Na Gradskom stadionu u Banjaluci gostovao je Zrinjski. Decembar 21. posljednja utakmica pred domaćom publikom u 2025.godini za Fudbalski klub Borac, igralo se zaostalo 3.kolo. Sa fudbalskih tribina najodaniji navijači ponovo su poslali poruku i podršku rukometnom klubu Borčeve porodice, koji već godinama bije bitke za vlasništvo nad imovinom koja im je dodijeljena prije više od 40.godina.
Riječ je o podrumu zgrade koja se nalazi u centru Banjaluke, samo 50-ak metara od zgrade Gradske uprave, površine oko 255 metara kvadratnih, kao i 35 metara kvadratnih u prizemlju, koje je na svoje ime upisao i u RUGIPP-u uknjižio biznismen Nebojša Torbica.
U pomenutom prostoru se već godinama nalazi popularni ugostiteljski objekat MacTire Pub.
Gerila saznaje da su procesi u Osnovnom sudu u Banjaluci koje Rukometni klub Borac vodi da bi imovina koju su dobili još davnih 80-ih godina prošlog vijeka ostali u njihovom vlasništvu u poodmakloj fazi, ali je zbog zakulisnih radnji i čudnih odluka pojedinih nosioca pravosudnih funkcija proces kontaminiran više puta i sakriven od očiju javnosti.
Iz Rukometnog kluba Borac nisu htjeli da komentarišu ništa što je vezano za aktuelne slučajeve.
Jedan od čelnih ljudi potvrdio nam je kratko da je predmetni sudija Jelena Garača slučaj zatvorila za javnost, te da u upravi kluba postoji stav i bojazan da bi bilo kakvo javno istupanje moglo da se tumači kao nepoštovanje odluke koju je donio sudija.
Pred sudijom i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković
Iz izvora bliskih Osnovnom sudu u Banjaluci takođe smo dobili informaciju da je slučaj zaista zatvoren za javnost, uz čuđenje zašto bi se spor o milionski vrijednoj imovina koja je dio imovine bivšeg šampiona Evrope krio od očiju javnosti, posebno jer je javnost već upoznata sa kompletnim slučajem.
„Zaista čudna odluka sudije Garače jer se suđenja uglavnom zatvaraju za javnost kada je riječ o teškim krivičnim djelima, kada je potrebno zaštititi identitet žrtve ili nekog od drugih učesnika u procesu“, naveo je za Gerilu takođe jedan od pravnika.
Poseban kuriozitet zbog ove odluke Suda, odnosno postupajućeg sudije je i zbog činjenice da bi na narednom ročištu, prema našim saznanjima, trebao da svjedoči i aktuelni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Grad Banjaluka se već izjasnio, te poslao dopis kojim su nedvojbeno istakli da Grad Banjaluka neće osporavati zahtjev RK Borac za upis prava svojine na datom poslovnom prostoru.
„U potpunosti podržavamo napore i aktivnosti RK Borac M:tel Banjaluka u preduzimanju svih pravnih sredstava za zaštitu svoje imovine, te smo saglasni da se Grad Banjaluka uključi u eventualne postupke ponavljanja upravnih postupaka ili druge postupke za koje se ocijeni da postoje procesni osnovi za uključivanje Grada…“, navodi se u pomenutom dopisu.
A baš je odnos Grada Banjaluka, kao i drugih gradskih preduzeća krucijalan za ovaj slučaj.
Gerila je u posjedu brojnih dokumenata koji prate hronologiju cijelog slučaja- od načina na koji je Borac došao u posjed pomenutog prostora, do posljednjih radnji i više nego čudnih odluka kojim se pomenuti poslovni prostor uknjižava na ime biznismena iz Banjaluke Nebojše Torbice.
RK Borac dobio sredstva od grada kojim je platio ZIBL-u prostor
Naime, Protokolom iz 1977.godine, između tadašnjih Jugobanke, preduzeća INA, te PIBL-a (Preduzeće za izgradnju Banjaluka) dogovoreno je šta kome pripada u pomenutoj zgradi.
Kako je navedeno Članom II pomenutog Protokola (DISPOZICIJA PO ETAŽAMA) navodi se postojanje Ugostiteljskog dijela objekta, koji se najvećim dijelom nalazi u podrumu (282 m2) i u prizemlju 24,82 m2.
Tokom 1984.godine Borac sklapa dva ugovora sa Zavodom za izgradnju Banjaluka (bivšim PIBL-om) kojim će ZIBL obezbijediti pomenuti poslovni prostor Borcu, za cijenu od oko 7,7 miliona tadašnjih dinara.
Borac tada obezbjeđuje sredstva, uglavnom preko Fonda za obnovu Grada Banjaluka, obezbjeđuje građevinsku dozvolu na svoje ime, kao i druge neophodne saglasnosti, te ulaze u proces adaptacije.
Takođe, na ime Borca je 1988.godine izdata i Upotrebna dozvola, te od tog trenutka Borac uz pomoć sredstava koje dobija izdavanjem tog poslovnog prostora prikuplja i sredstva koja su neophodna za funkcionisanje sportskog dijela, odnosno rad Kluba.
Ipak, bez obzira na svu dokumentaciju, pokušaji Borca od 2015.da se upiše kao vlasnik pomenute poslovnih prostora u RUGIPP su više puta osporavali Krajinapetrol i Addiko Banka, koji su u poslijeratnom periodu postali vlasnici imovine koja je do rata bila u vlasništvu Jugobanke i „INE“.
Uloga notara Puhala u spornoj prodaji
Nadzorni odbro Addiko banke donio je krajem 2021.godine odluku o prodaji poslovnog objekta, odnosno svog udjela u vlasništvu nad zgradom Nebojši Torbici.
U ugovoru o prodaji, koji se nalazi u posjedu Gerile navodi se taksativno kolika je površina pomenutog prostora koji banka ustupa Torbici.
Ukupno za 2049 kvadrata Torbica je u strogom centru Banjaluke platio 4,7 miliona maraka, odnosno grubom procjenom, oko 2292 marke po metru kvadratnom.
Ugovor o kupoprodaji sačinio je notar Dalibor Puhalo, koji je tom prilikom i upozorio da se na dijelu imovine vodi pravo društvene svojine, te da je prije sačinjavanja pomenutog ugovora prvo trebalo pretvoriti društvenu svojinu u privatnu.
Isti notar, Dalibor Puhalo, 31.03.2022.godine sačinjava Ugovor između Nebojše Torbice i preduzeća Krajinapetrol Banjaluka o regulisanju međusobnih odnosa i podjeli nepokretnosti.
U tom ugovoru Puhalo navodi da je Torbica vlasnik i poslovnog prostora podruma ppovršine 255 metara kvadratnih.
“Po nalogu šefa”
Na osnovu pomenutog ugovora, Nebojša Torbica se u RUGIPP-u upisao kao vlasnik i spornog poslovnog prostora na koji pravo polaže i Rukometni klub Borac.
Zanimljivo je da je u spisu RUGIPP-a u koji Gerila ima uvid, u jednoj od bilješki navedeno da je dana 29.04.2022.godine uložen Tlocrt u predmet „po nalogu šefa“, ne navodeći tačno koji šef je u RUGIPP-u „intervenisao“.
RUGIPP je na taj način donio rješenje o upisu Torbice na predmetnu imovinu, ali je jako zanimljivo da bez obzira što se upisao na imovinu na koju je i Borac tražio pravo svojine, pomenuto Rješenje nije dostavljeno i Borcu kao zainteresovanoj strani, nego samo Torbici, Krajinapetrolu, Ministarstvu finansija i Zemljišnoknjižnom odjeljenju RUGIPP-a.
Ipak, predstavnici Borca su saznali za ovaj slučaj, pravovremeno uložili žalbu, na osnovu koje je poništeno prvobitno Rješenje RUGIPP-a, a zbog poništenog rješenja u upis, Torbica se obratio i Okružnom sudu u Banjaluci.
Na scenu je tada stupio sudija Okružnog suda u Banjaluci Darko Stamenić koji je poništio novo rješenje RUGIPP-a.
Zanimljivo, ali Stamenić je svoju odluku donio 29.12.2022.godine, samo dva i po mjeseca nakon što je dobio pomenuti predmet, posljednji radni dan u 2022.godini
Riješio ga je prioritetno, iako je imao oko 90 neriješenih predmeta koje je dužio do trenutka kada mu je u ruke stigao predmet (zbog čega je zaradio i prijavu disciplinskom tužiocu), a njegovo rješenje kasnije je poništio Vrhovni sud Republike Srpske.
Proces o vlasništvu nad spornom imovinom i dalje se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
Đorđe Vujatović
NASTAVIĆE SE
