Bosna i Hercegovina spada u zemlje sa najzagađenijim vazduhom na svijetu. Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), BiH pored Ukrajine, Bugarske i Albanije, ima najveću stopu smrtnosti u Evropi koja se pripisuje zagađenom vazduhu. Za borbu protiv zagađenosti vazduha, Svjetska banka je prošle godine odobrila BiH zajam od 50 miliona dolara. Međutim, BiH i dalje ne čini sve što bi mogla kako bi se zaštitilo zdravlje građana.
piše etrafika
Iz „Aarhus” centra u Bosni i Hercegovini ističu da stanovnici Tuzle, Zenice, Sarajeva, Lukavca i drugih industrijskih gradova udišu vazduh koji višestruko prelazi dozvoljene koncentracije štetnih čestica. Dodaju da u nekim dijelovima BiH nadzor uopšte ne postoji ili je ograničen, što znači da mnogi građani ne znaju koliko je vazduh koji udišu opasan po zdravlje.
Iako je BiH potpisnica Aarhuske konvencije (Konvencija o pristupu informacijama, učešću javnosti i pristupu pravdi), ni nakon 22 godine nije ratifikovala PRTR protokol (Protokol o registrima ispuštanja i prenosu zagađujućih materija). Upravo to je razlog zašto nemamo sistemske podatke o zagađivačima, što direktno ugrožava pravo građana na informaciju i onemogućava efikasnu zaštitu životne sredine.
Dvije inicijative za bolju budućnost
Mreža „Aarhus” centara u BiH uputila je dvije važne inicijative nadležnim institucijama s ciljem unapređenja pristupa informacijama o zagađivačima i ispunjavanja međunarodnih obaveza u oblasti zaštite životne sredine.
„Obje inicijative su ključne za unapređenje zaštite okoliša i prava građana. Pristupanje PRTR protokolu bi značilo da javnost ima pristup preciznim informacijama o tome ko, gdje i koliko zagađuje. To je prvi korak ka odgovornosti. S druge strane, Zakon o građanskoj inicijativi za zaštitu aktivista bi omogućio zaštitu onih koji se usude progovoriti – bilo da je riječ o zagađenju, devastaciji rijeka ili ilegalnoj gradnji. Građani bi dobili snažniji mehanizam za učestvovanje i zaštitu svojih sredina. Povratne informacije još uvijek čekamo. Inicijative su proslijeđene nadležnim institucijama, ali formalni odgovori još nisu stigli”, potvrdila je Azra Šehić Kustura iz „Aarhus” centra.
Kako kaže, BiH do sada nije ratifikovala PRTR protokol zbog birokratske neefikasnosti, nedostatka političke volje i pritisaka određenih lobija koji ne žele transparentnost.
„Najveći zagađivači su termoelektrane (Tuzla, Kakanj, Ugljevik, Gacko), cementare, rudnici, metalna industrija (Zenica), kao i pojedine deponije koje zagađuju tlo i vode. Uz njih, i saobraćaj i individualna ložišta značajno doprinose zagađenju zraka. Moguće je stati im u kraj kroz pooštravanje inspekcijskog nadzora, uvođenjem ekoloških taksi, obavezu postavljanja filtera, javnu transparentnost, ali prije svega kroz političku volju i pritisak javnosti” , napominje naša sagovornica.
Međutim, BiH i dalje nema jedinstven sistem koji omogućava objedinjavanje tih podataka i njihovo izvještavanje prema međunarodnim tijelima poput Evropske agencije za životnu sredinu i Evropske komisije.
Neophodno je što prije donijeti pravilnik ili uputstvo kojim bi se jasno definisale obaveze, rokovi i metode izvještavanja, u cilju usklađivanja s evropskim standardima i olakšanja procesa pristupanja EU.
Samir Lemeš iz Udruženja građana „Eko forum Zenica” ističe da podaci koji nisu javno dostupni su podaci o tome koliko ko doprinosi zagađenju vazduha, što bi trebalo da daju registri zagađivača. Objašnjava da su to onlajn baze podataka u kojima bi se prikupljali podaci od velikih industrijskih zagađivača, termoelektrana i drugih velikih izvora, a podatke o ostalim izvorima (saobraćaj, kotlovnice, kućna ložišta, deponije…) trebalo bi procijeniti ili izračunati na osnovu statističkih podataka.
„Bilo je nekoliko pokušaja da se takve baze podataka uspostave. Posljednji pokušaj bio je prošle godine, kad su uz finansijsku podršku Njemačke kreirane četiri baze podataka (FBiH, RS, Distrikt Brčko i jedna za nivo BiH iz koje bi se podaci slali u evropske i međunarodne registre). Sistem je uspostavljen, nabavljena je oprema, operateri su obučeni za unos podataka, nadležna ministarstva i agencije obučeni su za održavanje tih registara, ali ti podaci još uvijek nisu javno dostupni. Dio tih portala dostupan je na veb stranicama: prtrportal.fmoit.gov.ba i prtrportal.rhmzrs.com”, pojasnio je Lemeš.
Emina Veljović direktorka „Aarhus” centra u BiH napominje da, Bosnu i Hercegovinu nemar nadležnih svakako udaljava od EU. Ističe da je više riječ o bahatom ponašanju koje se ne kažnjava nego o nemaru.
„Uredno se očekuju nove investicije i programi podrške od EU, dok se ne radi ili se radi na sabotiraju primjene zakona i donošenja novih po uzoru na njih, a koje smo obavezni kao kandidat donositi i uvažavati. EU pokušava reagovati, ali poprilično slabo, odnosno usporeno, jer se sve više koristi mehanizmom ‘soft-power’, što u prevodu znači pružanje javne podrške u cilju promocije nužnosti poštivanja EU pravila, ali ne i nužno poduzimanja konkretnih mjera sankcija za one koje ih krše u BiH”, govori Veljović.
Evropska komisija je Izvještajem iz 2021. o BiH, izvršila pritisak na BiH da uspostavi funkcionalnu mrežu za praćenje vazduha u cijeloj zemlji i provede strategiju dekarbonizacije. Prema riječima Veljović, za četiri godine, nije se ništa naročito promijenilo.
Krivi zagađivači, ali i nadležni
Naši sagovornici su saglasni da su za trenutno stanje jednako krivi zagađivači, ali i nadležni. Prema riječima Lemeša, zagađivači su krivi jer ispuštaju zagađujuće materije u vazduh, a institucije su krive jer imaju pravo i obavezu da te zagađivače disciplinuju, ali to ne čine.
„To su ministarstva koja izdaju okolinske dozvole, inspekcije koje kontrolišu provođenje propisa, ovlaštena tijela koja vrše mjerenja i održavanje sistema za automatski monitoring, kao i sudovi i tužilaštva koji bi trebalo da kažnjavaju sve koji krše propise. Indirektni krivci su i oni koji se bave provođenjem dokumenata prostornog planiranja i koji odlučuju gdje će se graditi nove betonske građevine, industrijska postrojenja, deponije, svi zagađujući objekti. Oni odlučuju i o uništavanju zelenila i šuma, koji su prirodni prečistači zraka i koji bi mogli barem ublažiti posljedice zagađenja”, govori za eTrafiku.
Dodaje da je složen politički sistem često izgovor za nedjelovanje, jer se prebacuje odgovornost s države na entitete, s entiteta na kantone, s kantona na gradove, i na kraju „niko nije nadležan”.
„Nikako ne možemo reći da se čini dovoljno, jer više energije trošimo na izgovore nego na traženje rješenja. Trud u približavanju EU standardima završava se na usvajanju propisa i njihovim usklađivanjem s EU propisima, ali primjena tih propisa na terenu izostaje iz brojnih razloga. Ti razlozi kreću se od neznanja do korupcije, od nekompetentnosti do nedostatka kapaciteta”, poručuje.
Da je BiH napravila minimalne korake u zaštiti životne sredine, potvrđuju i izvještaji o napretku BiH ka EU. Lemeš govori da se ogromna energija troši na politička prepucavanja i borbu za uske interese, a vrijeme prolazi.
„Proces EU integracija nije obaveza, to je bilo naše opredjeljenje, ali oni koji bi trebalo da provedu procese prilagođavanja EU standardima to ne vide kao prioritet”, iskren je naš sagovornik.
Kako kaže, bh. zakoni jesu usklađeni sa evropskim, ali je problem u njihovoj primjeni. Smatra da je vrijeme da se prizna da problem postoji te da se utvrde uzroci, prioriteti i da se krene u rješavanje problema.
„Za neke procese su potrebne godine, za neke decenije, ali rezultat neće izostati ako se nešto radi. Ako ne počnemo, ne možemo ni završiti, a mi nikako da počnemo. Čak i kad počnemo, ponekad krenemo i unazad. Pristupanjem Energetskoj zajednici preuzeli smo obaveze da postepeno smanjujemo emisije u zrak iz energetskih objekata, ali skoro ništa nije urađeno da se to provede. Nema ni najave postrojenja za odsumporavanje dimnih plinova, a čak smo prekršili obavezu postepenog gašenja zastarjelih postrojenja, da bi se obezbijedila jeftinija električna energija za industriju”, jasan je Lemeš.
Zagađen vazduh ne ubija odmah
Ukoliko bi se brže prešlo na obnovljivu energiju, ali i pronašlo efikasnije rješenje za zagrijavanje stambenih objekata, u velikoj mjeri bi se riješio i problem zagađenosti vazduha. Time bi se ujedno ispunile i obaveze prema Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama čime bi BiH bila bliže EU.
Prema podacima iz izvještaja Svjetske banke o zagađenosti vazduha u svijetu, u BiH godišnje oko 3.300 ljudi umre prije vremena, a smrtnost se vezuje za zagađenost vazduha, od čega se trećina slučajeva odnosi na Republiku Srpsku.
„To čini otprilike devet odsto svih smrtnih slučajeva, dok su najveći zdravstveni rizici povezani s respiratornim i kardiovaskularnim bolestima, rakom pluća i infekcijama disajnih puteva. Zbog aerozagađenja (prisustvo hemikalija, čestica ili bioloških materijala koji nanose štetu kod čovjeka i drugih živih bića), na nivou čitavog Balkana, očekivani životni vijek stanovništva je smanjen za 1,3 godine”, potvrdio je pulmolog dr Ranko Glamočak.
Govori da većinu vremena provodimo u zatvorenom prostoru, posebno u zimskim mjesecima, te da najštetniji uticaj na respiratorni sistem ima duvanski dim, kao i sagorijevanje čvrstih goriva u ložištima.
„Visoka vlažnost pogoršava zagađenje u zimskim mjesecima jer doprinosi formiranju smoga i magle, koja ‘zarobljava’ zagađujuće čestice blizu tla te ih osobe udišu u većim koncentracijama. Najčešći respiratorni problemi uzrokovani aerozagađenjem su bronhitis i posljedično suženje donjih disajnih puteva koji dovode do pojave otežanog disanja, kašlja, bržeg zamaranja pri izvođenju fizičkih aktivnosti. Kod hroničnih bolesnika, osoba sa astmom, aerozagađenje izaziva pogoršanje postojećih simptoma”, objašnjava dr Glamočak.
Osim navedenog, mogu se javiti i simptomi kao što su: sekrecija iz nosa, suzenje iz očiju, svrab, peckanje i osjećaj suvoće u očima, nosu i grlu. Rjeđe se viđaju simptomi kao što su: mučnina, neobičan okus u ustima, glavobolja kao i osjećaj težine u grudima. Posljedice hronične izloženosti su hronična oštećenja pluća, veći rizik od respiratornih infekcija, smanjena funkcija pluća kod djece, kardiovaskularne bolesti kao i povećan rizik od nastanka tumora pluća.
„Zagađen vazduh ima ozbiljne štetne efekte na zdravlje, posebno kod djece, starijih osoba i ljudi s hroničnim bolestima. Aerozagađenje nosi rizike i kod trudnica i male djece. Najčešće posljedice izloženosti zagađenom vazduhu u ovim grupama stanovništva su: pojava niske porođajne težine, prijevremeni porod, zaostajanje u razvoju pluća kod djece, kao i veći rizik od pojave alergija i astme u dječijem uzrastu. Trudnice, djeca, starije osobe i osobe s bolestima srca/pluća moraju biti posebno oprezni i po potrebi se posavjetovati s ljekarom za dodatne mjere zaštite”, jasan je Glamočak.
Ako BiH ne preduzme hitne mjere, predviđa se da će do 2030. godine smrtnost zbog zagađenog vazduha porasti na 4.000 ljudi godišnje.
