Termoelektrana Ugljevik ponovo je danas, 5. novembra, ispala sa mreže, svega nekoliko dana nakon obnavljanja proizvodnje i obećanja direktora ERS Luke Petrovića da će neprekidno raditi do 25. decembra. Novi zastoj zvanično je izazvalo pucanje cijevi na kotlovskom postrojenju, dok snabdijevanje ugljem ostaje neizvjesno.
„Jutros oko četiri časa došlo je do kvara na kotlovskom postrojenju, odnosno pukla je cijev. Riječ je o kvarovima koji se dešavaju decenijama unazad“, rekao je za „Nezavisne novine“ Mikica Lukić, izvršni direktor za korporativne poslove RiTE Ugljevik.
Lukić je naveo da se kupljeni ugalj obezbjeđuje u ograničenim količinama, a da je loše vrijeme prethodnih dana otežalo i proizvodnju u vlastitom rudniku i dovoz iz Prijedora. BN televizija je, pozivajući se na neimenovani izvor, objavila da preostalog uglja ima za približno pola dana rada, ali taj podatak, barem zasad, nije zvanično potvrđen.
Direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković najavio je za CAPITAL da će kvar biti saniran u roku od 48 do 72 sata, ali da će nastavak proizvodnje zavisiti od zaliha uglja, koje su trenutno na minimumu. Objasnio je da je prije početka popravke potrebno najmanje 24 časa da se postrojenje ohladi.
Iako nema objavljenog stručnog nalaza koji bi posljednji kvar povezao sa korištenjem uglja sa Bukove Kose, novi prekid proizvodnje električne energije ponovo otvara pitanje koliko je održivo termoelektranu snabdijevati stotinama kamionskih isporuka, dok u njenom rudniku postoje rezerve uglja kojima nije na vrijeme omogućen pristup.
Stručnjak iz oblasti rudarstva, dobro upućen u rudarski sektor Republike Srpske, za Gerilu objašnjava da današnja nestašica predstavlja posljedicu višegodišnjeg kašnjenja sa nabavkom mehanizacije, otkupom zemljišta i uklanjanjem slojeva iznad uglja.
Prema njegovoj ocjeni, vlasti i rukovodstva energetskog sektora sada skupom kupovinom goriva pokušavaju nadoknaditi poslove koji su morali biti završavani godinama ranije.
Pet miliona za zemljište, desetine miliona za kupovinu uglja
Sagovornik Gerile navodi da, najmanje od 2019. i 2020. godine, nije odgovarajućom dinamikom ulagano u opremu, naročito rudarske kamione. Nedovoljni kapaciteti usporavali su uklanjanje otkrivke, odnosno zemlje i stijene iznad ugljenih slojeva, tsako da je rudnik zaostajao u pripremi uglja za eksploataciju.
Istovremeno se, prema njegovim riječima, malo ili nedovoljno ulagalo u eksproprijaciju i izmještanje regionalnog i lokalnih puteva. Posljedica je nedostatak prostora za rad mehanizacije i nemogućnost pravovremenog pristupa gorivu.
Naglašava da ugalj postoji i na „Istoku 2“ i na „Istoku 1“, ali da njegovo postojanje u geološkim rezervama ne znači da je spreman za iskopavanje.
Kao primjer navodi ovogodišnji otkup zemljišta.
„Ove godine je bilo potrebno otkupiti nekoliko imanja i platiti negdje oko 5 miliona KM, kako bi se otkrilo i pristupilo količinama uglja koje bi uglavnom bile dovoljne za ovu godinu. To, naravno, nije urađeno“, kaže naš sagovornik za Gerilu.
Riječ je o njegovoj procjeni potrebnog izdvajanja i količina kojima bi se otvorio pristup. Ona, ipak, stavlja u prvi plan pitanje zašto taj posao nije završen prije nego što je termoelektrana ostala bez dovoljnog snabdijevanja.
U međuvremenu je CAPITAL objavio da je „Drvo-Eksport“ iz Teslića, povezan sa odbornikom SNSD-a Srđanom Klječaninom Rufijem, sa Elektroprivredom Republike Srpske sklopio ugovor za isporuku milion tona uglja po cijeni od 100 evra po toni sa PDV-om.
Ako bi posao bio realizovan u punoj količini po toj cijeni, njegova vrijednost iznosila bi 100 miliona evra, odnosno približno 195,6 miliona KM.
Dodatni okvir za poređenje daje najavljena nabavka pet novih rudarskih dampera vrijednih 18,2 miliona KM, odnosno vozilima nosivosti 136 tona, za čiju se nabavku koriste kreditna sredstva uz garanciju Vlade Republike Srpske.
Upravo je danas, na sjednici Vlade RS donijeta odluku o davanju saglasnosti za izdavanje garancije Republike Srpske za kreditno zaduženje MH „Elektroprivreda Republike Srpske“ MP a.d. Trebinje – ZP „Rudnik i Termoelektrana Ugljevik“ a.d. Ugljevik za kreditno
zaduženje kod poslovne banke u iznosu od 18.000.000 KM.
Iz Vlade su naveli da su “sredstva obezbijeđena navedenim kreditnim zaduženjem namijenjena su za finansiranje kapitalne investicije”.
Procijenjenih pet miliona KM za određenu eksproprijaciju i najavljenih 18,2 miliona KM za pet dampera zajedno iznose 23,2 miliona KM. Objavljena vrijednost ugovora za kupovinu uglja približno je osam i po puta veća.
Upravo je izgubljeno vrijeme, prema analizi sagovornika Gerile, jedan od ključnih propusta. Kada termoelektrana već ostane bez goriva, ni novac koji se naknadno obezbijedi ne može odmah nadoknaditi godine zakašnjelih radova.
Za godišnji rad ugljevičke termoelektrane, procjenjuje, potrebno je približno 1,8 do dva miliona tona uglja. Takvo snabdijevanje zahtijeva stalnu pripremu rudnika i ulaganja koja prethode proizvodnji.
Podsjećamo, Republika Srpska je prethodno preko „Gas-RES-a“ izdvojila oko 240 miliona KM za preuzimanje kompanije „Comsar Energy RS“ ruskog biznismena Rašida Serdarova. Vraćanje koncesije za ležište „Ugljevik Istok 2“ predstavljano je kao potez koji će osigurati budućnost rudnika i termoelektrane. Međutim, ni nakon tog milionskog otkupa nisu na vrijeme završeni eksproprijacija zemljišta, nabavka potrebne mehanizacije i pripremni radovi koji bi omogućili dovoljan iskop uglja.
Direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković i sam je ranije rekao da imovinskopravne odnose za ovakav energetski objekat treba rješavati najmanje pet godina unaprijed.
Stotine kamionskih tura i 2,6 KM naknade po toni
Kupovina uglja iz Prijedora otvara i pitanje stvarne cijene njegovog dopremanja do Ugljevika.
„Tolika dužina transporta svakako nije dugoročno ekonomski opravdana“, ocjenjuje stručnjak za Gerilu.
Prema njegovoj procjeni, transport trenutno čini približno petinu cijene uglja. Uz trošak prevoza, upozorava i na opterećenje putne infrastrukture kroz koju svakodnevno treba proći hiljade tona tereta.
Direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković najavio je da dobavljač treba isporučivati između 5.000 i 8.000 tona uglja dnevno. Generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović naveo je da termoelektrani za dnevni rad treba oko 6.000 tona.
Za dopremanje tih 6.000 tona, uz teret od 25 tona po kamionu na kojem stručnjak zasniva računicu, potrebno je 240 kamionskih tura dnevno. Tokom 60 dana to bi značilo približno 14.400 natovarenih dolazaka, uz povratne vožnje.
Petrović je, uz istu dnevnu količinu uglja, pominjao najmanje 150 kamiona. Ako bi se snabdijevanje obavljalo u samo 150 tura, svaki kamion morao bi prevoziti prosječno 40 tona uglja, umjesto 25 tona iz računice stručnjaka koji je dao svoju analizu za naš portal.
Sagovornik Gerile upravo upozorava na prevoz većih količina po kamionu, navodeći terete od preko 30, pa i do 40 tona. Bez podataka o vaganju, ukupnoj masi vozila i osovinskom opterećenju nije moguće utvrditi stvarni obim eventualnog pretovara, ali razlika između navedenih količina pokazuje zašto je kontrola transporta važna.
Stručnjak upozorava da bi intenzivan prevoz, naročito tokom kišnog i hladnog perioda, mogao ubrzati oštećivanje puteva. Trošak takvih posljedica upoređuje sa prihodom od ustupanja mineralne sirovine.
Za svaku tonu lignita koju iskopa, koncesionar prema važećem Pravilniku o koncesionim naknadama i garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije plaća dvije marke i 60 feninga za korištenje rudnog bogatstva.
Tako bi za milion tona uglja, koliko prema objavljenim informacijama obuhvata ugovor za snabdijevanje Ugljevika, koncesiona naknada iznosila 2,6 miliona KM. Vrijednost tog posla istovremeno dostiže približno 195,6 miliona KM sa PDV-om.
„Drvo-Export“ iz novca naplaćenog za ugalj pokriva troškove iskopa, prevoza, poreze i ostale obaveze. Za korištenje samog lignita, međutim, propisana je naknada od svega 2,6 KM po toni. Taj iznos utvrđen je Pravilnikom o koncesionim naknadama i garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije, koji je 2018. godine potpisao ministar Petar Đokić.
Prema računici stručnjaka koji govori za Gerilu, čak i kada bi na Bukovoj Kosi bilo iskopano ukupno milion i po do dva miliona tona uglja, koncesiona naknada po toj stopi iznosila bi između 3,9 i 5,2 miliona KM tokom čitavog perioda eksploatacije.
On procjenjuje da taj novac teško može pokriti i jednu potpunu obnovu puta od Bukove Kose prema Prijedoru, kojim se odvozi ugalj iz rudnika. Upozorava da svakodnevni prolazak teških kamiona ubrzava propadanje puteva, pa postavlja pitanje koliko koristi od eksploatacije ostaje državi i lokalnoj zajednici kada se uračunaju i troškovi popravke infrastrukture.
„Koja dužina puta se može sa tim novcem popraviti i rekonstruisati i gdje je tu uopšte ‘javni interes’, odnosno interes države i lokalne zajednice da se uopšte kopa i transportuje ugalj sa Bukove Kose?“, pita stručnjak.
Visok sumpor i neizvjesni uslovi sagorijevanja
Uz ekonomsku i logističku održivost nabavke, ostaje pitanje karakteristika goriva.
Iako naš sagovornik naglašava da nije imao uvid u novije analize uglja iz Bukove Kose koji se trenutno proizvodi i isporučuje, ističe da je radio analizu koja se zasniva na podacima iz dokumentacije o ležištu.
U tabeli koju je dostavio, a koju identifikuje kao podatke iz geološkog elaborata iz 2023. godine, prosječan sadržaj ukupnog sumpora iznosi 7,98 odsto, vlage 26,14 odsto, a pepela 32,16 odsto. Donja toplotna vrijednost navedena je kao 9.652 kilodžula po kilogramu.
Prema njegovoj ocjeni, toplotna vrijednost približna je ugljevičkom uglju, ali ključni problem vidi u sumporu i mogućnosti postrojenja da takvo gorivo koristi bez povećanog rizika.
Navodi da su ugljevičko termopostrojenje i sistem za odsumporavanje projektovani za karakteristike domaćeg uglja, sa sadržajem sumpora do približno pet odsto. U pojedinim partijama uglja sa Bukove Kose, prema ranijim istraživanjima na koja se poziva, zabilježeni su i znatno viši udjeli, do približno 14 odsto.
„Moguće su niskotemperaturne i visokotemperaturne korozije, češće prljanje, smanjenje korisnog dejstva i dodatni negativni uticaji na životnu sredinu“, upozorava.
Visok sadržaj sumpora, dodaje, bio je poznat i prije sadašnje eksploatacije. Navodi da je RŽR Ljubija tokom istraživanja osamdesetih godina utvrdio prosječan sadržaj od približno deset odsto, a da ni kasnija istraživanja preduzeća „Terex“ nisu dovela do otvaranja rudnika.
Prema njegovim riječima, podzemna eksploatacija postojala je između dva svjetska rata, dok je početkom pedesetih godina obustavljena, između ostalog zbog ograničenih rezervi i visokog sumpora.
Srđan Klječanin je ranije za CAPITAL odbacio upozorenja o visokom sadržaju sumpora, a nabavku predstavio kao pomoć termoelektrani uz malu zaradu dobavljača.
„Cijena je minimalna, kao i dobit firme na ovom poslu. Sve ostaje u Republici Srpskoj, a samo je to bitno, i koncesiona naknada i ugalj“, rekao je.
Važan dio te procjene jeste sistem za odsumporavanje. Proizvođač Mitsubishi je prilikom njegovog ugovaranja naveo da je predviđeno uklanjanje 99 odsto sumpor-dioksida i postizanje koncentracije ispod 200 miligrama po normalnom kubnom metru dimnog gasa.
Nikola Dakić, stanovnik Ugljevika i lokalni opozicioni političar, za Gerilu tvrdi da sistem nije u upotrebi i da tokom najvećeg dijela vremena od izgradnje nije radio.
Dakić smatra da je vraćanje koncesije moralo pratiti obezbjeđivanje svih uslova za proizvodnju, od mehanizacije i eksproprijacije do izmještanja regionalnog puta R-459.
„Danas gledamo da se zbog nemogućnosti iskopa uglja u Istoku 2 kupuje ugalj iz drugog izvora“, kaže Dakić za Gerilu.
Ugalj u Ugljeviku postoji, ali se do njega nije stiglo (i ne stiže) na vrijeme. Sada se milioni maraka izdvajaju za kupovinu uglja iz Prijedora, a za njegovo redovno dopremanje potrebne su stotine kamionskih tura dnevno.
I dalje je neizvjesno hoće li uglja biti dovoljno za rad do obećanog 25. decembra i kako će ga postrojenje podnijeti.
Prema analizi sagovornika Gerile, ono što je trebalo godinama ulagati u vlastiti rudnik danas se plaća kroz hitne nabavke, a stabilan rad termoelektrane i dalje nije obezbijeđen.
Kako sada stvari stoje, mnogo je izvjesnije da ćemo cijenu ovih propusta platiti svi, možda i kroz veće račune za struju, nego da će neko za ovo odgovarati.
Dejan Rakita / GERILA
