DRUŠTVONASLOVNA

Gura li EU države Zapadnog Balkana u “zagrljaj” Rusije?

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane pripremio je analizu aktuelne političke situacije na Zapadnom Balkanu povodom održavanja sastanka čelnika EU u Briselu 17. i 18. oktobra 2019. godine, na kojem će se odlučivati o određivanju datuma za početak pregovora Republike Sjeverne Makedonije i Republike Albanije za članstvo u EU. Iz opširne analize „Zapadni Balkan 2019: Gura li EU države Zapadnog Balkana u “zagrljaj” Rusije?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Redovni jesenski sastanak čelnika Evropske unije održava se 17. i 18. oktobra 2019. godine u Briselu. Iako je važnost susreta čelnika EU usmjerena ka izlasku Velike Britanije iz članstva u EU (Brexit) 31. oktobra 2019. godine, na Zapadnom Balkanu su u iščekivanju da Republika Sjeverna Makedonija i Republika Albanija dobiju datum za početak pregovora sa EU.

Analitičari smatraju, da čelnici EU moraju biti svjesni činjenice, da ukoliko žele da se mirovni projekt EU nastavi u Evropi potrebno ga je implementirati na države Zapadnog Balkan, jer bi se kroz članstvo u EU osiguralo da države te regije osiguraju trajan mir i dugoročnu stabilnost. Sve dok EU ima nestabilnu regiju Zapadnog Balkana neće se moći baviti ključnim pitanjima i dugoročnim strateškim pozicioniranjem u međunarodnim okvirima.

 

Zapadni Balkan najbliži “zagrljaju” Rusije

Evropski čelnici često izražavaju podršku Zapadnom Balkanu i njegovom evroatlantskom putu izražavajući zabrinutost zbog uticaja pojedinih država u regiji, prije svega Rusije, Kine i Turske. EU svojom politikom (ne)proširenja faktički gura u „zagrljaj“ Rusije države Zapadnog Balkana, da bi kasnije te iste zemlje optužila za tijesne veze i saradnju sa Rusijom. Međutim, zabrinutost čelnika EU za Zapadni Balkan u stvarnosti je potpuno drugačija.

Naime, pojedine države članice EU postavljaju uvijek nove uslove,odnosno kriterijume za članstvo za države Zapadnog Balkana. Iako eksperti upozoravaju da već sada 15 država članica EU ne bi moglo u potpunosti ispuniti uslove za članstvo, a koje se traže od država Zapadnog Balkana. Pri tome se navodi kako su Bugarska i Rumunija primljene u članstvo, ali nedavno i Hrvatska, kojima su progledali „kroz prste“ prilikom njihovog punopravnog učlanjena. Čak je 2004. godine u punopravno članstvo primljeno 9,5 država, jer je primljena samo polovina Kipra. Navode se i francuska pokrajina Korzika i italijanska pokrajina Sicilija u kojima regulativa EU ni izbliza ne funkcioniše kako to zahtijevaju EU standardi, propisi i direktive.

(Ne)djelovanje EU je najilustrativnije na primjeru dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa u kojem je EU posrednik. Iako je tzv. Briselski sporazum o vođenju dijaloga potpisan 19. aprila 2013. godine, dijalog je prekinut i neizvjesna je njegova sudbina. Dijalog je vođen netransparentno, dok na drugoj strani EU često poziva države Zapadnog Balkana na transparentnost, a sama je često netransparentna. To se pokazalo i kod slučajeva utaje poreza za pojedine transnacionalne kompanije, a koje su se dešavale u Luksemburgu u vrijeme kada je premijer te države bio upravo sadašnji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker. Brojni su primjeri netransparentnosti i neprihvatljive uloge EU.

 

Neprihvatljiva uloga EU – slučaj Ursula fon der Lajen

Najnoviji primjer neprihvatljive uloge EU je sporna posjeta novoizabrane predsjednice Evropske komisije (EK) Ursule fon der Lajen Republici Hrvatskoj, koja će ubuduće morati biti opreznija kada se radi o Zapadnom Balkanu i potezima Evropske komisije. Fon der Lajenova je prilikom posjete izjavila da će raditi na približavanju država Zapadnog Balkana EU. Zapadni Balkan je dio Evrope i EU ukoliko želi da države Zapadnog Balkana postanu članice EU mora precizirati godinu proširenja, a ne slati izjave u obliku floskula o približavanju te regije EU, inače će te države biti prisiljene pronaći drugi put.

Hrvatska je tipičan primjer neevropskog ponašanja. Naime, Hrvatska ne poštuje odluke međunarodnog arbitražnog suda u vezi sa graničnim sporom sa Slovenijom. Takođe, Hrvatska ne poštuje odluku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MICT), kojom su pojedini visoki čelnici Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) pravosnažno osuđeni za sudjelovanje u Udruženom zločinačkom poduhvatu prema Bosni i Hercegovini. HDZ je politička stranka, kojoj se sudi na Županijskom sudu u Zagrebu. Pri tome je potrebno dodati činjenicu, da se položaj srpske zajednice u Hrvatskoj naglo pogoršao poslije ulaska Hrvatske u punopravno članstvo EU.

Srpska zajednica je bila kooperativna i važan faktor, koji je doprinio da Hrvatska postane članica EU. U Hrvatskoj se odvija revizija događaja iz 2. svjetskog rata prema kojoj se fašističke i kolaboracionističke snage pokušavaju rehabilitovati i predstaviti kao antifašističke. Pri tome je od velike važnosti položaj Jevrejske zajednice, koja još uvijek nije riješila pitanje povrata oduzete imovine. Upravo je revizija istorije doprinijela da Jevrejska zajednica i druga antifašistička udruženja samostalno odnosno odvojeno obilježavaju godišnjicu oslobađanja iz ustaškog logora Jasenovac bez učestvovanja čelnih ljudi hrvatske države. Pri tome su zapaženi (pro)fašistički nastupi i govori aktuelne predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i njeno otvoreno miješanje u unutrašnje stvari u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Hrvatska, kao članica EU i NATO nema riješena granična pitanja ni sa jednom susjednom zemljom osim sa Mađarskom, pošto je državnu granicu sa njom naslijedila od bivše SFRJ.

Republika Hrvatska će od 1. januara 2020. godine predsjedavati Savjetom Evropske unije. U fokusu njenog predsjedavanja biće i Zapadni Balkan na kojem je u konfliktu skoro sa svim državama. Tako Hrvatska ne priznaje legalan i legitiman izbor Hrvata Željka Komšića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda samo zato što nije izabran njen favorit predsjednik HDZBiH kontraverzni Dragan Čović. Komšić je izabran na osnovu istog izbornog zakona na osnovu kojeg je prethodno izabran i Čović. Postala je konstanta da zvaničnici Hrvatske zloupotrebljavaju članstvo te države u EU i NATO kada su u pitanju Bosna i Hercegovina ali i Republika Srbija, a očekuje se uskoro da će to početi raditi i u Savjetu Evrope, jer je generalna sekretarka Savjeta Evrope Marija Pejčinović Burić, bivša ministarka spoljnih poslova Hrvatske.

Analitičari smatraju da je zabrinjavajuća činjenica da institucije EU i NATO nisu reagovale na ponašanje Hrvatske kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i Srbija, jer se radi o eklatantnoj zloupotrebi članstva u EU i NATO. U Hrvatskoj su svoje utočište pronašli i brojni ratni zločinci, koji su pravosnažno presuđeni u Bosni i Hercegovini, dok hrvatske tajne službe maltretiraju građane Bosne i Hercegovine kada se nalaze na njenoj teritoriji. Hrvatska policija se nehumano ophodi prema migrantima (prebijanja, mučenja) i vrši nelegalnu readmisiju migranata sa svoje teritorije u BiH na šta su već upozorile organizacije za ljudska prava.

Hrvatska snažno gradi svoje odnose sa Rusijom usprkos uvedenim sankcijama EU prema Rusiji. Hrvatskoj će biti potrebna pomoć, da su suoči i prevaziđe izazove i situaciju u kojoj se našla. Ukoliko želi da njeno predsjedavanje EU, barem što se tiče Zapadnog Balkana, ne bude unaprijed osuđeno na propast, trebaće pomoć EU ali i država regije, jer su dosadašnja iskustva pokazala da su upravo najteža „suočavanja sa samim sobom“.

 

Trilaterala Srbija – Sjeverna Makedonija – Albanija

U Novom Sadu je 10. oktobra 2019. godine održan trilateralni sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa premijerima Sjeverne Makedonije i Albanije, Zoranom Zaevim i Edijem Ramom. Potpisana je Deklaracija o namjerama za uspostavljanje „malog Šengena“ između te tri države.

Deklaracija bi trebala da pomogne da čitav region Zapadnog Balkana počne da funkcioniše na četiri ključne slobode EU – slobodi kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi.

Zajednička deklaracija predviđa eliminisanje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regionu do 2021. godine, istovremeno će omogućiti građanima da putuju u regionu samo uz ličnu kartu, kao i da se zaposle bilo gdje ukoliko imaju potvrdu o svojim kvalifikacijama.

Deklaracija predviđa i priznavanje diploma u regionu, kao i bolju saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala i pomoć u slučajevima prirodnih nepogoda.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao je sve članove tzv. Balkanske šestorke da prihvate dokument o „malom Šengenu“, uz sve razlike koje postoje po pitanju priznanja nezavisnosti Kosova.

Premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev rekao je da inicijativi za bliže ekonomsko povezivanje zemalja regiona treba da se priključi svih šest zapadnobalkanskih zemalja (Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo).

Zaev je rekao, da je Sjeverna Makedonija podržala inicijativu jer „mora biti urađeno mnogo više na ekonomskom približavanjuŠaljemo poruku da politički odnosi u regionu postaju jednostavniji, da Balkan više nije bure baruta već region stabilnosti ekonomskog razvoja posvećen evro integracijama i unapređenju standarda svojih građana“.

Prošle sedmice je predsjednik Srbije Vučić u Beogradu održao trilateralni sastanak Srbija-Turska-Bosna i Hercegovina i zajednički je položen kamen temeljac za izgradnju auto puta Beograd – Sarajevo, kao jednog od važnih regionalnih infrastrukturnih projekata.

Analitičari smatraju, da se radi o novim pozitivnim momentima, koji dolaze iz Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića što treba pozdraviti i podržati od strane EU da se taj trend regionalne saradnje nastavi i dodatno intenzivira. Očekuje se da započne nova kvalitetnija epoha za budućnost Srbije i regiona.

 

Zapadnobalkanska kao Višegradska grupa

Na inicijativu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića uz podršku premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva i premijera Albanije Edija Rame intenzivirana je međusobna saradnja u regionu Zapadnog Balkana. Čelnici Zapadnog Balkana svjesni su činjenice da je potrebno preduzeti snažne korake ka međusobnoj saradnji koja će biti usmjerena na stvaranje boljih životnih uslova za građane i što je posebno važno zaustavljanje trenda masovnog iseljavanja stanovišta iz regije.

Analitičari smatraju da države Zapadnog Balkana moraju uspostaviti snažnu političku, ekonomsku, kulturnu i svaki drugi oblik saradnje i da zajednički nastupaju prema EU kao grupa država sa jasno definisanim zahtjevima. Kada se radi o proširenju EU potrebno je precizirati kada će doći do proširenja, jer se ne može do unedogled odlagati proširenje. Pri tome je važno naglasiti da regionalna saradnja ne znači da su zemlje regiona odustale od svog evropskog puta i članstva u EU čega se plaši Crna Gora.

Pri tome kao iskustvo može poslužiti saradnja u okviru tzv. Višegradske grupe država (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka), koje vrlo često zajednički nastupaju u okviru EU sa jasno izraženim zahtjevima i stavovima. Štaviše, Višegradska grupa je formirana zbog toga da bi te zemlje lakše i brže ušle u EU i NATO, što su i ostvarile. Zbog toga je važno da zemlje regiona zajednički nastupaju prema EU i/ili drugim spoljnopolitičkim inicijativama, jer pojedinačan pristup je nedovoljan i ne garantuje uspjeh.

 

Datum za početak pregovora sa EU za Sjevernu Makedoniju i Albaniju

Na vrhu EU 17. i 18. oktobra 2019. godine u Briselu odlučivaće se i o određivanju datuma za početak pregovora. Iako su pojedine države izražavale skeptičnost u pogledu određivanja datuma, na kraju je ostala još Francuska da odobri početak pregovora EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

Analitičari smatraju da države članice EU uključujući i Francusku moraju pokazati vizionarstvo kada je u pitanju proširenje, jer da se proširenja nisu događala u prošlosti nikada se EU ne bi razvila u tako respektabilnu regionalnu integraciju. S obzirom da EU ima 27 članica (bez Velike Britanije) uvijek postoji mogućnost različitih uslovljavanja i blokada što države članice trebaju izbjegavati, odnosno sebi ne smiju dozvoliti. To je posebno važno u okolnostima kada druge države pokušavaju ostvariti snažan uticaj na Balkanu, prije svega Rusija, Kina i Turska. Neodlučnost EU može imati strateške posljedice na Zapadnom Balkanu, odnosno da pojedine države uslijed neizvjesnosti kada je u pitanju članstvo u EU i pritisaka domaće javnosti promijene geopolitičku orijentaciju.

Analitičari smatraju da rezervisanost Francuske i njenog predsjednika Emanuela Makrona kada je u pitanju dodjela datuma za početak pregovora sa EU za Sjevernu Makedoniju i Albaniju pokazuju još jednu apsurdnost evropske politike. Naime, Makronova stranka Republika u pokretu je članica Savezništva liberala i demokrata u Evropskom parlamentu, koji su snažni zagovornici proširenja, a da pri tome njena članica Republika u pokretu blokira proširenje. Zbog toga je Savezništvo liberala i demokrata pred istorijskom odgovornošću, jer predsjednik Makron pripada ovoj grupaciji. Iznenađuje francuski predsjednik Makron, koji je prije dvije godine dolaskom na vlast viđen kao novi lider Evrope. Sa najavom blokade dodjele datuma za početak pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju Makron pokazuje da nema viziju i da se razilazi sa svojom političkom grupacijom Savezništva liberala i demokrata unutar EU, koja je snažan zagovornik proširenja i time preuzima ogromnu odgovornost za sudbinu EU i proces proširenja.

Pored pitanja stabilnosti regije Zapadnog Balkana, radi se i o pitanju kredibilnosti evropskih lidera. Oni su, naime, na vrhu EU juna 2018. godine odlučili da će 2019. godine dodijeliti datum za početak pregovora Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, ako one ispune uslove za početak pregovora. Za obje države, a pogotovo za Sjevernu Makedoniju, to je jasno postignuto. Ako se ne dodijeli datum za početak pregovora (početak pregovora ne znači i članstvo u EU), evropski lideri pogaziće svoju riječ i izgubiti svoj kredibilitet. To će pod znak pitanja postaviti i Šumanovu viziju udružene Evrope. U tom slučaju bi se čak moglo i reći da je predsjednik Makron radio protiv ideje svog velikog sunarodnjaka, koji je lansirao projekat današnje EU.

 

EU je ugrozila i američke interese

Dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine EU je vodila kao posrednik. Dijalog je doživio fijasko. Posljednjih desetak godina otkako je region Zapadnog Balkana prepušten na brigu EU nisu zabilježeni značajniji pomaci. Druge države, posebno Rusija, Kina i Turska, ojačale su svoju prisutnost i uticaj u regionu. Zbog takvog djelovanja EU bio je neophodan povratak SAD na Balkan. Opravdanim se postavljaju pitanja, da li je EU pouzdan partner i može li EU prevazići unutrašnju krizu bez snažne podrške SAD?

Analitičari smatraju, da je od posebnog simboličnog značaja, i zbog kredibiliteta EU na Zapadnom Balkanu možda posljednja šansa, da se zemlje Zapadnog Balkana spasu od „zagrljaja“ Rusije, Kine i Turske tako da se na vrhu EU u Briselu dodijeli datum za početak pregovora sa EU Sjevernoj Makedoniji i Albaniji te da se ubrzano radi na okončanju dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine potpisivanjem pravno obavezujućeg sporazuma, a da pri tome zemlje regiona intenzivno rade na započetoj regionalnoj saradnji.

Comment here