Hrvatski sabor je danas po hitnom postupku usvojio Zakon o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, čime se otvara put za izgradnju skladišta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, uz rijeku Unu. Odluka je donesena uprkos višegodišnjim apelima iz BiH, upozorenjima stručnjaka i činjenici da Hrvatska do danas nije završila studiju uticaja ovog projekta na životnu sredinu.
Riječ je o lokaciji Čerkezovac, bivšem vojnom kompleksu, gdje se planira skladištenje polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i radioaktivnog otpada iz hrvatskih bolnica i industrije, o čemu je Gerila više puta izvještavala. Iako vlasti u Zagrebu tvrde da će se sve odvijati uz “najviše sigurnosne standarde”, ključna pitanja ostaju bez odgovora: kako je moguće donositi lex specialis za jednu konkretnu lokaciju prije završetka studije uticaja na okoliš i bez učešća susjedne države koja je direktno izložena rizicima?
Trgovska gora se nalazi na seizmički aktivnom području, neposredno uz sliv rijeke Une – jedne od najčistijih rijeka u Evropi i izvora pitke vode za desetine lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Upozorenja o mogućoj kontaminaciji tla i podzemnih voda godinama dolaze iz stručnih i civilnih krugova, ali ih hrvatske institucije sistematski zanemaruju. Istovremeno, radovi na terenu su već započeti, dok se javnosti poručuje da razloga za brigu nema.
Ni rasprava u Saboru nije donijela suštinski zaokret. Opozicione stranke su poručile da podržavaju obavezu Hrvatske da zbrine otpad iz NE Krško, ali su upozoravale na upitnu sigurnost lokacije Čerkezovac. Vladajući HDZ, s druge strane, ostao je pri stavu da je riječ o tehnički sigurnom i zakonski nužnom projektu.
Za organizacije i lokalne zajednice s druge strane Une, takva objašnjenja nisu dovoljna.
Iz organizacije Green team iz Novog Grada poručuju da usvajanje zakona po hitnoj proceduri predstavlja jasan signal da je odluka o lokaciji donesena unaprijed, bez stvarne namjere da se proces vodi otvoreno i inkluzivno, u skladu s međunarodnim obavezama o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.
„Ignorisana su formalna protivljenja institucija Bosne i Hercegovine, zaključci Savjeta ministara BiH, rezolucije entitetskih parlamenata, kao i brojni akti lokalnih zajednica u regiji Trgovske gore“, navode iz Green teama, podsjećajući da su gradovi i opštine poput Bihaća, Novog Grada, Prijedora, Bosanske Krupe, Kozarske Dubice i drugih godinama slali dopise Saboru i hrvatskim institucijama – bez ikakvog efekta.
Posebno zabrinjava činjenica da Bosni i Hercegovini nije omogućeno učešće u istraživanjima, niti su joj dostavljene ključne informacije o obimu i dugoročnim posljedicama projekta. Time su, kako upozoravaju ekološke organizacije, prekršena osnovna načela javnog učešća, transparentnosti i prava na zdravu životnu sredinu.
„Bosna i Hercegovina nije imala nikakve energetske ni ekonomske benefite od nuklearne energije, ali se sada dovodi u poziciju da snosi rizike tuđih benefita“, poručuju iz Green teama, ocjenjujući da je prebacivanje rizika na susjednu državu nekorektno i suprotno dobrosusjedskim odnosima.
Dok se u političkom Zagrebu govori o regulatornim okvirima i tehničkim standardima, s druge strane Une, među lokalnim stanovništvom, ostaje strah da bi cijenu političkih odluka mogli platiti upravo oni – mali ljudi, ali i voda i priroda. U regiji čije su prirodne ljepote vijekovima bile njen zaštitni znak, danas se sve dovodi u pitanje. Hoće li Una i dalje ostati jedna od najljepših rijeka Balkana, više nije samo retoričko pitanje, a vrijeme za reakciju Bosne i Hercegovine neumoljivo ističe.
Jedna od propuštenih prilika bila je i nedavna posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banjaluci, kada su se zvaničnici Republike Srpske utrkivali ko će napraviti više fotografija s hrvatskim premijerom, umjesto da se otvori suštinsko pitanje – kakva je budućnost rijeke Une i ljudi koji žive na njenim obalama.
Dejan Rakita / Gerila
