Šest mjeseci nakon što su gradske vlasti Doboja javno tvrdile da je „kompletno područje Ozrena koje pripada Gradu“ proglašeno zaštićenim, dokument Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske pokazuje da ključni dio planine, odnosno koncesiono polje za eksploataciju kamena u naselju Rječica, nije obuhvaćen zaštićenim područjem, niti je planiran za zaštitu.
Zoran Poljašević, lider Ekološkog udruženja „Ozrenski studenac“ iz Petrova, podsjeća na obećanja dobojskih vlasti i tvrdi da su građani dovedeni u zabludu.
“Šest mjeseci nakon što su nas gradonačelnik i predsjednik Skupštine Grada Doboja, putem medija, obavijestili da je ‘kompletno područje Ozrena koje pripada Gradu’ postalo zaštićeno područje prirode, danas smo se uvjerili da smo u najmanju ruku obmanuti!“
On navodi da je ključni dokument u cijeloj priči rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS prema kome Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS konstatuje da koncesiono polje za eksploataciju tehničkog kamena u naselju Rječica nije obuhvaćeno postojećim zaštićenim područjem prirode niti je planirano za zaštitu.
Poljašević podsjeća i na način na koji je gradska odluka donijeta.
“Ako još znamo da je Skupština Grada Doboja odluku o proglašenju Ozrena zaštićenim područjem prirode donijela bez adekvatnog stručnog elaborata – obrazloženja i bez konsultacija sa Zavodom, što je mimo zakonskih odredbi koje regulišu ovu oblast, onda nam je jasno da smo obmanuti! Grad Doboj ovim aktivnostima nastavlja maćehinski odnos prema Ozrenu i Ozrencima i posmatra ovaj prostor isključivo kao resursnu – sirovinsku bazu!”
Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj: 15.4.1-96-168/25, od 27. novembra 2025. godine, odlučivano je o zahtjevu firme „LIMUNКOP“ d.o.o. Doboj za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije serpentinisanog peridotita u k.o. Rječica, Doboj.
U dispozitivu rješenja doslovno stoji:
„1. Nosilac projekta ‘LIMUNКOP’ d.o.o. Doboj, nije dužan sprovoditi procjenu uticaja na životnu sredinu, niti pribavljati studiju uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije serpentinisanog peridotita površine eksploatacionog polja 8,4 ha, К.O. Riječica, Doboj.“
Istim rješenjem nosilac projekta se obavezuje da traži ekološku dozvolu:
„2. Nosilac projekta je dužan pokrenuti postupak za izdavanje ekološke dozvole u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju za projekat iz tačke 1. za aktivnost određenu ovim rješenjem i lokacijskim uslovima, u skladu sa odredbama člana 85. Zakona o zaštiti životne sredine.“
U daljem tekstu naglašava se obaveza usklađivanja dokumentacije i ograničeni rok važenja:
„3. Dokazi uz zahtjev za izdavanje ekološke dozvole moraju biti usklađeni sa mišljenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Republičkog zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa, te mišljenjem Grada Doboj. (…)
4. Ovo rješenje važi dvije godine od dana donošenja.
Ministarstvo ističe i potrebu monitoringa i rekultivacije:
„Opreza radi, a rukovodeći se obuhvatom eksploatacionog polja od 8,4 ha, te rudarskim aktivnostima kojima će doći do degradacije zemljišta i mijenjanja prirodnih uslova sredine, ukazujemo na potrebu kontinuiranog sprovođenja ekološkog monitoringa, odnosno praćenje stanja životne sredine tokom trajanja eksploatacije serpentinisanog peridotita, kao i obaveznu rekultivaciju eksploatisanog terena neposredno po okončanju radova na eksploataciji.“
Najsporniji dio nalazi se u stručnom mišljenju Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, broj: 07/1/625-829/25, koje je sastavni dio rješenja. Zavod prvo konstatuje veličinu eksploatacionog i koncesionog područja:
„Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, utvrđeno je da se predmetni zahtjev odnosi na eksploataciono polje od 8,4 ha koje se nalazi unutar koncesionog područja čija površina iznosi 66,5 ha.“
Zatim slijedi ključna rečenica:
„Na osnovu uvida u Registar zaštićenih prirodnih dobara, konstatovano je da nema zaštićenih područja prirode, kao ni područja planiranih za zaštitu.“
Upravo ova rečenica Zavoda da „nema zaštićenih područja prirode, kao ni područja planiranih za zaštitu“, direktno je suprotna utisku koji su gradske vlasti ostavile u javnosti kada su tvrdile da je „Ozren zaštićeno područje“.
Podsjećamo, Skupština Grada Doboja je jednoglasno donijela odluku o proglašenju Ozrena za „zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa“. Za lokalne aktiviste to je bio važan signal da je višegodišnji pritisak građana, udruženja i naučne zajednice ipak pomjerio politički kurs. Ipak, ekološka udruženja su odmah upozorila da je riječ o šestom, ujedno i najnižem nivou zaštite prema IUCN klasifikaciji, koji i dalje ostavlja prostor za različite oblike eksploatacije. Drugim riječima, odluka je doživljena kao korak naprijed, ali ne i kao garancija da je rudarenje na Ozrenu trajno zaustavljeno.
Prilikom usvajanja odluke, gradonačelnik Boris Jerinić je poručio da je „krajnja namjera da se to područje proglasi nacionalnim parkom“, dodajući da će „u tom pravcu djelovati poslanici iz Doboja u Narodnoj skupštini Republike Srpske“. Ta izjava zvučala je kao pokušaj da se smiri javnost nakon godina konflikta oko geoloških istraživanja i planova za eksploataciju nikla i kobalta, posebno imajući u vidu da je ista politička većina ranije davala podršku istraživanjima kompanije „Lykos Balkan Metals“. Istovremeno, ekolozi i udruženja su podsjećali da Prostorni plan Republike Srpske Ozren izričito prepoznaje kao prostor za uspostavljanje nacionalnog parka i da je neophodna integralna, a ne parcijalna zaštita koja zavisi od volje jedne lokalne skupštine.
Sve navedeno ukazuje na to da se priča o „zaštićenom Ozrenu“ zasad svodi na izjave političara, dok u dokumentima koncesiono područje i dalje ostaje nezaštićeno.
Mladen Bubonjić
