Danas, 27. avgusta, obilježava se Svjetski dan jezera — dan posvećen očuvanju slatkovodnih ekosistema koji čuvaju većinu svjetske površinske pitke vode, hlade klimu, hrane poljoprivredu i drže čitave zajednice na okupu. Cilj je jednostavan i težak u isto vrijeme: podsjetiti da su jezera živa bića naših krajolika, osjetljiva na svaki ispušteni kanal, svaku neplansku gradnju, svaku sezonu ekstremne suše i toplinskih talasa.
U Bosni i Hercegovini taj podsjetnik ima i lična imena. Rijeka Pliva i njena jezera, kao i Bardača, godinama su ogledalo institucija — onoga što one rade, ali i onoga što prešućuju. Zato na ovaj dan vraćamo fokus na dvije Geriline filmske reportaže koje su postale dokument vremena:
Čudna voda – Pliva i njena jezera
Bardača – raj koji nestaje
U priči o Plivi, rijeci koja izvire kod Šipova i, nakon Jezera, puni Veliko i Malo Plivsko jezero, sagovornici upozoravaju da „šetališta i razvoj nisu problem — problem je kad se radi mimo zakona i struke“.
Pliva je blizu svog izvora jedna od najčistijih voda u regionu, ali je istovremeno izložena pritiscima: infrastrukturnim zahvatima bez kompletne dokumentacije, idejama o malim hidroelektranama s gotovo simboličnom proizvodnjom, masovnom posjetom bez adekvatnog upravljanja obalom.
Sa druge strane, Bardača, nekadašnji kompleks ribnjaka i močvara između Srpca i Gradiške, u drugom filmu izgleda kao razglednica koja polako blijedi. Ornitolozi i mještani govore o gubitku staništa, zarastanju, nebrizi i dugim godinama imovinsko-pravnog i upravljačkog limba.
„Raj koji nestaje“ nije samo metafora — to je precizna dijagnoza mjesta gdje svaka sezona bez jasnog plana znači manje ptica, manje vode, manje života.
Obe priče nas vraćaju na suštinu Svjetskog dana jezera: bez aktivnih, odgovornih institucija i uključene javnosti, jezera postaju prva linija udara klimatskih promjena, eutrofikacije, neplanske gradnje i turističkog pritiska. A kad jednom pređu prag degradacije, povratka gotovo da nema.
Svjetski dan jezera službeno je ustanovila Generalna skupština UN u decembru 2024. i obilježava se svake godine 27. avgusta.
Datum je odabran jer je 27. avgusta 1984. održana prva Svjetska konferencija o jezerima u Šigi, Japan.
Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o zaštiti jezerskih ekosistema i smanjenju zagađenja te promovisanje održivog upravljanja vodama, zbog njihove ključne uloge za biodiverzitet, klimatsku otpornost i pristup pitkoj vodi.
Gerila.info će i dalje pratiti svaku promjenu boje vode, svaku novu dozvolu i svako obećanje. Ali ovaj dan traži i nešto od svih nas: da prijavimo zagađenje kad ga vidimo; da jezera posjećujemo kao goste, ne kao vlasnici; da podržimo lokalne inicijative koje brane vodu argumentima, a ne bukom. Ako je išta zajedničko Plivi i Bardači, to je jednostavna istina koju naši sagovornici ponavljaju: priroda ne traži mnogo — traži da je ne varamo.
Na Svjetski dan jezera, pogledajte naše filmove još jednom. U njima su lica ljudi koji žive uz vodu, rečenice koje se pamte i činjenice koje ne blijede. A onda, prvom prilikom, otiđite do obale. Jezera nemaju glas. Mi smo taj glas.
Dejan Rakita/GERILA
