NASLOVNAPOLITIKA

Izmjene i dopune Zakona o štrajku: Neustavno ograničavanje prava na štrajk?

FOTO: narodnaskupstinars.net

Narodna skupština Republike Srpske danas je razmotrila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku, koji se donosi radi njegovog usklađivanja sa novim Zakonom o radu koji je opšti propis u ovoj oblasti.

Novinska agencija Srna prenosi da je Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović naglasio u završnoj riječi u Narodnoj skupštini da je o ovom aktu već vođena javna rasprava.

Ponoviću, radi se samo o tehničkim izmjenama zakona, odnosno usklađivanju sa Zakonom o radu i Zakonom o mirnom rješavanju radnih sporova.

On kaže da su prilikom izrade novog zakona bili konsultovani svi socijalni partneri, uključujući i Konfederaciju sindikata, čiji je predstavnik danas iznio niz zamjerki o ovom aktu.

Milunović je ranije rekao da je ovaj zakon bilo neophodno uskladiti sa Zakonom o radu koji više ne poznaje pojam “većinski reprezentativni” sindikat i “većinsko” udruženje poslodavaca.

Već su ovim zakonom, između ostalog, propisani uslovi za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i poslodavaca na nivou Republike Srpske.

On je rekao da novi Zakon o radu definiše sindikalno organizovanje na nivou područja, oblasti ili grane, dok je raniji poznavao sindikalno i poslodavačko organizovanje samo na nivou grane i djelatnosti.

U obrazloženju ovog zakona se navodi da je bilo potrebno uskladiti odredbe Zakona o štrajku sa novim pravnim institutima propisanim Zakonom o mirnom rješavanju radnih sporova kojim se uređuje postupak mirnog rješavanja interesnih i pravnih kolektivnih radnih sporova.

Božo Marić iz Konfederacije sindikata Republike Srpske naveo je u obraćanju u Narodnoj skupštini Srpske da je novi Zakon o štrajku potrebno urediti na sasvim drugačijim osnovama kada je riječ o minimumu procesa rada, njegovom utvrđivanju i načinu određivanja radnika potrebnih za minimum procesa rada, prenosi Srna.

Marić je rekao da je potrebna analiza i sagledati sve okolnosti primjene tog zakona.

Predlažemo da bude izrađen novi Zakon o štrajku koji će uvažiti stavove sindikata i temeljiti se na evropskoj praksi u ovoj oblasti. Ovaj zakon je ustav radnika i jedini mehanizam za odbranu ljudskog dostojanstva i prava svih preostalih radnika u Srpskoj.

On je, u vezi sa zaustavljanjem odlaska radnika u inostranstvo, naveo da je zakonsko rješenje restriktivno i ne daje dovoljno garancija da će radnici moći da otpočnu štrajk i obezbijede minimum procesa rada.

Poslanik PDP-a Draško Stanivuković rekao je tokom rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku da će na narednom skupštinskom zasjedanju predložiti Zakon o uzbunjivačima po uzoru na takve slične akte u regionu, Evropi i svijetu.

Cilj je zaštititi svakog radnika koji digne glas o nepravilnostima. Taj akt ima smisla i vidjećemo da li će dobiti podršku poslanika.

Poslanik SDS-a Nebojša Vukanović smatra da se, između ostalog, ovaj akt donosi da bi bili spriječeni masovniji štrajkovi i protesti u Srpskoj. On je upitao ko određuje reprezentativnost sindikata po ovom zakonu.

Povodom razmatranja Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku Strukovni sindikat doktora medicine Republike Srpske javno je izrazio svoje nezadovoljstvo i protivljenje prijedlogu teksta Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku, jer se prema njihovom mišljenju na neustavan način ograničava pravo na štrajk u djelatnostima u kojima se Vlada Republike Srpske pojavljuje u funkciji poslodavca.

U saopštenju za javnost ističu da se članom 3. stav 2. Nacrta zakona u neravnopravan položaj stavljaju radnici u područjima djelatnosti: javna uprava, obrazovanje, zdravstvo i socijalna zaštita, jer se nejasnom i nepreciznom normom propisuje da ovi radnici mogu organizovati štrajk samo za nivo područja djelatnosti, a ne kao i svi ostali radnici, koji štrajk mogu organizovati i u području, ali i u oblasti i u grani djelatnosti, kako je to predviđeno u članu 1. Nacrta zakona. Na ovaj način se sindikatima koji su reprezentativni u granama djelatnosti ili oblastima djelatnosti u okviru navedenih područja djelatnosti, onemogućava zakonito organizovanje štrajka, jer se na osnovu nepreciznih zakonskih odredbi može tumačiti da štrajk mogu organizovati isključivo sindikati koji su reprezentativni na nivou navedenih područja djelatnosti, a što predstavlja zakonski nonsens, kako tvrde.

Pored navedenog ističemo i da postoje i ključne primjedbe na odredbe Zakona o štrajku koje se odnose na štrajk u djelatnostima od opšteg interesa ili djelatnostima čiji bi prekid rada mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili štetu velikih razmjera (član 12. Zakona), a koje se odnose na obavezni minimum procesa rada i način njegovog obezbjeđivanja koji se utvrđuje isključivo aktom osnivača, odnosno direktora poslodavca. Činjenica je da Zakon o štrajku ne dopušta bilo kakav žalbeni postupak, niti se protiv ovog akta poslodavca može tražiti sudska zaštita, a što se od strane poslodavaca redovno zloupotrebljava u cilju da se onemogući i bitno ograniči ili obesmisli pravo na štrajk, a zbog čega smatramo da je potrebno urediti ovo pitanje na način kako je to uređeno u zemljama okruženja, pa i Federaciji BiH.

Napominju da ih je iznenadila i činjenica da Vlada Republike Srpske, kao predlagač ovog Zakona ima namjeru da pokuša da izbjegne da se nacrt ovog zakona uputi na javnu raspravu i to pod izgovorom da se o sličnom nacrtu zakona vodila javna rasprava još 2017. godine, što je nedopustivo, pošto se radi o vrlo važnom i osjetljivom pitanju iz oblasti ustavnih prava radnika.

U skladu sa navedenim Strukovni sindikat doktora medicine javno traži od poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske da zatraže da Vlada kao predlagač izmjeni sporne odredbe ovog nacrta zakona i obavezno ga uputi na javnu raspravu.

Comment here