DRUŠTVONASLOVNANOVOSTI

Dejan Lučka: Kritika, a pogotovo kritika institucija, službenika i organa državne vlasti spada pod slobodu izražavanja

Dejan Lučka iz banjalučkog Centra za ljudska prava je na svom Facebook profilu sa gledišta ljudskih prava i Evropske konvencije dao kratku analizu dešavanja u Banjaluci u posljednjih nekoliko mjeseci. Njegov status prenosimo u cjelosti.

“Pravo na slobodu izražavanja je pravo na posjedovanje i javno izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja, bez cenzure i straha da će zbog toga nastupiti kazna. U zemljama u kojima ne postoji sloboda izražavanja, u autokratskim, totalitarnim i religijskim sistemima, ljudi se boje reći ono što misle. U takvom okruženju pojedinci nisu slobodni, jer su okovani konstantnim strahom.

U socijalističkoj Jugoslaviji slobodno izražavanje je zakonski i praksom bilo veoma ograničeno, ukoliko nije bilo u skladu sa kanonima državnog puta. Posebno se tu ističe famozni član 133. Krivičnog zakona SFRJ, zbog kojeg su mnogi završili iza rešetaka samo zato što se nisu slagali s mišljenjem Komunističke Partije Jugoslavije.

Raspadom SFRJ, a nakon rata na njenom području, u novoosnovanim državama se pravno i faktički počela usvajati misao o postojanju univerzalnih ljudskih prava svih građana i slobodi izražavanja kao jednom od tih prava.

Iako su se u pravni korpus u BiH ugradile odrednice kao što su „ljudska prava“ i „sloboda izražavanja“, određeni organi u praksi još uvijek ne shvataju najbolje njihovo značenje.

Kritika, a pogotovo kritika institucija, službenika i organa državne vlasti spada pod slobodu izražavanja i organi ne bi smjeli putem zastrašivanja, zvanja na informativne razgovore, kaznama i sl. da tu slobodu ograničavaju, inače je to pokazatelj uzurpiranja ovlašćenja i teškog kršenja međunarodnih obaveza, ustavnih načela i domaćih zakona!

U slobodu izražavanja ne spadaju samo informacije ili ideje koje se povoljno primaju ili se smatraju neuvredljivima ili nečim što ne izaziva reakcije, već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, zato što su „takvi zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema demokratskog društva”.

Vidjeti presude: Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva [1976], Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, [1979], Lingens protiv Austrije,[ 1986], Oberschlick protiv Austrije, [1991], Thorgeir Thorgeirson protiv Islanda, [1992], Jersild protiv Danske, [1994], Maronek protiv Slovačke, [2001], Dichand i ostali protiv Austrije, [2002], itd.

Pravda za Davida, Međunarodni dan ljudskih prava, žute trake

Mišljenja izražena oštrim i prenaglašenim jezikom takođe su zaštićena, a obim zaštite zavisi od konteksta i svrhe kritike. U pitanjima javnih kontroverzi ili javnog interesa (!), „tokom političke debate, u izbornim kampanjama ili kada se kritike upućuju vladi, političarima ili državnim organima, oštre riječi i gruba kritika mogu se očekivati” i trebalo bi da se tolerišu i ne kažnjavaju. Tako je npr. u predmetu Thorgeirson protiv Islanda, Evropski sud za ljudska prava bio mišljenja da članci koji sadrže veoma oštre izraze nisu pretjerani (a policajci su opisani kao „zvijeri u uniformi” i „pojedinci koji su svedeni na mentalnu dob novorođenčeta, što je rezultat specijalnih poteza gušenja koje policajci i čuvari uče i koriste sa brutalnom spontanošću”, dok su riječi koje su se koristile za policiju bile „siledžijstvo, prevare, nezakonite radnje, sujevjerje, nepromišljenost i nesposobnost”).

Vidjeti više u: Monica Macovei, Freedom of expression – A guide to the implementation of Article 10 of the European Convention on Human Rights, [Council of Europe, 2001, 2004].

Ustavom Bosne i Hercegovine propisano je da se Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) direktno i prioritetno primjenjuje u BiH. Direktno i prioritetno primjenjivanje znači da se EKLJP primjenjuje po samom Ustavu BiH te ima primat nad svim ostalim domaćim zakonima, kada su u pitanju ljudska prava. Zakoni, takođe, trebaju biti usklađeni sa njom, a pojedinac se pri zaštiti svojih prava može direktno pozivati na nju. Sve presude Evropskog suda za ljudska prava su obavezujući precedenti „koji imaju status obavezujućih pravnih normi“, ali one su takođe i put prema kome se EKLJP posmatra kao živi instrument koji se mora tumačiti u svjetlu današnjih uslova.

Dakle, Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine, kantoni, opštine, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina, kao i svi organi u okviru sistema dužni su da poštuju odredbe iz EKLJP prije svih zakona u državi, kada su u pitanju ljudska prava, jer je EKLJP obavezujuća za sve domaće sudove i ostale državne organe.

Još samo da svi organi počnu da poštuju svoje obaveze i primjenjuju pravo na pravilan način.”

Comment here