Poslije šesnaest godina na vlasti, Viktor Orban je prvi put u ozbiljnom problemu. Opozicija je jača nego ranije, ankete mu više ne idu u korist kao prije, a u njegovom političkom okruženju vidi se sve veća nervoza. To pokazuje i činjenica da mu sada ne pomažu samo ljudi iz njegove zemlje, nego i politički saveznici iz inostranstva, poput američkog predsjednika Donalda Trampa i potpredsjednika Džej Di Vensa.
Izbori u Mađarskoj biće održani 12. aprila, a ovogodišnje glasanje moglo bi biti jedno od najneizvjesnijih za Viktora Orbana u posljednjih šesnaest godina. Poslije dugog perioda dominacije, Orban se sada suočava sa jačom opozicijom, padom podrške i sve većim pritiskom i iz zemlje i iz inostranstva. Međutim, kako jača pritisak izvana, jača i podrška. Pored Trampa i Vensa, Orban dobija podršku i od desničarskih populističkih stranaka i političara iz Evrope (Vox) i ostatka svijeta (argentinski predsjednik Havijer Milei). Orbanu pomoć stiže i iz Beograda i iz Banjaluke. Milorad Dodik ga podržava otvoreno, javnim porukama i jasnim svrstavanjem na njegovu stranu. Aleksandar Vučić to radi kroz priče o bezbjednosti, energiji i stabilnosti.
Dodikova otvorena podrška
Najotvoreniju podršku Orbanu dao je Milorad Dodik. Tokom boravka u Budimpešti krajem marta, usred kampanje, javno je pozvao Srbe koji žive u Mađarskoj da na izborima glasaju za Viktora Orbana. To nije bila samo diplomatska poruka, nego otvoreno uključivanje u izbornu kampanju druge države.
Dodik i Orban bliski su već godinama. Gerila je u više tekstova pokazala da njihovi odnosi nisu slučajni ni povremeni, nego stalni i sve jači, uprkos neprincipijelnosti u traženju legitimiteta za političko djelovanje. Orban je Dodiku dugo davao ono što mu je trebalo: podršku iz jedne zemlje Evropske unije, političku zaštitu, poruke da nije sam i spremnost Mađarske da ulaže u Republiku Srpsku onda kada se drugi povlače.
Zato današnja podrška Orbanu izgleda i kao vraćanje političkog duga. Dodiku je Orban važan i zato što mu je ideološki blizak. Obojica vole priču o suverenitetu, navodnoj odbrani nacije, pritisku Brisela i “pravim vrijednostima”, što predstavlja model vlasti koji i jedan i drugi koriste godinama.
Vučićeva pomoć kroz bezbjednost i energiju
Vučić je, izražavajući nadu da će Orban pobijediti, poziv uputio preko SNS-a, ali mu je pomogao i na drugačiji način. Tu podršku predstavlja kroz priče o zajedničkim interesima, bezbjednosti i energiji.
Najbolji primjer za to je slučaj eksploziva koji je pronađen kod Kanjiže, blizu gasovoda kojim gas preko Srbije ide prema Mađarskoj. Taj događaj je odmah postao važno političko pitanje. Orban je sazvao hitan sastanak savjeta odbrane, a u medijima se počelo govoriti o ugroženom gasovodu, mogućoj sabotaži i ozbiljnoj opasnosti.
Međutim, to što se sve desilo samo nekoliko dana prije izbora, dovodi u sumnju zvanična saopštenja. Opozicija je odmah postavila pitanje da li se ovaj bezbjednosni incident koristi u predizbornoj kampanji. Pojavile su se i tvrdnje da se namjerno širi strah kako bi Orban lakše pridobio birače.
For weeks, we’ve been receiving warnings from multiple sources that, after previous failed false-flag operations and a drop in Fidesz’s support, Viktor Orbán – allegedly with Serbian and Russian assistance – may be planning to cross another line.
Many people have suggested that…
— Magyar Péter (Ne féljetek) (@magyarpeterMP) April 5, 2026
Vučić u suštini i ne mora otvoreno reći “glasajte za Orbana” da bi mu pomogao. Dovoljno je da održava narativ o prijetnji, nestabilnosti i opasnosti. To je politika na kojoj Orban godinama profitira. Uostalom, kao i Vučić i Dodik. Orban dugo šalje poruku da je Mađarska ugrožena, da su granice i energija pod pritiskom i da samo jaka vlast može zaštititi državu. Zato mu je slučaj iz Kanjiže dobro došao za takvu priču.
Interesi jači od prijateljstva
Gerila je ranije pisala da odnos Orbana i Dodika nije zasnovan samo na lijepim riječima i međusobnim pohvalama. Tu postoje i vrlo jasni interesi. Mađarska je godinama pokazivala da želi ulagati u Republiku Srpsku, posebno u infrastrukturu i energetiku. Zato se s razlogom postavljalo pitanje da li je riječ samo o ekonomskoj saradnji ili i o političkoj cijeni Orbanove podrške Dodiku.
Kroz pokušaje ulaska Mađarske u elektroenergetski sektor Republike Srpske, kao i kroz priče o sumnjivim mađarskim bogatašima, postalo je jasno da taj odnos ima i poslovnu i političku stranu. Dakle, nije riječ samo o prijateljstvu, nego i o interesima i širenju uticaja.
Slična situacija je i u odnosu Vučića i Orbana. Srbija i Mađarska godinama grade veoma bliske veze u energetici, infrastrukturi i politici. Potpisivali su sporazume, najavljivali velike projekte i jačali saradnju oko gasa i nafte. Zato to partnerstvo nije samo formalno, nego stvarno i važno.
Ista politička priča
Dodika i Orbana ne povezuju samo interesi, nego i slična politička priča koju odavno koriste. Evropsku uniju predstavljaju kao prijetnju. Nezavisne medije prikazuju kao neprijatelje. Opoziciju opisuju kao tuđi projekat. Kritiku vlasti proglašavaju napadom na državu. Stalno govore o suverenitetu, iako se iza te riječi najčešće krije želja da vlast ima što manje kontrole i odgovornosti.
To se vidi i kroz poređenje ideje “Velike Mađarske” i projekta “srpskog sveta”. U oba slučaja koristi se ista politika: podižu se nacionalne emocije, govori se o starim nepravdama i širi priča da je sopstveni narod ugrožen. Takve poruke služe da okupe birače i pomognu vlasti da se održi.
Dodik, dakle, Orbanu pomaže otvoreno, javnim porukama i jasnom podrškom. Vučić to radi kroz priče o bezbjednosti i energiji koje Orbanu koriste u kampanji. Orban je njima dvojici godinama vraćao tako što ih je podržavao, ulagao, davao im političku težinu i poručivao da nisu sami.
Zato “spašavanje Orbana od strane Srba” pokazuje političku stvarnost u kojoj regionalni autokratski saveznici pomažu jedni drugima i čuvaju jedni drugima leđa. Vučić i Dodik danas pomažu Orbanu da lakše prođe kroz izbore. Sutra će Orban ponovo pomagati njima kada im bude trebalo. Ako bude “sutra” za Orbana.
Mladen Bubonjić
