Opšti izbori u BiH 2018: CIK kontaminiran i kompromitovan

  • 24
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno
analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom početka zvanične izborne kampanje pred Opšte izbore u Bosni i Hercegovini, koji će se održati 7.oktobra 2018. godine, pripremio analizu aktuelnih političkih događanja. U narednom periodu ćemo predstavljati najvažnije dijelove analize.

U analizi se podsjeća da će se na osmim Opštim izborima u Bosni i Hercegovini birati članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine
Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine,
predsjednik Republike Srpske, dva potpredsjednika Republike Srpske i zastupnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske, kao i zastupnici za Skupštine 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Centralna izborna komisija BiH (CIK) ovjerila je ukupno 139 političkih subjekata (69 političkih stranaka, 36 koalicije i 34 nezavisna kandidata) za učešće na izborima. Nakon izvršenih provjera ovjerene su ukupno 804 redovne kandidatske liste sa ukupno 7.497 kandidata, uključujući i nezavisne kandidate. CIK je ovjerio 73 kandidatske liste za dodjelu kompenzacijskih mandata sa ukupno 842 kandidata. U Centralnom biračkom spisku za glasanje nalazi se ukupno 3.352.933 upisanih birača, 77.814 registrovanih birača izvan BiH.

CIK je od 2002. godine samostalno bez prisutnosti stranaca preuzeo provođenje izbora i implementaciju
izbornih rezultata za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini. Pokazalo se u praksi, da izbori od 2002. godine do danas nisu provedeni bez nedostataka i određenih nerazjašnjenih sumnji. Poznato je da su članovi CIK-a eksponenti političkih stranaka i određenih centara moći. To se pokazalo i u praksi, pošto članovi CIK-a izlaze iz ustavnog i zakonskog okvira, jer se ne bave samo pitanjima izbora, nego vrlo često politikantstvom i ispunjavanjem želja svojih političkih sponzora.

Nedavno smo bili svjedoci afere da je najmanje 35,8 tona papira nabavljenog za štampanje glasačkih listića nestalo iz skladišta Centralne izborne komisije. Vrlo su učestali slučajevi da se članovi CIK-a neovlašteno i tajno sastaju sa akterima u izbornom procesu i drugim zainteresovanim pojedincima što dodatno dovodi u pitanje, da li je sadašnja garnitura CIK-a, koja je kontaminirana i kompromitovana spremna provesti zakonite, transparentne, fer i poštene izbore.

Iako još uvijek nije donesen novi Izborni zakon, CIK je bio spreman da donese odluku o raspodjeli mandata za Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi udovoljio željama Dragana Čovića (HDZ), koji je insistirao na donošenju diskriminatornog izbornog zakona tzv. Lex Čović, kojim bi se osigurao njegov ponovni izbor za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i izbor delegata za Dom naroda FBiH po njegovoj želji odnosno želji HDZ-a.

CIK bi se morao baviti rješavanjem brojnih anomalija i diskriminacija, koje su prisutne u izbornom procesu. Zašto u izbornim jedinicama nije približno izjednačen broj birača za Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH, jer se broj birača u izbornim jedinicama kreće od broja 268.418 do 570.865 birača. Za Parlament FBiH broj birača po izbornim jedinicama kreće se od 64.954 do 254.483 birača. Za Narodnu skupštinu Republike Srpske broj birača po izbornim jedinicama kreće se od broja 69.906 do 275.948 birača. Broj birača u izbornim jedinicama mora biti približno jednak. Zašto izborne jedinice nisu multietničke nego su monoetničke? CIK se dovodi u vezu sa brojnim neregularnostima i sumnjivim aktivnostima, jer su organizovani kriminal i korupcija prodrli u sve sfere života u BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je odbacio prijedloge za tri tehnička unapređenja izbornog
procesa, jer su protiv usvajanja glasali delegati SNSD i HDZ. Uvođenjem skenera i video nadzora povećala bi se sigurnost i rezultati izbora bili bi dostupni odmah poslije glasanja. Očigledno je da postoje namjere da se nakon izbora prepravi biračka volja. Na kraju su kao simbolička inovacija uvedene prozirne glasačke kutije i olovke. Glasački listići će se popunjavati isključivo plavim olovkama, a birački odbori će koristiti crvene olovke prilikom obrade listića.

Zašto se CIK ne bavi pitanjima kako eliminisati asimetriju kod uloge i nadležnosti predsjednika i
potpredsjednika entiteta? Zašto se ne osigura drugi krug izbora kod izbora članova Predsjedništva BiH, jer se zbog velikog broja kandidata može desiti da je neko izabran za člana Predsjedništva BiH sa svega 20% podrške birača, koji su izašli na izbore. Isti slučaj je i kod izbora (grado)načelnika, jer nema drugog kruga izbora. Bilo bi važno osigurati, da tri ključne funkcije u entitetima kao što su predsjednik entiteta, premijer i predsjednik entitetskog parlamenta budu osobe iz tri različite etničke zajednice. Izborni zakon u BiH je diskriminatoran što je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u svojim presudama Sejdić-Finci, Pilav i Zornić. Ukoliko ne pripadate tzv. konstitutivnim narodima (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) ne možete biti ni kandidat za članove Predsjedništva BiH. Takođe u Domu naroda ne uvažava se paritet kod zastupljenosti delegata, koji nisu iz reda tzv. konstitutivnih naroda. Diskriminacija je da se iz Federacije mogu birati samo Bošnjaci i Hrvati, a iz Republike Srpske samo Srbin za Predsjedništvo BiH. U Bosni i Hercegovini nacionalističke strukture često naglašavaju i potenciraju konstitutivnost naroda i njihovu zastupljenost svjesno ignorišući građanina. Opravdanim se postavlja pitanje etničke pripadnosti i što je dokaz određene etničke pripadnosti s obzirom da se upravo Dragan Čović (sada se izjašnjava kao Hrvat) u ranijem periodu izjašnjavao i drugačije. On nije jedini i usamljen primjer.

Da se CIK ne bavi pitanjima kojima bi trebao pokazuje i podatak da će se u Diplomatsko-konzularnim
predstavništvima BiH u svijetu moći glasati samo u Australiji, Austriji, Njemačkoj, Norveškoj, Srbiji i SAD. Očigledna diskriminacija. Šta je sa mogućnošću glasanja u ostalim DKP BiH po svijetu?

CIK je čak donio odluku prema kojoj je odobrio da Srpska radikalna stranka – dr. Vojislav Šešelj učestvuje na izborima, iako u svom imenu sadrži ime pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, Vojislava Šešelja. Ovdje se dovodi u pitanje i uloga Visokog predstavnika (OHR) Valentina Inzka, zašto nije intervenisao i donio odluku kojom se zabranjuje pravnim i političkim subjektima u BiH da nose imena presuđenih ratnih zločinaca. Analitičari smatraju da je OHR trebao donijeti takvu odluku, koja bi sadržavala oduzimanje građanskih sloboda i prava licima koja su pravosnažno presuđena za ratne zločine i zločin genocida ne samo na Međunarodnom sudu u Hagu, nego i na sudovima u BiH i bilo kojim drugim sudovima u svijetu za takva krivična djela. U SAD se licima koja su osuđena za najteža krivična oduzimaju građanske slobode i prava. Taj primjer morala bi slijediti BiH ukoliko želi da se utvrdi istina, postigne pravda i posljedično pomirenje u toj državi, koja još uvijek trpi teške posljedice međunarodnog oružanog sukoba na teritoriji BiH u periodu 1992-1995.

Na odluke CIK-a možete se žaliti putem Suda BiH, koji je zajedno sa Tužilaštvom BiH pod kontrolom
njihovih političkih sponzora i tu se zatvara krug gospodara političke i svake druge moći u Bosni i
Hercegovini.