Što se više bave nacionalizmom i što više štite nacionalne interese – to su sve bogatiji. Ovom se rečenicom mogu opisati političke prilike u Bosni i Hercegovini. I ne samo prilike nego i razlog zbog kojeg se mnogi, ako ne i svi, u BiH bave politikom.
Lider „ReStarta Srpske“ Stefan Blagić kazaće u novom „Skupštinskom nadzoru“ našeg portala da je u proteklih dvadeset godina proces lopovluka u BiH probio sve granice. On podsjeća da je Republika Srpska samo u par mjeseci morala isplatiti oko pola milijarde maraka stranim firmama koje imaju veze s domaćim političarima. To, kaže Blagić, ne može podnijeti Njemačka, a kamoli Republika Srpska.
Član skupštine Transparency International i stručnjak za dobro upravljanje i javnu politiku Srđan Blagovčanin kaže kako je bavljenje politikom najunosnija djelatnost u Bosni i Hercegovini i u zemljama koje imaju srodan politički sistem kao što je ovdašnji.
„Politika zapravo donosi enormne privilegije, jer su političari izuzeti od svih mogućih pravila i od svih mogućih odgovornosti. Zašto je tomu takvo, što bi rekli naši susjedi? Da li kod nas postoji politička odgovornost? Ona u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše. Ključni mehanizam političke odgovornosti su izbori“, tvrdi Blagovčanin.
U BiH, dodaje on, politička odgovornost ne postoji. Glasači bi trebali da vrednuju ono što su političari radili za vrijeme mandata – da li su radili svoj posao ili su se bavili sticanjem ličnih koristi kroz isplate arbitraža i kroz plaćanje opskurnim likovima poput Sardarova.
„Zašto politička odgovornost ne funkcioniše? Zato što ovdje ljudi za političke partije ne glasaju na način da vrednuju njihov rad ili zbog toga što vjeruju u njihov program, već zato što ostvaruju određenu korist. Država je još uvijek najveći kupac roba i usluga. Preko pet milijardi godišnje se izdvaja kroz javne nabave za različite vrsta roba. Sa druge strane, trećina ukupno zaposlenih u zemlji radi u javnom sektoru“, rekao je Blagovčanin.
Blagić dodaje da je dovoljno pratiti logiku novca, pa da bi se znalo ko, šta i koliko uzima. Ko bi normalan mogao dati 120 miliona maraka ni za šta, odnosno za poništavanje koncesije? Blagić tvrdi da to nije normalno.
„Tako mogu svi da se obogate. Što onda svaki čovjek iz Republike Srpske ne uzme neku koncesiju, ne uloži ništa i nakon toga dobije 120 miliona? Je li to normalno? Gdje su te pare završile? To je morala da bude sistemska prevara. Sistem ljudi je učestvovao u izvlačenju novca iz Republike Srpske“, istakao je Blagić.
Desi se, kaže Blagić, prevara i u Britaniji, i u Njemačkoj, i u Americi, i u Rusiji, pa se desi i u BiH. Ali, pita on, gdje su institucije? Gdje je tužilaštvo? Gdje je sud? Šta se dešava? Gdje je MUP?
„Tužilaštvo treba da radi 120 na sat. Međutim, ne radi se ništa. Kako možemo da dajemo Serdarovu 250 ili 300 miliona maraka? Čovjeku koji nije ispunio ono na šta se obavezao ugovorom. Ko mu je to namještao? Znamo odgovor na to pitanje, ali institucije trebaju da izađu i da to kažu, a one ne rade“, ističe Blagić.
Blagovčanin kaže kako niko ne može da zna koliko su političari u BiH zapravo „teški“ i kolika je njihova imovina. On podsjeća kako se slovenačka tajna služba bavi istraživanjem Dodikove imovine. Kada je Dodik završio na američkoj crnoj listi, i oni su takođe na osnovu obavještajnih saznanja rekli da se radi o ogromnoj imovini.
„Radimo neku publikaciju povodom 30 godina od Dejtona. Želimo da dokažemo da je Bosna i Hercegovina danas ovakva kakva jeste dobrim dijelom zbog korupcije. Bosna i Hercegovina je poslije potpisivanja Dejtona primila najveći iznos ikada u istoriji pomoći postkonfliktnoj rekonstrukciji. Prema nekim procjenima, u tom prvom periodu od pet godina u zemlju je došlo oko 23 milijarde dolara. Tri parlamentarne komisije su pravljene da istraže šta se s tim novcem desilo. Nikada nisu saznali“, rekao je Blagovčanin.
Tajkuni i političari se, kaže Blagić, najčešće bogate preko političkih struktura u saradnji sa državom, odnosno sa budžetima. Blagić podsjeća na posao sa javnom rasvjetom u Banjoj Luci čija rekonstrukcija košta tri puta više nego što bi trebalo da košta.
„Blizu 1.800 maraka po jednom rasvjetnom tijelu! To je nevjerovatno. Ista zamjena se radi u Bijeljini, ljudi su naručili najkvalitetnije sijalice na tržištu i jedno rasvjetno tijelo kod njih košta 570 maraka. Kako je to moguće? Ovo je pljačka enormnih razmjera. Tako se političari bogate“, rekao je Blagić.
Goran Dakić
