Svađa koja je izbila nakon što je Milan Savanović napustio Listu za pravdu i red Nebojše Vukanovića u drugom planu je ostavila jedno daleko ozbiljnije pitanje – kako se troše budžetske pare u poslaničkim klubovima i grupama i da li se trošenje tih para kontroliše?
Tokom te višednevne svađe Savanović je optuživao Vukanovića za manipulacije, lične obračune i pokušaj diskreditacije, a pogotovo za nepoštenu raspodjelu para poslaničkog kluba. Vukanović je rekao da je tokom cijelog mandata sa svim poslanicima i zaposlenima na kraju godine dijelio sredstva Kluba na šest jednakih dijelova, najčešće kroz uplatu sredstava na kartice za gorivo.
„Početkom ove godine raspodijelio sam preostala sredstva. Uplatio sam karticu sa gorivom po 2.800 maraka, a u prva četiri mjeseca ostalo je po 1.800 maraka da se uplati. Kako je Savanović napustio Klub, a uz to je počeo da nas vrijeđa i napada, odlučio sam da njemu ne uplatim sredstva“, kazao je Vukanović.
Time je otvoreno pitanje koliko para poslanici zapravo troše na ime kluba i da li je trošenje tih para opravdano. Drugim riječima, postoji li kontrola koja će utvrditi da li su poslanici nasuli gorivo zbog rada na terenu ili su gorivo nasuli kada su krenuli s porodicom na ljetovanje ili na zimovanje? Ta kontrola, kako saznaje GERILA, zapravo i ne postoji.
Odluka o načinu i kriterijumima za raspodjelu sredstava za rad poslaničkih klubova i grupa donesena je 2008. godine i tom je odlukom u početku bilo definisano na šta poslanici mogu da troše budžetske pare. Sredstva koja dobijaju poslanički klubovi i grupe mogu da se troše na putne troškove u zemlji i u inostranstvu, na troškove upotrebe vlastitog automobila ako poslanici putuju po nalogu kluba ili grupe, na mobilni telefon i internet, na naknadu licima koja obavljaju tehničke i druge povremene poslove u klubovima, na troškove smještaja i ishrane, na troškove interne i eksterne reprezentacije i na ostale troškove za koje klub, odnosno grupa donese odluku.
Posljednja stavka ove odluke biće proširena 2017. godine kada je predsjednik Administrativne komisije NSRS bila Spomenka Stevanović. Posljednja stavka se tada promijenila i naknada za dodatne poslove se isplaćuje tehničkim sekretarima i vozačima na tekući račun, plaćaju se računi za gorivo i reprezentaciju sekretarima i vozačima. Računaju se i isplate na žiro-račun političkim strankama, isplate na žiro-račun raznim udruženjim i organizacijama, isplate pojedincima za liječenje i zbog teške materijalne situacije, stipendije studentima, plaćanje čitulja u dnevnim novinama, reklamni materijal i vizit-karitce.
„Ukupan iznos novčanih sredstava dijeli se sa brojem poslanika što predstavlja godišnji iznos po poslaniku, zatim se ovaj iznos podijeli na 12 mjeseci, što predstavlja mjesečni iznos novčanih sredstava za pokriće troškova po poslaniku“, navodi se u ovoj odluci.
Ministarstvo finansija je 2015. godine preciziralo i to da poslanici, sekretari u klubovima i vozači za rad u izbornim jedinicama za određene troškove ostvarene na terenu donose gotovinske račune kako bi se izvršio povrat utrošenih sredstava na njihove tekuće račune.
Prvobitna odluka iz 2008. promijenjena je još jednom i to 2019. godine kada je predsjednik Administrativne komisije bio Slavko Gligorić. Tom odlukom u troškove koji se poslanicima pravdaju dodane su i putarine.
„Poslanici imaju pravo na smještaj. Sredstva kluba su godinama iznosila 500 KM, pa su porasla na 800 KM po poslaniku. Najviše tih para ‘pojede’ službeno auto. Klub dijeli gorivo tako što napravi kartice. Šefovi klubova određuju ko će dobiti te kartice i koliko će para biti na njima“, rekao je jedan od poslanika.
Nema nikakve sumnje, tvrdi on, da su zloupotrebe moguće i da se dešavaju, jer niko ne kontroliše kada je, kome i koliko litara dizela ili benzina usuo neki poslanik. Sasvim je moguće da se gorivo sipa članovima porodice ili aktivistima, ali to niko ne može da utvrdi, jer to niko i ne kontroliše. U pitanju su značajna sredstva koja se ne provjeravaju. Računi se dostavljaju, ali nije moguće utvrditi kome je zaista gorivo natočeno.
„U suštini to su lične kartice na koje su prebačena sredstva za gorivo. Kada se gorivo toči u službeno vozilo NSRS, posebno se popunjava papir na pumpi i naplaćuje se direktno sa računa parlamenta. Lakša je varijanta pravdanja (donošenja) fiskalnih računa, ali malo ko to radi. Nekada su često pravljeni falsifikovani računi koje su prije desetak godina koristili mnogi vozači, ministri i direktori javnih preduzeća“, kaže naš sagovornik.
Šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Srđan Mazalica za GERILU kaže kako ne postoji način da se neki troškovi utvrde. To se, dodaje on, vodi kao opravdan, odnosno logičan trošak. Poslanici su stalno na putu, voze se i moraju sipati gorivo.
„Svi računi moraju biti opravdani. Nema tu nekih troškova, ali moramo ljudima dati ono što im treba. Kada bi poslanici i vozači donosili svaki račun sa terena, to bi bila noćna mora za računovodstvo. Ne mogu ja kontrolisati da li je poslanik išao na teren ili na more. Oni imaju pravo na troškove u svojoj izbornoj jedinici. Naravno da se neće pratiti u koju se svrhu sipa gorivo. Poslanik možda sipa gorivo onima koji mu pomažu u poslaničkim poslovima“, kazao je Mazalica.
Šef Kluba poslanika PDP-a Tanja Vukomanović kaže za naš portal kako svaki poslanički klub, u skladu sa zakonom, dobija sredstva kako bi mogao da funkcioniše i obavlja svoj posao. Jedna od tih stavki su i troškovi goriva. Veliki broj poslanika dolazi iz svih krajeva Republike Srpske, putuje na sjednice, ali i obilazi svoje izborne jedinice i razgovara sa građanima.
„To je sastavni dio poslaničkog mandata i zbog toga ova mogućnost postoji. S druge strane, svaka marka koja dolazi iz budžeta mora biti opravdana. Ako postoje načini da se uvede bolja kontrola i veća transparentnost, zbog mogućih zloupotreba, ja to podržavam. Time štitimo i javni novac i one poslanike koji svoj posao rade časno i odgovorno“, istakla je Vukomanović.
Šef Kluba Socijalističke partije Velibor Stanić kaže da poslanici ove stranke u prethodne četiri godine nisu dobili nijednu jedinu karticu za gorivo. On dodaje da nisu ni tražili te kartice i da su određena sredstva za rad na terenu dodjeljivalji kroz putne naloge i račune za gorivo.
„Ne znam kako to drugi rade, ali mi nismo imali kartice. Dok je Srđan Todorović bio predsjednik Kluba, davali smo pomoć onima koji su bili najugroženiji i to je sve. Ne znam da li smo ranije imali te kartice, ali u prethodne četiri godine ne“, istakao je Stanić.
Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže da se sve zasniva na povjerenju. On dodaje da neće provjeravati svaku litru nasutog goriva i svaku popijenu kafu na terenu.
„Sve je na bazi povjerenja. Neću gledati ko je gdje sipao litar goriva. Svakoj marki treba ući u trag, ali to su pare za rad klubova. Nekad imamo pare za hotel, odnosno za smještaj kada smo na terenu. Ili za ručak ili za večeru. Te se pare koriste isključivo namjenski za red na terenu. Prešli smo više od 100.000 kilometara službenim autom prošle ili pretprošle godine“, kazao je Vukanović.
Prvi čovjek „ReStarta“ Stefan Blagić kaže da se ovo trošenje para može veoma lako kontrolisati: poslanik mora da ima putni nalog na osnovu kojeg će dokazati gdje je i zbog čega išao i koliko je para potrošio.
„Ako je poslanik išao od Trebinja do Bileće, ne može da sipa 200 maraka goriva, jer se zna tačno u litar koliko taj put može da košta. Ali ovako je lakše, jer svi mogu da na ovaj način zloupotrebljavaju kartice za gorivo, reprezentacije i slične troškove“, rekao je Blagić.
Goran Dakić