Na Međunarodni dan porodice, premijer Republike Srpske Radovan Višković odlučio je da javnosti ponudi vlastiti doprinos demografskoj obnovi kroz sramotno i seksističko dobacivanje poslanici Tanji Vukomanović.
Tokom njenog izlaganja o zabrinjavajućoj demografskoj slici u entitetu, premijer joj je uputio poruku “sram vas što ne rađate djecu”, što predstavlja izliv mizoginije koji je više od gafa, jer otkriva suštinsko nerazumijevanje položaja žena i funkcije Narodne skupštine.
Umjesto konkretne strategije za zaustavljanje demografskog pada, Višković je ponudio jeftini moralizam, napadajući ženu koja je, ironično, postavila sasvim legitimno pitanje: šta vlast namjerava učiniti da bi stvorila uslove u kojima će porodice željeti i moći imati djecu? U zemlji u kojoj trudnice ostaju bez posla, porodilje izlaze iz bolnica s traumama, a invalidnoj djeci se ukidaju prava, Viškovićeva poruka nije samo pogrešna, već i uvredljiva.
Tanja Vukomanović je reagovala rekavši da premijer duguje izvinjenje svim ženama Republike Srpske. Umjesto toga, Višković je nastavio negirajući prvo da je to izgovorio, a zatim priznajući da jeste, ali da nije rekao “sram vas bilo”, nego “trebate da rađate djecu”. Kao da je time stvar učinio boljom, a ne još težom.
Paradoks je da žena koja godinama predlaže konkretne zakonske inicijative za poboljšanje položaja trudnica, porodilja, roditelja-njegovatelja i mladih bračnih parova, postaje meta premijera Viškovića čija “porodična vrijednost” stane u jednu šovinističku rečenicu. Pritom, on se poziva na “obraz, vaspitanje i godine” koje mu navodno ne dozvoljavaju takav ispad, dok mu ponašanje sugeriše upravo suprotno, bahatost moći u sprezi sa institucionalnim neznanjem.
Posebno je cinično što se sve dogodilo na Dan porodice. Dan koji bi trebao afirmisati podršku, razumijevanje i solidarnost, Višković je iskoristio za politički ispad i obračun sa neistomišljenicom, svodeći žene na materice koje trebaju rađati, a ne raspravljati, kritikovati, predlagati.
Javni prostor u kojem politički lider može nekažnjeno reći ovako nešto nije samo prostor seksizma, to je prostor u kojem se ženski identitet i pravo na političko djelovanje svodi na biološku funkciju. Ako vladajući vjeruju da žene trebaju da rađaju, neka najprije omoguće uslove u kojima to neće biti čin heroizma već izbor u dostojanstvenom društvu.
Društvo u kojem žena mora moliti državu da ne ostane bez posla zbog trudnoće, tražiti donacije za vantjelesnu oplodnju, plaćati privatne asistente za dijete s poteškoćama i strepiti da će roditi u uslovima nedostojnim čovjeka, nije društvo kojem treba više djece, nego društvo koje treba više pravde.
Gerila.info
