Dok institucije u BiH, uglavnom i na žalost, ćute ili čak rade protiv interesa građana i zaštite životne sredine, iz Tuzle je poslana poruka koja ne poznaje granice: borba za prirodu ujedinjuje, a planovi za rudarenje kritičnih minerala moraju biti izbrisani iz prostornog plana Tuzlanskog kantona.
Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.
“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.
Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.
Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:
“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”
Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.
“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.
Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:
“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”
Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:
“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”
Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.
GERILA
