DRUŠTVONASLOVNA

Politika i pravo

U svjetlu novih političkih potresa, a koji se vezuju za (još neobjavljenu) odluku Ustavnog suda BiH, advokatica Jovana Kisin ističe da ne može a da ne primijeti kako politika vrlo smjelo prkosi pravu, ozbiljno drmajući temelje kompletnog pravnog sistema jedne države. Tekst sa njenog fejsbuk profila prenosimo u cjelosti.

Da li bi trebalo dozvoliti politici slobodu tolikih razmjera koja ustav, zakone i pravnu nauku uopšte dovodi do granice apsurda? I gdje je granica jednog zdravog i zakonitog političkog djelovanja?

Ako na trenutak zanemarimo razloge novih zaključaka političkog vrha RS (član predsjedništva BiH, predsjenik RS, predsjednik skupštine RS, predsjednici vodećih političkih partija itd) i fokusiramo se na sadržaj zaključaka, vidjećemo da su jedni drugima kontradiktorni i krajnje neustavni i nezakoniti. Donesenim zaključkom odlučilo se o zakazivanju hitne sjednice Narodne skupštine RS i opstrukcija/blokada ili šta već u institucijama BiH sve do donošenja novog Zakona o Ustavnom sudu BiH u kojem više neće biti stranih sudija. Fokusiraću se samo na ovo posljednje, jer prva dva su u potpunosti u domenu politike.

Potpisnici zaključka traže da se Ustav BiH mijenja zakonom. (?!) Ustav se ne može mijenjati zakonom. Takav zakon bi bio neustavan. Ustav se može mijenjati dvotrećinskom većinom u Parlamentarnoj skupštini. Dakle, sve i da se donese predloženi Zakon o Ustavnom sudu BiH koji bi sastav Ustavnog suda propisivao drugačije od Ustava, on se nikako ne bi mogao održati na snazi. Čemu insistiranje na ovakvom potezu – odgovor je vjerovatno političke prirode, ali sa pravne stvari je nemoguća misija. Šta rade silni odbori koji nadgledaju zakonitost procedura – ne znam.

Insistiranje na poštivanju Dejtonskog sporazuma u onom dijelu koji u tom trenutku odgovara jednog političkoj strani, i istovremeno poništavanja drugih odredbi tog istog Dejtonskog sporazuma koje ne odgovaraju toj političkoj strani je jedna od najčešćih floskula i povika većine političara u BiH, što za posljedicu ima dovođenje u zabludu u sadržaj Ustava kao najvišeg akta jedne države i izazivanja opšteg straha, ugroženosti kod građana što uopšte nije posljedica koju bi trebali zanemariti. Pa tako, kao rezultat političkih prepucavanja imamo da ljudi vjeruju da strane sudije u Ustavnom sudu BiH nisu propisane Dejtonom i Ustavom BiH već da je takvo stanje “nametnuto” naknadno. Što opet nije tačno a da ne kažem koliko je kontradiktorno insistirati na Dejtonu (koji propisuje postojanje stranih sudija) i istovremeno tražiti da se Ustav mijenja novim zakonom u kojem više neće biti stranih sudija. (?!)

I kao “šlag na tortu” slijedi maratonska sjednica Narodne skupštine RS na kojoj će poslanici (između ličnih uvreda i prozivki) raspravljati o nezakonitom i neustavnom mijenjanju Ustava BiH, raspravljaće o odluci koja još nije objavljena (dakle o nečemu što još nisu ni pročitali) te će raspravljati o izglasavanju opoziva sudijama Ustavnog suda iz RS nezakonito i neustavno i bez nadležnosti i time izazivati još jedan apsurd o nezavisnosti pravosuđa kao jedan od osnovnih stubova državne vlasti.

Posebno zabrinjava činjenica da su svoj stručni komentar dali profesori prava, bivše sudije, pravnici u skupštini, advokati – i svi su komentarisali odluku koju nisu pročitali i koju su tumačili isključivo u političkom smislu.

Gdje je granice između prava i politike i zašto je nema?

Comment here