Danas se u Novom Sadu održava veliki komemorativni skup povodom prve godišnjice pada nadstrešnice ispred zgrade Željezničke stanice, katastrofe koja je odnijela 16 života. Okupljanje je počelo simbolično na 16 lokacija u pomen na 16 žrtava, odakle su se uputili pred zgradu Željezničke stanice gdje se tragedija dogodila.
13.50 DIJANA HRKA NAJAVILA ŠTRAJK GLAĐU
Okupljenim građanima obratila se i Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od 16 žrtava pada nadstrešnice. Ona je najavila da stupa u štrajk glađu.
„Ja moram da znam ko je ubio moje dete, ko je ubio 16 ljudi. Mora neko da odgovara za ovo. Ispred Skupštine Grada ću da štrajkujem glađu, prekoputa Ćacilenda. Želim da se zahvalim studentima koji me održavaju u životu, da se zahvalim bajkerima, veteranima, nama, običnom narodu. Danas je najtužniji dan za sve nas, danas Novi Sad plače, ali ja se borim za to da više nikad niko ne zaplače, ni jedna majka, ni jedna sestra“, poručila je Dijana Hrka.
13.30 “OSTALI SU SAMO BIJES I GORČINA”
Okupljenima se obratila i komšinica Nemanje Komara iz Stepanovca koji je poginuo u padu nadstrešnice.
“Na ovom mjestu vraćali smo se porodicama, domu, svojim voljenima. Teško je biti ovdje, a voljeli smo ovo mesto, znate, provodili sate, čekali, odlazili, ispraćali. Ovde nema više vremena, sve je stalo, 1. novembra 2024 i dalje traje. Toga dana autobus 43 za Stepanovac krenuo je bez Nemanje i Đure”, kazala je.
Ona je rekla da i dalje gledaju za tim autobusima koji “i dalje idu, jedni za drugim, samo smo mi ostali zarobljeni za njima kada smo saznali da njih više nema”, te da su ostali samo “bijes i gorčina”.
Na kraju svog govora izrecitovala je pjesmu koju je napisala i posvetila žrtvama koji su poginuli u padu nadstrešnice.
13.15 “NE BI BILO OVE KRVI DA JE BILO SVE PO ZAKONU”
Na komemorativnom skupu okupljenima se obratila studentkinja Nađa sa Filozofskog fakulteta, koja je poručila da je godinu dana kasnije – “16 žrtava, nula odgovornih i ista poruka – ruke su im krvave”.
„U 11.52 oduzeto im je prvo i osnovno ljudsko pravo – pravo na život. Neke majke toga dana nisu dobile svoju djecu na telefon, i nikada više neće. Zašto? Zato što je nekome bilo bitnije da pokrade milione nego da poštuje zakon. Zato što ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu. Zato što je 16 života oteto, a 17. žrtva pada nadstrešnice se i dalje oporavlja“, poručila je.
„Novi Sad zavijen je u crno. Ovde proljeće više nikad nije došlo. Pad nadstrešnice nije tragedija, slučajnost, niti bezazlena greška. Nije kriva gravitacija, ovo je zločin i ubistvo. Porodice žrtava zaslužuju da znaju ko je ubio njihove bližnje. I da ti koji su to uradili za to i odgovaraju. Zbog toga smo svi zajedno na ulicama već godinu dana“, poručila je Nađa okupljenim građanima.
12.25. Tokom tišine pušteno je u vazduh 16 crvenih balona za žrtve.
Zatim je nastupio komemorativni hor koji je otpjevao pjesmu „Sve je isto u mom kraju, samo mene više nema“, pjesmu koja je obilježila film “Sabirni centar”. Nakon toga uslijedilo je polaganje vijenaca, a potom i govori studenata. Veliki broj građana prišao je da položi cvijeće na mjestu pogibije 16 osoba.
11.52. POČEO SKUP- Okupile su se desetine hiljada ljudi, a skup počinje sa 16 minuta tišine u znak na izgubljenih 16 života.
IMENA ŽRTAVA U PADU NADSTREŠNICE
Sara Firić (6), Valentina Firić (10) i Đorđe Firić (53) iz Kovilja, Milica Adamović (6), Sanja Ćirić Arbutina (35) i Mileva Karanović (76), sve iz Kaća.
Nemanja Komar (17) iz Stepanovićeva, Miloš Milosavljević (21) iz Knićanina, Stefan Hrka (27) iz Beograda, Anđela Ruman (20) iz Stare Pazove, Goranka Raca (58) iz Novog Sada, Đuro Švonja (77) iz Stepanovićeva, Vukašin Raković (69) iz Bukovca i državljanin Sjeverne Makedonije Vasko Sazdovski (46).
Anja Radonjić (24) iz Paraćina preminula je od posljedica teških povreda u bolnici 17. novembra.
Vukašin Crnčević (18) iz Zmajeva, učenik srednje škole iz Novog Sada, umro je 21. marta ove godine.
Teodora Martinko je sa teškim povredama preživjela nesreću.
PROČITAJTE JOŠ: Godišnjica tragedije u Novom Sadu: Dok vlast proglašava dan žalosti, istovremeno ignoriše građane koji traže pravdu
Građani i studenti danima pješačili do Novog Sada
Inače, mnogi građani Srbije već danima pješače da bi došli do Novog Sada, a sinoć su iz nekoliko raznih pravaca ulazili u taj grad.
Kolone su prolazile kroz mjesta kao što je Petrovaradin — gdje je zabilježen emotivan doček.
U glavnim ulicama Novog Sada građani su bili spremili hranu i piće za pristigle šetače – stolovi s vodom, voćem, kiflicama, kao znak dobrodošlice i solidarnosti.
U 20:15 sati studenti iz Novog Pazara, koji su pješačili 16 dana, stigli su u Novi Sad, a uz njih i bajkeri — građani su ih dočekali bakljama uz most i simbolično ih pozdravili.
Novosadski studenti su im uručili simbolične zahvalnice na kojim je pisalo „Za svaki tvoj pređeni korak u borbi za slobodu” i ključeve grada — simbolično predajući grad kolegama iz drugih univerziteta.
Nakon dolaska, ispred stanice Koski, u centru Novog Sada, položeni su vijenci za nastradale pod nadstrešnicom — i formirana je tišina u trajanju od 16 minuta, u znak sjećanja na 16 žrtava.
U međuvremenu, zabilježeni su i incidenti — studenti iz Novog Pazara na ulazu u grad su naišli na grupu batinaša obučenu u crno, koja je, prema tvrdnjama prisutnih, željela da ih napadne, ali su građani uspješno intervenisali, objavljeno je na portal nova.rs.
Atmosfera tokom cijele večeri je bila napeta, ali i emotivna. Jedan blog je zapisao: „Žrtva 16 ljudi je bila velika i iznenadna, nećemo dati da bude uzaludna.”
