan, koji je dobio istražnu koncesiju. Nijedan od tih projekata nije stigao do rudnika.

Razlozi njihovog odustajanja nikada nisu potpuno razjašnjeni. Ipak, činjenica je da je Majevica najmanje treći put prošla kroz ciklus istraživanja, velikih najava i promjena investitora.

Mijenjale su se i javno plasirane brojke. Govorilo se o 2,4 miliona tona litijum-karbonata, potom o 1,5 miliona, dok je Rock Tech 2025. govorio o oko 600.000 tona LCE. Te vrijednosti nisu nužno izračunate istom metodologijom niti predstavljaju isti nivo geološke sigurnosti, pa ih nije korektno direktno porediti, ali razlika svakako zahtijeva objašnjenje.

Vladimir Rudić, direktor ARCORE u BiH, je ranije za Gerili govorio:

„Po potvrđenim rezervama i onom što smo radili u istraživanjima konstatovali smo depozit od 1,5 miliona litijum-karbonata. To nije konačna količina projekta, a to će kasnije, kako je zakon propisao, da se mijenja, a mi očekujemo na više. Što se tiče učešća litijuma u kvantitativnoj strukturi cjelokupne mineralne strukture ležišta, on je najmanje prisutan, odnosno najviše je prisutan magnezijum.“

Švajcarski online istraživački portal Republik je još 2024. razgovarao sa Cyril Chelle-Michoua, stručnjakom ETH Zürich, jednog od vodećih evropskih tehničkih univerziteta, koji je koncentraciju litijuma u Loparama ocijenio niskom u poređenju sa drugim litijumskim ležištima i projektima površinske eksploatacije.

Gerila je zato ponovo kontaktirala profesora Cyrila Chelle-Michoua sa ETH Zürich, kojem smo poslali dodatna pitanja o tome šta postojeći podaci zapravo govore i koliko je projekat Lopare danas udaljen od mogućnosti stvarne rudarske eksploatacije.

Chelle-Michou naglašava da oznaka „historical estimate“ sama po sebi ne znači da je ranija procjena bez vrijednosti. Procjena je, kaže, izrađena prema australskom JORC standardu, koji se u značajnoj mjeri može porediti sa kanadskim NI 43-101. Ipak, postojeći podaci još nisu dovoljni da bi se Lopare moglo predstavljati kao potvrđen budući rudnik.

„Koliko mogu vidjeti, trenutno nema dovoljno saznanja da bi se Lopare moglo kvalifikovati kao ozbiljan rudarski projekat. To je i dalje geološki potencijal koji zahtijeva dodatna istraživanja i studije iskorištenja, kao i najmanje pre-feasibility studiju kako bi se procijenio njegov tehno-ekonomski potencijal. Širom svijeta postoje hiljade projekata sa sličnim statusom, ali samo će mali broj njih na kraju zaista postati ozbiljni budući rudarski projekti. Lopare možda jeste jedan od njih, ali to u ovom trenutku jednostavno ne znamo“, kaže Chelle-Michou za Gerilu.

Dodaje da se, prema onome što je trenutno poznato, čini da je pred projektom još dug i neizvjestan put prije nego što bi se mogla ozbiljno razmatrati eksploatacija. Za pouzdanu tehno-ekonomsku procjenu, kaže, bila bi potrebna dodatna bušenja, metalurška ispitivanja, studije iskorištenja i detaljne pre-feasibility i feasibility analize.

„Takve studije obično zahtijevaju godine rada i milionska kapitalna ulaganja. Pored tehničkih i ekonomskih aspekata, i pravni, društveni i okolišni faktori morali bi se povoljno poklopiti i biti uzeti u obzir, jer upravo ti elementi u većini zemalja često odlučuju o konačnoj sudbini rudarskih projekata.“

Chelle-Michou istovremeno ne odbacuje argument ARCORE-a da bi kombinacija litijuma sa borom, kalijumom i magnezijumom mogla poboljšati ekonomsku računicu ležišta sa niskim sadržajem litijuma. Takav model, kaže, može imati smisla, ali tek ako se dokaže da je različite proizvode iz iste stijene tehnički moguće izdvojiti i da su troškovi takvog procesa ekonomski prihvatljivi.

Drugim riječima, veličina procijenjenog ležišta sama po sebi još ne daje odgovor na ključno pitanje- može li se ono zaista pretvoriti u tehnički izvodljiv i ekonomski održiv rudnik.

IRMA „sertifikat“ koji nije sertifikat

Još jedan detalj iz velikih najava iz februara 2025. do sada je ostao gotovo neprimijećen.

Rock Tech i ARCORE tada su saopštili da će ležište razvijati u saradnji sa lokalnim akterima, uz „najstrože“ ESG standarde, te da kompanija planira dobiti sertifikat prema standardu Initiative for Responsible Mining Assurance – IRMA.

IRMA je međunarodni sistem nezavisne procjene rudarskih projekata prema okolišnim, društvenim i upravljačkim kriterijumima, zbog čega pozivanje na njen standard investitorima i javnosti treba da pokaže da će projekat biti razvijan prema strožim pravilima odgovornog rudarstva.

Problem u ovm jeste što je sama IRMA, gotovo godinu ranije, javno objasnila da više ne koristi izraze „certification“ i „certified“. Umjesto toga govori o nezavisnoj procjeni i nivoima postignuća poput IRMA Transparency, IRMA 50, 75 ili 100, upravo kako bi izbjegla stvaranje utiska da organizacija rudniku daje svojevrsni pečat odobrenja.

Još važnije, tada važeći IRMA Standard 1.0 bio je namijenjen industrijskim rudnicima koji već rade i nije se primjenjivao na mineralna istraživanja, što prijekat na Majevici definitivno jeste. Za projekte u fazi istraživanja i razvoja postojao je nacrt IRMA-Ready standarda, dok je širi Standard 2.0, koji treba obuhvatiti i istraživanje, razvoj i izdavanje dozvola, još bio u izradi.

U prevodu, projekat Lopare tada nije imalo nikakav IRMA „sertifikat“ niti je projekat prošao nezavisnu IRMA provjeru. Ono što su Rock Tech i ARCORE javno predstavili bila je tek najava namjere da se jednog dana usklade sa IRMA standardima, i to u trenutku kada se tada važeći standard nije ni primjenjivao na projekat u fazi istraživanja.

Stečajni postupak nad matičnim ARCORE AG

Redakcija Gerile je, istražujući ovaj slučaj, došla i do novih, možda još šokantnijih podataka – nekoliko mjeseci poslije izlaska Rock Techa iz projekta na Majevici otvoren je potpuno drugi problem, i to u Švajcarskoj!

Dokumenti koje je Gerila pribavila od institucija Kantona Zug pokazuju da je 13. maja 2026. pokrenut postupak za otvaranje stečaja nad ARCORE AG.

Kantonalni sud zakazao je ročište za 3. juli. Otvoreni iznos, zajedno sa kamatama i troškovima, bio je svega 650,25 švajcarskih franaka, uz 500 franaka sudskih troškova. Strane nisu došle na ročište, a u odluci suda navodi se da se ARCORE ni na drugi način nije oglasio, pa je stečaj otvoren 3. jula u 9.15 časova.

Cantonal Court of Zug’s decision dated 3 July 2026

Iz neanonimizovane dokumentacije pribavljene iz trgovačkog registra vidi se da je postupak pokrenuo Kanton Luzern, Dienststelle Steuern, odnosno poreska služba Kantona Luzern.

URKUNDE 13420 06.07.2026 CHE-107.831.072 HK02536910 (HK02536910) Volkswirtschaftsdirektion des Kantons Zug– javni registracioni primjerak odluke EK 2026 739 sa identitetom povjerioca i brojem Betreibung Nr. 303195.

ARCORE je 20. jula podnio žalbu, a Obergericht Kantona Zug dan kasnije joj je dao suspenzivno dejstvo. Upis „ARCORE AG in Liquidation“ potom je izbrisan iz trgovačkog registra i kompanija je ponovo evidentirana kao aktivna. Žalbeni postupak, prema posljednjem zvaničnom odgovoru koji je Gerila dobila iz Zuga, tada još nije bio završen.

Drugim riječima, iako ARCORE danas nije moguće nazvati pravosnažno bankrotiranom kompanijom, činjenica je da je prvostepeni sud otvorio stečaj nad matičnom firmom koja preko svoje kompanije u Banjaluci traži pravo na eksploataciju jednog od najvećih najavljenih rudarskih projekata u Republici Srpskoj!

Ko/šta je zapravo ARCORE?

Domaća kompanija ARCORE, punog imena „AR CORE ulaganja“ osnovana je 2018. godine i danas je registrovana na adresi Bulevar vojvode Stepe Stepanovića 181b u Banjoj Luci. Njen vlasnik je švajcarski ARCORE AG, a direktor Vladimir Rudić. Prema javno dostupnim poslovnim podacima, kompanija je i dalje malo preduzeće, sa svega nekoliko zaposlenih.

Gerila je obišla adresu na kojoj je AR CORE registrovan u Banjaluci. Na objektu nismo zatekli jasno istaknutu oznaku ove kompanije, dok se na istoj adresi pojavljuju druge firme iz, zanimljivo, rudarskog sektora.

Među njima je Western Mining, takođe registrovan na broju 181b. Direktor Western Mininga je Sava Mandić, dok je Vladimir Rudić, već pomenuti direktor ARCORE, zamjenik direktora. Među vlasnicima je britanski Mineco Limited, uz ECT, Conto Di i LA Energy.

Na istoj adresi, u poslovnom prostoru broj 13, registrovan je i Antimon d.o.o., čiji su vlasnici Mineco Limited i Energy Construction Trade, a direktor ponovo Sava Mandić. Antimon ima dugoročnu koncesiju za istraživanje i eksploataciju antimona u Novom Goraždu, prenesenu sa Mineco Limited.

Gerila je ponovo pokušala dobiti Vladimira Rudića za komentar, ali se nije javio na telefonski poziv.

U ranijem razgovoru za našu redakciju upravo je transparentnost strukture isticao kao jednu od karakteristika kompanije.

„Ar Core nema kćerke firme, ima samo centralu u Banjaluci. Nemamo partnerske firme. Ar Core AG kao švajcarska kompanija radimo vrlo transparentno. Mi smo akcionarsko društvo i registrovani u Švajcarskoj, a kompanija Ar Core d.o.o. u Banjaluci je ćerka firma tog akcionarskog društva u apsolutnom vlasništvu. Ne postoji nikakva veza između naše firme i političara u Srpskoj, niti imamo akcionare sa naših prostora. Radi se o internacionalnim investitorima i sve je transparentno.“

Vlasništvo nad domaćom kompanijom „AR CORE ulaganja“ danas je jasno – njen jedini vlasnik je švajcarski ARCORE AG. Mnogo je složenije odgovoriti na pitanje ko stoji iza same švajcarske kompanije i kako je nastala njena današnja struktura.

Iza ARCORE-a se posljednjih godina prije svega pojavljuju dva imena i Mathias Schmid i Aleksandar Petrović. Schmid je u vrijeme istraživanja švajcarskog magazina Republik bio izvršni direktor kompanije i jedan od njenih ključnih ljudi, dok je Petrović njemački preduzetnik i njegov dugogodišnji poslovni partner. O samom Petroviću javno je dostupno vrlo malo podataka, a novinarima Republika nije odgovorio na pitanja.

Prema internoj prezentaciji ARCORE-a do koje je došao Republik, Petrović je u tom trenutku držao 40 odsto kompanije, još 40 odsto pripadalo je holandskoj investicionoj grupi ND Group, dok je preostalih 20 odsto bilo raspoređeno među privatnim i poluinstitucionalnim investitorima. Međutim, Schmid je istim novinarima rekao da je američka Nowea Energy još uvijek imala približno 11 odsto udjela u ARCORE-u, što pokazuje da se vlasnička slika kompanije ne može jednostavno iščitati iz jedne javno dostupne strukture.

Još zanimljivija je istorija nastanka današnjeg ARCORE AG. Republik je rekonstruisao da su Schmid i Petrović 2020. godine u Cirihu preuzeli kompaniju koja se do tada zvanično bavila trgovinom orijentalnim tepisima. Njen tadašnji likvidator opisao ju je kao praktično praznu kompanijsku „ljušturu“, bez poslovnih prostorija, zaposlenih i kapitala. Schmid i Petrović potom su tu firmu spojili sa drugim društvom pod imenom ARCORE AG, nakon čega je uslijedio složen niz promjena naziva, spajanja i prenosa imovine iz kojih je nastala današnja kompanija.

Schmid je Republiku objasnio da je, nakon ulaska u raniji ARCORE, detaljnom provjerom utvrdio postojanje određenih „starih opterećenja“ koja su u budućnosti mogla predstavljati problem, zbog čega je formirana nova struktura i u nju prenesen dio imovine. Međutim, analiza transakcija koju je uradio Republik pokazala je da su neke od tih veza ipak prenesene zajedno sa poslovanjem.

Posebno mjesto u toj priči zauzima Nowea Energy Inc. iz Sjedinjenih Američkih Država. Prema dokumentima koje je analizirao Republik, značajan dio novca kojim je formirana nova struktura ARCORE-a došao je upravo od Nowea Energy, dok je nova kompanija preuzela i njen zajam vrijedan više od milion švajcarskih franaka. Schmid je potvrdio i da je Nowea u to vrijeme još imala vlasnički udio u kompaniji.

Nowea je, međutim, već bila predmet ozbiljnih kontroverzi. Kompanija se suočavala sa optužbama investitora za prevaru, a njemački finansijski regulator BaFin je u decembru 2020. zabranio ponudu odnosno izdavanje njenih vrijednosnih papira u Njemačkoj bez odgovarajućeg odobrenog prospekta. Njemački advokat Jochen Resch, koji zastupa više investitora u predmetima povezanim sa Nowea Energy, naglasio je da se njegovi slučajevi ne odnose prvenstveno na današnji ARCORE AG niti na Schmida i Petrovića, već na Nowea Energy i druge poslovne ljude. Zato ta veza sama po sebi nije dokaz bilo kakve nezakonitosti ARCORE-a, ali jeste važan dio njegove finansijske i korporativne geneze.

Interni dokumenti pokazivali su i da je ARCORE najavljivao izlazak na berzu već u trećem kvartalu 2021. godine. Do kraja 2024. godine taj izlazak se nije dogodio, dok su se rokovi za početak eksploatacije u Loparama više puta pomjerali.

Tako se iza domaće kompanije koja je u Banjaluci predstavljana kao dio „transparentnog“ međunarodnog investicionog projekta nalazi švajcarska matica sa prilično složenom vlasničkom, finansijskom i korporativnom istorijom, od kompanijskih preuzimanja i promjena strukture, preko novca Nowea Energy, do neostvarenog izlaska na berzu i, na kraju, stečajnog postupka otvorenog 2026. godine!

Još početkom 2024. ARCORE je u vlastitoj prezentaciji kao glavne ciljeve za narednih 18 mjeseci navodio obezbjeđivanje 50 miliona eura finansiranja i izlazak na berzu, završetak dodatnih bušenja, metalurških testiranja, pilot-postrojenja, pre-feasibility i feasibility studija, tehničkih rudarskih planova i okolišnih procjena. U istoj prezentaciji početak proizvodnje bio je projektovan već za 2026. godinu. ARCORE prezentacija sa skupštine akcionara, februar 2024.

Danas je septembar 2026. godine, proizvodnja nije počela, strateški partner je otišao, a postupak za koncesiju tek je na početku ili je možda bolje rečeno – u magli.

Ekonomista i energetski stručnjak Damir Miljević za Gerilu kaže da se u rudarskom sektoru BiH često pojavljuju male razvojne kompanije koje same nemaju kapacitet da jednog dana upravljaju velikim rudnikom, “tzv. shell kompanije (ljuska) koje gotovo nemaju zaposlenih, značajnog kapitala niti prihoda a osnovane su u tzv. poreskim rajevima ko što su Zug u Švicarskoj, Deleware u USA, Kipar i neke od ostrvskih zemalja u ekvatorijalnom pojasu”.

„Iza njih obično stoje velike rudarske kompanije čija su oni produžena ruka ili tzv. developeri, oni koji razvijaju projekte, pa kada razviju projekat u nekoj zemlji preprodaju ga velikim rudarskim kompanijama. Takav posao sam po sebi nije problematičan ukoliko je sve zasnovano na zakonu i ispoštovanim procedurama.“

Problem vidi u odnosu domaćih institucija prema takvim investitorima.

„Najveća krivnja nije u ovim kompanijama nego u domaćim vlastima koje idu u korist investitora umjesto da štite javni interes. Uloga vlasti je da štiti interese društva i građana, a ne interese investitora, ma ko oni bili”, kaže Miljević za Gerilu.

Povratak “u igru” dobro poznatog imena?

U cijeloj priči ponovo se pojavljuje i ime slovenačkog biznismena Andreja Rautnera.

Rautner nije novo ime u Loparama. Upravo autor ovog članka je još 2024. pisao o firmama iz njegovog poslovnog kruga koje su se pojavljivale u ranijoj strukturi kompanija povezanih sa projektom, prije nego što je ARCORE AG iz Švajcarske postao jedini vlasnik domaćeg AR CORE ulaganja, odnosno bosanskog ARCORE-a.

Gerila sada iz više dobro obaviještenih izvora ima informaciju da se Rautner ponovo interesuje za poslove vezane za projekat Majevica. Prema istim izvorima, nedavno je pokrenuo i proceduru za regulisanje dužeg boravka u Bosni i Hercegovini. Redakcija ovu informaciju još nije uspjela zvanično potvrditi kod nadležne institucije, pa je ne tretiramo kao dokaz da je Rautner ponovo formalno ušao u vlasništvo ili upravljanje projektom.

Ko je Rautner pokušali smo dodatno provjeriti sa slovenačkim istraživačkim novinarom Klemenom Košakom, koji godinama prikuplja podatke o njegovim poslovima.

„Andrej Rautner je misteriozna osoba. Mislim da u javnosti ne postoji nijedna njegova fotografija, a o njemu ne želi govoriti niko ko sa njim sarađuje. Sve dostupne informacije, međutim, ukazuju na to da je riječ o veoma uticajnom i operativno sposobnom biznismenu koji se dobro snalazi iza kulisa poslovnih operacija. Činjenica je da se pojavljuje u brojnim zanimljivim pričama povezanim sa poznatim osobama. Najčešće je riječ o otkupu i prodaji potraživanja i nekretnina, ali se bavi i mnogim drugim poslovima“, kaže Košak za Gerilu.

Rautnerova poslovna mreža, prema Košakovim riječima, seže nekoliko decenija unazad i uključuje ljude iz veoma različitih poslovnih i političko-bezbjednosnih krugova Slovenije i regiona. Košak navodi da je Rautner svojevremeno sarađivao sa tadašnjim šurjakom Nicholasom Omanom, kojeg opisuje kao jednog od glavnih aktera afera vezanih za trgovinu oružjem tokom devedesetih godina. Kasnije se, kaže, pojavljuje u poslovima sa Dušanom Dolamičem, biznismenom i nekadašnjim saradnikom slovenačke Službe državne bezbjednosti, kao i sa nekadašnjim šefom SDV-a Janezom Zemljaričem, sa kojim je bio povezan kroz nekretninski projekat u Izoli.

Prema Košaku, Rautner je sarađivao i sa kompanijama iz koncerna Kolektor, između ostalog na projektima malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini, gdje je, prema njegovim informacijama, njegova uloga bila povezana i sa pribavljanjem koncesija. Među Rautnerovim nekadašnjim poslovnim saradnicima Košak navodi i bivšeg slovenačkog ministra pravde Marjana Dikaučiča, sa kojim je vodio kompaniju Ferma e derrave na Kosovu.

Ipak, za priču o litijumu na Majevici najvažnija je Rautnerova dugogodišnja poslovna veza sa državljaninom BiH Jozom Mikulićem.

„Prema javno dostupnim informacijama, najčešće sarađuje sa državljaninom BiH Jozom Mikulićem, između ostalog i na projektu Lopare“, kaže Košak.

Stečaj u Švajcarskoj, koncesija na Majevici i dalje u proceduri

Bez obzira na sve ove, do sada javnosti nepoznate, promjene, projekat u Republici Srpskoj formalno nije ugašen.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS potvrdilo je Gerili 10. septembra ove godine da se postupak pokrenut po zahtjevu „AR CORE ulaganja“ za dodjelu koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina na Majevici nalazi u početnoj fazi.

„Vlada Republike Srpske još nije donijela odluku po ovom zahtjevu niti je ovo pitanje razmatrano u bilo kom obliku.“

Situacija je, trenutno, zbog svih ovih informacija neobična: strateški partner se povukao, nad matičnom kompanijom u Švajcarskoj otvoren je pa žalbom privremeno zaustavljen stečajni postupak, Rock Tech je morao pojasniti da se procjena resursa iz Lopara ne može tretirati kao aktuelni mineralni resurs (prema kanadskom standardu), a zahtjev za koncesiju za eksploataciju litijuma i drugih minerala i dalje čeka u Vladi RS

ARCORE je procjenjivao da bi razvoj kompletnog projekta mogao zahtijevati stotine miliona, pa i do oko milijardu švajcarskih franaka. Bez Rock Techa i bez javno predstavljenog novog velikog investitora ostaje otvoreno ko bi danas finansirao, izgradio i tehnološki vodio takav projekat.

Azra Berbić iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT smatra da upravo slučaj Lopare pokazuje problem domaće regulative.

„Nažalost, u BiH zakoni o geološkim istraživanjima, rudarenju ili koncesijama ne regulišu na adekvatan način obavezu da se provjeri status potencijalnog investitora i njegova sposobnost da zaista realizuje projekat. Ovo je savršen pokazni primjer nedostatka regulative koja treba da osigura zaštitu javnog i ekonomskog interesa kada se otvara put eksploataciji zajedničkih prirodnih dobara.“

Problem je, dodaje, i što javnost poslije godina priče o „razvojnoj šansi“ i dalje ne zna ko bi projekat finansirao, kakva bi mu bila konačna tehnologija i koliko bi koristi ostalo lokalnoj zajednici.

„Godinama se takvi projekti najavljuju kao velike investicije koje će donijeti prosperitet, dok se potencijalna šteta po okoliš, život i zdravlje ljudi često ne tretira sa istom ozbiljnošću”, dodaje Berbić za Gerilu.

Koncesija prije rudnika: Ko plaća ceh ako projekat propadne?

To otvara i pitanje šta Republika Srpska preuzima na sebe ukoliko eventualno odluči dodijeliti koncesiju.

RS već ima skupa iskustva sa projektima koji nisu završili onako kako su najavljivani.

Slučaj slovenačkog „Viaducta“, nakon raskida hidroenergetske koncesije, završio je međunarodnom arbitražom i isplatom od oko 110,7 miliona KM.  U slučaju „Comsar Energy“ i Rašida Serdarova pravni model je drugačiji – nije riječ o arbitražnoj presudi, nego o otkupu kompanije i prava povezanih sa ugljem u Ugljeviku. Dogovorena cijena bila je oko 240 miliona KM.

Ta dva slučaja nisu pravno ista i ne mogu, barem zasad, se direktno preslikati na Lopare. Pokazuju, međutim, koliko loše koncipirani ili propali koncesioni projekti mogu postati ozbiljan finansijski problem za budžet Srpske, a samim tim i svih njenih građana.

Berbić upozorava upravo na takav rizik.

„Ne bi me iznenadilo da i ovaj projekat bude jedan od takvih gdje se izda koncesija, a investitor nije u stanju da realizuje projekat, pa onda tuži entitetsku vladu. Problem je i što nema obaveze osiguranja finansijskih garancija, a ugovorima se nerijetko predviđa arbitražno rješavanje eventualnih sporova”, ističe ona u razgovoru za Gerilu.

Upravo zbog Viaducta, Comsara i drugih skupih koncesionih iskustava legitimno je pitanje šta država provjerava prije nego što potpiše ugovor: samo formalno pravo podnosioca zahtjeva ili i njegovu finansijsku snagu, tehničku sposobnost, završene studije, izvore finansiranja i mogućnost da projekat stvarno realizuje.

Dok institucije odlučuju, građani pokušavaju zaštititi Majevicu

Dok postupak za koncesiju stoji otvoren, lokalne organizacije, zajedno sa eko aktivistima, posljednje dvije godine pokušavaju da Majevicu od prostora predviđenog za rudarske aktivnosti pretvore u zaštićeno područje.

Tokom 2024. i 2025. godine provedeno je dvogodišnje istraživanje biodiverziteta kao osnova za izradu Studije zaštite. Rezultati predstavljeni početkom ove godine u Loparama pokazali su prisustvo brojnih rijetkih, endemskih i zakonom zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, očuvanih šumskih ekosistema i vrijednog geološko-paleontološkog nasljeđa.

Na Majevici je evidentirano i oko 40 lokaliteta sa stećcima, a aktivisti smatraju da rezultati dodatno potvrđuju argument da ovo područje treba zaštititi kao park prirode.

„Rezultati istraživanja jasno pokazuju da Majevica ima neprocjenjivu prirodnu i kulturnu vrijednost. Naša poruka je jednostavna- zaštita Majevice nije prepreka razvoju, već jedina garancija da će ovaj kraj imati budućnost“, izjavila je tada Andrijana Pekić iz Udruženja građana „Čuvari Majevice“ na izložbi rezultata dvogodišnjeg istraživanja u Loparama.

Prema najnovijim informacijama Gerile iz izvora bliskih institucijama Republike Srpske, inicijativa za zaštitu Majevice je prihvaćena, a trenutno se završava prikupljanje podataka za Studiju zaštite. Kompletna dokumentacija mogla bi u narednih mjesec ili dva biti dostavljena Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.

Šta će se dogoditi nakon toga –  da li će postupak zaista ući u zakonsku proceduru proglašenja ili će ponovo biti zaustavljen – za sada je neizvjesno.

Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu podsjeća da zaštita Majevice nije nova ideja niti zahtjev nastao tek kao odgovor na projekat rudnika. Ovo područje je, kaže, već Prostornim planom Republike Srpske do 2025. godine bilo predviđeno za zaštitu u kategoriji parka prirode, dok su lokalna udruženja formalnu inicijativu podnijela još 2024. godine.

„U međuvremenu su organizovani istraživački kampovi i prikupljeni vrijedni podaci o prirodnom i kulturnom nasljeđu. Izradom Studije zaštite, koja je u toku, biće ispunjeni svi uslovi za zaštitu i na institucijama je da provedu proceduru i Majevicu napokon proglase zaštićenim područjem. Da, takoreći, izađu u susret građanima koji su svojim resursima i uz pomoć, između ostalih, i našeg udruženja praktično uradili sve neophodne korake kako bi se priroda Majevice očuvala“, kaže Mazalica za Gerilu.

Ona naglašava da se taj proces ne može odvojiti od višegodišnjeg otpora planiranom rudniku.

„Pored svih ovih aktivnosti, građani se aktivno odupiru planovima za otvaranje rudnika litijuma. Vrlo je jasno šta narod Majevice želi, a to nisu rudničke aktivnosti i devastacija prirode.“

Snežana Jagodić Vujić iz Eko puta kaže da su aktivisti, nakon što Zavod nije pristupio izradi Studije na osnovu završenih bioloških istraživanja, angažovali nezavisne stručnjake.

„Proces je još u toku i pri kraju je. Da li bi koncesija mogla biti dodijeljena prije nego što se završi proces zaštite, mogu samo reći da je sve moguće.“

Podsjećamo, svojevremeno je više od šest hiljada građana Bijeljine, Zvornika, Lopara i Ugljevika ranije je potpisalo peticiju kojom je od Narodne skupštine RS tražen moratorijum na istraživanja i eksploataciju ruda na Majevici. NSRS inicijativu nije prihvatila, ali je Skupština opštine Lopare u julu 2025. jednoglasno usvojila rezoluciju kojom se protivi otvaranju rudnika litijuma.

Krajem 2025. godine usvojen je i trogodišnji Operativni plan „Da Majevica bude Park prirode“, kroz koji lokalna zajednica pokušava razvijati drugačiju ekonomsku perspektivu – od brendiranja domaćih proizvoda do poljoprivrede, stočarstva i zdravstveno-turističkih sadržaja.

Jagodić Vujić tvrdi da godine protivljenja nisu oslabile otpor rudniku.

„Otpor rudniku nipošto nije splasnuo. Sva ova dešavanja posljednjih godina dovela su do toga da ljudi shvate da su za naš opstanak najbitniji čista voda, zdravo zemljište i zdravi ljudi.“

Slično govori i Azra Berbić, koja podsjeća da su stanovnici Lopara i okolnih gradova više puta jasno rekli da svoju razvojnu šansu vide u turizmu, poljoprivredi, stočarstvu i zaštiti prirodnih dobara.

„Lopare su savršen primjer kako lokalne zajednice nisu jasno i transparentno informisane ni o geološkim istraživanjima, a kamoli o projektu potencijalne eksploatacije. Sve to doprinosi tome da ljudi nemaju povjerenja u vlasti da će štititi njihove interese.“

Tako se, skoro tri godine nakon što je priča o litijumu na Majevici eksplodirala u javnosti, projekat nalazi u neobičnoj poziciji.

Rock Tech je otišao. Kompanija koja je trebalo da donese kapital, tehnologiju i vezu sa evropskim tržištem više nije dio projekta. Nad matičnom kompanijom, švajcarskim ARCORE AG, prvostepeni sud otvorio je stečajni postupak. Proizvodnja, koju je ARCORE ranije projektovao za 2026. godinu, do danas nije počela. Zahtjev za koncesiju i dalje čeka u Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske.

Do kada, šta i zašto se čeka konačna odluka za Majevicu, ali i sve gradove, opštine i sela u okolini – odgovor je koji ćemo vjerovatno uskoro saznati. Možda već 5. oktobra.

Dejan Rakita / GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE Od evropskog lanca snabdijevanja litijumom do stečajnog postupka: Ko danas zapravo stoji iza projekta Lopare? first appeared on Gerila.info.

Istraživanja su potvrdila bogatstvo flore, faune i geološko-paleontološkog nasljeđa ovog područja. Zabilježeno je prisustvo brojnih rijetkih, endemskih i zakonom zaštićenih vrsta biljaka, gljiva i životinja – od šišmiša i ptica grabljivica do vodozemaca, gmizavaca i insekata. Posebno su istaknuti očuvani šumski ekosistemi bukve, jele, smrče i bora, ali i rijetke, reliktne biljne zajednice koje su danas sve rjeđe u Bosni i Hercegovini.

Rezultati, kako ističu istraživači i aktivisti, ostavljaju malo prostora za dilemu. Majevica ispunjava sve uslove da dobije status parka prirode, što je predviđeno i važećim Prostornim planom Republike Srpske. Lokalni okolišni pokreti podsjećaju da su još 2024. godine podnijeli Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske zahtjev za proglašenje Majevice zaštićenim područjem, te da izrada Studije zaštite predstavlja ključni korak u tom procesu.

„Rezultati istraživanja jasno pokazuju da Majevica ima neprocjenjivu prirodnu i kulturnu vrijednost. Naša poruka je jednostavna – zaštita Majevice nije prepreka razvoju, već jedina garancija da će ovaj kraj imati budućnost“, poručila je Andrijana Pekić iz Udruženja građana „Čuvari Majevice“.

Izložba je podsjetila i na kulturno-istorijski značaj Majevice. Prema podacima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, na ovom području evidentirano je oko 40 lokaliteta sa stećcima, dok se najveća nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini nalazi upravo na Majevici, na razmeđi sela Piperi i Jablanica. Za mnoge mještane, ti nalazi dodatno potvrđuju da se ne radi o „praznom prostoru“ za eksploataciju, već o prostoru identiteta i kontinuiteta života.

Poruke sa skupa bile su jasne i kada je riječ o viziji razvoja. Građani i aktivisti insistiraju na održivim modelima – očuvanoj prirodi, zdravoj poljoprivredi i stočarstvu po kojima je Majevica decenijama poznata, te odgovornom razvoju turizma. S druge strane, eksploatacija litijuma i drugih takozvanih kritičnih mineralnih sirovina doživljava se kao direktna prijetnja pitkoj vodi, zemljištu, zdravlju ljudi i opstanku lokalnih zajednica.

„Održiva poljoprivreda, stočarstvo i odgovoran turizam su modeli razvoja koji čuvaju prirodna dobra i donose dugoročnu korist ljudima. Rudarenje litijuma nosi rizike koje Majevica i njeni stanovnici ne mogu i ne smiju prihvatiti“, istakla je Snežana Jagodić Vujić iz Ekološkog udruženja „Eko put“ iz Bijeljine.

Otpor lokalne zajednice nije nov. Više od šest hiljada građana iz Bijeljine, Zvornika, Lopara i Ugljevika potpisalo je peticiju kojom se od Narodne skupštine RS traži moratorijum na sva geološka istraživanja i eksploataciju ruda na Majevici. Iako je Narodna skupština RS dva puta odbila da podrži inicijativu za zabranu rudarenja litijuma, Skupština opštine Lopare je u julu 2025. godine jednoglasno usvojila Rezoluciju o sprječavanju otvaranja rudnika litijuma, jasno poručivši da se protivi bilo kakvim dogovorima s domaćim ili stranim investitorima.

U međuvremenu, Vlada RS je povukla poteze koji su dodatno pojačali nepovjerenje građana. Iako je zakonom propisan rok od dvije godine za podnošenje zahtjeva za eksploataciju nakon završenih istraživanja – rok koji je u slučaju nalazišta na Majevici isticao 31. jula prošle godine – taj rok je pomjeren do februara 2025. godine. Paralelno s tim, izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima uklonjena je odredba koja je garantovala obavezno učešće lokalne zajednice u javnim raspravama, što su analitičari ocijenili kao ozbiljan korak unazad u transparentnosti.

Podsjećamo, lokalno stanovništvo Lopara se godinama protivi najavama otvaranja rudnika litijuma, a o tome je Gerila.info u više navrata izvještavala. Prije godinu dana tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik primio je predstavnike kompanija Rock Tech Lithium i Arcore AG, a neposredno prije toga Arcore je podnio zahtjev za eksploataciju litijuma Ministarstvu energetike i rudarstva RS. Projekat je, uprkos otporu, i dalje u procedurama za dobijanje rudarske koncesije.

Sa današnje izložbe poručeno je da Majevica nije prostor za rizične projekte i brze profite, već dom za oko pola miliona ljudi koji na ovom području žive, rade i planiraju svoju budućnost. Poruka lokalne zajednice ostaje ista – razvoj da, ali ne po cijenu uništenja prirode, zdravlja i prava ljudi da odlučuju o prostoru u kojem žive.

Dejan Rakita / GERILA

The post Nauka potvrdila: Majevica je prirodno blago, ne prostor za rudnik litijuma first appeared on Gerila.info.

Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.

U srijedu, 12. marta, stotine građana okupile su se u Loparama ispred Centra za kulturu i informisanje, protestujući protiv najavljenog rudarenja litijuma. Skup, organizovan od strane udruženja “Čuvari Majevice” i “Eko put” uz podršku Opštine Lopare, jasno je pokazao jedinstven stav lokalnog stanovništva.

I dok se u Banjaluci i Sarajevu dešavaju političke borbe koje sedmicama unazad okupiraju pažnju medija i javnosti, stanovnici Lopara i okolnih mjesta zabrinuti su zbog informacija o potencijalnom otvaranju rudnika litijuma na obroncima Majevice. Upravo je Gerila nedavno pisala o dešavanjima vezano za ovo nalazište litijuma a gdje je u centru pažnje bio predsjednjik Republike Srpske Milorad Dodik.

Političke igre kao zaklon za rudarenje?

“Kada su politička prepucavanja u toku, najlakše je takve stvari provući kroz male rupe u zakonu”, izjavio je Admir Hrustanović, načelnik Općine Čelić, naglašavajući da građani sumnjaju u namjerne propuste u zakonskim procedurama.

Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, bio je još direktniji u svom obraćanju: “Ne dijelimo se na Bošnjake, Hrvate i Srbe, već na one koji vole ovu zemlju i one koji je žele prokopati i zatrovati. Više nas je normalnih. Nećete kopati ni sada, ni nikada.”

Ključni razlozi protivljenja lokalne zajednice

Organizatori skupa naveli su nekoliko ključnih razloga zbog kojih rudnik litijuma nije prihvatljiv:

• Blizina naselja: Lokacija je u neposrednoj blizini Lopara, gdje živi oko 3.000 ljudi.
• Rizik od zagađenja voda: Područjem protiču rijeke Gnjica i Janja, koje su ključne za snabdijevanje vodom stanovništva nizvodno.
• Opasna tehnologija ekstrakcije: Ekstrakcija litijuma koristi opasne hemikalije poput koncentrirane sumporne kiseline.
• Ekonomska neopravdanost: Rudna renta od svega 3% nije dovoljan razlog za devastaciju životnog prostora.
• Nespojivost s lokalnim razvojem: Općina Lopare je orijentisana na turizam i poljoprivredu, što rudnik dovodi u pitanje.

Ignorisanje lokalne zajednice

Na skupu je posebno istaknuto da je nedopustivo da se proces donošenja odluka oko geoloških istraživanja, a samim tim i kasnije eksploatacije, odvija bez mišljenja lokalnog stanovništva. Izmjenom Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske, koji je prošle godine izglasan u NSRS-u, suglasnost lokalnih vlasti i građana je u potpunosti isključena.

“Barem u Zakonu o koncesijama ne bi trebalo doći do isključenja lokalne zajednice i još nekih institucija čije je mišljenje ključno. Ako bi postojala dva-tri negativna mišljenja, to bi automatski isključilo mogućnost koncesije”, naglašava Rado Savić, načelnik Opštine Lopare.

“Vlada RS mora shvatiti da je narod važniji od multinacionalnih kompanija”, istakao je Savić.

Andrijana Pekić, predsjednica “Čuvara Majevice”, navela je da je podnesen zahtjev Ministarstvu rudarstva i energetike da se prekine proces dodjele koncesije dok se ne riješi građanska inicijativa.

“Juče smo, kao članovi inicijativnog odbora, podnijeli zahtjev Ministarstvu rudarstva i energetike da se prekine proces dodjele koncesije dok se ne završi proces građanske inicijative koja je u tijeku”, rekla je Pekić.

“Ako vlada ne uvaži naše zahtjeve, pozvaćemo građane na neposlušnost institucijama Republike Srpske”, upozorio je Želimir Nešković, delegat u Domu naroda BiH.

“Tamo gdje se svakodnevno troše ogromne količine sumporne kiseline i eksploziva, životna sredina nikako ne može biti sigurna”, naglasio je Zvonimir Milošević, ističući pravne aspekte zaštite životne sredine prema Krivičnom zakonu RS-a.

Snežana Jagodić Vujić iz “Eko puta” poručila je da će se održati regionalni protest u Bijeljini krajem marta, uz učešće brojnih ekoloških udruženja iz cijele regije.

“Još uvijek, nažalost, nemamo nikakav odgovor, što pokazuje neozbiljnost naših institucija. Zato se i borimo – želimo da nas vide, čuju i shvate da ljudi iz cijele ove regije ne žele rudnik u naseljenom mjestu”, dodala je Jagodić-Vujić.

“Poručujemo jasno i glasno – nećete kopati! Imamo strategiju za borbu i na pravnom planu i kroz građansku neposlušnost. To konkretno znači da narod ima zadnju riječ”, rekao je na skušu u Loparama je Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine

Budućnost još uvijek neizvjesna

Građani Majevice, odlučni u svojoj borbi, jasno su poručili da neće odustati od očuvanja prirodnih resursa za buduće generacije. Kako se politička kriza u Bosni i Hercegovini nastavlja, stanovnici ovih područja spremni su na daljnje korake kako bi zaštitili svoju životnu sredinu.

“Ovo nije samo naša borba, već i borba za našu djecu. Nećemo dozvoliti da unište Majevicu”, zaključili su aktivisti.

Gerila

The post “Nećete kopati!”: Stanovnici Majevice ujedinjeni protiv rudnika litijuma first appeared on Gerila.info.

Lokalno stanovništvo Lopara se već godinama opire najavama otvaranja rudnika litijuma, a o tome je portal Gerila pisao u više navrata, a nedavno je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik primio u posjetu predstavnike kompanija Rock Tech i Arcore AG. Podsjećamo, 19. februara ove godine kompanija Rock Tech Lithium Inc. je potpisala obavezujući sporazum o poslovnoj kombinaciji (BCA) sa švajcarskom rudarskom kompanijom Arcore AGa, a par dana prije potpisivanja sporazma Arcore je podnio zahtjev za eksploataciju litijuma prema Ministarstvu energetike i rudarstva RS.

Andrijana Pekić Tešanović, stanovnica Lopara i jedna od liderki “Čuvara Majevice”, za naš portal ističe da ni ona ali ni ostali stanovnici majevičkog kraja neće odustati od svoje borbe za zaštitu planine Majevice, ali i zaštitu svog prava na život u zdravoj i bezbjednoj sredini u kakvoj su do sada živjeli.

Kada ste prvi put saznali da postoji mogućnost otvaranja rudnika litijuma na Majevici i kakva je bila vaša prva reakcija?

Za ovaj projekat smo saznali u oktobru 2023.godine. Nakon istraživanja o tome sta znači rudnik litijuma u naseljenom mjestu, mogli smo osjetiti samo strah od uništenja naših kućnih ognjišta i tada smo odlučili da se tome suprotstavimo kroz  osnivanje Udruženja građana “Čuvari Majevice”.

Kako je lokalna zajednica reagovala kada su saznali za planove o rudarenju? Da li su stanovnici bili svjesni potencijalnih posljedica?

U početku, tako kažu, lokalna zajednica nije bila svjesna šta taj projekat nosi sa sobom, kao ni stanovnici, pa odatle je i to geološko istraživanje za vrijeme pandemije i ograničenja kretanja prošlo neopaženo i bez protivljenja, jer niko nije bio ni svjestan sta znači potencijalni rudnik litijuma u naseljenom mjestu i koje su njegove posljedice.

Koji su, po vašem mišljenju, najveći ekološki i zdravstveni rizici ukoliko dođe do eksploatacije litijuma na ovom području?

Pa, potpuna devastacija biodiverziteta na planini Majevici, kao i zagađenje pitke vode i zemljišta od koje stanovnici Majevice žive, jer se većina bavi upravo poljoprivrednom proizvodnjom.

Da li ste imali priliku razgovarati s predstavnicima investitora o ovom problemu? Kakav je njihov stav prema zabrinutosti građana?

Ne, nismo imali priliku razgovarati sa njima. Oni ne uvažavaju stavove lokalnog stanovništva koji se protivi tom štetom projektu, a naše Udruženje od investitora ima samo opomenu pred tužbu zbog ugrožavanja njihovih interesa.

Kakav odgovor ste do sada dobili od institucija Republike Srpske i Bosne i Hercegovine? Da li postoji volja da se ovaj projekat zaustavi?

Vlada RS kao i Narodna skupština je pokazala nepoštovanje prema svojim građanima koji su ih birali kao svoje predstavnike u te institucije. Naime, prilikom prve građanske inicijative koja je bila predata u NS RS nisu se udostojili ni da se jasno izjasne o njoj. Naša druga građanska incijativa je poslata i čekamo epilog iste. Planina Majevica je planirana po Prostornom planu RS da dobije status parka prirode, inicijativa je pokrenuta, taj proces je u toku, a vidjećemo i epilog toga. Treba napomenuti da prema Zakonu o zaštiti prirode RS, na planini Majevici se ne bi smjelo raditi ništa dok se predmetni status ne riješi. Sada su te odluke su na institucijama, pa ćemo vidjeti da li će poštovati zakone koji su sami donijeli i kakva je njihova volja.

Kako gledate na argumente onih koji tvrde da bi rudnik litijuma mogao donijeti ekonomski prosperitet Loparama i regiji?

To vrijeđa inteligenciju. Sa rudnom rentom od 3 % ne postoji nikakva ekonomska opravdanost totalne devastacije životnog prostora.

Šta konkretno planirate kao naredne korake u borbi protiv otvaranja rudnika? Da li će biti novih protesta, pravnih akcija ili međunarodne inicijative? Koja je vaša poruka vlastima, ali i građanima koji možda nisu dovoljno informisani o ovom problemu?

Kao što sam već pomenula, druga građanska inicijativa je u proceduri, kao i istraživanje biodiverziteta za zaštitu Majevice. U martu se organizuju protestni skupovi građana u Loparama i Bijeljini, sa podrškom lokalnih vlasti i regionalnih eko udruženja. Koristićemo sva moguća pravna sredstva u zavisnosti od odgovora na podnesene inicijative, građanski aktvizam i na kraju građanska neposlušnost i izlazak na ulice ako nas ne budu čuli do tada. Imamo jako dobru saradnju sa Eko BiH mrežom, Mrežom za zaštitu prirode BiH, Centrom za životnu sredninu, velikim brojem aktivista i Udruženja iz regije, kao i iz Srbije. Na predstojećim skupovima mnogi od njih će biti tu, da pokažemo jedinstvo i pošaljemo poruku da su jedini neprijatelji svim narodima u BiH kolonijalni interesi stranih kompanija i svaki onaj korumpirani političar koji za rad svoje lične koristi proda ovu zemlju u bescijenje strancima.  Domovina nije na prodaju!  Branićemo je životima!

Dejan Rakita / GERILA

The post Andrijana Pekić Tešanović o otporu rudniku litijuma na Majevici: „Domovina nije na prodaju, branićemo je životima!“ first appeared on Gerila.info.

U završnim su pripremama formiranja Inicijativnog odbora za pokretanje Građanske inicijative, koju bi činili predstavnici organizacija civilnog društva iz Lopara, Bijeljine, Ugljevika i Zvornika, kao i Centra za životnu sredinu, koji ima iskustva u oblasti zaštite prirodnog nasljeđa i prirode. Pomoć očekuju i od ekologa iz Brčko Distrikta, te lokalnih zajednica Tuzlanskog kantona, odnosno Tuzle, Teočaka, Čelića i Sapne, koji se nalaze u majevičkom obuhvatu od 50 kilometara i takođe su u bojazni da bi moguće otvaranje rudnika litijuma, bora, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata moglo imati negativan uticaj i na stanovnike i zdravu prirodu na njihovim područjima.

Ekolozi su juče, 14.11.2024., od lokalnih vlasti Lopara željeli da čuju njihov zvaničan stav da li i dalje ostaju pri stavu protivljenja otvaranja rudnika u toj lokalnoj zajednici, kakav je i zvaničan stav Skupštine opštine Lopare donesen na sjednici 23.11.2023. godine. I dobili su tu potvrdu na sastanku koji je upriličen u Loparama, a kojem su prisustvovali predstavnici lokalnih zajednica koje pokreću Inicijativu, odnosno ekoloških udruženja.

“Dobili smo podršku lokalnih vlasti za pokretanje i podnošenje Građanske inicijative, kojima smo prenijeli da se radi o “narodnoj inicijativi” bez bilo kakvi političkih primjesa ili interesa. Naš utisak je vlasti ove lokalne zajednice nisu dale samo deklarativnu podršku i naglasili su da će one sa svoje strane putem predstavnika na višim nivoima vlasti dati svoj doprinos nastojanjima da se zaštiti Majevica” – izjavila je predsjednica “Eko Puta” iz Bijeljine Snežana Jagodić Vujić.

Ova organizacija, kao i druge iz Lopara, Ugljevika i Zvornika, moguće i Brčkog i lokalnih zajednica tuzlanske regije, će u narednom periodu, nakon kompletnih priprema, početi i sa prikupljanjem potpisa za peticiju, koja će činiti sastavni dio Građanske inicijative za upućivanje u Narodnu Skupštinu Republike Srpske.

Kao što je poznato, Izmjenama i dopunama Prostornog plana Republike Srpske do 2025. godine, u popisu područja koja su predviđena za uspostavu zaštite u planskom periodu po IUNC, planina Majevica je planirana za zaštitu u kategoriji V, odnosno kao Park prirode, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode RS. U skladu sa tim, Udruženje građana “Čuvari Majevice“ je 01.03.2024. godine uputilo nadležnom Ministarstvu prostornog uređenje, građevinarstva i ekologije inicijativu za proglašenje zaštićenog područja.

Ovo Ministarstvo je 12.03.2024. godine dostavilo inicijativu Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, zatraživši od Zavoda izradu Studije zaštite kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže za zaštitu i način upravljanja područjem. Ovim je inicijativa za zaštitu ovog područja formalnopravno prihvaćena, a procedura zaštite započeta.

“Čuvari Majevice“ su 25.7.2024. godine podnijeli Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS zahtjev za istraživanje, te je dana 13.08.2024. godine od Republičkog zavoda zaprimilo Stručno mišljenje o istraživanju biodiverziteta Majevice, kojim je izraženo pozitivno mišljenje u vezi sa planiranim istraživanjima biodiverziteta na planini Majevici i određeno da se istraživanja provode do maja 2025. godine.

Istraživanja su formalno započeta dana 10.9.2024. godine sa prvim terenskim radovima, koje je izvodio istraživač sa 40 godina iskustva na istraživanju flore i faune na Balkanu, Mihajlo Stanković, koji je izvršio i multidisciplinarna geološka, paleontološka i biološka istraživanja. Preliminarni izvještaj ovih istraživanja pokazao je da se na predmetnom području nalaze fosilni ostaci marinskih organizama koji datiraju još iz perioda Panonskog mora, odnosno prije 10 do 15 miliona godina, kao i fosili biljaka koji potiču iz nekadašnjih tropskih šuma i močvara koje su se na ovom području nalazile prije 30 do 45 miliona godina, što su podaci koji svakako govore u prilog prijekoj potrebi zaštite koja je i planirana.

antikorupcija.info

The post Eko aktivisti za moratorijum na dodjelu koncesija za ekploataciju ruda na Majevici first appeared on Gerila.info.

Karan svoju tvrdnju povezuje sa sankcijama a koje su dobili rukovodstvo Srpske i pojedina preduzeća i da su to “prepoznati oblici hibridnog rata koje SAD i neke druge zemlje vode u cijelom svijetu posljednjih 30 godina”.

“Vidjeli ste kada smo samo pokušali donijeti zakon o nevladinom sektoru – i to samo sa aspekta ko ih finansira iz inostranstva, da pokažu odakle im novac, što svaka zemlja na svijetu ima – digli su se upravo oni koji finansiraju nevladine organizacije posredstvom kojih plasiraju dezinformacije”, rekao je Karan.

On je dodao da je “najbolja odbrana protiv hibridnog rata da budu razotkriveni oni koji ga sprovode i da se ukaže na pozadinu koja je isključivo rušenje ustavnog sistema i poretka Republike Srpske“.

On je rekao da se protiv Republike Srpske već 30 godina vodi hibridni rat u svim segmentima, a jedan od ključnih je ekonomski rat.

Na koji način eko aktivisti, od Jezera do Medne, od Bukove kose do Lopara, ukazujući na razne nepravilnosti, nezakonitosti, kao i koruptivne radnje, ugrožavaju Republiku Srpsku, Karan, naravno, nije objasnio.

Dovoljno je samo navesti primjer rudnika u Mednoj kod Mrkonjić Grada gdje je u februaru prošle godine Institut za javno zdravlje RS na uzorcima iz rijeke Medljanka, koja se ulijeva u rijeku Sanu, utvrdio da voda nije samo zaprljana već zatrovana! Do tada je ta ista rijeka bila savršeno ispravna za piće.

Na javnoj raspravi upriličenoj 29.januara ove godine upravo u Administrativnom centru Vlade RS povodom izmjena i dopuna Zakona o geološkim istraživanjima upravo je Sergej Milanović, odbornik u Skupštini Mrkonjić Grada javno pitao Esada Salčina, pomoćnika ministra energetike i rudarstva a zaduženog upravo za rudarstvoi geologiju, pitao za situaciju sa rudnikom Medna.

Salčin na Milanovićeva pitanja nije imao odgovore, kao ni na pitanja mještana Medne zašto nadležne inspekcije ne rade svoj posao i ne kontrolišu dovoljno ovaj rudnik.

Dakić: Neka je sramota ministra unutrašnjih poslova sijede glave i kose!

Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je “tužno gledati ministra unutrašnjih poslova čime se trenutno bavi”.

“Ministar je nekoliko puta koristio termin “hibridni rat”. Tu naravno vidimo i mikrofone tih srdačnih pratilaca Srne, RTRS-a i ATV-a, koji sa druge strane nikad ili u poslednjih nekoliko godina ne uzimaju drugo ili drugačije mišljenje. Dovoditi u istu ravan Republiku Srpsku i predstavnike institucija je, da se tako izrazim, anti-republičko srpsko djelovanje. Dovoditi u istu ravan ekološka odruženja i pokrete na prostoru Republike Srpske, a koje se bave zaštom životne sredine, sa hibridnim ratom, sa negativnim uticajem na Republiku Srpsku je sramno za ministra unutrašnjih poslova“, ističe Dakić.

On je otvoreno pitao ministra policije RS zašto su vlasti u Srpskoj, ako već misli da je u toku hibridni rat protiv Srpske, pod pritiscima međunarodnih institucija, ambasada, povukli zakon o Zakon o nevladinim organizacijama, tačnije Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija.

“Ohrabrujem vas da obavite istražne radnje ako tvrdite da smo dio hibridnog rata. Ovo može da ga bude, da budem otvoren, sram i stid sjede glave i kose. Kada poslušate ovaj govor možete primjetiti tipični bezbjednjački način manipulacije medijima, a pomoći ovih medija i pokušaj manipulacije narodnim masama kako bi se u suštini prikrio, evo već dvije decenije nerad i ne samo nerad nego rad na dezintegrasanju Republike Srpske”, dodaje u razgovoru za Gerilu Tihomor Dakić.

Adrijana Pekić iz Čuvara Majevice za naš portal kaže da su ministrove riječi “klasnino spinovanje vlasti”.

“Smiješna priča! Klasično spinovanje vlasti! Državu stavili u dužničko ropstvo, zahvaljujući kreditima koji su dizali od stanaca. Sad kad rate koje ne mogu da vraćaju a dolaze na naplatu, onda rasprodaju zemlju strancima u bescijenje, dozvoljavajući tim istim da otvaraju rudnike i truju narod. Prave od nas rudarsku koloniju sa najnižom rudnom rentom na svijetu! Mi smo novo Udruženje, nisu nam se stranci jos uvijek javili, eto, čekamo ne bi li se i mi obogatili!”, rekla je za Gerilu Adrijana Pekić iz Udruženja Čuvari Majevice koje se bavi zaštitom ove planine i prirodnog bogatstva Lopara.

Gerila

The post Da li ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan najavljuje “lov” vlasti na eko aktiviste i nezavisne medije? first appeared on Gerila.info.

…

“Društvo i zajednica bi trebalo da se razvijaju u smjeru proizvodje zdrave hrane i da sačuvamo našu vodu da bude zdrava i čista. Danas, sutra, možda će cijela BiH postati jedan veliki rudnik. Pitanje je da li to želimo? Stariji su još malo tu, ali šta će ovi mladi, šta će oni koji će tek sutra krenuti da žive”, navodi Snežana Jagodić Vujić ispred Ekološkog udruženja “Eko put”.

Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu naziva moguća iskopavanja “suludim” jer će ih raditi privatna kompanija.

“Građani od toga neće imati ništa kao ni Republika Srpska, jer su koncesione naknade mizerne. Ko kopa? Republika Srpska nema veze sa kopanjem litijuma, već daje dozvolu da se po njoj radi od strane privatnih firmi. Istraživanje se završi, informacije se prodaju, vjerovatno ulazi druga firma da kopa i to je to“, ističe Dakić i dodaje da je “simptomatična i preterana zainteresovanost stranih ambasada u BiH u ovim procesima“.

Poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže da se sve radilo iza očiju javnosti, da su davali saglasnost bez potrebnih dozvola, a da je narod doveden pred svršen čin.

„Protiv smo, ne zato jer smo protiv razvoja tog kraja, nego što se rudarenje vrši kao u Zimbabveu i Sudanu. Ne interesuju ih posledice, renta je minimalna a korist može imati samo par tajkuna“, kaže Vukanović.

Litijum u Loparama uzrokovao je i trvenje unutar SDS-a, najveće opozicione stranke u RS, jer su vodeći ljudi Bijeljine (Ljubiša Petrović) i Lopara (Rado Savić) ušli u otvoreni sukob na društvenim mrežama po ovom pitanju. Predsjednik SDS Milan Miličević je smirio strasti tako što je sjednica Glavnog odbora ove stranke održana upravo u Loparama. Načelnik Lopara Rado Savić je odlučio da jasno stane protiv iskopavanja litijuma pa je tako 15. februara ove godine u tom gradiću održan protest koji je označio i početak peticije za obustavu projekta koji se odnosi na otvaranje rudnika litijuma.

Protestu je prisustvovalo preko 1500 građana, uglavnom mještana Lopara, a peticiju je za sedam dana podržalo preko 3700 potpisnika.

Načelnik Opštine je peticiju predao 22. februara na protokol Narodne skupštine RS, a narodnim poslanicima upućen je i tekst deklaracije o protivljenju.

Kao dodatni argument mještani vide i u činjenici da je  Majevica prema prostornom planu Republike Srpske od 2015. do 2025. godine predviđena da bude zaštićena kao “Park prirode”, o čemu još nema zvanične odluke vlasti u Srpskoj.

Sa tim se slaže i mještanka Lopara  Andrijana Pekić-Tešanović i članica udruženja Čuvari Majevice.

“Sva ova geološka istraživanja su prošla neopaženo od strane javnosti, a 2018.godine po tadašnjem važećem Zakonu o geološkim istraživanjima trebale su da budu javne rasprave o ovom pitanju i o tome su trebali da se pitaju i građani a ne da se samo donose odluke na nivuo vlasti. Ovdje je sporno što su upitne i te dozvole koje su dobili predstavnici kompanije Ar Core zato što mi imamo saznanja da nije ispoštovana procedura, ni na lokalnom, ali ni na entitetskom nivou.

Nama se iz te firme plasiraju informacije da su istraživanja sprovedena po najvišim ekološkim standardima ali mi imamo dokaze da se kod pojedinih ljudi u blizini tih lokacija na kojima je vršeno istraživanje došlo do presušivanja nekih bunara a u pojedinim je pronađeno nekoliko otvrovnih supstanci a među njima i mangan i sada ta voda više nije za piće. I sad možete misliti kada je takvo stanje u istraživanjima, kakvo bi stanje bilo kada bi se ovdje otvorio rudnik“, pita Andrijana Pekić-Tešanović.

Ona dodaje da bi otvaranjem rudnika mogla biti ugrožena i priroda na Majevici, ali i okoline putem vodosistema koji je na ovom području poprilično razgranat i bogat.

Smatra da rudarske kompanije dolaze u Republiku Srpsku i BiH jer je ovdje jedna od najnižih rudnih renti na svijetu.

“A sve je, na žalost, i lako dostupno upravo zbog velike stope korupcije u našem sistemu vlasti na svim nivoima”, dodaje Pekić-Tešanović.

Sa Andrijanom smo obišli i jednu od mnogobrojnih lokacija na kojima su vršena istraživanja, a koja je ujedno jedna od najbližih samom centru Lopara, na svega kilometar i po udaljenosti od samog centra Lopara.

Vladimir Rudić iz firme Ar Core peticiju i protivljenje mještana vidi kao manipulaciju lokalnih političara.

“Peticija ima isključivo za cilj skupljanje jeftinih poltičkih poena zloupotrebom građana i neopravdanim sijanjem straha i panike. Lokalni političari u nedostatku argumenata pokušavaju da obezbjede podršku za predstojeće lokalne izbore na način da koriste nas kao sredstvo, odnosno promovišući našu firmu kao firmu koja se bavi aktivnostima koje nisu zdrave i koje ugrožavaju životnu sredinu što u potpunosti nije tačno. Mi u javnosti pokazujemo i dokazujemo činjenicama i dokazima da ćemo raditi bezbjedno ovaj posao. Jedini u ovome će ispaštati građani koji su zloupotrijebljeni i kojima su plasirane lažne informacije“, dodaje Rudić.

Da u svemu ima dijela odgovornosti i samih mještana, ili barem pojedinaca, ističe novinar Dragan Maksimović.

“Od krivice međutim ne treba amnestirati stanovništvo, koje, vidjeli smo na bezbroj primjera ekspoloatacije uglja u BiH, tek nakon što proda zemljište, shvati na kakvu je ‘rudu’ naišlo, a tada je kasno. Najbolji primjer je upravo Zapadna Srbija, gdje je investiror sa lakoćom pokupovao zemljište, pa se na kraju bune ili oni koji su dobili malo ili oni koji nisu dobili ništa, a osuđeni su da žive u blizini nekog od rudnih kopova“, zaključuje Maksimović.

Ministar industrije, energetike i rudarstva RS-a Petar Đokić 15. februara ove godine je izjavio za Radio Slobodna Evropa da kompanija “Arcore AG” nije podnijela zahtjev za dodjelu koncesije u cilju eksploatacije, te da u ovom trenutku “ne postoje ni formalni uslovi da se vodi koncesoni postupak“.

Ar Core počev od dana objavljivanja ovog teksta ima rok da u manje od 5 mjeseci (31.jul) podnese zahtjev o eksploataciji prema Vladi RS, odnosno resornom ministarstvu. Naime, prema važećem Zakonu o geološkim istraživanjima RS, Ar Core, kao nosilac geoloških istraživanja na Majevici, ima to isključivo pravo i taj tok ističe posljednjeg dana jula 2024.godine.

Iako je nedavno Milorad Dodik, višedecenijska alfa i omega vlasti u Republici Srpskoj i BiH, rekao da će o Loparama odlučivati struka, samo će neupućeni povjerovati u to da konačnu riječ o eksploataciji litijuma neće donijeti političari.

Do tada, mještanima Lopara ostaje neizvjesnost.

Piše: Dejan Rakita / Objavi.ba

The post PROJEKAT LITIJUM: Lopare među javom, snom i košmarom (IV dio) first appeared on Gerila.info.