Ovo u podkastu GERILE kaže odbornik Narodnog fronta u Skupštini Grada Banja Luka Dijana Ješić. Ona dodaje da sve treba da se radi u skladu sa zakonom i u skladu sa propisima, a ne preko koljena.

„Ove godine je taj problem sa vodom bio najizraženiji s obzirom na visoke temperature koje su trajale tridesetak dana i da mnogi nisu imali vode. Prije svega problem je u starim cijevima. Imamo veliki broj starih cijevi i ogroman broj novih zgrada. I onda nadležni samo priključe nove potrošače i to taj sistem naprosto ne može da podnese“, kaže Ješićeva.

Oko pedeset odsto vode završi u zemlji. Direktor Vodovoda kaže kako su pumpe u fabrici vode stare i da je pitanje dana do kada će one da rade. On tvrdi, dodaje Dijana Ješić, da je to prioritet, a gradski menedžer kaže kako je prvi čovjek Vodovoda to hipotetički rekao.

„Naravno da je hipotetički govorio o nečemu što se nije desilo. Te pume koštaju nekoliko stotina hiljada maraka. I umjesto da dignemo kredit i da rješavamo taj problem, mi uzimamo 18 miliona maraka kredita da šminkamo Gospodsku ulicu. To nije prioritet“, tvrdi Dijana Ješić.

Prvi čovjek Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić kaže kako su mnogi Banjolučani očekivali dolaskom Draška Stanivukovića na čelo grada „nešto drugačije“, a dobili su samo „drugo“.

„To je jedan od najvećih problema. Neko ko je prazan iznutra kinđuri se stvarima okolo kako bi prikrio tu svoju taštinu, tu prazninu unutra. Banja Luka je bila po mnogim znakovima pored puta mnogo otvoreniji grad. Sadržaja za sadašnjost i planova za budućnost je bilo poprilično malo“, rekao je Dakić.

Dakić dodaje da ne postoji nikakva „riva“, kao što ne postoji „šetalište“, jer je u pitanju zapravo obaloutvrda sa vodozahvatom. On kaže da se u medijima pominju i riva i šetalište samo zato što gradska vlast ne može pozvati građane na otvaranje obaloutvrde sa vodozahvatom.

„Ovako se ne radi sa rijekama, pogotovo sa rijekama koje su planinske. Korito je smanjeno i skraćeno. Ne želimo gledati poplave, ali da vidimo kako će Vrbas proći i proletiti kroz Banju Luku i šta će se desiti sa nizvodnim naseljima. Vrbas je sada bespovratno zagrađen. Ne možete preko kamenja doći do Vrbasa i dotaknuti vodu“, istakao je Dakić.

Goran Dakić

The post Dijana Ješić i Tihomir Dakić u podkastu GERILE: Ljudi nemaju vodu, a mi šminkamo Gospodsku first appeared on Gerila.info.

SNS i Aleksandar Vučić su svrgnuti s vlasti u Srbiji kojom su autoritativno vladali prethodnih 14 godina, od strane pokreta koji je nastao prije nepune dvije godine.

Politička prednost studentskog pokreta u Srbiji postala je vidljiva mnogo prije prebrojavanja glasova- vlast je pokušavala da napadne njegove predstavnike, ali nije mogla jednostavno da ga svede na jednog protivnika.

Govornici su se mijenjali, fakulteti su odlučivali na plenumima, a podrška se širila kroz lokalne akcije, marševe i susrete sa građanima.

Prema preliminarnim podacima Republičke izborne komisije, Studentska lista osvojila je 52,65 odsto glasova, dok je lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” dobila 39,22 odsto.

Konačni rezultati još nisu proglašeni, ali takva prednost pokazuje da je pokret uspio da podršku protestima pretvori u većinsko izborno opredjeljenje.

Ipak, pobjedu bi bilo površno objasniti samo nezadovoljstvom dotadašnjom vlašću. Nezadovoljstvo samo po sebi ne stvara organizaciju, ne obezbjeđuje istrajnost i ne daje biračima uvjerenje da promjena ima smisla. Studenti su morali da izgrade povjerenje, sačuvaju zajednički cilj i pokažu da mogu djelovati i pod pritiskom.

Tragedija u Novom Sadu je pitanje odgovornosti učinila neizbježnim

Pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024, od čijih je posljedica poginulo 16 ljudi, povezao je pitanje korupcije sa osnovnom bezbjednošću građana.

Pitanje rekonstrukcija jednog javnog objekta, dokumentacija, korupcija i odgovornost nadležnih su prevazišli već u prvim danima uobičajenu stranačku raspravu, a tragedija je pokrenula protestni talas koji je prethodio izbornoj pobjedi. Zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti imao je širok potencijal upravo zato što je bio konkretan.

Građani nisu morali dijeliti iste stavove o spoljnoj politici, nacionalnom identitetu, Kosovu, Republici Srpskoj ili ekonomiji da bi se saglasili da dokumentacija mora biti dostupna i da odgovorni za smrt 16 osoba moraju biti procesuirani.

Napad na studente i profesore Fakulteta dramskih umetnosti tokom odavanja pošte žrtvama 22. novembra 2024. dao je protestu dodatni podsticaj. Studenti FDU potom su pozvali na blokade drugih fakulteta i procesuiranje napadača što je pokrenulo talas koji je blokirao kompletno obrazovanje u Srbiji.

Tako su se spojila dva zahtjeva: odgovornost za tragediju i zaštita prava da se ta odgovornost javno traži. Svaki naredni napad dodatno je otvarao pitanje da li institucije štite građane ili politički poredak od njihovog nezadovoljstva.

Bilo je i prije pada nadstrešnice tragedija koje su pogodile Srbiju, od masovnog ubistva učenika u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar,  drugih masovnih ubistava, bilo je mnogih protesta, ali nijedan nije izronio ovakav stepen samodiscipline i jačao pokret.

Napadi na studente samo jačali pokret i dodatno mobilisali članstvo

Studentsko organizovanje odvijalo se uz fizičke napade i ozbiljne povrede. Jedan od najtežih slučajeva dogodio se u Novom Sadu u noći između 27. i 28. januara 2025, kada su studenti napadnuti bejzbol palicama. Jednoj studentkinji “dislocirana” je vilica. Prema studentskim svjedočenjima, napadači su prethodno izašli iz prostorija SNS-a.

U julu 2025. Osnovni sud u Novom Sadu potvrdio je da su odlukom Aleksandra Vučića četvorica aktivista SNS-a pomilovana i oslobođena krivičnog gonjenja zbog napada na studente.

U toku prethodne dvije godine dokumentovani su brojni slučajevi nasilja povezanog sa aktivistima vladajuće stranke na studente i građane koji suprotestovali, uz medijsku satanizaciju od strane tabloida i mainstream medija koji su bili pod direktnom kontrolom Vućića i SNS-a.

U napadima na građane su učestvovali i etablirani političari, predstavnici policijskih agencija, vlasnici kompanija, ali i profesionalni batinaši- osobe uglavnom sa maskama i, kapuljačama i kačketima koji su na ulicama napadali građane čak i pred policijom koja je sve nijemo gledala.

Štaviše, u Pionirskom parku, u neposrednoj blizini zgrade Predsjedništva Srbije, niklo je, pod patronatom SNS-a šatorsko naselje “Ćacilend”.

Disciplina pred provokacijama i napadima

Studenti nisu mogli biti doslovno imuni na provokacije. Veliki broj povrijeđenih, strah, neprestana borba, marševi  i iscrpljenost imali su stvarne posljedice. Ipak, njihova politička snaga bila je u nastojanju da provokatori ne određuju pravac djelovanja čitavog pokreta.

To se vidjelo 15. marta 2025. u Beogradu. Poslije incidenata kod Skupštine, studenti su pozvali redare da skinu prsluke i građane da se raziđu. Prema njihovim navodima, iz pravca Pionirskog parka prema redarima letjele su flaše i kamenice. Studentkinja Aleksandra Nikolić tada je objasnila da je pokret odlučio da se povuče i da „ne nasjeda na provokacije“.

Ta odluka je s jedne strane bila je neopopularna među dijelom okupljenih, posebno kada su ljudi izloženi pritisku i očekuju odlučan odgovor, ali se, s druge strane, pokazala strateški važnom zbog razumijevanja političkog rizika: nekoliko snimaka sukoba sasvim sigurno bi potisnulo zahtjeve zbog kojih su se desetine hiljada ljudi okupile.

Za pokret je zato bilo važno da sačuva pravo da sam bira svaki naredni korak- redari, javna uputstva i pozivi na povlačenje služili su bezbjednosti, ali i očuvanju vjerodostojnosti organizatora.

To im je donijelo novu dozu povjerenja građana jer je  nenasilna disciplina olakšala uključivanje šireg kruga građana. Roditelji, penzioneri i ljudi bez protestnog iskustva lakše su se uključivali u proteste  s vjerom da organizatori nastoje spriječiti sukobe.

Javne ličnosti kao veza sa različitim publikama

Podrška poznatih postala je jedan od najuočljivijih pokazatelja širenja pokreta. Glumci, sportisti, muzičari i influenseri uključivali su se objavama, dolascima na skupove i javnim pozivima da se podrže studentski zahtjevi.

Među onima koji su podržali studente bili su Novak Đoković, Dejan Borioga, Nemanja Vidić, Bogdan Bogdanović, Vlade Divac, Ivana Španović, Nikola Kojo i brojne ličnosti iz muzike, glume, sporta, ali i iz drugih sfera društva. Praktično, skoro sve najveće zvijezde su bile uz studentet.

Podrška je dobijala i organizovan oblik. Udruženje dramskih umetnika Srbije pozvalo je rukovodioce ustanova kulture da javno podrže studentske zahtjeve i blokade i stanu u zaštitu studenata, a mnoge predstave su završene sa pozdravom glumaca sa krvavim rukama.

Važnost te podrške prevazilazila je popularnost pojedinačnih imena. Studenti su  zadržali kolektivni identitet. Poznate ličnosti povećavale su vidljivost pokreta, dok su fakultetske i lokalne grupe nastavljale da obavljaju svakodnevni organizacioni posao.

Od studentskog pokreta do liste kojoj su studenti povjerili mandat

Prelazak iz protesta u izbornu utakmicu bio je najvažnija strateška promjena studentskog pokreta. Zahtjev da institucije utvrde odgovornost za novosadsku tragediju prerastao je u zaključak da se uslovi za njihov nezavisan rad moraju izboriti na parlamentarnim izborima. Lista je formalizovana kroz grupu građana, bez osnivanja političke stranke, a RIK ju je proglasio 15. septembra 2026.

Time je nastala važna podjela uloga: studenti su organizovali izbor političkih predstavnika, a kandidati su prihvatali odgovornost da povjerenje pokreta zastupaju u institucijama. Naziv „studentska lista“ nije označavao listu sastavljenu isključivo od studenata, nego način njenog nastanka i izvor političke podrške.

Prema objašnjenju akademika Radomira Saičića, kandidati su birani kroz dug proces selekcije. Traženi su ljudi ostvareni u svojim profesijama, bez mrlje u profesionalnoj i političkoj karijeri, koji su pokazali solidarnost sa studentima i spremnost na lično odricanje.

U takvom izboru sadržana je i politička poruka: profesionalni ugled, znanje, ponašanje tokom krize, kao i visoki moralni standardi predstavljeni su kao osnova za preuzimanje javne odgovornosti. Studenti su svojim autoritetom podržali kandidate, dok su kandidati pokretu davali dodatnu stručnu i institucionalnu uvjerljivost.

Prema javno iznesenom podatku kandidata liste Feđe Dimovića, među 250 kandidata nalazilo se 160 doktora nauka, odnosno 64 odsto liste.

Komunikacijska vrijednost liste bila je jasna. Pokret koji je vlast pokušavala da predstavi kao neodgovoran dobio je predstavnike sa profesionalnim biografijama koje je bilo moguće javno provjeravati.

Završnica kampanje u kojoj su kandidati postali vidljivi

U posljednjih dvadesetak dana kampanje mreži podrške pridružila su se prepoznatljiva lica kandidata. Pkret je već imao publiku, lokalne veze i jezik komunikacije, a kandidati su dobili prostor da pokažu kako razmišljaju o upravljanju državom.

Posebno je ilustrativno sučeljavanje Aleksandra Čupića sa Milenkom Jovanovom i Uglješom Markovićem u emisiji „U središtu pažnje“.

Na tvrdnje o ekonomskim uspjesima vlasti Čupić je odgovorio da rezultate stvaraju radni ljudi i da bi oni bili bolji bez korupcije, partijskog zapošljavanja i nekompetentnog upravljanja. Raspravu je povezivao sa iskustvom porodica, položajem malih privrednika i upravljanjem javnim preduzećima.

Komunikacijski značaj takvog pristupa bio je u promjeni pitanja. Umjesto da prihvati raspravu samo o tome koliko su porasle plate ili proizvodnja, otvarao je pitanje koliko su građani radili za taj rast i kakvu su korist od njega imali.

To je bio veoma zanimljiv način da se ospori prisvajanje ukupnog društvenog napretka kao zasluge političkog rukovodstva. Građani se predstavljaju kao ljudi koji stvaraju vrijednost i finansiraju državu, pa imaju pravo da zahtijevaju odgovorno upravljanje.

Čupić je u istoj debati zagovarao ekonomiju znanja i kritikovao oslanjanje na jeftina radna mjesta. Time je obrazovnu strukturu liste povezivao sa prijedlogom razvojnog pravca, umjesto da titule ostanu samo dio predstavljanja kandidata.

Nosilac liste odbija ulogu jedinog vođe

Ilija Srdanović, kardiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, imao je drugačiji zadatak: da bude javno prepoznatljiv predstavnik liste koja je insistirala na kolektivnom odlučivanju. I u intervjuu za jedan štampani medij naglašena je razlika između prvog imena i nosioca liste.

Odbijanje duela sa Vučićem objašnjavao je prioritetom razgovora sa građanima i obilascima Srbije.

Takav nastup predstavnici dosadađnje vlasti nazvali su kukavičkim, ali je bio odličan manevar da izbjegne svođenje izbora na odnos dvojice ljudi. Srdanović je prihvatao javnu odgovornost, ali je poruku o budućoj vlasti vezivao za širi krug kandidata, na isti način kao i ostali kandiadati.

Dan kasnije, tokom pješačenja iz Novog Sada prema Beogradu, poručio je da broj jedan na listi nije on, već građani Srbije. Njegova fizička prisutnost u koloni povezivala je tu poruku sa postupkom- prvi kandidat dijelio je put i napor sa ljudima čiju je podršku tražio.

Saičić na RTS-u objašnjavao šta povezuje ideološki različite kandidate

Gostovanje akademika Radomira Saičića u emisiji „Oko“ na RTS-u 20. oktobra bilo je važno jer je omogućilo predstavljanje liste publici javnog servisa. Govorio je o transparentnosti državnih ugovora, stručnosti i pravnoj državi. Objašnjavao je i studentsko odlučivanje na plenumima, kao i mogućnost zajedničkog rada ljudi različitih uvjerenja.

Politički najvažniji dio tog nastupa bio je pokušaj da objasni šta takvu grupu drži na okupu, posebno nakon pitanja da li dijeli iste vrijednosti sa Jovom Bakićem, takođe, jednom od osoba sa liste, ali čija je politička orijentacija više lijevo usmjerena.

Sajičić je odgovor o zajedničkom programu predstavljao kroz jednakost pred zakonom i zapošljavanje prema znanju, ideju socijalne pravde. To je biračima nudilo odgovor na sumnju da ideološka raznovrsnost nužno znači nesposobnost zajedničkog djelovanja.

Istovremeno je iznosio i konkretnije stavove o Rusiji i Kosovu, pa završnica kampanje nije ostala potpuno izvan spornih političkih pitanja. Njegove izjave pokazale su da će se zajedništvo kandidata morati provjeravati i na temama koje prevazilaze početne protestne zahtjeve.

U samo nekoliko dana, putem youtube-a, gostovanje Sajičića pregledano je više od 300.000 puta, a dijelovi tog gostovanja postali su viralni I putem društvenih mreža.

Broj tri između glasačkog listića i identiteta

Jedan od komunikacijski najuspješnijih elemenata kampanje bila je upotreba broja 3, pod kojim se studentska lista našla na glasačkom listiću.

Broj je povezan sa pjesmom „Tri poljupca za sreću“, košarkaškom trojkom, gestom tri podignuta prsta, ali i drugih značajnih simbola koji su povezani sa tim brojem.

Veza sa tri prsta ima dodatnu identitetsku težinu. Gest koji se u Srbiji koristi kao nacionalni simbol dobio je i neposredno izborno značenje.

Takva upotreba dodatno je pomogla pokretu da ospori predstavu da vlast ima isključivo pravo da predstavlja nacionalnu pripadnost i patriotizam.

Građanin je mogao istovremeno pokazati pripadnost Srbiji i podršku promjeni njene vlasti. Ta veza naročito je značajna u političkom okruženju u kojem su na studente napade vršili stranke na vlasti, kvazianalitičari i mediji skloni politici Aleksandra Vučića.

Prepoznatljivost trojke vidjela se i izvan neposredne kampanje. Zabilježien je niz reklama koje su naglašavale broj tri, a koje su korisnici tumačili kao podršku studentima.

Mreža povjerenja umjesto oslanjanja na jednog vođu

Plenumi su omogućavali studentima da raspravljaju i glasaju o narednim koracima, dok su radne grupe preuzimale konkretne obaveze. Takva organizacija otežavala je svođenje pokreta na jednu osobu i omogućavala smjenjivanje javnih predstavnika.

Istovremeno, podrška se gradila izvan fakulteta. Marševi i lokalne akcije davali su građanima priliku da pomognu hranom, prevozom, smještajem ili organizacijom dočeka. Učešće nije zahtijevalo stranačku pripadnost.

Takvi odnosi predstavljali su osnovu kasnije kampanje. SHARE fondacija opisala je mrežu u kojoj su fakulteti, lokalne grupe i građani samostalno proizvodili i širili sadržaj, dok je lista dodavala zajedničke vizuelne obrasce i plaćene oglase.

Poruka je tako mogla stići preko komšije, kolege ili člana porodice. Njena uvjerljivost oslanjala se na postojeći odnos povjerenja. Društvene mreže širile su ono što se istovremeno događalo na ulici i u lokalnim zajednicama.

Izazovi brojni- vremena nema

Istorija poznaje brojne primjere pokreta koji su iz protesta i društvene mobilizacije prerasli u političke organizacije i učestvovali u preuzimanju vlasti.

Poljska “Solidarnost” je od sindikalnog i društvenog pokreta postao politička snaga koja je odigrala ključnu ulogu u slomu komunističkog režima, dok je grčka Siriza od manje koalicije ljevičarskih grupa izrasla u stranku koja je 2015. godine osvojila vlast.

U Barseloni je pokret nastao iz protesta “Indignados” i talasa građanskog aktivizma doprinio formiranju platforme “Barcelona en Comu”, koja je 2015. osvojila vlast u gradu. Ti primjeri pokazuju da je moguće institucionalizovati energiju protesta, ali i da prelazak sa mobilizacije građana na upravljanje institucijama donosi sasvim nove izazove.

Kada se pogledaju svi faktori koje je koristio studentski pokret u Srbiji (od decentralizovanog načina odlučivanja, nenasillnih metoda, brzine rasta i izbornog uspjeha) ipak ostaju specifikum, ali koji sad već stoji pred mnogim izazovima.

U višepartijkom sistemu, kao što je Srbija, politička slika se svela na jednu stranku koja je nakon skoro deceniju i po boravka u vlasti otišla u opoziciju i jedan pokret, bez jasne organizacijske strukture.

Dosadašnje opozicione stranke i njihovi lideri (Dragan Đilas, Zdravko Ponoš, Marinika Tepić, Miloš Jovanović) su debelo ispod cenzusa, kao i SPS sa Ivicom Dačićem.

Komotna većina od 139 ili 140 poslanika u Skupštini Srbije daće Studentskoj listi mogućnost da sami formiraju vlast, ali predstoji teži dio borbe- kako preuzeti vlast u državi čije institucije tek treba osposobiti da rade nezavisno od političkih naloga?

Prvi test biće sposobnost nove većine da utvrdi stvarno stanje javnih finansija, dugova, garancija i ugovornih obaveza koje nasljeđuje.

Koliko će prostora za promjene ostaviti otplata kredita i višegodišnji ugovori za projekte čiju opravdanost, cijenu i zakonitost tek treba provjeriti?

Otvaranje velikih korupcijskih afera zahtijevaće nezavisne istrage i postupke koji mogu izdržati sudsku provjeru, uz snažna očekivanja građana da odgovornost bude utvrđena brzo.

Nova vlast moraće da odgovori i kako racionalizovati nagomilanu javnu administraciju i ukloniti partijsko zapošljavanje kao način upravljanja državom, kao i na koji način riješiti pitanje zloupotreba u bezbjednosnom sektoru Srbije.

Presudno pitanje biće hoće li nova vlast izgraditi institucije koje mogu istraživati, kontrolisati i sankcionisati i njene predstavnike.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Od straha do pobjede: Politički fenomen studenata promijenio izbornu utakmicu first appeared on Gerila.info.

Po tužbi Centra za životnu sredinu, Okružni sud u Banjaluci poništio je to rješenje zbog nedostataka u zahtjevu investitora i obrazloženju odluke, saopšteno je iz Centra.

Prema njihovom saopštenju, investitor u zahtjevu nije naveo koje će pravno lice izvoditi istražne radove, iako je taj podatak morao dostaviti. U rješenju nisu obrazloženi ni razlozi za treću izmjenu projekta, niti je navedeno da su se radovi promijenili za više od 25 odsto, što Centar navodi kao zakonski uslov za takvu izmjenu.

Time je otvoreno pitanje kako je Ministarstvo odobrilo promjenu projekta bez podataka o izvođaču i obrazloženja uslova za njeno odobravanje.

Sud je tužbu dostavio na odgovor i opštinama na čijoj teritoriji se nalazi istražni prostor. Mrkonjić Grad i Šipovo nisu odgovorili, dok je Opština Jezero navela da se ne može izjasniti jer nije učestvovala u donošenju osporenog rješenja, navodi Centar.

„Nastavljamo da koristimo sve dostupne pravne mehanizme kako bismo zaštitili javni interes i pravo zajednica da odlučuju o svojoj budućnosti“, poručili su iz ove organizacije.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu u izjavi za Gerilu kaže da nova presuda potvrđuje nepravilnosti u procedurama izdavanja dozvola. Navodi da je Centar i ranije dokazivao nepravilnosti na terenu za koje odgovornim smatra kompaniju Lykos i institucije Republike Srpske, posebno kada je riječ o skrivanju informacija od građana o bušotinama i odlaganju otpadnih voda.

„Mnogo je mana u čitavom tom procesu, te se građani osnovano pitaju šta li bi tek sutra pravo rudarenje donijelo u dolini Plive ako je ovaj proces pun mana“, kaže Topić.

On ocjenjuje da se životna sredina već devastira, a da institucije, umjesto da štite stanovništvo, štite investitore. Zbog toga, poručuje, građani moraju ustajati u odbranu svoje vode, zemlje i prava.

Dva istražna polja, trenutna bušenja su blizu kuća i Plive

Dok Centar novu sudsku odluku ocjenjuje kao važnu pobjedu, na Otomalju, koje se nalazi prekoputa Sinjakova i sa druge strane rijeke Plive, istraživanja traju. Gerila je juče, 25. oktobra, zabilježila radove na staroj bušotini, upravo na istražnom polju „Sinjakovo“, nedaleko od kuća, rijeke Plive i obližnjih potoka.

Snimak pokazuje koliko je prostor na kojem se buši povezan sa naseljem i vodotocima zbog čije zaštite mještani godinama protestuju.

VIDEO GERILE SA OTOMALJA, SNIMLJEN 25. OKTOBRA 2026.

Istovremeno, ispred zgrade Opštine Jezero bio je parkiran džip Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS. Ova institucija nadležna je za premjer, katastarske evidencije i imovinsko-pravne poslove, pa bi eventualni angažman na istražnim projektima mogao obuhvatati podatke o parcelama, vlasništvu i geodetskim podlogama.

Gerila, međutim, nema potvrdu da je dolazak službenika bio povezan sa geološkim istraživanjima, niti se takav zaključak može izvesti samo iz prisustva vozila, ali je zanimljivo da je ovo vozilo bilo parkirano ispred zgrade Opštine Jezero u nedjelju, odnosno neradnim danom, istovremeno dok su na Otomalju trajali radovi na geološkim istraživanjima.

Za razumijevanje situacije važno je razlikovati dva istražna prostora. „Sinjakovo“ se prostire na teritoriji opština Mrkonjić Grad, Jezero i Šipovo i jednim dijelom zahvata brdo Otomalj. Drugo polje, „Jezero“, nalazi se na teritoriji istoimene opštine i obuhvata područje Otomalja, osim dijela koji se odnosi na istražno polje Sinjakovo. Zbog njihovog položaja, sam podatak da se buši na Otomalju nije dovoljan da se utvrdi kojem projektu radovi pripadaju.

Nosilac istražnih prava na oba polja, „Sinjakovo“ i „Jezero“, jeste SNK Metali iz Bijeljine, firma u vlasništvu Lykos Balkan Metalsa. Obje kompanije pripadaju australijskoj grupaciji Yugo Metals Limited, koja je do jula 2025. nosila naziv Lykos Metals Limited. Promjena imena odnosila se na australijsku kompaniju, dok domaća firma Lykos Balkan Metals i dalje posluje pod tim nazivom. Iza istraživanja na oba polja, dakle, stoji ista grupacija.

Iako imaju istog nosioca istražnih prava, „Sinjakovo“ i „Jezero“ vode se kao odvojeni istražni prostori, sa zasebnim rješenjima Ministarstva.

Sadašnja sudska odluka odnosi se na treću izmjenu projekta za Sinjakovo, a radovi koje je Gerila zabilježila na video upravo se dešavaju na tom polju.

Važno je napomenuti da ista grupacija stoji i iza istraživanja na Ozrenu. Tamo je nosilac prava Lykos Balkan Metals, kojem je Ministarstvo 11. marta 2026. odobrilo detaljna istraživanja olova, cinka, bakra, srebra, zlata i pratećih metala na prostoru „Petrovo“, na području Sočkovca.

Protiv tog rješenja Opština Petrovo pokrenula je sudski spor, dok se na referendumu 17. maja protiv istraživanja izjasnilo 97,9 odsto izašlih mještana Sočkovca.

Dolinu Plive i Ozren tako povezuju isti vlasnički lanac i protivljenje lokalnog stanovništva projektima te grupacije.

Nepovjerenje koje traje godinama

Istraživanja naistražnim poljima Sinjakovo i Jezero godinama prate sudski sporovi, protesti i sukob dijela stanovništva sa lokalnom vlašću predvođenom načelnicom Snežanom Ružičić.

Mještani su još na protestima 2023. upozoravali da ne žele rudnik u dolini Plive. U aprilu ove godine ponovo su se okupili građani Jezera i susjednih opština, uz podršku aktivista iz drugih krajeva BiH, tražeći objavljivanje dokumentacije i zaštitu rijeke.

Radica Milanović, odbornica i aktivistkinja iz Jezera, ranije je upozoravala na nedostatak povjerenja i informacija.

„Ljudi su u strahu za svoj lični opstanak i nemaju povjerenja u sve ovo do sada što se radilo. Sve je nešto pod velom tajne“, rekla je Milanović.

Ona i drugi aktivisti govorili su i o pritiscima zbog transparenata „Yugo Metals go home“ na privatnim posjedima. Opštinske službe pozivale su se na propise o komunalnim taksama, dok su mještani isticali da transparenti izražavaju protest i nemaju reklamnu svrhu.

Suzana Rajković, poput Radice, tvrdi da trpi pritiske lokalnih vlasti u Jezeru predvođenih načelnicom Jezera Snežanom Ružičić, članicom SNSD-a Milorada Dodika. Kaže da su odnosi između vlasti i građana dodatno zaoštreni od početka geoloških istraživanja.

„Narod ima veliki problem jer načelnica targetira stanovništvo. Svi koji su od početka protiv istraživanja postali su njeni protivnici“, kaže ona.

Ružičić je ranije odbacivala kritike, tvrdeći da Opština postupa transparentno i da dozvole izdaje Ministarstvo. 

Nepovjerenje su produbila i svjedočenja mještana o zamućenju rijeke Jošavke koja se ulijeva u Plivu, tokom ranijih istraživanja na Kovačevcu. Inspekcija je potvrdila korištenje riječne vode za bušenje ali u tome nije našla ništa sporno, dok su aktivisti upozoravali da nisu dobili jasne odgovore o tretmanu otpadnih voda.

Ministar energetike i rudarstva u Vladi RS Petar Đokić ranije je tvrdio da istraživanja „ne predstavljaju opasnost po građane i životnu sredinu“.

„Zašto bismo bježali od korištenja prirodnih resursa? Na rudarstvu su nastali Prijedor i Ugljevik, i cijeli taj kraj živi od toga“, rekao je Đokić.

Stanovnici koji se protive projektu svoju budućnost, međutim, vezuju za očuvanje rijeka, poljoprivredu i turizam. Sa drugre strane, geološka istraživanja za njih otvaraju pitanje otvaranja mogućeg rudnika i posljedica po dolinu Plive, ma koliko javnost Srpske ministar Đokić i investitori uvjeravali da istraživanje ne znači neminovno – i rudnik.

Presuda za Sinjakovo dolazi dok se na drugom istražnom polju, nedaleko od kuća u Jezeru i Plive, bušenje nastavlja. Mještani koji se protive istraživanjima tako godinama prate dva procesa istovremeno: osporavaju odluke institucija pred sudovima i nadziru šta se dešava na terenu. Dobijeni spor donosi važnu pobjedu, ali i dalje ostaje neizvjesnost o budućnosti doline u kojoj žive.

Vladimir Topić kaže da očekuje da će investitori nastaviti sa novim bušenjima. U tome vidi i dalje podrivanje državnog sistema, čije institucije, kako upozorava, štite investitore umjesto građana. Poručuje da će se nastavku istraživanja suprotstavljati i pravnim putem i na terenu.

„U svemu tome, ni mi ne odustajemo. Nastavljamo dalje i na terenu i na sudu“, kaže Topić.

Dejan Rakita / GERILA

The post Jezero: Sud poništio rješenje za Sinjakovo, na Otomalju se nastavlja bušenje uz Plivu (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Aleksandar Vučić priznao je poraz, a Srbija je izašla na ulice da slavi pobjedu studenata. U Beogradu, Novom Sadu, Nišu i drugim gradovima slavilo se uz pjesmu, zastave, automobilske sirene i povike „Pumpaj“. Studenti, koje su vlast i njoj bliski mediji gotovo dvije godine nazivali blokaderima, stranim plaćenicima i rušiteljima Srbije, pobijedili su na parlamentarnim izborima. Ubjedljivo.

Prema preliminarnim rezultatima organizacije CRTA, Studentska lista osvojila je 51,47 odsto glasova, dok je lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ dobila 40,42 odsto. Vučić je u izbornoj noći priznao poraz i procijenio da će studenti imati između 135 i 140 poslaničkih mandata.

„Želim da vas obavestim da je pobedila studentsko-blokaderska lista“, rekao je Vučić obraćajući se novinarima i priznajući poraz.

Slavlje se prenijelo i u Republiku Srpsku.

U Banjaluci su građani izašli na ulice, a uz slavlje zbog pobjede studenata čule su se i poruke domaćim političarima. Na trgu Krajine okupio se veliki broj banjalučana koji su slavili pad režima u Beogradu.

„Mile, ti si sljedeći“, skandirali su okupljeni, aludirajući na Milorada Dodika, jednog od najbližih političkih saveznika Aleksandra Vučića.

Slavilo se i u Trebinju, gdje su pobjedu studenata proslavljali Nebojša Vukanović i njegovi saradnici iz Liste za pravdu i red. Vukanović je tokom protesta otvoreno podržavao studente i kritikovao Vučićevu vlast, zbog čega se često sukobljavao i sa večinom ostatka opozicije u Republici Srpskoj.

Dodik čestita onima protiv kojih je mjesecima govorio

Među političarima iz Republike Srpske koji su čestitali studentima našao se i Milorad Dodik. On je, inače, izborno veče proveo u štabu SNS-a.

Lider SNSD-a mjesecima je branio Vučića, govorio o stranim interesima, pokušajima destabilizacije Srbije i opasnosti koju bi promjena vlasti u Beogradu mogla predstavljati za Republiku Srpsku.

Neposredno pred izbore tvrdio je da studenti nisu dostojni da predstavljaju srpski narod. Upozoravao je i da bi Republika Srpska mogla biti jedna od prvih meta studentske vlasti.

Nakon što su studenti pobijedili, Dodik im je čestitao. Istovremeno je zahvalio Vučiću na dugogodišnjoj saradnji i podršci Republici Srpskoj.

Nije objasnio zbog čega je mjesecima upozoravao na opasnost od dolaska studenata na vlast, a sada im čestita. Nije pomenuo ni ranije optužbe na njihov račun. Dodikova promjena tona dogodila se čim je postalo jasno da Vučić više neće imati parlamentarnu većinu.

Minić: U septembru policijska zabrana, u oktobru čestitka

Čestitku pobjednicima uputio je i predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić.

„Čestitam narodu Srbije na demokratskim izborima i Studentskoj listi pobjedu. Želim im uspjeh u preuzimanju odgovornosti za budućnost Srbije“, poručio je Minić.

Dodao je da je snažna i stabilna Srbija oslonac Republici Srpskoj i važan činilac mira i napretka regiona. Samo mjesec dana ranije Minić je imao znatno drugačiju poruku za aktiviste istog studentskog pokreta.  Kada su studenti iz Srbije, okupljeni oko inicijative „Student u svakom selu“, planirali dolazak u Banjaluku, Minić je 25. septembra izjavio da skup mogu održati samo ukoliko dobiju dozvolu policije. Pitao je šta studenti iz Srbije traže u Banjaluci sa svojim političkim porukama.

„Ukoliko ne dobiju dozvolu, skup se neće održati“, rekao je tada Minić.

Studenti su već prethodne večeri otkazali dolazak u Banjaluku. U Brčkom su njihovi aktivisti dobili prekršajne kazne, u Trebinju im nije bilo dozvoljeno postavljanje štanda, a prema tadašnjim nezvaničnim informacijama policija je prekinula njihovo okupljanje u Doboju.

Banjalučka policija kasnije je zabranila i okupljanja podrške studentima u Banjaluci, uključujući skup planiran za 19. oktobar, šest dana prije izbora u Srbiji.

Minić nije lično potpisao policijske zabrane, ali je kao predsjednik Vlade javno insistirao na dozvoli policije za studentsko okupljanje. Koje, inače, po zakonu nije neophodno.

U septembru je Savo Minić govorio pod kojim uslovima studenti smiju da se okupe u Banjaluci. U oktobru im želi uspjeh u preuzimanju odgovornosti za Srbiju. U čestitki nije pomenuo ni zabrane okupljanja ni svoj raniji odnos prema dolasku studentskih aktivista.

Oglasio se i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, koji je tokom protesta takođe podržavao Vučića. Stevandić, inače, važi za jednog od najodanijih Vučićevih lojalista i bio je gost Ćacilenda u više navrata.

Stevandić je prihvatio izborni rezultat, ali je istovremeno pohvalio dosadašnjeg predsjednika Srbije, poručivši da Vučić ostaje veliki po djelima iako je izgubio izbore.

Blanuša čestitao, Trivićeva i Stanivuković bez reakcije

Pobjedu studenata pozdravio je i predsjednik SDS-a Branko Blanuša.

„Ovaj rezultat pokazuje da su vjera u promjene, istrajnost i želja za pravednijim društvom snažne poruke koje zaslužuju poštovanje“, poručio je Blanuša u čestitki studentima i građanima Srbije, upućenoj u ime SDS-a i u svoje ime.

Poželio je Srbiji stabilnost, napredak i budućnost u kojoj će mladi ljudi imati više razloga da ostanu, stvaraju i vjeruju u svoju zemlju. SDS je, inače, na insistiranje Beograda kandidovao Marinka Božovića za člana Predsjedništva iz Republike Srpske nakon što je kandidaturu objavio Nebojša Vukanović. Opozicija je tako i prije izbora izgubila izbore jer je imala dva kandidata nasuprot kandidata SNSD-a.

Oglasio se i Igor Crnadak iz PDP-a, koji je studentima čestitao pobjedu, a Dodiku i Stevandiću uputio znatno oštriju poruku.

Pozvao ih je da kleknu, izvine se narodu Srbije i zamole da građani Republike Srpske ne trpe posljedice njihovog ponašanja tokom studentskih protesta.

Za razliku od njih, do trenutka pisanja ovog teksta nisu se javno oglasili predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Njihov odnos prema studentskom pokretu bio je predmet kritika i prije izbora.

Za veliki dio opozicije u Republici Srpskoj Vučić je godinama bio političar kojem se nije bilo poželjno zamjeriti. I dok su u Banjaluci govorili o pritiscima na medije, kontroli institucija i potrebi smjene vlasti, prema Vučićevoj vlasti u Srbiji često su imali znatno blaži odnos.

Nisu svi bili javno protiv studentskog pokreta. Ali među istaknutim opozicionim političarima večina je onih koji su izbjegavali jasnu podršku studentima dok su ovi protestovali protiv Vučića.

Vukanović je podršku pružao i prije nego što je bilo izvjesno da studenti mogu pobijediti. Crnadak je takođe javno podržavao studentski pokret. Njihovi stavovi razlikovali su se od opreznijeg odnosa dijela opozicionih lidera prema događajima u Srbiji.

Juče blokaderi, danas izborni pobjednici

Studentski protesti počeli su nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je poginulo 16 ljudi. Zahtjevi za odgovornošću prerasli su u masovne proteste, blokade fakulteta i politički pokret koji je na kraju pobijedio na izborima.

Tokom gotovo dvije godine studenti su bili izloženi optužbama da rade za strane interese, da ruše Srbiju i da su neprijatelji vlastitog naroda. Vlast i njoj bliski mediji nazivali su ih blokaderima, a protiv njih su vođene kampanje diskreditacije.

U Republici Srpskoj takve optužbe često su nailazile na podršku političara koji su stajali uz Vučića. Sada ti isti političari čestitaju pobjednicima i govore o poštovanju izborne volje građana Srbije.

Pred srpskim studentima je težak posao. Moraju formirati vlast, preuzeti institucije i pokušati ispuniti očekivanja građana koji su ih podržali. Izborna pobjeda nije garancija da će Srbija postati uređenija država. Ali jeste nada da se tako nešto može desiti.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Studenti pobijedili Vučića, njegovi saveznici u Srpskoj promijenili ploču: Juče prijetnja, danas čestitke! first appeared on Gerila.info.

Studentska lista osvojila je 51,47 odsto glasova i imaće 135 do 140 od ukupno 250 poslaničkih mjesta, dok je Lista “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” osvojila 40,42 odsto glasova. Takav rezultat omogućio bi Studentskoj listi da samostalno formira vladu.

Nijedna druga izborna lista nije prešla cenzus, osim manjinskih.

Aleksandar Vučić priznao je izborni poraz. Nakon njegovog obraćanja, pristalice Studentske liste počele su da slave u Beogradu i drugim gradovima Srbije.

Konačni zvanični rezultati još se čekaju.

The post Studentska lista osvojila većinu prema prvim procjenama, Vučić priznao poraz first appeared on Gerila.info.

Upravni odbor Fonda solidarnosti RS odluku je donio 23. oktobra na telefonskoj sjednici, na zahtjev Nezavisnog sindikata RTRS-a. Za njenu realizaciju zaduženi su Fond solidarnosti, Ministarstvo finansija i Ministarstvo saobraćaja i veza RS.

Prema saopštenju Vlade RS, pomoć je odobrena zbog finansijskih problema nastalih nakon blokade računa RTRS-a. Nije, međutim, precizirano po kojem zakonskom osnovu je donesena odluka.

Zakon o Fondu solidarnosti Republike Srpske, objavljen u Službenom glasniku RS broj 90/23, predviđa pružanje pomoći u slučaju elementarnih nepogoda, katastrofa, zaraznih bolesti, ozbiljnih poremećaja na tržištu i drugih nepredviđenih događaja.

Član 12. Zakona omogućava i dodjelu sredstava direktne podrške pravnim licima, uključujući udruženja, za pojedinačne korisnike u stanju socijalne potrebe. Međutim, ova mogućnost povezana je sa okolnostima iz člana 2. Zakona.

Nije poznato da li se Upravni odbor Fonda pozvao upravo na ovu odredbu, niti kako je blokada računa zbog sudskih presuda tretirana u okviru zakonskih uslova za dodjelu pomoći.

Fond prošle godine odobrio 27 miliona KM

Prema izvještaju o radu Fonda solidarnosti za 2025. godinu, koji je Vlada RS usvojila u aprilu ove godine, Fond je održao 13 sjednica i donio 34 odluke kojima je odobreno ukupno 27.032.568,93 KM.

Novac je, prema Vladinom saopštenju, korišten za saniranje posljedica afričke kuge svinja, podršku privredi, pomoć lokalnim zajednicama pogođenim elementarnim nepogodama i zaštitu od poplava.

Fond je 14. avgusta ove godine odobrio ukupno 515.500 KM, od čega 450.000 KM opštinama Berkovići i Nevesinje za saniranje posljedica olujnog nevremena, a 65.500 KM ansamblu „Veselin Masleša“ zbog štete nastale prodorom otpadnih voda.

Za zaposlene RTRS-a sada je odobreno 910.500 KM, gotovo dvostruko više od ukupnog iznosa tih avgustovskih isplata.

Iz javno dostupnih podataka nije moguće utvrditi da li je Fond ranije odobravao pomoć zaposlenima u preduzećima čiji su računi blokirani zbog dugovanja.

Dugovanja RTRS-a prema BHRT-u

Računi RTRS-a blokirani su zbog izvršenja sudskih presuda u korist BHRT-a.

Prva blokada uslijedila je u julu zbog duga od 5,5 miliona KM. U septembru je Vrhovni sud Republike Srpske, odlučujući po reviziji BHRT-a, preinačio raniju presudu i dosudio dodatnih 15,5 miliona KM, dok je u oktobru uslijedila treća izvršna presuda na iznos od 2,5 miliona KM.

Prema podacima koje je iznio RTRS, ukupne obaveze prema BHRT-u po ovim presudama iznose oko 23,5 miliona KM.

RTRS je saopštio da blokada računa ugrožava funkcionisanje javnog servisa i isplatu plata zaposlenima.

Nezavisni sindikat RTRS-a još je 8. jula upozorio da više od 80 odsto zaposlenih prima minimalnu platu ili iznos blizu zakonskog minimuma, zahtijevajući od Vlade i Narodne skupštine RS sistemsko rješavanje njihovog položaja.

Dana 20. oktobra objavljeno je da radnicima RTRS-a plata kasni prvi put nakon više od dvije decenije. Tri dana kasnije Fond solidarnosti odobrio je jednokratnu pomoć.

Odobreni novac neće biti uplaćen RTRS-u, već Nezavisnom sindikatu, koji bi trebalo da ga raspodijeli zaposlenima.

U javnom saopštenju nije objašnjeno kako je utvrđen broj korisnika, da li su prilikom odlučivanja procjenjivane njihove pojedinačne socijalne prilike i ko će kontrolisati raspodjelu sredstava.

Ostaje nejasno i da li bi, prema istim kriterijumima, pravo na pomoć iz Fonda solidarnosti imali radnici drugih preduzeća čiji su računi blokirani zbog sudskih presuda.

Odlukom o jednokratnoj pomoći zaposlenima neće biti umanjena dugovanja RTRS-a prema BHRT-u, niti riješeni uzroci blokade računa javnog servisa.

Nezvanično, pojedinci iz vrha vlasti Republike Srpske razmiščjaju i o gašenju RTRS-a i pravljenju novog javnog emitera.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Fond solidarnosti daje 910.500 KM radnicima RTRS-a: Po kojem zakonskom osnovu? first appeared on Gerila.info.

Beograd je u četvrtak uveče bio pozornica velikog studentskog i građanskog okupljanja. Trg Slavija i okolne ulice ispunile su desetine hiljada ljudi koji su došli da podrže izbornu listu „Studenti pobeđuju“, nastalu iz studentskog pokreta koji gotovo dvije godine predstavlja najveći izazov vlasti Aleksandra Vučića.
Prema procjeni Arhiva javnih skupova, na Slaviji se okupilo oko 150.000 ljudi. Procjena je napravljena na osnovu snimka iz 19 časova, analizom površine koju su zauzimali okupljeni i prosječne gustine mase.

Skup pod nazivom „Pobeda zove“ počeo je u 18 časova, a prethodili su mu višednevni studentski marševi iz različitih dijelova Srbije. Studenti su pješačili iz Zaječara, Novog Sada, Valjeva, Šapca i drugih gradova, dok su im građani duž puta priređivali dočeke.

Na Slaviju su pristizale kolone iz šest pravaca Beograda. Uz zvuke bubnjeva, pištaljke, zastave Srbije i transparente podrške studentskom pokretu, centar glavnog grada pretvoren je u ogromnu pozornicu političkog nezadovoljstva, ali i nade u promjene.

Okupljenima su se obratili kandidati Studentske liste, predstavljajući političke prioritete koji uključuju borbu protiv korupcije, nezavisnost pravosuđa, slobodu medija i odgovornost institucija. Nakon govora kandidati su sa primjercima Ustava Srbije prošli kroz okupljenu masu.

Studenti su nakon skupa poslali kratku poruku: „Kakvi budemo u nedelju, bićemo doveka“.

Na Slaviji je bio velik broj građana Republike Srpske koji su uz zastave RS slali poruke jedinstva sa studenstkim pokretom u Srbiji i građanima Srbije. Okupljenima se sa bine obratio i banjalučanin Aleksa Kresojević, poznati mladi humanitarac, koji je poslao poruku da su Banjaluka i Republika Srpska uz studente i da narod Srbije i Srpske niko ne može posvađati i podijeliti. Kresojević je poznat po tome što je u humanitarne svrhe driblao loptu od Banjaluke do Beograda ali i sa proslavljenim banjalučkim bokserom Vladanom Kljajićem vozio bicikl od Banjaluke do Krfa-putevima srpske vojske iz Prvog Svjetskog rata.

Studentski pokret nastao je nakon tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je 1. novembra 2024. godine u padu nadstrešnice poginulo 16 ljudi. Tragedija je pokrenula proteste i zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti, a potom prerasla u masovni pokret protiv korupcije i načina upravljanja državom.

Od studentskih blokada fakulteta, preko višednevnih pješačenja i velikih protesta, pokret je postepeno prerastao u organizovanu političku snagu koja sada pokušava da nezadovoljstvo građana pretvori u izbornu pobjedu.

Vanredni parlamentarni izbori u nedjelju, 25. oktobra, predstavljaju najveći izborni izazov za Srpsku naprednu stranku u posljednjih četrnaest godina. Studentska lista pokušava da prekine dugogodišnju dominaciju SNS-a, dok vlast računa na svoju organizacionu snagu i postojeću biračku podršku.

Istog dana kada su studenti ispunili Slaviju, vladajuća stranka održala je završni predizborni skup u novobeogradskoj hali „Ranko Žeravica“. Dva skupa simbolično su pokazala duboku političku podijeljenost Srbije uoči glasanja.

Izbori se održavaju u atmosferi velikih političkih tenzija, uz upozorenja međunarodnih posmatrača i organizacija o neravnopravnim izbornim uslovima, pritiscima na aktiviste i dominaciji vlasti u velikom dijelu medija.

Sinoćnje slike sa Slavije pokazale su snagu mobilizacije studentskog pokreta. Ipak, konačan odgovor na pitanje može li ta energija dovesti do promjene vlasti i pada režima Aleksandra Vučića znaće se u nedelju poslije 19 časova. Ukoliko sve bude regularno.

GERILA info

The post Beograd na nogama: Spektakularan skup studenata pred izbore koji mogu promijeniti Srbiju first appeared on Gerila.info.

Prema podacima koje je ACT dobio od Doma zdravlja Vareš, tokom januara i februara ove godine provedena su ukupno 193 testiranja na prisustvo olova u krvi. U prvom krugu, od 110 testiranja, čak 44 rezultata, odnosno 40 odsto, bila su iznad referentnih vrijednosti. U drugom krugu povišene vrijednosti zabilježene su u 19 od 49 testiranja, a u trećem u devet od 34.

Najviša izmjerena koncentracija iznosila je 29,5 mikrograma po decilitru krvi. Zbirni podaci ne pokazuju da li su pojedini stanovnici testirani više puta.

Iako su nalazi izazvali ozbiljnu zabrinutost stanovništva, izvor izloženosti olovu još nije utvrđen.

Gerila je ranije pisala o trovanju stanovnika Vareša olovom, kao i o tome da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) pokrenula istragu. Ovaj slučaj otvorio je i pitanje odgovornosti nadležnih institucija, posebno u kontekstu rudarskih aktivnosti na području Vareša.

Fondacija ACT sada upozorava da iskustva drugih država pokazuju koliko opasno može biti odgađanje institucionalne reakcije. U peruanskom gradu La Oroya, prema podacima iz istraživanja, čak 99 odsto djece imalo je izrazito povišene koncentracije olova u krvi tokom najintenzivnijeg rada industrijskih postrojenja. Međuamerički sud za ljudska prava kasnije je utvrdio odgovornost države zbog kršenja ljudskih prava povezanih sa zagađenjem.

U Keniji je, u slučaju Owino Uhuru, sud potvrdio naknade štete i sredstva za sanaciju u ukupnom iznosu od približno 15 miliona dolara, pri čemu je odgovornost obuhvatila i državne institucije koje nisu adekvatno nadzirale rad industrijskog postrojenja.

„Zajednička poruka ovih slučajeva jeste da države ne smiju čekati konačno utvrđenje izvora kontaminacije olovom i drugim teškim metalima prije nego što počnu istinski štititi zdravlje stanovništva. Neophodni su nezavisno ispitivanje mogućih izvora kontaminacije u Varešu, kontinuirano praćenje kvaliteta zraka, vode, tla i prašine, dostupna zdravstvena zaštita i jasno utvrđivanje odgovornosti“, upozorava Azra Berbić, aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije ACT.

Iz ACT-a ukazuju i na informacije o novim testiranjima stanovnika Vareša, za koja tvrde da se provode bez dovoljno javno dostupnih podataka o njihovoj svrsi, obimu i rezultatima.

Fondacija je zbog situacije u Varešu uputila obraćanje i nadležnim mehanizmima Ujedinjenih nacija, tražeći da se od institucija Bosne i Hercegovine zatraže odgovori o preduzetim mjerama zaštite stanovništva.

Pitanje zagađenja, upozoravaju iz ACT-a, ne odnosi se samo na Vareš. Potencijalni uticaji rudarskih aktivnosti na rijeke Bukovicu, Malu rijeku i sliv Trstionice izazivaju zabrinutost i među stanovništvom Kaknja i Breze.

„Mi zahtijevamo od nadležnih institucija da bez daljnjeg odgađanja osiguraju nezavisno i sveobuhvatno ispitivanje mogućih izvora kontaminacije u Varešu, transparentno objavljivanje rezultata, kontinuirano zdravstveno praćenje stanovništva, posebnu zaštitu djece i drugih ranjivih grupa te hitne mjere za sprečavanje daljnje izloženosti“, poručila je Berbić.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Trovanje olovom u Varešu: Institucije i dalje bez odgovora, ACT upozorava na iskustva iz svijeta first appeared on Gerila.info.

Obje je za klevetu tužila firma „BUK“ iz Istočnog Sarajeva, u vlasništvu belgijske kompanije Green Invest. Od Sunčice traži 5.000 KM, a od Sare, protiv koje su podnesene dvije tužbe, ukupno 10.000 KM. Uz odštetne zahtjeve, postupke su obilježili dugotrajno čekanje, skupa vještačenja i međunarodna upozorenja da tužbe imaju obilježja pritiska na građanski aktivizam.

„Protiv mene i Sare vode se dva odvojena postupka. U mom je juče održano saslušanje parničnih stranaka, odnosno direktora firme BUK doo Istočno Sarajevo, Davora Jovića i mene. Zaključili smo dokazni postupak, dali završna izlaganja i presudu očekujemo u narednih 30 dana“, rekla je Sunčica Kovačević za GERILU.

U Sarinom predmetu glavna rasprava zakazana je do petka, 23. oktobra. Prema najavljenom rasporedu, nakon saslušanja stranaka i svjedoka slijede svjedoci tužene i završna izlaganja. Kovačević kaže da poslije toga i u ovom predmetu očekuju presudu.

„Postupci su pokrenuti početkom 2022. godine zbog navodne klevete i radujemo se što im napokon naziremo kraj“, navodi ona.

Za aktivistkinje, međutim, godine provedene u sudskim postupcima već predstavljaju posljedicu njihovog javnog djelovanja, nezavisno od budućih presuda.

„Tužbe vidimo kao sredstvo zastrašivanja i odvraćanja od našeg djelovanja koje je usmjereno na obustavljanje nezakonitih i štetnih projekata po životnu sredinu“, kaže Kovačević u razgovoru za naš portal.

Takvu ocjenu dijele i organizacije koje im pružaju podršku. Amnesty International i Front Line Defenders upozoravali su na obilježja SLAPP tužbi, odnosno strateških tužbi protiv učešća javnosti, kojima se kritičari izlažu sudskim i finansijskim pritiscima. Slučajem su se bavili i specijalni izvjestioci Ujedinjenih nacija.

Investitor je takve ocjene ranije odbacivao i tvrdio da tužbom želi zaustaviti ono što smatra klevetama o korupciji, lošem upravljanju i nepoštovanju propisa i dozvola. Kompanija je tada negirala da se radi o neosnovanom SLAPP postupku i branila projekat kao ulaganje u održivi razvoj.

Godine čekanja i skupa vještačenja

Dugotrajnost postupaka posebno je došla do izražaja kroz vještačenja. Kako je Žurnal izvijestio u decembru 2024. godine, vještaci angažovani 2023. godine izašli su na teren tek u junu 2024, a nalaz je sudu dostavljen u septembru te godine. Cijena vještačenja iznosila je 14.973,66 KM.

Sunčica i njena odbrana osporavale su, između ostalog, vremenski razmak između događaja o kojima je govorila i izlaska vještaka na teren, kao i dokumentaciju na kojoj je nalaz zasnovan.

Prema objavi Front Line Defendersa od 16. oktobra ove godine, sud je 12. juna odbio prijedlog Centra za vještačenje i procjenjivanje „Zenit“ iz Banjaluke za sveobuhvatno tehničko vještačenje u Sarinom predmetu, ocijenivši ga nepotrebnim za odlučivanje u sporu zbog klevete. U Sunčicinom predmetu odbijen je i zahtjev za dodatni predujam od 13.897 KM.

Organizacija navodi da je sud takva dodatna vještačenja smatrao neopravdanim produžavanjem postupka i finansijskim opterećivanjem stranaka.

U Sunčicinom postupku učestvovao je i Centar za životnu sredinu, kao umješač na strani tužene. Pravni predstavnik Centra Redžib Skomorac učestvovao je u ispitivanju stranaka i iznio završno izlaganje.

Iz Centra poručuju da imaju poseban pravni interes za zaštitu slobode izražavanja i uspjeh tužene, jer su te slobode neophodne i za njihov rad. Smatraju da bi nepovoljna odluka po Kovačević predstavljala štetan presedan za demokratske vrijednosti u BiH, te pozivaju sud da odmjeri pravo na slobodu izražavanja i pravo tužioca na sudsku zaštitu.

Centar za životn u sredinu je umješač i u postupku protiv Sare Tuševljak. Podsjećaju i da su u maju ove godine Narodnoj skupštini Republike Srpske dostavili nacrt Zakona o zaštiti lica koja promiču ljudska prava i slobode, kao posebnog propisa protiv SLAPP tužbi. Prema njihovim navodima, nacrt se nalazi na razmatranju kod Vlade RS.

Azra Berbić iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT za GERILU naglašava da aktivisti moraju moći javno govoriti bez straha da će ih borba za prirodu dovesti do finansijskog iscrpljivanja i sudskog progona.

„Ovaj postupak nije samo pitanje zaštite prava dvije mlade aktivistkinje. Njegov ishod važan je za sve građane i građanke koji se usuđuju suprotstaviti ekonomskim interesima i javno govoriti o ugrožavanju prirodnih dobara. Sloboda izražavanja ne smije postati privilegija onih koji imaju dovoljno novca i moći da se brane pred sudovima“, kaže Berbić za naš portal.

Prema njenoj ocjeni, slučaj ima sva obilježja klasične SLAPP tužbe, usmjerene na zastrašivanje i ućutkivanje kritičkih glasova.

„Zato očekujemo da sud zaštiti ovo temeljno pravo i pošalje jasnu poruku da se građanski aktivizam i borba za javni interes ne smiju kažnjavati“, poručuje Berbić.

Dozvole prestale da važe, borba za Kasindolsku rijeku i dalje traje

Sunčica i Sara dio su inicijative „STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci“, koja je okupila građane protiv izgradnje novih hidroelektrana na rijeci koja izvire na padinama Jahorine. Na njoj je već izgrađena MHE „Podivič“, dok su planirane još dvije elektrane – „Samar“ i „Slapi“.

Njihovu borbu pratili su protesti, peticije i upravni sporovi. Okružni sud u Banjaluci je tokom 2021. godine poništavao akte za MHE „Samar“, uključujući obnovljenu ekološku i građevinsku dozvolu.

Kako je GERILA izvještavala u oktobru 2025. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS donijelo je rješenje o prestanku važenja ekoloških dozvola za „Samar“ i „Slapi“. Aktivisti su tada naglasili da konačnu zaštitu očekuju kroz raskid koncesionih ugovora i proglašenje zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“.

Već u januaru ove godine GERILA je pisala o novom zahtjevu firme „BUK“ za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za MHE „Slapi“, snage 0,925 megavata. Prestanak važenja ranijih dozvola tako, ipak, nije značio i odustajanje investitora od projekta.

O borbi za Kasindolsku rijeku i tužbama s kojima se suočavaju, Sara i Sunčica govore i u dokumentarnom filmu „Rijeke na ivici: Bitka za vodu Bosne i Hercegovine“, autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastalom u produkciji GERILE.

Film kroz priče sa sedam rijeka prikazuje iskustva ljudi koji su se suprotstavili projektima što ugrožavaju njihovu životnu sredinu. U više navrata emitovan je na javnim servisima Radioteleviziji Bosne i Hercegovine (BHRT) i Federalnoj televiziji (FTV), pa je bio dostupan publici širom BiH i regiona, a može se pogledati i na našem youtube kanalu.

Sunčica Kovačević kaže za GERILU da u širem ekološkom pokretu svjedoče pritiscima na ljude koji se usude objelodaniti loše upravljanje, korupciju i druge nepravilnosti. Takvo iskustvo, dodaje, nije promijenilo njihovu odluku da djeluju.

„Uprkos tome ne želimo okretati glavu i prihvatiti da živimo u ovakvom sistemu, želimo ga mijenjati, kako radi nas, tako i radi svih onih koji u ovoj zemlji tek trebaju da žive.“

Dejan Rakita / GERILA

The post Gotovo pet godina na sudu zbog Kasindolske rijeke: Sunčica čeka presudu, Sari počela glavna rasprava first appeared on Gerila.info.

„Tragaćemo za tim ljudima“, poručio je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, govoreći o građanima Republike Srpske koji se griju na električnu energiju.

Nisu u pitanju građani koji kradu struju, ne plaćaju račune ili se nelegalno priključuju na elektromrežu. Dodik je govorio o ljudima koji električnu energiju kupuju i uredno plaćaju, ali je koriste za grijanje svojih stanova i kuća.

„Jeftina električna energija omogućava da je mnogi koriste za grijanje. Tragaćemo za tim ljudima, ne sad u ovom trenutku jer ne možemo, ali će se sistemske mjere sigurno odnositi na tako nešto. Svi koji budu električnu energiju koristili u budućnosti za grijanje moraće da plate maksimalnu tržišnu cijenu i mehanizmi za to postoje“, izjavio je Dodik 19. oktobra na konferenciji za novinare u Banjaluci.

Dodao je da nikome ne prijeti, ali da onaj ko želi da se grije na struju mora to i da plati, kao što plaća naftu ili drva. Kao da ti ljudi sada struju koriste besplatno.

Dodik nije objasnio kako će vlast identifikovati domaćinstva koja se griju na električnu energiju, niti koji su to mehanizmi koji omogućavaju da se tim građanima naplaćuje maksimalna tržišna cijena.

Nije rekao ni šta će biti sa građanima koji žive u stanovima bez centralnog grijanja, dimnjaka ili tehničkih mogućnosti da koriste neki drugi energent. Za njih grijanje na struju nije stvar izbora između jeftinijeg i skupljeg energenta. Često je jedina mogućnost koju imaju. Hoće li takvi građani morati da plaćaju skuplju električnu energiju samo zato što žive u zgradama u kojima ne postoji drugi način grijanja? I ko će uopšte utvrđivati na šta građani troše struju koju su platili?

Generalno, ispada da je prihvatljiije da struju koristite za kopanje kriptovaluta u iznajmljenim halama nego za grijanje doma u kojem živite!

Đokić: Analiza još nije urađena

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, odgovarajući na pitanja Gerile, nije objasnio kako bi vlast trebalo da „traga“ za građanima koji se griju na električnu energiju.

„Ja nisam shvatio da je gospodin Dodik rekao da će se sprečavati nekoga da troši električnu energiju i za grijanje“, rekao je Đokić.

Đokić je zatim govorio o ranijim izjavama direktora Elektroprivrede Republike Srpske i mogućnosti da se građanima koji troše više električne energije uvedu više tarife.

Prema njegovim riječima, u pojedinim dijelovima Republike Srpske evidentirana je povećana potrošnja struje koja se, kako tvrdi, koristi za grijanje.

„Ljudi smatraju da im je to najjeftiniji energent, pa koriste električnu energiju za grijanje“, rekao je Đokić.

Međutim, Đokić je priznao da Elektroprivreda još nije završila analizu na osnovu koje bi eventualno trebalo mijenjati način obračuna električne energije za domaćinstva.

„Ona analizu što se tiče domaćinstava tek treba da uradi, ona još uvijek tu analizu nije precizno uradila, niti se obratila regulatoru Republike Srpske koji jedini može da odobri povećanje cijene za domaćinstva“, izjavio je Đokić.

Uprkos tome, već se govori o mogućem drugačijem obračunu struje za građane koji troše više od određenog iznosa.

„Ako se pređe određena potrošnja, onda se primjenjuje nešto veća cijena, odnosno to bi bila neka druga tarifna grupa“, objašnjava Petar Đokić.

Tu se Dodikova najava i Đokićevo objašnjenje razilaze. Dodik govori o građanima koji se griju na struju i najavljuje da će oni plaćati maksimalnu tržišnu cijenu. Đokić govori o domaćinstvima koja prelaze određeni prag potrošnje, bez obzira na to za šta električnu energiju koriste. A to nije isto.

Višečlana porodica sa nekoliko električnih uređaja, bojlerima i šporetom može trošiti više struje od domaćinstva koje se grije inverter klimom. Neko električnu energiju može koristiti i za poslovne aktivnosti ili uređaje koji troše velike količine struje, a da se pritom uopšte ne grije na nju.

Ako se viša cijena bude određivala prema količini potrošene električne energije, kako će se znati ko je troši za grijanje?

Na pitanje zbog čega bi građanin koji se grije na struju plaćao drugačiju cijenu od nekoga ko istu energiju koristi za druge potrebe, Đokić nije ponudio konkretno objašnjenje. Govorio je o postojećim tarifnim pravilima, cijenama u regionu i troškovima proizvodnje.

Mogu li građani biti različito tretirani zbog načina grijanja?

Zakon o električnoj energiji Republike Srpske predviđa mogućnost različitih kategorija i tarifnih grupa kupaca. Međutim, propisuje i principe nediskriminacije, pravičnosti i zaštite krajnjih kupaca.

Prema članu 87. Zakona, tarifni stavovi za javno snabdijevanje kupaca iste kategorije i tarifne grupe jednaki su za sve kupce u Republici Srpskoj. Ustav Republike Srpske, u članu 10, garantuje jednakost građana pred zakonom, dok član 53. predviđa zaštitu potrošača.

To ne znači da je svaka različita cijena električne energije neustavna. Zakonom je moguće predvidjeti različite tarife, ali kriterijumi za njihovo određivanje moraju imati pravni osnov.

Ustavni sud Republike Srpske već je razmatrao način obračuna električne energije za domaćinstva. U februaru 2024. godine Sud je utvrdio neustavnost i nezakonitost dijelova tadašnjeg tarifnog sistema, između ostalog zbog nejednakog tretmana kupaca unutar iste tarifne grupe. Kasnije je razmatrao izmijenjena tarifna rješenja, koja nisu imala isti pravni ishod.

Zbog toga se Dodikova najava ne može unaprijed proglasiti neustavnom, ali ni prihvatiti kao zakonita samo zato što predsjednik SNSD-a tvrdi da za njenu primjenu postoje mehanizmi. Pogotovo što je riječ o domaćinstvima koja nemaju jednake mogućnosti izbora energenta.

Građanin koji živi u kući sa centralnim grijanjem na drva ili pelet može birati između više načina zagrijavanja doma. Građanin u stanu bez dimnjaka i priključka na toplanu takvu mogućnost možda nema. Naročito što su u Banjaluci, na primjer, ljudi bili prinuđeni za odjavljivanje sa toplovodne mreže jer Toplana, u kojoj su sjedili Dodikovi kadrovi, nije bila u stanju da isporuči dovoljnu količinu energije za zagrijavanje stanova.

Ako bi drugi građanin samo zbog toga morao plaćati maksimalnu tržišnu cijenu struje, postavlja se pitanje opravdanosti takvog razlikovanja.

Za sada nije predstavljena konkretna odluka koja bi omogućila takav obračun, niti su poznati kriterijumi prema kojima bi se utvrđivalo ko koristi električnu energiju za grijanje.

Građanima skuplja struja, Elektroprivredi nedostaju milioni. I dalje niko ne traži ničiju odgovornost!

Đokić je tokom razgovora sa novinarima veliki dio vremena posvetio finansijskom stanju Elektroprivrede Republike Srpske i problemima u proizvodnji električne energije. Prema njegovim riječima, cijena struje u Republici Srpskoj među najnižima je u regionu.

Đokić tvrdi da bi Elektroprivreda, kada bi imala cijene kao u Federaciji BiH, ostvarivala 120 miliona KM više prihoda. Sa cijenama iz Srbije, kaže, prihod bi bio veći za 250 miliona, a sa hrvatskim cijenama za čak 500 miliona.

Istovremeno, Đokić upozorava na probleme termoelektrana koje posluju sa visokim proizvodnim troškovima.

„Naše termoelektrane su upravo došle u veliku krizu zbog toga što imaju visoke troškove proizvodnje, a realno nisku cijenu“, rekao je Đokić.

Prema njegovim riječima, sadašnji odnos troškova proizvodnje i prodajne cijene električne energije dugoročno je neodrživ.

„Mi možemo samo da ih pogasimo, da ih zaustavimo, a to ne smijemo da uradimo, mi nećemo da uradimo“, poručio je ministar.

Đokić je naveo da proizvodni kapaciteti Republike Srpske, u optimalnim uslovima rada termoelektrana i hidroelektrana, mogu proizvesti oko 35 odsto više električne energije nego što je potrebno za domaću potrošnju.

Međutim, kaže da su sušne godine i nedostatak vode značajno smanjili proizvodnju hidroelektrana, dok su termoelektrane suočene sa rastom troškova i problemima u obezbjeđivanju uglja. Zbog toga, navodi, Elektroprivreda mora nabavljati dio električne energije na tržištu.

Đokić je rekao i da je bilo neophodno okupljanje rukovodstva Republike Srpske kako bi se spriječilo dalje pogoršanje stanja u Elektroprivredi. Prema njegovim riječima, bez preduzetih mjera preduzeće je moglo doći u situaciju ozbiljne finansijske ugroženosti.

Iz Đokićevog objašnjenja proizlazi da elektroenergetski sistem ima probleme sa proizvodnjom, troškovima i finansijskom održivošću. Ali iz njega nije jasno zbog čega bi se ti problemi rješavali posebnom cijenom za građane koji električnu energiju koriste za grijanje. Građani nisu odgovorni za stanje rudnika, probleme termoelektrana, nedostatak uglja ili poslovne odluke rukovodstva Elektroprivrede.

Skoro 80 odsto građana neće osjetiti poskupljenje?

Đokić tvrdi da gotovo 80 odsto potrošača u Republici Srpskoj ne bi osjetilo eventualno povećanje cijena prema modelu o kojem se govori.

„Uglavnom, kod nas je najveći dio, skoro 80 posto naših potrošača u ovoj zoni koja neće osjetiti to povećanje cijene“, rekao je ministar.

Nije objasnio na osnovu kojih preciznih podataka je izvedena ta procjena, posebno imajući u vidu njegovu tvrdnju da analiza potrošnje domaćinstava tek treba da bude završena. Nije poznato ni koliko bi iznosio prag potrošnje nakon kojeg bi se primjenjivala viša cijena, koliko bi ta cijena bila veća, niti koliko domaćinstava koristi električnu energiju kao osnovni način grijanja.

Prema Đokićevim riječima, eventualna korekcija cijena za domaćinstva mogla bi doći na red tek u martu 2027. godine.

„To tek u martu mjesecu može doći na red, ne sada“, rekao je ministar.

Do tada bi Elektroprivreda trebalo da završi analizu i, ukoliko bude predlagala povećanje cijena, obrati se Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske. Dodik je, međutim, već najavio da će građani koji se griju na struju plaćati maksimalnu tržišnu cijenu i da će vlast za njima „tragati“. Ministar energetike za sada nije objasnio kako bi se ta najava sprovela.

Ostaje i pitanje zašto se uopšte govori o posebnom tretmanu građana koji se griju na struju, ako još nije utvrđeno koliko ih ima, koliko troše i kakve bi posljedice nova cijena imala po njihova domaćinstva.

Građani Republike Srpske već plaćaju električnu energiju koju potroše. Neki je koriste za rasvjetu, neki za kuvanje, neki za grijanje, a većina za sve te potrebe.

Prije nego što krene u potragu za građanima koji se griju na struju, vlast bi trebalo da objasni po kojem zakonu namjerava da im naplaćuje maksimalnu tržišnu cijenu i zašto bi upravo oni trebalo da plaćaju ceh problema Elektroprivrede Republike Srpske.

Inače, Milorad Dodik je prije nekoliko dana najavio da će posjetiti svih 407 000 domaćinstava u Srpskoj. Možda će prilikom tih posjeta zavirivati po sobama kako bi otkrio na koji način se domaćin grije. Sve je u Srpskoj moguće!

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Dodik bi da „traga“ za građanima koji se griju na struju: Od kada je grijanje vlastitog doma postalo prekršaj? first appeared on Gerila.info.