Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske 26. decembra 2025. godine po treći put je izdalo ekološku dozvolu firmi „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo za izgradnju male hidroelektrane „Jovići“ na rijeci Plivi, instalisane snage 0,6 MW.
Ova odluka donesena je nakon što je Okružni sud u Banjaluci u dva navrata poništio ranije ekološke dozvole za isti projekat. Posljednja presuda donesena je nedavno, početkom decembra 2025. godine, po tužbi Centra za životnu sredinu, koji vodi pravnu borbu protiv izgradnje ove hidroelektrane.
Sud je u ranijim presudama utvrdio da u postupcima izdavanja dozvola nije postojao Plan remedijacije i rekultivacije, kao ni uvjerljivi dokazi o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je rijeka Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz održive djelatnosti poput sportskog ribolova, turizma i zaštite prirode, bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori rijeke Plive, udaljeni su od lokaliteta gdje je planirana mHE Jovići svega par kilometara, a tri izvora ove planinske rijeke spadaju među hidrološki najizdašnije izvore u Bosni i Hercegovini, sa minimalnim protokom koji se u stručnim vodnim dokumentima procjenjuje između 4 i 8 kubnih metara u sekundi, što ih svrstava u rang najjačih kraških vrela u ovom dijelu Evrope, a mnogobrojni izvori ih navode kao neke od najvećih izvora pitke vode u Evropi.
Uprkos nalazima suda, Ministarstvo je krajem decembra donijelo novo rješenje i ponovo stalo iza projekta, ignorišući suštinske razloge zbog kojih je sud prethodnu dozvolu proglasio nezakonitom.
U rješenju Ministarstva, koje je doneseno „postupajući po presudama Okružnog suda u Banjaluci“, navodi se da se dozvola izdaje na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o republičkoj upravi i Zakona o opštem upravnom postupku. Ipak, suštinski prigovori koje je sud ranije prihvatio – uključujući pitanje javnog interesa i zaštite rijeke – ostali su bez stvarnog odgovora.
Dozvolom je obuhvaćena izgradnja kompletnog hidroenergetskog postrojenja: pregradnog praga na apsolutnoj koti od 455,10 m, dovodnog kanala dužine 120 metara, mašinske zgrade sa dvije Kaplan turbine, riblje staze i odvodnog kanala koji vodu vraća u prirodno korito Plive. Investitor je obavezan da primijeni mjere zaštite životne sredine tokom rada i prestanka rada postrojenja, ali iskustvo sa sličnim projektima pokazuje da takve obaveze često ostaju mrtvo slovo na papiru.
Planirano zaštićeno područje koje obuhvata izvorišni dio rijeke Plive i Janja inicirano je još 2018. godine kada je lokalno ekološko udruženje “Eko zona” Podnijelo zahtjev za njegovu zaštitu, prepoznajući izuzetnu prirodnu vrijednost i osjetljivost tog koridora rijeke.
Međutim, umjesto da zaštita bude provedena u skladu sa predloženim planovima i stručnim procjenama, Vlada Republike Srpske je prije oko godinu dana izmijenila granice predloženog zaštićenog područja tako da je dio obale i riječnog korita – oko 120 metara koji se poklapaju sa trasom planirane hidroelektrane „Jovići“ – izuzet iz zone zaštite.
Takva odluka Vlade omogućila je investitoru da priprema terenski rad bez stvarnog pravnog okvira koji bi štitio krajolik, biodiverzitet i izvore pitke vode, dok lokalna zajednica i ekološke organizacije ističu da je izmjena granica učinjena bez ozbiljne javne rasprave i shvaćaju je kao direktno prilagođavanje zaštitnih propisa interesima investitora, umjesto očuvanju javnog dobra.
Firma „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo, koja stoji iza projekta, nalazi se u stranom – češkom vlasništvu, a u ranijim postupcima bila je čak oslobođena obaveze izrade studije uticaja na životnu sredinu. Uprkos kontinuiranom protivljenju mještana i civilnog sektora, dozvole su se godinama iznova izdavale, poništavale i ponovo vraćale u proceduru.
Hronologija otpora: Pliva pod stalnim pritiskom
Otpor izgradnji mini hidroelektrane „Jovići“ na rijeci Plivi traje godinama i odvija se paralelno sa nizom institucionalnih nelogičnosti koje ovaj slučaj čine paradigmatičnim za način upravljanja prirodnim resursima u Srpskoj.
U aprilu 2025. godine mještani Šipova, zajedno sa aktivistima ali i mještanima susjednih mjesta kroz koje protiče Pliva, javno su ustali protiv gradnje MHE „Jovići“, upozoravajući da se radi o „tihoj otimačini rijeke“, iza koje ne stoji nikakva stvarna energetska korist. Hidroelektrana je planirana uzvodno od već postojeće MHE „Glavica“, na svega kilometar uzvodno od njenog postrojenja, u prostoru koji je obuhvaćen zonom planirane zaštite prirodnih pejzaža.
Upravo na tom mjestu, kako su ranije upozoravali aktivisti, oko 120 metara obale i riječnog korita faktički je izuzeto iz zaštitnog pojasa, kako bi se omogućila izgradnja hidroenergetskog objekta. Time je, umjesto zaštite javnog dobra, prostor prepušten privatnom investitoru – bez jasnog objašnjenja zašto je zaštita prirode selektivno „presječena“ baš na trasi buduće elektrane.
U julu 2025. godine Okružni sud u Banjaluci prvi put je poništio ekološku dozvolu za MHE „Jovići“, ocijenivši da je postupak bio nezakonit i manjkav. Početkom decembra iste godine sud je ponovo stao na stranu javnog interesa i građana, donoseći još jednu presudu kojom je dozvola poništena.
Međutim, umjesto da te presude označe kraj projekta, one su se pokazale tek kao kratke administrativne pauze u dugom institucionalnom ciklusu pogodovanja.
Kako objašnjava Ratko Pilipović, pravnik u Centru za životnu sredinu, analizom dostupne dokumentacije utvrđeno je da su u predmetu izgradnje MHE „Jovići“ u više navrata prekršene odredbe Zakona o koncesijama, prvenstveno kada je riječ o rokovima izgradnje i ispunjavanju ugovorenih obaveza investitora.
„Ako je prostor bio planiran za zaštitu, to znači da tu postoji biljni i životinjski svijet koji treba sačuvati od uticaja čovjeka. Ovo je posebno važno jer već kilometar nizvodno postoji MHE ‘Glavica’, čije je postojanje imalo značajan negativan uticaj na ekosistem rijeke Plive. Nije prvi put da se na istom prostoru planiraju i zakonska zaštita i mala hidroelektrana, a da Vlada RS prednost daje energetskom objektu“, rekao je Pilipović ranije za portal Spin info.
On podsjeća da je ugovor o koncesiji za MHE „Jovići“ potpisan još 2006. godine, sa rokom izgradnje od 21 mjesec. Deset godina kasnije, 2016. godine, dolazi do promjene koncesionara, ali Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske nikada nije potpisalo aneks ugovora kojim bi bili definisani novi rokovi.
„Prema svim pravnim parametrima, taj ugovor je odavno trebalo raskinuti na štetu investitora, a u korist Republike Srpske. To se nije dogodilo. Naprotiv, investitoru je omogućen nastavak postupaka pred Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, uključujući i oslobađanje od izrade studije uticaja na životnu sredinu, iako je ona u ovakvim slučajevima nužna“, naglašava Pilipović.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu upozorava da slučaj MHE „Jovići“ nije izolovan, već dio šireg obrasca koji se može ponoviti i na drugim rijekama u Republici Srpskoj. Prema njegovim riječima, trenutno postoji oko dvadeset aktivnih lokacija na kojima se planira izgradnja hidroelektrana, uglavnom na osnovu starih koncesionih ugovora.
„Dobro je što novih koncesija nema i što su podsticaji ukinuti još prije tri godine, ali najveći problem su upravo stari projekti koji se stalno recikliraju. Primjer iz Šipova pokazuje da čak i kada zajednica izbori pobjedu – kao u slučaju ‘Jovića’ – investitori i dalje traže načine da proguraju druge projekte u neposrednoj blizini“, kaže Topić.
Posebno zabrinjava, dodaje on, činjenica da je planirana hidroelektrana smještena tik uz izvore Plive, jednog od najizdašnijih izvora pitke vode u regionu.
„Svaki zahvat u prirodni tok – nasipanje, preusmjeravanje vode, radovi u koritu – direktno ugrožava vodozahvate za piće i lokalni biodiverzitet. Pliva ima ogroman potencijal za ekoturizam, a male hidroelektrane su s tim nespojive. Umjesto da se ovo područje štiti, ono se pretvara u gradilište“, upozorava Topić.
Organizacije i mještani koji se protive izgradnji MHE „Jovići“ poručuju da neće odustati. Najavljuju nove pravne korake i nastavak građanske borbe za očuvanje rijeke Plive, njenog jedinstvenog ekosistema i originalnih granica planirane zaštite.
Dejan Rakita / GERILA
