DRUŠTVONASLOVNA

Hrvatski mediji o slučaju nigerijskih studenata: I policija i Nigerijci nešto kriju

Mediji u Hrvatskoj sa velikom pažnjom prate situaciju u vezi sa slučajem kidnapovanja nigerijskih studenata..

Portal Index ističe da u nevjerovatnoj priči o dvojici nigerijskih studenata koji su legalno došli u Hrvatsku na Svjetsko univerzitetsko prvenstvo u Puli, a završili u kampu za migrante Miral u Velikoj Kladuši u Bosni i Hercegovini, još mnogo toga nije do kraja raščišćeno.

 

Tvrde da ih je policija otela u Zagrebu i protjerala u BiH, a MUP tvrdi da nema pojma o tome

Kenneth Chinedu Eboh i Uchenna Alexandro Abia tvrde da ih je hrvatska policija otela u Zagrebu, u kombiju prebacila do zelene granice s BiH te pod prijetnjom nasilja protjerala u susjednu državu, dok MUP tvrdi da policija nije učinila ništa od toga te da ne zna kako su nigerijski studenti završili u BiH. MUP takođe navodi da za Eboha i Abiju nema “evidentiran legalan izlaz iz Hrvatske”.

Iako je dio priče koju su u medijima iznijeli nigerijski studenti potvrđen nezavisnim novinarskim istraživanjem (npr. da su legalno došli u Hrvatsku), postoje i sumnje u vezi sa njihovim tvrdnjama da su oteti u Zagrebu, što zasad nije dokazano. S druge strane, MUP je već odavno poznat po tome da širi neistine kada je riječ o hrvatskoj politici prema migrantima te da ignoriše i konkretne dokaze o tome kako se prema migrantima provodi “pushback”, ilegalna praksa protjerivanja migranata u drugu državu mimo važećih zakonskih procedura i međunarodnih sporazuma, tako da im se na riječ definitivno ne može vjerovati ni u ovom slučaju.

 

Na sportsko takmičenje u Puli došli s namjerom da ilegalno ostanu u Evropskoj uniji?

Portal Index postavlja pitanje šta ako MUP govori istinu i da su se studenti iz Nigerije odjavili iz zasad neimenovanog i javnosti nepoznatog hostela u Zagrebu te sa svojim pasošima otišli u nepoznatom pravcu?

Naime, postoji samo jedan scenarij u kome hrvatska policija zaista nije kriva za protjerivanje Eboha i Abije.

Pretpostavimo da su nigerijski studenti došli na sportsko takmičenje u Pulu s namjerom da ilegalno ostanu u Evropskoj uniji i nakon što im istekne šestodnevna viza. Pritom nisu htjeli ostati u Hrvatskoj, nego su htjeli otići u jednu od većih i ekonomski uspješnijih članica EU pa su zato platili krijumčarima ljudi koji bez sumnje ordiniraju po regiji da ih prebace u Italiju ili Sloveniju, dakle u šengensku zonu slobodnog kretanja u Evropskoj uniji.

 

Krijumčari često znaju prevariti migrante

Dosad je mnogo puta zabilježeno kako krijumčari znaju prevariti svoje “klijente” te ih ne odvesti do destinacije koju su obećali. Zamislimo, dakle, da su nigerijski studenti platili krijumčaru ljudi da ih prebaci u Sloveniju ili Italiju, a on ih je prevario i prebacio do zelene granice između Hrvatske i BiH, te im tamo rekao da krenu hodati kroz šumu i na drugoj strani će ih dočekati Italija ili Slovenija.

Eboh i Abia su ga poslušali i tek kada su nabasali na migrante kod Velike Kladuše shvatili da su prevareni i da su odvedeni u BiH. Ondje su onda od migranata čuli o standardnom postupanju hrvatske policije, koja ljude inače zaista dovodi kombijima do zelene granice i ilegalno i pod prijetnjom nasilja protjeruje u BiH, pa su u skladu s tim konstruisali priču koju sada nude medijima.

Jedino je u takvom scenariju moguće da hrvatska policija u ovom konkretnom slučaju nije učinila ništa krivo i protivzakonito.

 

Nesposobnost hrvatske policije

Međutim, čak i da se sve odigralo tako, a dokaza za to definitivno nema, i dalje ostaje nejasno kako je moguće da krijumčar ljudi nigerijske studente odvede na zelenu granicu između Hrvatske i BiH, granicu koju s hrvatske strane 24 sata dnevno nadziru dronovi, termalne kamere i hiljade policajaca, te da i krijumčar i Nigerijci prođu posve nezapaženo.

Drugim riječima, jedini scenarij u slučaju nigerijskih studenata u kojem hrvatska policija nije nimalo kriva ujedno je i scenarij u kojem je hrvatska policija – krajnje nesposobna.

Razvijajući priču dalje, Index analizira slučaj i dolazi do zaključka da i policija i Nigerijci nešto kriju.

 

Ko je misteriozni prijatelj koji je poslao poštom pasoše iz Zagreba u Veliku Kladušu?

Iz svega što je dosad javnosti poznato jasno je da ni MUP ni nigerijski studenti ne govore cijelu istinu, navodi Index.

Potvrđeno je da su nigerijski studenti dobili vizu za Hrvatsku u ambasadi u Pretoriji te da su ušli legalno, kao i da su bili na studentskom prvenstvu u Puli, gdje su odsjeli u hotelu Veli Jože. Ono što nije potvrđeno je njihova verzija događaja koja se odnosi na ono što se dogodilo u Zagrebu i nakon napuštanja Zagreba.

Nigerijski studenti su bez sumnje završili u BiH, u migrantskom kampu u Velikoj Kladuši, međutim, da li ih je tamo zaista pod prijetnjom nasilja protjerala hrvatska policija? To sa stopostotnom sigurnošću ne možemo reći jer imamo samo svjedočenje dvojice studenata, koje nije potkrijepljeno materijalnim dokazima. I da li ih je policija zaista otela iz tramvaja u Zagrebu? Ne znamo, no možda bi MUP trebao pregledati sve nadzorne kamere u tramvajima ZET-a i informisati javnost o tome šta (ni)je našao.

 

Upravnik hostela kaže da su se odjavili 18. novembra i da nisu ništa ostavili

Najsumnjiviji dio priče Eboha i Abije bez sumnje je taj da se ne sjećaju imena hostela, ali i da im je prijatelj iz Hrvatske poslao u Veliku Kladušu pasoše koje je pokupio na recepciji hostela. Pasoši su u poštanskom paketu stigli tamo 25. novembra, što su Indexu posvjedočili nezavisni izvori s terena. Kako je taj prijatelj znao u koji hostel treba ići ako mu oni nisu znali reći ime hostela? Ili je i on s njima odsjeo u istom hostelu? I kako se zove prijatelj koji im je poslao pasoše, njegovo ime bi zasigurno morali znati?

Kako je objavio Večernji list, radi se o hostelu HI u Petrinjskoj ulici. Upravnik hostela Branimir Markač rekao je kako su studenti proveli dvije noći kod njih, a većinom su boravili u predvorju hostela. Pitali su za neke informacije, na primjer gdje je mjenjačnica. Nakon prve noći i cjelodnevnog boravka u hostelskom predvorju, s malim izletima u grad, navečer 17. novembra, u 22:23 sati, dvojica Nigerijaca su odlučili ponovno iznajmiti sobu za još jednu noć. Markač kaže da ima dokaz – fiskalni račun. Iz hostela su, kaže, otišli 18. novembra u 11 sati, te ništa nisu tamo ostavili.

“Apsolutno niko nije dolazio u hostel po njihove dokumente, niti bismo ikome predavali tuđe stvari”, rekao je Markač.

I MUP je u saopštenju objavio da su Eboh i Abia otišli iz hostela u nepoznato, prethodno se uredno odjavivši, uzevši pasoše i plativši račune.

 

Dokazano je da Hrvatska provodi “pushback” i da MUP to sistemski zataškava

Ako je prijatelj koji je nigerijskim studentima poslao pasoše poštom iz Zagreba njihov kolega iz stonoteniskog tima, koji je isto ostao u Hrvatskoj nakon što mu je istekla šestodnevna viza te zatražio azil (nakon što je policiji prijavio da je izgubio svoj pasoš), onda policija zna i njegovo ime, ali ga ne objavljuje. Dotični se najvjerojatnije nalazi u hotelu Porin, no policija i o svemu tome sumnjivo ćuti.

Jutarnji list navodi da ima video snimak sa takmičenja na osnovu kojeg tvrde da nigerijski studenti nisu imali ni reket a o stonom tenisu nisu imali pojma.

U rasvjetljavanju slučaja dvojice Nigerijaca, od kojih jedan, kako Jutarnji list doznaje, ipak nema 18 godina kako su on i prijatelj tvrdili bosanskim medijima već 29, a što je vidljivo i na njegovim dokumentima, intenzivno radi hrvatska policija. Neke od tvrdnji, počevši od dana navodne otmice u Zagrebu, MUP je demantovao činjenicama poput službenog podatka da su se dan poslije mladići lično i uz pokazivanje dokumenata odjavili u Omladinskom hostelu u Petrinjskoj ulici, udaljenom stotinjak metara od policijske stanice, gdje je njihov treći kompanjon zatražio azil pošto mu je propao dvostruki pokušaj ulaska u Sloveniju.

 

“Ljubazni i dragi”

S obzirom na informacije iz Nigerije kako se osamnaestogodišnji Abia bavi profesionalno fudbalom i u tom je sportu zaista maher, novinari Jutarnjeg lista su došli do nekoliko učesnika 5. svjetskog međuuniverzitetskog prvenstva u Puli na kojem su Nigerijci učestvovali od 14. do 16. novembra. I svi su oni redom rekli isto.

Četveročlana ekipa studenata iz Nigerije bila je bez opreme i nisu imali pojma kako se igra stoni tenis jer im je loptica letjela posvuda.

Da je to možda i tačno, otkrivaju još i druge činjenice, da mladići, na primjer, sa sobom nisu imali rekete, dresove, opremu…

“Mladići nisu imali rekete sa sobom već su ih posuđivali. Nisu imali ni opremu. Igrali su u hlačama i jakni. A jedan je čak igrao i s vunenom kapom na glavi, što mi je bilo posebno čudno. Igra im je bila nikakva, doslovno nula bodova. Vrlo loši od prve do zadnje minute. Ali kad sve to stavimo na stranu, bili su jako ljubazni, prijateljski raspoloženi, izrazito dragi i vrlo kulturni”,rekao je za Jutarnji listLuka I, jedan od učesnika takmičenja. Nigerijska ekipa mu, dodaje, nije djelovala uplašeno, ali su se pomalo čudili svemu.

Eboh i Abia u Hrvatsku su s još troje zemljaka doputovali 12. novembra. Imali su važeće vize s rokom trajanja od šest dana od dana aktivacije, a koje im je izdalo hrvatska ambasada u Pretoriji kao studentima koji na takmičenju predstavljaju Tehnički univerzitet iz Owerre.

 

Istekla viza

Nakon takmičenja su se razišli. Jedan je dva puta pokušao ući u Sloveniju da bi na kraju u Zagrebu prijavio prvo gubitak pasoša, a potom u istoj policijskoj stanici na temelju “izgubljenog” dokumenta zatražio azil.

U isto vrijeme, voditeljica grupe i jedan student su u različitim intervalima napustili Zagreb i vratili se u Nigeriju, dok su Eboh i Abia odsjeli u hostelu od 16. do 18. novembra gdje su, dan za danom, produživali boravak ignorišući pritom istek vize kao i datum leta za Istanbul. Prema njihovim tvrdnjama, do Nigerije nisu stigli jer su ih policajci u centru Zagreba izvukli iz tramvaja te prebacili kombijem, zajedno s drugim migrantima, u šumu u BiH gdje su završili u kampu Miral u Kladuši.

Da li je riječ o još jednoj u nizu zloupotreba sportskih takmičenja s ciljem nezakonitih migracija tokom koje su se mladići prepustili u ruke krijumčarima koji vrlo aktivno po Zagrebu djeluju i pritom zarađuju na tuđoj nevolji ili je u pitanju nešto drugo, pitanje je na koje odgovor intenzivno traže hrvatske, bosanske i nigerijske vlasti. Možda će odgovor na to pitanje dati njihova komunikacija mobitelom na kojoj kriminalisti intenzivno rade.

Upravnik hostela: “Priča im ne drži vodu”

Dvojica Nigerijaca su u Zagrebu odsjela u hostelu u središtu grada, spavali su u šesterokrevetnoj sobi, koristili zajedničko kupatilo na spratu. Prema njihovoj priči, 17. novembra privela ih je policija, izvukla iz tramvaja, ubacila u kombi i izbacila negdje u BiH. Međutim, prema riječima upravnika hostela, ova priča ne drži vodu.

“U hostel su se prijavili 16. novembra oko 18 sati i boravili su dvije noći do 18. novembra. Odjavili su se oko 11 sati ujutro, rekao je za Dnevnik Nove TV upravnik hostela Branimir Markač.

Navodi da nisu otišli 17. novembra kako tvrde.

“17. u kasnim večernjim satima oko 22:30 su produžili noćenje, boravak za još jednu noć u hostelu do 18. novembra”, dodaje Markač.

U samom hostelu nisu boravili puno. Uglavnom su dolazili prespavati, komunicirali su s drugim gostima, međutim kakva je bila njihova povezanost, upravnik ne zna.

Prilikom ispitivanja u Bihaću nigerijski studenti su tvrdili kako su im stvari i dokumenti ostali u hostelu. Naknadno ih je, kažu, pokupio prijatelj i poslao. To, Međutim, nije potvrdio upravnik hostela. “Ne, njihovi pasoši su primljeni samo radi potreba prijave i u trenutku kada je proces prijave završio i usluga naplaćena dokumenti su im vraćeni u ruke. A po odjavi gosti su pokupili sve svoje stvari”, opisuje Markač.

Comment here