Gospodari balkanskog spinovanja ne miruju

  • 96
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Mirnim skupom „Pravda za Davida“, koji je sinoć okončao na banjalučkom Trgu Krajine, srušeni su svi snovi ali i priželjkivanja manipulatora koji su prizivali haos i širili laži građanima koji sedam mjeseci traže istinu i pravdu u vezi sa ubistvom Davida Dragičevića.

Srpske dnevne novine Alo još jednom su se istakle u širenju laži i straha. Slično tekstu iz aprila, o kome je Gerila već pisala, kada je Alo najavljivao haos u Banjaluci u režiji stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi, i ovaj put su spinovanjem, širenjem laži, manipulisanjem i propagandom nastojali proizvesti strah u javnosti i spriječiti građane da se pojave na Trgu Krajine i izraze solidarnost sa porodicom i prijateljima stradalog Davida Dragičevića. I ovaj put nisu uspjeli u tome. Istina i pravda se ne mogu ućutkati.

Koju laž su ovaj put “novinari” iz beogradskog lista pokušali proturiti građanima kao “ekskluzivnu informaciju”? Tvrdili su da je u sarajevskim naseljima Bistrik, Vraca i Hrasno bilo parkirano između 50 i 60 autobusa koji su u petak trebali krenuti put Banjaluke. Služba za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske, prema povjerljivim izvorima novinara lista Alo, došla je do informacija da će se autobusi kretati preko dva pravca.

Prvi je trebao biti preko Travnika gdje bi manji dio autobusa trebao pokupiti putnike u pomenutom gradu, dok je drugi trebao ići preko Maglaja i Doboja gdje se očekivao veći broj putnika.

U nastavku se navodi da je Uprava za borbu protiv terorizma i ekstremizma RS došla do informacija da se u međuentitetskim mjestima Tešanj i Jelah u jednoj porodičnoj kući vrši isplata dnevnica za one koji su spremni da u petak krenu na Trg Krajine. Dnevnice variraju od toga ko je koliko „lud“, kako se navodi u tekstu, što je čovjek luđi i spreman veću glupost da napravi, dnevnica je veća. Takođe, plaćalo bi se gorivo onima koji bi išli svojim automobilima, dok bi sve ostale pokupili gore pomenuti autobusi.

Redakcija platforme Raskrinkavanje provjerila je ove navode i ustanovila da su lažni. Prošli su kroz sva tri navedena sarajevska naselja u potrazi za parkiranim autobusima i tom prilikom nisu naišli ni na jedan autobus koji je parkiran. Sve što su uočili tokom puta jeste jedan trolejbus u pokretu koji je dio voznog parka “GRASA” koji vrši javni gradski prevoz, te autobus kompanije “Centrotrans”, takođe u pokretu.

Jedina istina u navodima lista Alo bila je ta da je međuentitetske linije nadgledala policija koja je pratila ulazak i izlazak iz entiteta u entitet. U ovo se uvjerila i redakcija Gerile i to u dva navrata, na izlazu iz Doboja prema Maglaju u blizini međuentitetske linije i neposredno prije motela Kanjon na pravcu od Travnika prema Kneževu. Zaustavljali su vozila i kontrolisali vozače, vođeni ovom pričom ili nekim drugim informacijama, ostaje nepoznato. Takođe, sve prilaze Banjaluci kontrolisala je Jedinica za podršku, dok je širom grada uz redovnu policiju djelovala i Specijalna antiteroristička jedinica sa svojom opremom.

Kao što smo naveli, manipulacije, širenje laži i spinovanje nisu strani tabloidu Alo. U već pomenutoj informaciji o planiranom haosu u Banjaluci dramatično je najavljivano da strani obavještajci, u saradnji sa bosanskom službom i dijelom opozicije, koriste tragičnu smrt Davida Dragičevića za rušenje Milorada Dodika. Ističe se da je na sceni „žestok udar na Republiku Srpsku, s ciljem totalne destabilizacije aktuelne vlasti i predsednika Milorada Dodika pred predstojeće oktobarske opšte izbore u BiH“.

U trenutku kada su sve oči javnosti uperene u slučaj stradanja Davida Dragičevića, fokus se mora pomjeriti na drugu stranu, kako smo tada naveli u analizi na portalu Gerila. Uzevši u obzir da u balkanskom javnom mnijenju priča o „stranim obavještajcima i domaćim izdajnicima“ gotovo uvijek dobro prolazi u narodu, još jednom su se činjenice pokušale spinovati navodeći „vodu na mlin“ onima koji djeluju s pozicija moći. Ovaj put stvaranjem pseudo-događaja navodne izdaje, pokušaja stvaranja haosa i destabilizacije.

U tekstu se dalje navodi da „majstori konfuzije ne miruju i na skupovima u Banja Luci žele da optuže vrh policije za navodno prikrivanje zločina nad Davidom Dragičevićem a vlast kao saučesnika u svemu tome (…) Kreatori i izvršioci pravljenja haosa i udara na Republiku Srpsku iskoristili su upravo ovaj tragičan događaj da preko svojih ljudi proteste u centru Banja Luke pod nazivom „Pravda za Davida“ pretvore u masovne demonstracije na kojima bi izmanipulisali narod i pokušali da ruše vlast i pre izbora“. Način na koji se organizatori protesta u Banjaluci predstavljaju kao „majstori konfuzije“ i „kreatori i izvršioci pravljenja haosa“ eksplicitno ih stigmatizira i implicitno stavlja „metu na leđa“. Ovakav diskurs odgovara matrici na osnovu koje se društvo dijeli na naše i njihove, na istinoljubive i manipulatore, na patriote i izdajnike, što kao posljedicu može dovesti do atmosfere linča.

Kao i sada, i tada je spinovana vijest o planiranju haosa u Banjaluci od strane stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi objavljena u novinama Alo predstavljala pokušaj skretanja pažnje i širenja neistina s ciljem diskreditacije političkih protivnika, očuvanja stanja latentnog antagonizma i stvaranja polarizovane atmosfere u društvu.

Na portalu Moja Hercegovina se ističe da je vlast u Republici Srpskoj uz pomoć kupljenih analitičara i podobnih medija stvorila „zavidnu“ propagandnu mašineriju na koju godišnje troši milione maraka, a sve u cilju stvaranja lažne slike o njihovoj vladavini. U tekstu se ističe da je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko godina uložio velike napore, ali i novac, u formiranje medijsko-analitičke scene koja radi na propagandnom dezinformisanju javnosti u korist vladajuće većine. To potkrijepljuju mnogobrojni izvještaji, saradnje, dokumenti, izjave, kao i način na koji takozvani stručnjaci iz raznih oblasti, potpomognuti medijima, nastupaju u javnosti.

Vlast u RS već duže vrijeme iznosi ogromne iznose novca u Srbiju, koji im služi za plaćanje pojedinaca, udruženja, ali i medija. Da je tako pokazuje i svesrdna podrška ljudi oko Dodika, predvođenim njegovim savjetnicima, radu nekoliko portala koje režim koristi kao pokriće za propagandne spletke i izvrtanje stvarnosti. Među njima su pomenuti Analitički forum, zatim Govori Srbija i Sve o Srpskoj. Na ovim portalima svakodnevno možemo čitati razne komentare i kolumne „plaćenika“ vlasti, ali i veoma često izmišljene vijesti u kojima se veliča Milorad Dodik i vlast, a napada opozicija i svi ostali koji su označeni kao nepodobni. Da zlo bude veće, ovi mediji su odmah postali jedan od glavnih izvora informacija javnog servisa RTRS i agencije SRNA.

Pravilo je da se izmišljena laž ili stav nekog od plaćenih “analitičara” prenese na nekom od tih portala, a onda to za širu javnost prenosi RTRS kao da je u pitanju relevantan izvor informacije. Nažalost, u ovoj obmani građana učestvuju i intelektualci iz Beograda, pretpostavljam za novčanu naknadu, koji svaki napor za sređivanje stanja u društvu napadaju, a svaku kritiku vlasti označe kao napad na institucije sistema i prijetnju destabilizaciji Republike Srpske

Inače, što se širenja laži, manipulacije i spina tiče, veoma mali broj ljudi uspijeva da normalno razmišlja, kako ističe Marčelo Foa u knjizi „Gospodari medija“ (2017). Postoji veoma opasna tendencija da se prihvati sve ono što se čuje, sve ono što se pročita i to sve bez ikakvog preispitivanja. Samo oni koji su u stanju da imaju kritički odnos i samostalno razmišljaju mogu doći do istine. Ljudi uglavnom djeluju tako da prihvataju zdravo za gotovo sve što čuju ili pročitaju u medijima. Problem je što se na taj način neistine, manipulacije i propaganda veoma lako prenose i „primaju“ u narodu.

Manuel Kastels u knjizi „Moć komunikacija“ (2014) ističe da se spinovanje sastoji od prenošenja poruka u onom obliku koji favorizuje interese određenih političkih opcija, pri čemu se teži da se naudi protivniku. Dalje navodi da političke poruke moraju da savladaju velike poteškoće kako bi došle do uma građana. Običnim ljudima su važne one vijesti koje se tiču njihovih života. Kako bi se određene vijesti koje nisu od velikog značaja za narod plasirale u javnost na način da ih građani prime sa velikom pažnjom, političari, odnosno njihovi stručnjaci za odnose s javnošću, moraju te vijesti povezati s emocijama i interesovanjima publike. Na taj način se informacije lakše obrađuju i ostaju u sjećanju.

Što se napada na grupu „Pravda za Davida“ tiče, tokom svih sedam mjeseci trpjeli su mnogobrojne udare i poniženja, o čemu je Gerila takođe pisala. Od samog početka, protest „Pravda za Davida“ je bio označen od strane vlasti i grupa bliskih vlastima kao „remetilački faktor“ i kao pokušaj da se „destabilizuje Republika Srpska“. Prve dane protesta obilježila je cenzura na RTRS-u gotovo svih informacija u vezi sa okupljanjem građana na Trgu Krajine. Takođe, i ATV je ignorisala protest „Pravda za Davida“.  Pored ignorisanja, nije trebealo dugo čekati da počnu i spinovanja i manipulacije u vezi sa protestom.

Implicitne pritiske na grupu „Pravda za Davida“ mogli smo vidjeti i u slučaju uznemiravanja radnika banjalučkog lokala „Life“ od strane inspekcije, i to zbog javne podrške grupi „Pravda za Davida“, kako ističu u ovom lokalu. Naime, radna inspekcija im je samo u mjesec dana četiri puta dolazila u lokal i izrekla nekoliko kazni od po više hiljada maraka.

Pored ovog, bilo je još slučajeva kada su određene strukture vlasti na više ili manje implicitan način nastojale izvršiti pritisak na porodicu stradalog Davida Dragičevića i grupu „Pravda za Davida“. Jedan od njih je i slučaj optužnice protiv Davida Dragičevića koja je bila na snazi gotovo mjesec dana nakon njegove smrti. Dragan Čavić je tom prilikom izjavio da je Okružno javno tužilaštvo 30. marta, šest dana poslije pronalaska tijela Davida Dragičevića, predalo optužnicu protiv njega, što je protivno Zakonu. Optužnica je morala biti stavljena „ad acta“, jer Zakon nalaže da se protiv osobe koja je preminula obustave sve istražne radnje.

Zabilježeni su i pokušaji hakovanja Fejsbuk stranice „Pravda za Davida“. Bilo je i omalovažavanja i vrijeđanja učesnika skupa „Pravda za Davida“. Milan Tukić, član Glavnog odbora SNSD-a i nekadašnji predsjednik Kluba Srba u Vijeću naroda Republike Srpske, na društvenoj mreži Tviter je svakodnevna okupljanja građana u centru Banjaluke koji traže istinu o smrti Davida Dragićevića nazvao bolesnim i to na način “da Trg Krajine svaki dan u 18 časova postaje sanatorijum”.

Pored ovog primjera, nekolicina vladajućih tviteraša, što sa ličnih, što sa lažnih profila, danima je slala uznemirujuće poruke upućene grupi „Pravda za Davida“. Optuživali su ih za obojenu revoluciju, finansiranu Soroševim novcem i planiranu u stranim ambasadama.

Pažnju javnosti je izazvala i objava na navodnoj Fejsbuk stranici Vojske RS na kojoj je objavljen tekst o smrti Davida Dragičevića i grupi „Pravda za Davida“ u kome se ističe da su protest podržali mnogi i da mu stiže podrška sa svih strana svijeta „uglavnom od dokazanih srpskih neprijatelja i srbomrzaca sa izričitom porukom „da se pravda i istina moraju istjerati na čistac“! Nesrećni David iz večeri u veče postade udarna vijest u medijima koje finansiraju one snage iz inostranstva koje aktivno rade na ukidanju Republike Srpske!“ I u ovom primjeru možemo vidjeti poznati obrazac skretanja pažnje sa protesta na navodne udare na Republiku Srpsku.

Kako je protest rastao tako su učestali i pokušaji spinovanja i manipulacija od strane pojedinaca i grupa bliskih vladajućim strukturama u RS.  Na portalu „Novi Standard“ je objavljen sličan tekst („Da li se u Banjaluci kuva obojena revolucija?“), koji su prenijeli viđeniji „patriotski portali“, u kome se ističe da „postoje razlozi za sumnju da određeni krugovi nastoje da iskoriste smrt Davida Dragičevića kao povod za svođenje političkih računa“. Isticalo se da u glavnom gradu Republike Srpske traje „jedna ne baš sasvim tipična protestna aktivnost, koja preti da se pretvori u nešto veće i potencijalno opasno po stabilnost Republike Srpske“.

RTRS je na tragu „povjerljivih dokumenata stranih bezbjednosnih službi“ tvrdio da je u BiH na sceni „složena obavještajno-medijska operacija zapadnih službi“. Cilj akcije britanskih obavještajaca je kompromitovanje i napad na Milorada Dodika i njegove saradnike, odnosno serija režiranih protesta i uličnih nemira kako bi se srušila vlast i instalirala podobna „zapadna garnitura“.

Simptomatično je da se značajan broj „dušebrižnika i čuvara“ nacionalne svijesti i Republike Srpske pozivao na zamjenu teza, iako su i sami izvrtali činjenice i manipulisali osjećanjima javnog mnijenja konstantno naglašavajući da su protesti usmjereni na urušavanje Republike Srpske a ne na traganje za istinom i pravdom.

Sumirajući retrospektivu spinovanja, manipulacija i napada na grupu „Pravda za Davida“ od strane vlasti i pojedinaca i grupa bliskih vlastima u Republici Srpskoj, možemo izvući opšti zaključak da se svi drže iste matrice – protest je okvalifikovan kao remetilački faktor a grupa „Pravda za Davida“ kao rušitelj Republike Srpske. Sve se vrti oko teze da su kritike upućene zvaničnim vlastima u RS u vezi sa ubistvom Davida Dragičevića u stvari pokušaji rušenja Republike Srpske, poistovjećujući srpske nacionalne interese, borbu za prava Srba i slične teze isključivo sa vladajućom strukturom u RS.

Konstantnim apostrofiranjem grupe „Pravda za Davida“ kao remetilačkog faktora, implicitno je označavajući kao „izdajnike Republike Srpske i srpskog roda“, spin-majstori iz vlasti i struktura bliskih vlastima manipulišu osjećajima naroda i stavljaju implicitne mete na učesnike protesta i članove grupe. Na taj način samo još više utiču na održavanje stanja latentnog antagonizma koji postoji u RS i BiH.

Naposlijetku, širenje laži, manipulacija i spinovanje su posebno pogubni uzevši u obzir formiranje efekta poznatog kao „eho-komora“, o čemu je Gerila već pisala, odnosno situacije u kojoj korisnici medija nastoje da se povežu sa osobama, grupama ili organizacijama sa kojima dijele stavove i uvjerenja. Na taj način sve informacije do kojih korisnici dolaze putem medija samo pojačavaju već postojeća uvjerenja i stavove.

Ponavljanje postojećih uvjerenja unutar takvog zatvorenog okruženja u kome se drugačiji stavovi cenzurišu, odbacuju ili uopšte ne dopiru do korisnika društvenih mreža, doprinosi polarizaciji, ne samo stavova i mišljenja, nego i društva uopšte. Tako se kod ljudi stvara i osnažuje percepcija da je društvo podijeljeno npr. na patriote i izdajnike, na istinoljubive i manipulatore i slično.

Kako funkcionišu „eho-komore“? Korisnici društvenih mreža, medija uopšte, okružuju se samo istomišljenicima. Lajkuju i dijele samo komentare koji su identični ili bliski njihovim uvjerenjima. Neko iznese tvrdnju koju njegovi istomišljenici shvate na sebi svojstven način u skladu sa ličnim uvjerenjem i ponavljaju sve dok većina ljudi ne prihvati neku verziju priče kao tačnu. Na taj način se samo osnažuje i produbljuje njihov sistem vjerovanja, ne dovodeći ga u pitanje, stvarajući barijere prilikom diskusije sa osobama koje imaju drugačije stavove. Efekat „eho-komore“ dovodi do percepcije da je njihov sistem vrijednosti jedini ispravan.

Na osnovu društvenog kredibiliteta korisnici društvenih mreža neki izvor informacije vide kao pouzdan ako ga i drugi korisnici tako doživljavaju. Pored toga, dolazi do formiranja fenomena poznatog kao „frekventna heuristika“, odnosno situacije kada ljudi vjeruju u one informacije koje često čuju. Ako se dovoljno dugo ponavlja npr. da je svako ko se protivi vlasti u RS izdajnik, onda će ljudi početi vjerovati u to. Drugim riječima, što su ljudi više izloženi nekoj ideji, to će biti skloniji da stvore pozitivno mišljenje o njoj.  U „eho-komorama“ u kojima se neprestano stvaraju i dijele iste informacije dolazi do kreiranja homogene zajednice koja je netolerantna na drugačija mišljenja. Dolazi do nerazumijevanja i nepovjerenja prema ljudima koji zastupaju drugačije stavove od njihovih.

Korisnici društvenih mreža koji dijele iste stavove koja zastupaju „patriotski portali“ koji šire laži o grupi „Pravda za Davida“, vjeruju u sve što čuju i vide ne dovodeći u sumnju informacije koje su objavljene na sličnim medijima. Dakle, povjerovaće u priče o „hordama iz Federacije koje dolaze da sruše Republiku Srpsku“. Kada se susretnu sa stavovima koji su u spurotnosti sa njihovim i sa stavovima koji dominiraju na ovim portalima, skloni su da te ljude okvalifikuju kao lažove i izdajnike. Njima su ti stavovi nerijetko nejasni zato što nisu u skladu sa njihovim sistemom vrijednosti. Baš zbog toga što su bili okruženi samo istomišljenicima, bez uvida u stavove suprotne njihovim, uvjerenja koja gaje samo se ojačavaju u „eho-komorama“ koje odzvanjanju identičnim stavovima.

Lažne vijesti koje šire društvene mreže i mediji kao što je Alo, ne bi bile toliko pogubne za društvo kada bi korisnici medija izašli iz svojih homogenih zajednica, ali i proširili krug poznanika koji imaju drugačije stvavove. Na taj način bi se poništili negativni aspekti „eho-komora“ omogućavajući drugačijim mišljenjima i stavovima da dobiju svoju šansu u okruženju koje vapi za istinskim pluralizmom.