Odgovor Federalne uprave za inspekcijske poslove na poslaničko pitanje zastupnika Damira Nikšića, koji se odnosi na aktivnosti firme „Seven Plus“ d.o.o. Sarajevo (od skora “Vareški minerali”) na lokalitetu Duboštica–Tribija kod Vareša, otvorio je više pitanja nego što je ponudio odgovora. Iako se u zvaničnom aktu navodi da je preduzeće, nakon niza inspekcijskih nadzora, pribavilo „svu potrebnu dokumentaciju“ za sječu šume i izgradnju pristupnog puta prema rudniku, pažljivim čitanjem dokumenata postaje jasno da je čitav postupak sproveden mimo važećih zakonskih zabrana koje se odnose na državnu imovinu – uključujući šume i šumsko zemljište.
Federalna uprava za inspekcijske poslove potvrđuje da je tokom augusta 2025. godine izvršen zajednički inspekcijski nadzor glavnog federalnog šumarskog inspektora i kantonalne šumarske inspekcije Zeničko-dobojskog kantona, i to na odjelima 173 i 174 Šumsko-gospodarske jedinice Tribija–Duboštica. Nadzor je sproveden nad radovima koje je izvodila firma „Seven Plus“, koja je u međuvremenu promijenila ime u “Vareški minerali”.
U dokumentu se navodi da je kantonalni šumarski inspektor ranije već izdao rješenje o privremenoj zabrani rada, jer preduzeće u tom trenutku nije posjedovalo rješenje za izvođenje radova u šumarstvu. U međuvremenu, firma je pribavila traženo rješenje, nakon čega su inspekcije nastavile postupanje.
Međutim, ključni problem ne leži u tome da li je „Seven Plus“ naknadno prikupio pojedinačna odobrenja, već u činjenici da su sve institucije uključene u postupak ignorisale postojanje Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, čiju su primjenu dodatno potvrdile i odluke visokog predstavnika, a koji se primjenjuje i na šume i šumsko zemljište kao dio državne imovine.“
U samom aktu Federalne uprave za inspekcijske poslove priznaje se da u Federaciji BiH ne postoji Zakon o šumama, zbog čega su upravne mjere donosile kantonalne institucije. No, upravo tu nastaje pravni paradoks: nepostojanje entitetskog zakona ne suspenduje primjenu državnog zakona, posebno onog koji zabranjuje raspolaganje državnom imovinom bez odluke na nivou BiH.
Dokumentacija pokazuje da su u postupku izdavanja dozvola pribavljeni: odluka o dodjeli koncesije, ugovor o koncesiji, urbanistička saglasnost, rješenja o pravu služnosti, saglasnosti za sječu i izvoz drvne mase, pa čak i odobrenje za detaljna geološka istraživanja rude hroma. Međutim, nijedna od institucija koje su izdavale ove akte nije uvažila činjenicu da je raspolaganje državnim šumskim zemljištem u tom periodu bilo zabranjeno zakonom.
Posebno zabrinjava dio dokumentacije koji se odnosi na komunikaciju sa državnim pravosudnim institucijama.
Nakon zajedničkog inspekcijskog nadzora 19. augusta 2025. godine, Federalna uprava za inspekcijske poslove zatražila je mišljenje Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine i Tužilaštva BiH.
Odgovor Tužilaštva BiH, kako stoji u aktu, glasi:
„Izvršenim uvidom u sadržaj dopisa utvrđeno je da ne postoji zakonski osnov za postupanje Tužilaštva BiH.“
Pravobranilaštvo BiH, s druge strane, uopšte nije odgovorilo za skoro 4 i po mjeseca. Federalna uprava za inspekcijske poslove navodi da je 22. oktobra 2025. godine uputila urgenciju za odgovor, ali do dana sastavljanja odgovora zastupniku Nikšiću – odgovor Pravobranilaštva nije stigao.
Uprkos tome, po žalbi firme „Seven Plus“ na rješenje kantonalnog šumarskog inspektora, upravni postupak je obustavljen do „rješavanja prethodnog pitanja“, odnosno do eventualnog odgovora Pravobranilaštva BiH, dok su radovi na terenu u međuvremenu nastavljeni.
Drugim riječima, institucije su svjesne da postoji ozbiljno pravno pitanje, ali su istovremeno dozvolile nastavak postupaka koji uključuju sječu šume i izgradnju infrastrukture na zemljištu koje je, prema važećem državnom zakonu, pod privremenom zabranom raspolaganja.
Paradoksalno, u praksi se primjena zabrane raspolaganja državnom imovinom pokazuje selektivnom i to na nevjerovatan način. Kada je riječ o velikim infrastrukturnim projektima poput pojedinih dionica Koridora Vc u Federaciji BiH, realizacija se usporava upravo zbog obaveze poštovanja odluka Ustavnog suda BiH i neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, na što su Autoceste FBiH upozorile u januaru 2025. godine. Istovremeno, u slučaju projekta privatne kompanije u Varešu, iste te zabrane u praksi se zanemaruju, pa se državne šume i zemljište faktički stavljaju na raspolaganje bez reakcije nadležnih institucija.
Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.
Ako je pitanje državne imovine u BiH bilo dovoljno ozbiljno da izazove višegodišnju političko-pravnu krizu pa čak i bezbjednosnu krizu, sukobe na relaciji Milorad Dodik – Kristija Šmit, a zatim i intervencije visokog predstavnika i odluke Ustavnog suda, kako je moguće da se danas ista ta državna imovina – konkretno šume i šumsko zemljište – faktički stavlja na raspolaganje privatnoj kompaniji kroz administrativne dozvole, bez ikakve reakcije državnih institucija?
Drugim riječima, da li je zabrana raspolaganja državnom imovinom obavezujući zakon ili selektivno primjenjivo slovo na papiru?
Dejan Rakita / GERILA
