Tom porukom mještani Bukove Kose i okolnih prijedorskih naselja opisali su zbog čega su danas izašli na Gradski trg u Prijedoru. Od nadležnih institucija ponovo su zatražili zatvaranje rudnika uglja i zaustavljanje radova za koje tvrde da im posljednje tri godine uništavaju privatnu imovinu, izvore vode i vazduh.

Mještanka Gornjeg Jelovca Bojana Knežević upozorila je da su na području rudnika formirane tri velike deponije uglja koje se, prema njenim riječima, svakodnevno samozapaljuju.

„To je ugalj sa visokim procentom sumpora i on se pali, nebitno kakva je temperatura. Oni su unazad godinu dana napravili tri velike deponije koje svakodnevno gore. Gušimo se u sumporu i svako zna šta to znači za zdravlje. Tu je ugrožen veći teren“, rekla je Knežević.

Protest je održan dan nakon što je objavljeno da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića izdalo novu ekološku dozvolu. Prethodne dvije dozvole poništio je Okružni sud u Banjaluci.

Za mještane, međutim, nova dozvola ne daje odgovor na jedno od najvažnijih pitanja –na kojoj površini kompanija zaista izvodi radove?

Miroslav Stakić, stanovnik Bukove Kose i jedan od aktivista koji se protive rudniku, kaže za Gerilu da od osnovnog zahtjeva neće odustati.

„Mi i dalje tražimo zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi. Dobili su ekološku dozvolu na 9,15 hektara, a ja postavljam pitanje šta je sa dodatnih 30 hektara zemlje koju uzurpira firma Drvo-export. Kako je moguće da su legalni ako u ovom momentu rade možda i na više od 40 hektara, a dobili su dozvolu na manje od deset?“, pita Stakić.

On zahtijeva i odgovor na pitanje šta će se dogoditi sa privatnim zemljištem za koje mještani tvrde da je zahvaćeno rudarskim radovima.

„Šta je sa otimačinom privatnih posjeda, kako će Ministarstvo Bojana Vipotnika opravdati takve stvari? Zašto policija ćuti na takve anomalije, zašto ćute tužilaštva?“, kaže Stakić.

Sud poništi, Vlada donese novu odluku

Nova ekološka dozvola samo je posljednji u nizu upravnih akata i sudskih odluka koje su obilježile projekat na Bukovoj Kosi.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje kojim je Vlada RS kompaniji „Drvo-export“ dodijelila koncesiju za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da odluka nije sadržavala obrazloženje iz kojeg bi se moglo zaključiti na osnovu kojih činjenica i zakonskih kriterijuma je koncesija dodijeljena upravo toj kompaniji.

Prema presudi, time nisu prekršene samo odredbe Zakona o opštem upravnom postupku već i načelo transparentnosti propisano Zakonom o koncesijama. Javnost zbog nedostatka obrazloženja nije mogla djelotvorno osporavati odluku koja može imati posljedice po životnu sredinu, zdravlje ljudi i privatnu imovinu.

Presuda, ipak, nije zaustavila rudarske mašine.

Vlada Republike Srpske je 30. jula donijela novo rješenje kojim je koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji. U novom aktu navedeno je da je „formalni nedostatak“ otklonjen dodavanjem obrazloženja.

Problem je što se nova odluka odnosi na koncesiju za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine. Vlada je tako tokom 2026. ponovo odlučivala o već isteklom koncesionom periodu i istraživanjima koja su u međuvremenu završena.

Kompaniji je u međuvremenu dodijeljena posebna koncesija za eksploataciju uglja, koja važi do 2034. godine. Vrhovni sud nije odlučivao o toj koncesiji, nego o odluci Vlade na osnovu koje je sprovedena prethodna, istražna faza. Ostalo je, međutim, otvoreno može li se eksploatacija zasnivati na rezultatima istraživanja sprovedenih na osnovu naknadno poništenog rješenja.

Okružni sud u Banjaluci u međuvremenu je po drugi put poništio ekološku dozvolu za rudnik. Sud je, između ostalog, utvrdio da nije dostavljen odgovarajući plan rekultivacije i remedijacije – dokument kojim bi trebalo odrediti kako će biti sanirano zemljište devastirano eksploatacijom.

Nakon presude i zahtjeva Centra za životnu sredinu, republički ekološki inspektor na terenu je zatekao kompaniju bez važeće ekološke dozvole. Radovi su, prema ranije objavljenim informacijama, nastavljeni i nakon inspekcijske zabrane, sve do izdavanja nove dozvole neposredno pred protest.

Kompanija napada medije i organizatore protesta

„Drvo-export“ je u saopštenju koje je prenijela Alternativna televizija odbacio navode o nezakonitom radu. Iz kompanije tvrde da posjeduju sve potrebne dozvole i da se presuda Vrhovnog suda odnosi isključivo na istražnu fazu, koja je završena.

Poništavanje istražne koncesije opisali su kao posljedicu „sitnih administrativnih nedostataka“, a naveli su i da je elaborat o rezervama mineralnih sirovina prošao zakonske provjere, čime je, prema njihovom tumačenju, dokazana legalnost prelaska u fazu eksploatacije.

Kompanija tvrdi i da je prethodna ekološka dozvola poništena zbog upotrebe termina „remedijacija“ te da je taj nedostatak otklonjen izdavanjem nove dozvole.

U saopštenju se, međutim, nisu zadržali samo na dozvolama. Proteste su povezali sa opozicionim političkim opcijama, pojedine medije i „uvezane krugove“ optužili da imaju zadatak da blate kompaniju, a organizatore protesta doveli u vezu sa navodnim „sumnjivim radnjama“, o kojima će, kako su najavili, obavijestiti javnost i nadležne organe.

Stakić kaže da takve tvrdnje dolaze od medija i kompanije koji javnosti ne pokazuju stvarno stanje na terenu.

„Što se tiče Alternativne televizije, oni doslovno nikada nisu bili na Bukovoj Kosi, nisu nikada vidjeli stanje u našem selu, ali zato uredno prenose saopštenja kompanije Drvo-export, izjave koje se čak mogu protumačiti kao prijeteće i koje su, na kraju krajeva, netačne“, rekao je Stakić za Gerilu.

Kompanija je poručila da će nastaviti sa radom i da neće dozvoliti da „ucjene politikanata zaustave investiciju od opšteg značaja za Prijedor i Republiku Srpsku“.

Mještani, sa druge strane, pitaju u čemu se ogleda opšti interes projekta ako oni zbog njega ostaju bez čiste vode i vazduha, ako im se oštećuje privatna imovina i ako se radovi izvode na površini znatno većoj od one navedene u ekološkoj dozvoli.

Selak poziva na poštovanje presuda, ali ne odgovara ko će ih sprovesti

Samo nekoliko dana prije protesta, 9. septembra, Gerila je ministra pravde Republike Srpske Gorana Selaka pitala ko je odgovoran kada sudske presude ne mijenjaju stanje na terenu.

„Kao ministar pravde uvijek insistiram na vladavini prava i uvijek pozivam sve svoje kolege koje u svojim resorima imaju samostalne organe, kao i institucije u nadležnosti Ministarstva pravde, da poštuju svaku pravosnažnu sudsku odluku“, rekao je Selak.

Nije, međutim, konkretno odgovorio da li je presuda Vrhovnog suda suštinski izvršena kada je Vlada nakon nje donijela novo rješenje sa praktično istim ishodom. Nije se izjasnio ni o pravnim posljedicama korištenja rezultata istraživanja obavljenih na osnovu akta koji je naknadno poništen.

„U pojedinačnim slučajevima ja kao ministar pravde ne bih trebalo da komentarišem sudske odluke“, rekao je Selak, navodeći da nije upoznat sa svim činjenicama i da mu zainteresovani građani mogu dostaviti dokumentaciju.

Stakić je ranije policiji prijavio i da je rudarska mehanizacija ušla u njegovu privatnu parcelu i načinila veliku materijalnu štetu. Dežurni tužilac prijedorskog Okružnog javnog tužilaštva ocijenio je da zaštitu imovine treba da traži privatnom tužbom. Prema dokumentaciji koju je objavila Gerila, Stakiću nije dostavljena obrazložena naredba o nesprovođenju istrage sa poukom o pravu na pritužbu, nego policijsko obavještenje kojim mu je prenesen stav tužioca.

Mještani su prijavljivali štetu policiji i tužilaštvu, obraćali se inspekcijama, učestvovali u sudskim postupcima i dobijali presude. Sudovi su poništili istražnu koncesiju i dvije ekološke dozvole. Vlada i Ministarstvo potom su donosili nove akte, a eksploatacija traje, bez prekida.

Na Bukovoj Kosi, međutim, više nije dovoljno pokazati još jednu u nizu dozvola i tvrditi da je sve po zakonu. I očekivati da se institucijama može slijepo vjerovati, pogotovo ako živite u Bukovoj Kosi.

Današnjim protestom Prijedorčani su poručili da više neće ćutati dok institucije okreću glavu od onoga što se događa na Bukovoj Kosi, a što u Republici Srpskoj, izgleda, ne vide jedino Goran Selak, Bojan Vipotnik i Alternativna televizija.

Dejan Rakita / GERILA

The post „Gušimo se u sumporu, vlast izdaje dozvole, a bageri i dalje rade“: Prijedorčani traže zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske 1. septembra izdalo je kompaniji „Drvo-export“ novu ekološku dozvolu za eksploataciju mrkog uglja na ležištu „Bukova Kosa Prijedor“. Dozvola se odnosi na prvu fazu rudarskih radova i eksploataciono polje površine 9,15 hektara.

U samom uvodu novog rješenja Ministarstvo navodi da ga donosi „postupajući po presudi Okružnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 041161 26 U od 27.07.2026. godine“, a po zahtjevu odgovornog lica kompanije „Drvo-export“.

Nova dozvola tako je izdata nešto više od mjesec dana nakon što je Okružni sud poništio prethodnu ekološku dozvolu za eksploataciju uglja na Bukovoj kosi.

Jedno od ključnih pitanja u postupku pred Okružnim sudom odnosilo se na projekat remedijacije i rekultivacije i mogućnost javnosti da ima uvid u dokumentaciju na osnovu koje će prostor devastiran rudarskim radovima biti saniran. U postupku je problematizovano to što projekat remedijacije i rekultivacije iz člana 16v Zakona o zaštiti životne sredine nije bio priložen uz dokumentaciju dostupnu javnosti.

Ministarstvo se u ranijem postupku pozivalo na projekat rekultivacije koji je sastavni dio Glavnog rudarskog projekta.

Međutim, taj dokument nije bio priložen uz dokaze niti dopunu dokaza dostavljene u postupku izdavanja ekološke dozvole, pa zainteresovana javnost nije imala mogućnost da izvrši uvid u njegov sadržaj.

Sud je problematizovao i tumačenje Ministarstva prema kojem se posebnom projektu remedijacije i rekultivacije pristupa samo ukoliko je zemljište zagađeno iznad propisanih vrijednosti.

Upravo način na koji je Ministarstvo riješilo ovo pitanje nakon presude predstavlja jedan od najzanimljivijih dijelova nove ekološke dozvole.

Nakon presude Ministarstvo ponovo zaključuje da poseban projekat nije potreban

Umjesto da u ponovljenom postupku pribavi poseban projekat remedijacije i rekultivacije i omogući javnosti uvid u njega, Ministarstvo je nakon presude provjeravalo da li je takav projekat uopšte obavezan u slučaju Bukove Kose.

Kako se navodi u obrazloženju novog rješenja, koje je u posjedu Gerila info, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju obratilo se 18. avgusta Ministarstvu energetike i rudarstva tražeći mišljenje u vezi sa Glavnim rudarskim projektom i projektom rekultivacije koji je njegov sastavni dio.

Ministarstvo energetike i rudarstva odgovorilo je 25. avgusta da Zakon o rudarstvu ne propisuje obavezu javnog uvida u rudarske projekte.

Ministarstvo ekologije potom je razdvojilo dva dokumenta – projekat rekultivacije koji je dio Glavnog rudarskog projekta i projekat remedijacije i rekultivacije predviđen propisima iz oblasti zaštite životne sredine.

Za ovaj drugi dokument Ministarstvo je u ponovljenom postupku zaključilo da ga nije potrebno izrađivati jer rezultati ispitivanja zemljišta, prema njihovom obrazloženju, nisu pokazali zagađenje iznad propisanih vrijednosti.

Praktična posljedica takvog tumačenja je da projekat rekultivacije postoji u rudarskoj dokumentaciji, ali nije predmet javnog uvida, dok poseban projekat remedijacije i rekultivacije prema Zakonu o zaštiti životne sredine nije izrađen jer Ministarstvo smatra da za njega nisu ispunjeni zakonski uslovi.

Na taj način Ministarstvo je, postupajući po presudi kojom je prethodna dozvola poništena, ponovo izdalo ekološku dozvolu bez posebnog projekta remedijacije i rekultivacije.

Rekultivacija ipak obavezna

Istovremeno, nova ekološka dozvola na više mjesta propisuje obavezu sanacije i rekultivacije prostora na kojem će se vršiti eksploatacija uglja. „Drvo-exportu“ je naloženo da sve radove ograniči isključivo na 9,15 hektara obuhvaćenih prvom fazom i da radove izvodi u skladu sa Glavnim rudarskim projektom. U dozvoli se navodi da je kompanija dužna da „u toku i po završetku izvođenja radova izvrši rekultivaciju u skladu sa članom 79. Zakona o rudarstvu“.

Investitor je obavezan i da tokom eksploatacije skida i čuva humusni sloj kako bi ga kasnije koristio za rekultivaciju.

„Površinu čitavog područja koje je zauzimao površinski kop po završetku eksploatacije rekultivisati“, navedeno je u dozvoli.

Propisana je i progresivna rekultivacija, odnosno sanacija dijelova kopa na kojima su eksploatacioni radovi već završeni.

„Nakon prestanka iskorištavanja ležišta ili njegovih dijelova, sprovesti postupak rekultivacije u skladu sa Projektom rekultivacije“, piše u novoj ekološkoj dozvoli.

Remedijacija se, međutim, ponovo vezuje za situaciju u kojoj bi se nakon završetka radova utvrdilo da je zemljište zagađeno materijama zbog kojih je takav postupak neophodan.

Nova dozvola predviđa i obustavljanje radova

Dok Ministarstvo ponovo dozvoljava eksploataciju, u samoj dozvoli naveden je čitav niz mjera kojima bi trebalo ograničiti uticaj rudnika na stanovništvo i životnu sredinu. Posebna pažnja posvećena je prašini.

U sušnim periodima prašina koja nastaje radom na površinskom kopu i transportnim trasama mora se obarati prskanjem vode iz mobilnih cisterni, navodi se u dozvoli.

Ministarstvo propisuje i da za vrijeme sušnog perioda i pri pojavi jačih vjetrova treba obustaviti radove na kopu.

Prašina se mora obarati i na mjestima na kojima se vrši otkopavanje, drobljenje i transport uglja, dok kamioni koji prevoze ugalj kroz naseljena mjesta moraju biti prekriveni ceradama ili ugalj mora biti dovoljno ovlažen, navodi se između ostalog u novoj ekološkoj dozvoli.

Dozvola predviđa i godišnje mjerenje ukupnih taložnih materija, kao i koncentracije PM2,5 i PM10 čestica.

Ukoliko mjerenja pokažu prekoračenje dozvoljenih vrijednosti, Ministarstvo nalaže zaustavljanje radova.

Propisane su i mjere zaštite površinskih i podzemnih voda. Između ostalog, investitor mora izgraditi odvodne kanale, vodsabirnik i taložnik, dok zauljene otpadne vode i vode iz zone prerade uglja moraju biti tretirane prije ispuštanja u krajnji recipijent.

Mještani: Dođite sa porodicama da osjetite „čari našeg vazduha“

Nova dozvola izazvala je ogorčenje među mještanima Bukove Kose, koji već duže vrijeme upozoravaju na posljedice eksploatacije uglja u neposrednoj blizini svojih kuća.

Miroslav Stakić, mještanin Bukove kose, za Gerila.info kaže da nakon najnovije odluke ima poziv za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Bojana Vipotnika, ali i ministra pravde Gorana Selaka.

„Ovim putem pozivamo ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Bojana Vipotnika i ministra pravde Gorana Selaka da dođu na Bukovu Kosu i provedu nekoliko dana sa svojim porodicama. Obezbijedićemo im smještaj i hranu. Želimo da lično osjete čari našeg vazduha, da duboko udahnu isparenja, sumpor i prašinu koju svakodnevno udišemo, jer vjerujemo da u njihovim kancelarijama ne smrdi niti oni mogu zamisliti kako izgleda živjeti u zoni ekološke katastrofe“, kaže Stakić za Gerila info.

Njegove tvrdnje o konkretnom zagađenju predstavljaju stav mještana, dok Ministarstvo u novoj dozvoli navodi da indikativna ispitivanja zemljišta nisu pokazala vrijednosti zbog kojih bi, prema njihovom tumačenju zakona, bilo potrebno izraditi poseban projekat remedijacije i rekultivacije.

Istovremeno, sama činjenica da nova dozvola propisuje obaranje prašine, ograničenja transporta, mjerenje PM čestica i čak obustavljanje rada u određenim okolnostima pokazuje da Ministarstvo prepoznaje mogućnost negativnih uticaja eksploatacije na životnu sredinu.

Sudske odluke, zabrana rada, pa nova dozvola

Nova ekološka dozvola posljednja je u nizu odluka institucija i sudova koje su tokom posljednjih mjeseci mijenjale pravnu situaciju oko Bukove Kose. Okružni sud u Banjaluci je 27. jula poništio prethodnu ekološku dozvolu, nakon čega „Drvo-export“ više nije imao važeću ekološku dozvolu za eksploataciju. Radovi, međutim nisu bili obustavljeni.

Uslijedila je i intervencija Republičke inspekcije koja je kompaniji zabranila eksploataciju bez važeće ekološke dozvole. Sada je, nešto više od mjesec dana nakon sudske presude, kompanija ponovo dobila dozvolu.

Novo rješenje nosi datum 1. septembar 2026. godine, a već u prvim rečenicama Ministarstvo naglašava da ga donosi upravo postupajući po presudi Okružnog suda od 27. jula. Ključno pitanje koje nakon nove odluke ostaje otvoreno jeste da li je Ministarstvo svojim novim obrazloženjem otklonilo nedostatke zbog kojih je prethodna ekološka dozvola poništena ili će i novo rješenje završiti pred sudom.

Inače, za sutra su u Bukovoj Kosi zakazani protesti zbog činjenice da rudnik radi uprkos tome što je Vrhovni sud Republike Srpske poništio koncesioni ugovor. Preduzeće Drvo export je u vlasništvu Srđana Klječanina Rufija odbornika SNSD u Tesliću.

Gerila info je u više navrata pisala o tome kako se ugalj iz Bukove Kose i Bistrice vozi u Srbiju a da iza posla stoje ljudi bliski Aleksandru Vučiću.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ministarstvo uoči protesta izdalo novu ekološku dozvolu za Bukovu Kosu! first appeared on Gerila.info.

U dopisu Policijske stanice Prijedor 2, dostavljenom Stakiću 6. avgusta, navodi se da su policijski službenici, nakon kompletiranja predmeta formiranog po njegovoj prijavi od 12. juna 2025. godine, Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor dostavili izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama. Za informacije o daljem postupanju upućen je na nadležno tužilaštvo.

Međutim, u vezi sa drugom prijavom, koju je podnio 6. februara ove godine, policija navodi da je dežurni kriminalistički inspektor kontaktirao dežurnog tužioca OJT Prijedor, koji se izjasnio da Stakića treba uputiti da „privatnom tužbom traži prava za svoju imovinu zbog uzurpacije zemljišta i nastale štete“.

U dokumentu se ne navodi da je tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, šta je konkretno provjeravano niti zbog čega u uništenju privatne imovine nisu prepoznati osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo. Stakić je dobio samo policijsko obavještenje da svoja prava dalje traži u privatnoj parnici.

Za čovjeka koji već tri godine gleda kako se površinski kop širi u blizini kuće, takav odgovor znači da bi, pored borbe sa rudnikom i institucijama, sada godinama morao voditi i skupu privatnu parnicu kako bi zaštitio ono što je, prema njegovim tvrdnjama, pred očima nadležnih uništeno rudarskim radovima.

„Nedopustivo je da u uređenom društvu pojedinac bude iznad zakona, a da državne institucije svojim nečinjenjem direktno štite i podržavaju klasično bezakonje na terenu. Potpuno je porazno da uništenje voćnih kultura, devastacija njive površine preko 10.000 kvadratnih metara, kao i uništenje tek novoizgrađene, a još nepuštene u funkciju vodovodne infrastrukture, za nadležnu policiju i tužilaštvo ne predstavljaju krivično djelo”, kaže Stakić za Gerilu.

Dodaje da ovakve, kako ističe, skandalozne odluke “šalju opasnu poruku da je privatna imovina potpuno nezaštićena i da otimači mogu nekažnjeno da sprovode silu”.

“Ne mogu prihvatiti da se žrtve uzurpacije i očiglednog kriminala upućuju na iscrpljujuće privatne parnice koje traju po nekoliko godina, dok institucije okreću glavu od očiglednih dokaza. Zato ću nastaviti beskompromisnu borbu protiv ove institucionalne inercije i zaštititi pravo na dostojanstven život i imovinu na Bukovoj Kosi“, dodaje Stakić za naš portal.

Gdje je odluka tužilaštva?

Advokatica Dragana Stanković, koja Miroslava Stakića zastupa u drugim postupcima povezanim sa eksploatacijom uglja na Bukovoj Kosi, kaže da ju je Stakić obavijestio o prijavama koje je podnosio zbog sumnje na krivična djela povezana sa uništavanjem imovine i štetom po životnu sredinu.

„Od MUP-a je dobio podnesak kojim ga obavještavaju da su kontaktirali dežurnog okružnog javnog tužioca, koji se izjasnio da se prijavitelj uputi na privatnu tužbu radi zaštite svojih prava“, kaže Stanković za Gerilu.

Međutim, ona upozorava da Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske jasno propisuje proceduru nakon podnošenja prijave. Ukoliko je prijava podnesena ovlašćenom službenom licu, ono je dužno da je primi i odmah dostavi tužiocu. Ako tužilac utvrdi da nema osnova za sprovođenje istrage, mora donijeti naredbu o nesprovođenju istrage i navesti razloge za takvu odluku.

O tome je dužan da u roku od tri dana obavijesti oštećenog i podnosioca prijave, koji potom imaju pravo da u roku od osam dana podnesu pritužbu glavnom okružnom tužiocu.

„S obzirom na to da naredba o nesprovođenju istrage nije dostavljena podnosiocu prijave Miroslavu Stakiću, nejasan je status dokumenta MUP-a koji mu je dostavljen umjesto akta nadležnog okružnog javnog tužioca“, ističe Stanković.

Problem, dakle, nije samo u tome što je Stakić upućen na privatnu parnicu. Ukoliko tužilaštvo smatra da nema osnova za istragu, trebalo bi da donese obrazloženu naredbu i dostavi je podnosiocu prijave. Time bi Stakić saznao zbog čega istraga neće biti sprovedena i dobio mogućnost da takvu odluku ospori pred glavnim okružnim tužiocem.

Stanković smatra da informacije koje su iznošene u drugim postupcima, kao i tvrdnje mještana Bukove Kose o zagađenju vazduha, ostajanju bez vode i šteti na njihovoj nepokretnoj imovini, daju dovoljno razloga da tužilaštvo najmanje provjeri postoji li krivična odgovornost.

„Smatram da postoje indicije da nadležno tužilaštvo preduzme istražne radnje kako bi ispitalo da li su na Bukovoj Kosi izvršena krivična djela protiv životne sredine i protiv imovine“, kaže Stanković.

Ona podsjeća da tužilac, prema Zakonu o krivičnom postupku, ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme mjere potrebne za njegovo otkrivanje i sprovođenje istrage.

Policijsko obavještenje koje je dobio Stakić ne sadrži ni razloge zbog kojih istraga neće biti sprovedena ni pouku o mogućnosti podnošenja pritužbe. Umjesto formalne odluke tužilaštva, dobio je preneseno telefonsko izjašnjenje dežurnog tužioca i uputstvo da zaštitu svoje imovine traži u privatnoj parnici.

Sudovi poništavaju, institucije ponovo izdaju dozvole

Ovakvo postupanje nije izolovan detalj u slučaju Bukove Kose. Ono se uklapa u obrazac u kojem sudovi poništavaju odluke, dok izvršna vlast i nadležna ministarstva donose nove akte, a rudarske mašine nijednog trenutka ne prestaju da rade.

Vrhovni sud Republike Srpske početkom jula poništio je odluku Vlade RS kojom je kompaniji „Drvo Export“ iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da Vlada nije navela razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski kriterijumi za dodjelu koncesije, čime su povrijeđeni transparentnost postupka i pravo javnosti da takvu odluku djelotvorno ospori.

Presuda je bila važna jer je najviši sud u Republici Srpskoj jasno povezao dodjelu koncesija sa pravom građana na zaštitu životne sredine, imovine i učešće u odlučivanju. Na terenu, međutim, nije promijenila gotovo ništa.

Nije prošlo ni mjesec dana, a Vlada Republike Srpske 30. jula donosi novu odluku i koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji, smatrajući da je naknadnim obrazloženjem otklonila nedostatak na koji je ukazao Vrhovni sud.

„Ovim rješenjem se u potpunosti otklanja formalni nedostatak, utvrđen predmetnom presudom, na način da sadrži zakonom propisano obrazloženje“, navodi se u odluci Vlade.

Još je neobičnije što je riječ o koncesiji za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine i već je istekla. Vlada je novu odluku praktično donijela za period koji je već prošao, uz obrazloženje da je investitor „u dobroj vjeri“ ispunio ugovorne obaveze, a da je raniji propust bio isključivo tehničke prirode.

U međuvremenu je „Drvo Export“ dobio posebnu koncesiju za eksploataciju uglja, koja traje do 2034. godine. Tako je poništena odluka o istraživanju na kojem je zasnovan dalji razvoj projekta, ali je kopanje nastavljeno na osnovu kasnije dodijeljene koncesije.

Nekoliko dana poslije odluke Vrhovnog suda, Okružni sud u Banjaluci po drugi put je poništio i ekološku dozvolu za rudnik Bukova Kosa. Ključni razlog bio je izostanak Plana rekultivacije i remedijacije – dokumenta koji treba da odredi kako će devastirano zemljište biti sanirano i ozelenjeno nakon završetka eksploatacije.

Sud je utvrdio i da javnosti taj dokument nije bio dostupan, zbog čega građani ponovo nisu mogli ravnopravno učestvovati u odlučivanju. Presuda je proslijeđena Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za vanredni nadzor i preduzimanje hitnih mjera, ali je eksploatacija nastavljena.

Mještani tvrde da žive uz prašinu, buku, klizišta i česta samozapaljenja uglja, da su ostali bez vode i bez bezbjednog prilaza pojedinim kućama, te da se kop i jalovište šire prema njihovim imanjima.

Republički inspektorat ranije je tvrdio da se eksploatacija odvija unutar odobrenog polja površine 46 hektara i u skladu sa projektom.

Gerila je još krajem 2023. godine, u dokumentarnom filmu „Posljednja žetva u Bukovoj Kosi“, zabilježila strah mještana da će proći kao stanovnici obližnje Bistrice – da će mašine prvo ući na njive, a da će dozvole stizati naknadno. Upravo to se u velikoj mjeri i dogodilo.

Slučaj Bukove Kose stigao je i do Savjeta UN-a za ljudska prava. Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Meri Lolor preporučila je institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za ovaj rudnik i sarađuju sa pogođenom lokalnom zajednicom. Ni te preporuke do danas nisu donijele vidljive promjene na terenu.

Dok Vlada Srpske sudski utvrđene nezakonitosti naziva formalnim ili tehničkim propustima, a tužilaštvo mještanina čija je imovina uništena upućuje na privatnu parnicu, bageri nastavljaju da rade.

Time se građanima Bukove Kose praktično poručuje da mogu dobiti presudu, mogu prijaviti štetu i mogu godinama dokazivati da su bili u pravu, ali da ništa od toga ne mora zaustaviti rudnik niti natjerati institucije da ih zaštite.

Dejan Rakita / GERILA

The post Bukova Kosa: Sudovi poništavaju dozvole, bageri kopaju, a prijave policiji ne pokreću istragu first appeared on Gerila.info.

Kako su rekli, daju kratak rok vlastima grada, ali i entitetskim vlastima, da se pronađe rješenje jer, kako kažu, ne mogu živjeti zbog nesnosnog smrada koji se širi iz deponije i ugrožava kvalitet života stanovništva ovog, ali i drugih okolnih naselja.

„Naši zahtjevi su da se deponija odavde ukloni ili napravi neko adekvatno rješenje. Ja živim odavde jako blizu. Ne može se živjeti. Samo tražimo da se krene nešto raditi. Ja znam da je nemoguće da se to sutra izmjesti, ali želimo da vidimo da se nešto radi. Ja imam porodicu i imam malo dijete koje udiše svaki dan ovaj smrad“, kaže mještanin Dragočaja Nemanja Bikić.

Slično govori i Dragan Bajić, jedan od okupljenih, koji navodi da je zahtjev građana isključivo da udišu čist vazduh.

„Insistiramo da se nađe adekvatno rješenje da se deponija skloni sa ovih prostora. Stranci su predlagali da se ovdje izgradi spalionica, što bi koštalo nula maraka. Niko nije trebao da plaća tu investiciju“, izjavio je danas Bajić.

Uz građane ovih naselja danas su bili i aktivisti Udruženja Restart Srpska, kao suorganizatori protestnog okupljanja.

„Mogu vam reći da je ovo užas. Ja dnevno prođem dva do četiri puta ovuda. U auto uđe smrad, toliko da je to nepodnošljivo. Zamislite sada ljude koji žive tu, koji ne mogu da otvore prozor, vrata, koji ne mogu da sjede ispred kuće. I tako je decenijama. Situacija se samo pogoršala“, izjavio je Stefan Blagić, predsjednik Restarta.

On je apelovao da se nadležni iz DEPOT-a sastanu sa predstavnicima vlasti i da se već jednom počne rješavati problem. Okupljeni su dali i rok.

„To je 23. avgust. Tražimo da se jednostavan zahtjev ispuni, da dobijemo precizan odgovor kada i kako će se riješiti problem deponije, a nas ne interesuje da li će to biti izmještanje ili spalionica“, dodao je Blagić.

Na razgovor sa mještanima došli su i direktor deponije, ali i resorni ministar, koji je izjavio da se traži trajno rješenje za deponiju, ali i da su sva dosadašnja mjerenja kvaliteta vazduha pokazala da nema opasnosti ni po okolinu, ni po zdravlje ljudi.

„Predložio sam i tražio da mi predstavnici mjesnih zajednica pošalju inicijativu sa zahtjevima i prijedlozima. Mi ćemo preuzeti na sebe neku vrstu medijatora, poslati zvanično poziv svim lokalnim zajednicama koje su upravljači i osnivači i tražiti da reaguju. To je ono što možemo i hoćemo i što je u ingerencijama Vlade“, izjavio je Bojan Vipotnik, ministar  za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

Kako je rekao, traženje nove lokacije je dugotrajan proces, koji košta i koji mora dobiti konsenzus onih koji su vlasnici preduzeća DEPOT, odnosno deponije u Ramićima.

Direktor DEPOT-a govori da razumije zabrinutost građana zbog širenja neprijatnog mirisa.

„Nema niko pravo da ugrožava normalno odvijanje života – nijedno preduzeće i nijedan pojedinac. Problem širenja neprijatnog mirisa je višedecenijski problem. Predstavnici gradske i republičke vlasti trebali bi da sjednu za sto zajedno sa preduzećem DEPOT i da pronađemo rješenje“, izjavio je Ratko Jokić, direktor pomenutog preduzeća.

Prema njegovim riječima, jedan od najkompleksnijih infrastrukturnih projekata je nova regionalna deponija, kako je već najavljeno u medijima.

„Mislim da nije vršena nijedna analiza i istraživanje gdje i kako se može pronaći nova lokacija i napraviti nova deponija. Svakodnevno nam dolazi preko 500 tona otpada. To je preko 150 kamiona. Redovno se vrše sve moguće analize i institucije obavljaju kontrole i svi parametri su uredni“, dodao je Jokić.

Đorđe Vujatović

The post Mještani blokirali put zbog banjalučke deponije: „Ne možemo više živjeti u smradu” first appeared on Gerila.info.

Bojan Vipotnik ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju je jako uporan i istrajan čovjek. Kako sud u Banjaluci obori ekološku dozvolu, koju za MHE Jovići na rijeci Plivi u Šipovu izda njegovo ministarstvo, on potpiše novu. Tako je Okružni sud u Banjaluci prije nekoliko dana ponovo, po treći put, poništio ekološku dozvolu za “Joviće”. Poništenu dozvolu resorno ministarstvo izdalo je u decembru prošle godine. Nakon što je sud poništio prethodnu.

Ekološka dozvola koja je ponovo poništena podrazumijeva da se preduzeću “Prirodna energija” daje dozvola za gradnju MHE na rijeci Plivi snage 0,6 MW.

Sud je prethodno, drugi put, poništio ekološku dozvolu početkom decembra 2025. godine. Ni mjesec dana nakon toga Bojan Vipotnik je izdao novu ekološku dozvolu koja je sada oborena. Za sve ove postupke na kojima gubi ministarstvo, troškove plaćaju građani Republike Srpske. Sud, inače, ekološke dozvole obara po tužbi Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

“Treća poništena dozvola za mini hidro-centralu Jovići na rijeci Plivi potvrda je da izdavalac dozvole, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, i dalje olako pristupa utvrđivanju činjenica i prikupljanja dokaza u svrhu poštovanja zakona. Kao i u predhodnm presudama, tako i u ovoj sud je ukazao na potrebu i nepostojanje Plana rekultivacije i remedijacije, kao i na nepostojanje detaljne analize zajedničkog uticaja na floru i faunu postojeće mhe Glavica sa planiranim projektom. Pojekat realizacije MHE Jovići od početka prati niz kontraverzi u njegovoj realizaciji. Tako je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju investitora Prirodna energija d.o.o. Šipovo oslobodilo izrade Studije uticaja na životnu sredinu, iako se radi o jednoj od najvrijednijih rijeka Bosne i Hercgovine; ne postoji aneks koncesionog ugovora kojim bi se definisali novi rokovi za izgradnj mhe Jovići, jer je obaveza izgradnje istekla skoro prije 20 godina; nisu riješeni imovinsko – pravni odnosi na parceli na kojoj se nalazi postrojenje; lokalna zajednica kao i lokalna vlast su od početka protiv takvog izdgradnje MHE Jovići. Na sve ovo, u svojoj zadnjoj presudi sud je konstatovao da izdavalac dozvole nije postupio po uputama iz predhodne presude, te da nije naložio invesitoru izgradnju Plana remedijacije i rekultivacije, te nije detaljno obratio pažnju na kumulativni uticaj MHE Jovići sa već izgrađenom MHE Glavica koja se nalazi 900 metara nizvodno od planiranog projekta. Pozivamo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na čelu sa ministrom Vipotnik Bojanom da se više posvete zaštiti i očuvanju prirode koja je ostala uslijed višegodišnjih napada investitora na prirodne resurse, te da dobro sagledaju sve činjenice i okolnosti prije nego što počnu sa udovoljavanjem i ispunjavanjm želja investitora u njihovoj namjeri iskorištavanja prirode bez blagodeti za lokalnu zajednicu“, rekli su za Gerila info u banjalučkom Centru za životnu sredinu.

Sud je u ranijim presudama utvrdio da u postupcima izdavanja dozvola nije postojao Plan remedijacije i rekultivacije, kao ni uvjerljivi dokazi o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je rijeka Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz održive djelatnosti poput sportskog ribolova, turizma i zaštite prirode, bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori rijeke Plive, udaljeni su od lokaliteta gdje je planirana mHE Jovići svega par kilometara, a tri izvora ove planinske rijeke spadaju među hidrološki najizdašnije izvore u Bosni i Hercegovini, sa minimalnim protokom koji se u stručnim vodnim dokumentima procjenjuje između 4 i 8 kubnih metara u sekundi, što ih svrstava u rang najjačih kraških vrela u ovom dijelu Evrope, a mnogobrojni izvori ih navode kao neke od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

Planirano zaštićeno područje koje obuhvata izvorišni dio rijeke Plive i Janja inicirano je još 2018. godine kada je lokalno ekološko udruženje “Eko zona” Podnijelo zahtjev za njegovu zaštitu, prepoznajući izuzetnu prirodnu vrijednost i osjetljivost tog koridora rijeke. 

Međutim, umjesto da zaštita bude provedena u skladu sa predloženim planovima i stručnim procjenama, Vlada Republike Srpske je prije oko godinu dana izmijenila granice predloženog zaštićenog područja tako da je dio obale i riječnog korita – oko 120 metara koji se poklapaju sa trasom planirane hidroelektrane „Jovići“ – izuzet iz zone zaštite. 

Takva odluka Vlade omogućila je investitoru da priprema terenski rad bez stvarnog pravnog okvira koji bi štitio krajolik, biodiverzitet i izvore pitke vode, dok lokalna zajednica i ekološke organizacije ističu da je izmjena granica učinjena bez ozbiljne javne rasprave i shvaćaju je kao direktno prilagođavanje zaštitnih propisa interesima investitora, umjesto očuvanju javnog dobra.

Firma „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo, koja stoji iza projekta, nalazi se u stranom – češkom vlasništvu, a u ranijim postupcima bila je čak oslobođena obaveze izrade studije uticaja na životnu sredinu. Uprkos kontinuiranom protivljenju mještana i civilnog sektora, dozvole su se godinama iznova izdavale, poništavale i ponovo vraćale u proceduru.

U aprilu 2025. godine mještani Šipova, zajedno sa aktivistima ali i mještanima susjednih mjesta kroz koje protiče Pliva, javno su ustali protiv gradnje MHE „Jovići“, upozoravajući da se radi o „tihoj otimačini rijeke“, iza koje ne stoji nikakva stvarna energetska korist. Hidroelektrana je planirana uzvodno od već postojeće MHE „Glavica“, na svega kilometar uzvodno od njenog postrojenja, u prostoru koji je obuhvaćen zonom planirane zaštite prirodnih pejzaža.

Upravo na tom mjestu, kako su ranije upozoravali aktivisti, oko 120 metara obale i riječnog korita faktički je izuzeto iz zaštitnog pojasa, kako bi se omogućila izgradnja hidroenergetskog objekta. Time je, umjesto zaštite javnog dobra, prostor prepušten privatnom investitoru – bez jasnog objašnjenja zašto je zaštita prirode selektivno „presječena“ baš na trasi buduće elektrane.

U julu 2025. godine Okružni sud u Banjaluci prvi put je poništio ekološku dozvolu za MHE „Jovići“, ocijenivši da je postupak bio nezakonit i manjkav. Početkom decembra iste godine sud je ponovo stao na stranu javnog interesa i građana, donoseći još jednu presudu kojom je dozvola poništena.

Međutim, umjesto da te presude označe kraj projekta, one su se pokazale tek kao kratke administrativne pauze u dugom institucionalnom ciklusu pogodovanja.

Gerila info

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za MHE Jovići na Plivi! first appeared on Gerila.info.

HE Ulog po projektu i po važećoj ekološkoj dozvoli protočna je elektrana ali sve upućuje na to da ova HE radi po vršnom principu rada- zadržava vodu u akumulaciji i ispušta je onda kada je to najpovoljnije za proizvodnju električne energije. Protočni princip rada podrazumijeva da se rijeka ne zaustavlja već da ona količina koja dođe u akumulaciono jezero istovremeno biva propuštana kroz branu.

U Centru za životnu sredinu Banjaluka upozoravaju da je mnogo sumnji u način na koji ova HE radi.

“Mi zahtjevamo da se radi redovan monitoring rada HE Ulog. To se radi četiri puta godišnje ali bi bilo neophodno da se to radi češće, čak svakodnevno. Problem je što kod nas to nije regulisano zakonom“, rekla je danas, na konferenciji za medije organizovanoj povodom postupka obnove ekološke dozvole za HE Ulog, Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu.

HE Ulog je u fokus javnosti u Bosni i Hercegovini došla prošlog septembra kada se nizvodno od ove elektrane dogodio pomor ribe. Još tada su aktivisti ali i pojedini stručnjaci tvrdili da je pomor ribe prouzrokovan radom HE Ulog odnosno ispuštanjem velike količine vode siromašne kiseonikom koja je pobila ribu nekoliko kilometara nizvodno.

Evropski stručnjaci su ove tvrdnje dokazali a rezulatate svog istraživanja prezentovali su u Sarajevu u novembru prošle godine. Problem sa HE Ulog, rekao je danas u Banjaluci Gabrijel Singer istraživač sa Univerziteta u Insburku, je u tome što ona stvara akumulaciono jezero u čijim dubinama se taloži voda izuzetno siromašna kiseonikom a koja kada se ispusti iz jezera kroz HE Ulog pobije živi svijet nizvodno.

“Vidno je opadanje nivoa kiseonika do mjere ispod koje životinje ne mogu da prežive. Ta voda bez kiseonika se ispušta iz brane. Voda bez kiseonika biva puštena i onda tri, četiri kilometra treba rijeci da se oporavi. U ta tri ili četiri kilometra riba ugiba“, rekao je Singer koji je sa svojim timom vršio opsežna istraživanja vode u Neretvi nizvodno i uzvodno od HE Ulog.

Problemom Neretve nizvodno od HE Ulog aktivno se, mjesecima, bavi o organizacija Riverwatch.

“Ulog je odgovoran i prouzrokovao je pomor ribe i to će se desiti ponovo ukoliko se nešto hitno ne promijeni. Ne rade u skladu sa dozvolom, sve ukazuje na to. Ministarstvo treba početkom jula da izda novu dozvolu. Sumnjamo da ce EFT da pokuša da progura kod ministarstva obnovu ekološke dozvole kako bi se opravdao vršni rad“, kategoričan je Urlich Eichelmann iz ove organizacije.

Pomor ribe u Neretvi desio se 12. septembra prošle godine što se podudara sa ispuštanjem veće količine vode iz akumulacionog jezera HE Ulog koje se desilo u periodu između 8. i 12. septembra.

Iz Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske naveli su, ranije, da je ekološki inspektor 17. septembra izvršio kontrolu na HE Ulog i rijeci Neretvi, te da kontrolom „nisu uočena odstupanja od ekološke dozvole koja bi se mogla dovesti u vezu sa pomorom ribe“. Tvrdili su i da je analiza vode pokazala da svi parametri zadovoljavaju prvu klasu kvaliteta površinske vode.

“Prema izjavi odgovornog lica, vršeno je plansko djelimično pretpražnjenje akumulacije, imajući u vidu da je prema hidrometeorološkim prognozama za širi region najavljena kiša jakog intenziteta (preko 100 l/m2), a kota u akumulaciji je bila blizu maksimalne. Ovakav vid operativnog rada definisan je Zakonom o vodama RS, koji propisuje da se između ostalog vanredne aktivnosti mogu sastojati u preventivnom pražnjenju akumulacija i retenzija, radi prihvatanja i ublažavanja poplavnog talasa“, naveli su u jednom od svojih ranijih odgovora novinarima Gerila info.

12. septembra lokalni ribari su nizvodno od HE Ulog otkrili veliki broj uginule ribe, rakova i drugih riječnih životinja. Uginiće je zabilježeno na potezu od Uloga do nekih sedam kilometara nizvodno od elektrane. Zvaničnih objašnjenja katastrofe nije bilo, a niko nije ni odgovarao.

Nezavisni međunarodni eksperti tvrde da je mogućnost za slučajnost vrlo malo. Stotinu devedeset i dva naučnika iz Evrope su povodom pomora ribe u Neretvi vlastima BiH, krajem prošle godine, uputila otvoreno pismo u kojem ukazuju na više dokaza koji jasno sugerišu da je pomor izazvan radom HE Ulog, iako to nadležne institucije i dalje negiraju.

U pismu je navedeno da je do pomora došlo najverovatnije ispuštanjem kiseonikom osiromašene vode bogate sumporvodonikom iz dubokih slojeva akumulacije.

“Dokumentacijom koja je cijenjena prilikom izdavanja predmetne ekološke dozvole predviđeno je da će rad HE ‘Ulog’ biti protočni, te da će samim tim uticaj na nizvodni entitet biti zanemarljiv jer će ista količina vode koja dođe do sistema nastaviti dalje da teče koritom rijeke Neretve. Ekološki prihvatljivim protokom će se obezbijediti nesmetan razvoj flore i faune u koritu rijeke Neretve u dijelu od pregradnog mjesta do ispusta ispod mašinske zgrade“, tvrdili su, ranije, iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na čijem čelu je Bojan Vipotnik iz Ujedinjene Srpske.

HE Ulog je nakon više od deset godina izgradnje sa radom počela prošle godine. Vlada Republike Srpske je koncesiju preduzeću EFT dala na 50 godina. Procjenjuje se da će HE Ulog na godišnjem nivou da zaradi oko 15 miliona KM, od čega će u budžet Republike Srpske da se slijeva manje od 200.000 KM. Od decembra 2024. do septembra prošle godine, HE Ulog je na ime koncesione naknade uplatila 201.924 KM, zvanični su podaci iz Vlade Republike Srpske.

HE Ulog je u vlasništvu kompanije EFT koja je u vlasništvu Vuka Hamovića. Nakon što ih je odbila EBRD, investitor je kreditora projekta pronašao u kineskoj razvojnoj banci. Kinezi su finansiranje projekta uslovili time da sve glavne poslove, uključujući isporuku opreme, rade kineske kompanije, što se i desilo. Izvođač radova bila je kineska kompanija Synohidro, dok domaća radna snaga gotovo da nije ni korištena, iako je to bio jedan od aduta vlasti prilikom davanja koncesije i najava izgradnje.

Iz kompanije EFT ranije nisu odgovorili na pitanja u vezi sa pomorom ribe nizvodno od njihove hidroelektrane.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post HE Ulog! Vlada sprema obnovu ekološke dozvole, aktivisti i stručnjaci upozoravaju na nepoštovanje važeće! first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Ova odluka donesena je nakon što je Okružni sud u Banjaluci u dva navrata poništio ranije ekološke dozvole za isti projekat. Posljednja presuda donesena je nedavno, početkom decembra 2025. godine, po tužbi Centra za životnu sredinu, koji vodi pravnu borbu protiv izgradnje ove hidroelektrane.

Sud je u ranijim presudama utvrdio da u postupcima izdavanja dozvola nije postojao Plan remedijacije i rekultivacije, kao ni uvjerljivi dokazi o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je rijeka Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz održive djelatnosti poput sportskog ribolova, turizma i zaštite prirode, bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori rijeke Plive, udaljeni su od lokaliteta gdje je planirana mHE Jovići svega par kilometara, a tri izvora ove planinske rijeke spadaju među hidrološki najizdašnije izvore u Bosni i Hercegovini, sa minimalnim protokom koji se u stručnim vodnim dokumentima procjenjuje između 4 i 8 kubnih metara u sekundi, što ih svrstava u rang najjačih kraških vrela u ovom dijelu Evrope, a mnogobrojni izvori ih navode kao neke od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

Uprkos nalazima suda, Ministarstvo je krajem decembra donijelo novo rješenje i ponovo stalo iza projekta, ignorišući suštinske razloge zbog kojih je sud prethodnu dozvolu proglasio nezakonitom.

U rješenju Ministarstva, koje je doneseno „postupajući po presudama Okružnog suda u Banjaluci“, navodi se da se dozvola izdaje na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o republičkoj upravi i Zakona o opštem upravnom postupku. Ipak, suštinski prigovori koje je sud ranije prihvatio – uključujući pitanje javnog interesa i zaštite rijeke – ostali su bez stvarnog odgovora.

Dozvolom je obuhvaćena izgradnja kompletnog hidroenergetskog postrojenja: pregradnog praga na apsolutnoj koti od 455,10 m, dovodnog kanala dužine 120 metara, mašinske zgrade sa dvije Kaplan turbine, riblje staze i odvodnog kanala koji vodu vraća u prirodno korito Plive. Investitor je obavezan da primijeni mjere zaštite životne sredine tokom rada i prestanka rada postrojenja, ali iskustvo sa sličnim projektima pokazuje da takve obaveze često ostaju mrtvo slovo na papiru.

Planirano zaštićeno područje koje obuhvata izvorišni dio rijeke Plive i Janja inicirano je još 2018. godine kada je lokalno ekološko udruženje “Eko zona” Podnijelo zahtjev za njegovu zaštitu, prepoznajući izuzetnu prirodnu vrijednost i osjetljivost tog koridora rijeke. 

Međutim, umjesto da zaštita bude provedena u skladu sa predloženim planovima i stručnim procjenama, Vlada Republike Srpske je prije oko godinu dana izmijenila granice predloženog zaštićenog područja tako da je dio obale i riječnog korita – oko 120 metara koji se poklapaju sa trasom planirane hidroelektrane „Jovići“ – izuzet iz zone zaštite. 

Takva odluka Vlade omogućila je investitoru da priprema terenski rad bez stvarnog pravnog okvira koji bi štitio krajolik, biodiverzitet i izvore pitke vode, dok lokalna zajednica i ekološke organizacije ističu da je izmjena granica učinjena bez ozbiljne javne rasprave i shvaćaju je kao direktno prilagođavanje zaštitnih propisa interesima investitora, umjesto očuvanju javnog dobra.

Firma „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo, koja stoji iza projekta, nalazi se u stranom – češkom vlasništvu, a u ranijim postupcima bila je čak oslobođena obaveze izrade studije uticaja na životnu sredinu. Uprkos kontinuiranom protivljenju mještana i civilnog sektora, dozvole su se godinama iznova izdavale, poništavale i ponovo vraćale u proceduru.

Hronologija otpora: Pliva pod stalnim pritiskom

Otpor izgradnji mini hidroelektrane „Jovići“ na rijeci Plivi traje godinama i odvija se paralelno sa nizom institucionalnih nelogičnosti koje ovaj slučaj čine paradigmatičnim za način upravljanja prirodnim resursima u Srpskoj.

U aprilu 2025. godine mještani Šipova, zajedno sa aktivistima ali i mještanima susjednih mjesta kroz koje protiče Pliva, javno su ustali protiv gradnje MHE „Jovići“, upozoravajući da se radi o „tihoj otimačini rijeke“, iza koje ne stoji nikakva stvarna energetska korist. Hidroelektrana je planirana uzvodno od već postojeće MHE „Glavica“, na svega kilometar uzvodno od njenog postrojenja, u prostoru koji je obuhvaćen zonom planirane zaštite prirodnih pejzaža.

Upravo na tom mjestu, kako su ranije upozoravali aktivisti, oko 120 metara obale i riječnog korita faktički je izuzeto iz zaštitnog pojasa, kako bi se omogućila izgradnja hidroenergetskog objekta. Time je, umjesto zaštite javnog dobra, prostor prepušten privatnom investitoru – bez jasnog objašnjenja zašto je zaštita prirode selektivno „presječena“ baš na trasi buduće elektrane.

U julu 2025. godine Okružni sud u Banjaluci prvi put je poništio ekološku dozvolu za MHE „Jovići“, ocijenivši da je postupak bio nezakonit i manjkav. Početkom decembra iste godine sud je ponovo stao na stranu javnog interesa i građana, donoseći još jednu presudu kojom je dozvola poništena.

Međutim, umjesto da te presude označe kraj projekta, one su se pokazale tek kao kratke administrativne pauze u dugom institucionalnom ciklusu pogodovanja.

Kako objašnjava Ratko Pilipović, pravnik u Centru za životnu sredinu, analizom dostupne dokumentacije utvrđeno je da su u predmetu izgradnje MHE „Jovići“ u više navrata prekršene odredbe Zakona o koncesijama, prvenstveno kada je riječ o rokovima izgradnje i ispunjavanju ugovorenih obaveza investitora.

„Ako je prostor bio planiran za zaštitu, to znači da tu postoji biljni i životinjski svijet koji treba sačuvati od uticaja čovjeka. Ovo je posebno važno jer već kilometar nizvodno postoji MHE ‘Glavica’, čije je postojanje imalo značajan negativan uticaj na ekosistem rijeke Plive. Nije prvi put da se na istom prostoru planiraju i zakonska zaštita i mala hidroelektrana, a da Vlada RS prednost daje energetskom objektu“, rekao je Pilipović ranije za portal Spin info.

On podsjeća da je ugovor o koncesiji za MHE „Jovići“ potpisan još 2006. godine, sa rokom izgradnje od 21 mjesec. Deset godina kasnije, 2016. godine, dolazi do promjene koncesionara, ali Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske nikada nije potpisalo aneks ugovora kojim bi bili definisani novi rokovi.

„Prema svim pravnim parametrima, taj ugovor je odavno trebalo raskinuti na štetu investitora, a u korist Republike Srpske. To se nije dogodilo. Naprotiv, investitoru je omogućen nastavak postupaka pred Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, uključujući i oslobađanje od izrade studije uticaja na životnu sredinu, iako je ona u ovakvim slučajevima nužna“, naglašava Pilipović.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu upozorava da slučaj MHE „Jovići“ nije izolovan, već dio šireg obrasca koji se može ponoviti i na drugim rijekama u Republici Srpskoj. Prema njegovim riječima, trenutno postoji oko dvadeset aktivnih lokacija na kojima se planira izgradnja hidroelektrana, uglavnom na osnovu starih koncesionih ugovora.

„Dobro je što novih koncesija nema i što su podsticaji ukinuti još prije tri godine, ali najveći problem su upravo stari projekti koji se stalno recikliraju. Primjer iz Šipova pokazuje da čak i kada zajednica izbori pobjedu – kao u slučaju ‘Jovića’ – investitori i dalje traže načine da proguraju druge projekte u neposrednoj blizini“, kaže Topić.

Posebno zabrinjava, dodaje on, činjenica da je planirana hidroelektrana smještena tik uz izvore Plive, jednog od najizdašnijih izvora pitke vode u regionu.

„Svaki zahvat u prirodni tok – nasipanje, preusmjeravanje vode, radovi u koritu – direktno ugrožava vodozahvate za piće i lokalni biodiverzitet. Pliva ima ogroman potencijal za ekoturizam, a male hidroelektrane su s tim nespojive. Umjesto da se ovo područje štiti, ono se pretvara u gradilište“, upozorava Topić.

Organizacije i mještani koji se protive izgradnji MHE „Jovići“ poručuju da neće odustati. Najavljuju nove pravne korake i nastavak građanske borbe za očuvanje rijeke Plive, njenog jedinstvenog ekosistema i originalnih granica planirane zaštite.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rijeka Pliva pod pritiskom institucija: Ministarstvo Bojana Vipotnika ponovo izdalo dozvolu za MHE „Jovići“ first appeared on Gerila.info.

Bure sa oznakom radioaktivnosti prvo se juče pojavilo u centru grada, u blizini gradske uprave, Banskog dvora i Palate predsjednika Republike. Na njegovo prisustvo niko nije reagovao.

Bure je zatim prošetalo do konzulata Republike Hrvatske u Banjaluci gdje je nekoliko minuta poziralo fotografima. Bure nije davalo izjave za javnost. nezvanično je, okupljenim novinarima, rečenoda se bure u Banjaluci neće zadržavati predugo zbog izuzetno zagađenog vazduha koji prijeti da kontaminira unutrašnjost bureta.

Radioaktivno bure u Banjaluci rezultat je mini akcije ekoloških aktivista koji su, povodom posjete Banjaluci hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, i na ovaj način željeli da ukažu na problem Trgovske gore i namjere vlasti Republike Hrvatske da na tom području u neposrednoj blizini granice sa BiH, Une i Novog Grada skladišti radioaktivni otpad.

Bure pred konzulatom Hrvatske jasna je poruka vlastima Hrvatske. Bure ispred Palate Republike jasna je poruka vlastima Republike Srpske koje namjeru Hrvatske posmatraju gotovo ravnodušno.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković juče je boravio u posjeti Banjaluci. Povod posjete bilo je obilježavanje stogodišnjice postojanja samostana Marija Zvijezda u Banjaluci.

“Sve je to što se tiče stručnih procjena potpuno bezopasno za ljude. Da nije ne bismo to radili, svi stručnjaci su na to dali svoja mišljenja i to je proces koji traje dugo. Bosna i Hercgovina je u potpunosti informisana o toj temi i mislim da tu neće biti nikakvih poteškoća. Upućujem svima poruku da Hrvatska to radi odgovorno i kao sve što činimo nastojimo raditi sukladno zakonu i u najboljoj koristi naših građana i naravno naših susjeda“, rekao je juče u Banjaluci Plenković.

Plenkovićevo mišljenje ne dijele stručnjaci iz više oblasti koji su učestvovali na međunarodnom simpozijumu o Trgovskoj gori.

Inače, ministar za prostorno uređenje, ekologiju i građevinarstvo Republike Srpske Bojan Vipotnik rekao je juče da će tražiti od hrvatskog premijera da ta zemlja odustane od izgradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori.

“To je politički motivisana odluka, bez konsultovanja struke i nauke. BiH nije uključena u proces iako je pogođena strana“, rekao je Vipotnik juče.

Danas za naš portal kaže da nije imao priliku da poruku lično prenese Plenkoviću.

“Nažalost nisam imao priliku da se lično obratim ali smo poslali jasnu poruku da ćemo iskoristiti sva pravna sredstva, zasnovana na struci, nauci i terenskim istraživanjima da se nuklearni objekat ne izgradi tu gdje Hrvatska planira. Ako je toliko bezbjedno, kako tvrde, neka ga izgrade na Sljemenu bliže je Krškom“, kazao je Vipotnik za Gerila info.

Hrvatska godinama planira da na području bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori otvori skladište nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane Krško a koji je njena briga. Otvaranje skladišta na granici sa Republikom Srpskom i BiH i na području na kojem uglavnom žive Srbi mnogi u Republici Srpskoj ne vide kao slučajnost. Ekološki aktivisti iz BiH godinama upozoravaju da vlast BiH i Republike Srpske ignorišu problem Trgovske gore. Naročito je, na tu temu, neuobičajeno tih svih ovih godina bio bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Koji se je juče zajedno sa delegacijom RS i BiH sastao sa Plenkovićem.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Radioaktivno bure u centru Banjaluke first appeared on Gerila.info.

Sud u Banjaluci poništio je ekološku dozvolu nakon tužbe Centra za životnu sredinu iz Banjaluke. Okružni sud već je jednom poništavao ekološku dozvolu resornog ministartsva ali je Ministartvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju ponovo izdalo dozvolu.

“Sud je uvažio primjedbe Centra kada je u pitanju nepostojanje Plana remedijacije i rekultivacije za projekat izgradnje na rijeci Plivi, kao i činjenicu da nije dokazan javni interes za ovaj projekat. Posebno zbog toga jer je rijeka Pliva jedna od prirodno najvrijednijih rijeka u našoj zemlji, a lokalna zajednica je već koristi za održivi razvoj kroz ekoturističke potencijale koje pruža“, naveli su u Centru za životnu sredinu.

U ovoj organizaciji podsjećaju da je područje rijeke Plive planirano za zaštitu ali da je zaključkom Vlade Republike Srpske iz prošle godine izmjenjen obuhvat i da su pomjerene granice predviđenog područja za zaštitu kako bi dodjeljena koncesija mogla da bude realizovana. Navode i da je ovakvo postupanje nadležnih institucija klasično pogodovanje pojedincima i njihovim interesima. Pozvali su resorno ministarstvo da odustane od izdavanja novih ekoloških dozvola za ovu MHE.

“Podsjećamo da je investitor u ovaj projekat firma Prirodna energija d.o.o sa adresom u Šipovu, ali porijeklom iz Češke  i sa stranim vlasništvom. Apsurdno je i da je investitor oslobođen izrade Studije uticaja na životnu sredinu od strane Ministarstva za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju, te da je isto ministarstvo izdalo dva puta ekološku dozvolu ne obazirući se na činjenice koje je i Sud potvrdio, argumentaciju Centra za životnu sredinu i volju mještana, brojnih ekologa i aktivista koji se jasno protive ovom projektu, a zalažu za zaštitu rijeke Plive“, navode u Centru za životnu sredinu.

Prethodna ekološka dozvola za „Joviće“ poništena je u julu ove godine na osnovu tužbi Centra i drugih organizacija, ali je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske dalo preduzeću “Prirodna energija” iz Šipova novu. Ministar Bojan Vipotnik potpisao je novo rješenje o izdavanju ekološke dozvole iako u Šipovu mjesecima traju protesti protiv namjere da na rijeci Plivi bude izgrađena ova mala hidroelektrana.

Inače ekološka dozvola za ovu MHE poništena je, prvobitno, u julu ove godine nakon tužbe Centra za životnu sredinu i Fondacije ACT protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Ukupno je podneseno šest tužbi, prije ove posljendnje, i sve su do sada uvažene.

Ekološka dozvola za MHE „Jovići“ izdata je kompaniji “Prirodna energija” d.o.o. Šipovo, koja planira izgradnju objekta snage 0,6 MW, s pregradnim pragom, dovodnim kanalom, ribljom stazom i mašinskom zgradom s dvije turbine.

Projekat izgradnje mini hidroelektrane “Jovići” planiran je u zoni zaštite prirodnog pejzaža, a za potrebe investitora oko 120 metara obale je izuzeto iz zaštitnog pojasa. Za takvu intervenciju zakonski je obavezna izrada Studije uticaja na životnu sredinu, ali je Ministarstvo dalo prednost realizaciji privatnog energetskog projekta nad očuvanjem prirode. Investitor, kako tvrde organizatori protesta koji je u aprilu ove godine održan u Šipovu, nije ishodovao sve neophodne dozvole i saglasnosti, iako je koncesija potpisana još davne 2006. godine, odnosno prije skoro dvije decenije.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Još jedna pobjeda Plive nad Vladom Republike Srpske! first appeared on Gerila.info.