MUP RS: Nije bilo nepotrebnog pendrečenja na Palama.

Dodik: Jeste bilo nepotrebnog pendrečenja na Palama.

MUP RS: Jeste bilo nepotrebnog pendrečenja na Palama.

Siniša Karan: Ne bih ja da budem predsjednik Republike Srpske.

Dodik: Ja bi da ti budeš predsjednik Republike Srpske.

Siniša Karan: Ja ću biti predsjednik Republike Srpske.

Savo Minić: Ja ne bih bio kandidat za predsjednika.

Dodik: Savo Minić će biti kandidat za predsjednika.

Savo Minić: Čast mi je što ću biti kandidat SNSD-a za predsjednika.

Alen Šeranić: Ne skidajte maske!

Dodik: Skini masku!

Alen Šeranić: Do pola ili skroz?

Višković: Neću podnijeti ostavku.

Dodik: Podnijećeš ostavku.

Višković: Podnosim neopozivu ostavku.

Zora Vidović: Kažem ja Dodiku: Predsjedniče, mi to ne možemo…

Dodik: Rekao sam Zori da mi to možemo.

Zora Vidović: I krenem ja da računam, računam, računam i vidim da mi to možemo.

Draško Stanivuković: Proglašavam kandidaturu za predsjednika Srpske u nedjelju u 19h.

Dodik: Ne proglašavaš.

Draško Stanivuković: Pristajem na ponudu SDS-a da budem premijer nakon izbora.

Srđan Mazalica: Nikada nećemo povući zakone koje smo usvojili.

Dodik: Povući ćemo sve antiustavne zakone.

Srđan Mazalica: Povukli smo zakone koje smo nedavno usvojili iz taktičkih razloga.

Radoslav Gajanin: Neću biti rektor i treći put.

Dodik: Bićeš rektor i treći put.

Radoslav Gajanin: Što se mora nije teško.

Ivan Begić: Nemam ništa za vas.

Dodik: Imaš za 650.000 preko IRB-a?

Ivan Begić: Imam.

Anja Ljubojević: Neću podnositi ostavku zbog par pića.

Dodik: Podnesi ostavku.

Anja Ljubojević: Podnosim ostavku i hvala na ukazanom povjerenju.

Nenad Stevandić: Neću nikada zabiti nož u leđa Dodiku.

Dodik: Hoćeš, hoćeš.

Nenad Stevandić: Hoću, hoću.

Petar Đokić: Nikada neću potpisati sporazum sa Komsarom.

Dodik: Potpisaćeš sporazum sa Komsarom i pitaćeš treba li im još 300 miliona pride.

Petar Đokić: Pitaću prije nego što potpišemo.

Goran Selak: Nikada ne bih otišao u opoziciju.

Dodik: Otići ćeš u opoziciju.

Goran Selak: Vukane, Vukane, Vukane!!!

Nenad Nešić: Neću u zatvor.

Dodik: Tunjice ili Foča?

Nenad Nešić: Vi izaberite.

Sin: Hoću da se drogiram.

Tata: Nećeš, evo ti dva miliona iz IRB-a.

Sin: Daj, bolje dva miliona nego da se drogiram.

Vlado Đajić: Napraviću svoju stranku.

Dodik: Nećeš napraviti svoju stranku.

Vlado Đajić: Lepi, neka bude volja naroda.

Dodik: Nema dogovora sa Bošnjacima.

Vučić: Ne dam na Bošnjake.

Dodik: Bošnjaci su naši prijatelji.

Goran Dakić

The post Prognoza vlastitog mišljenja first appeared on Gerila.info.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) odbila je pokrenuti postupak po prijavi Transparency Internationala u BiH protiv članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i premijera Republike Srpske Save Minića zbog mogućeg vođenja preuranjene izborne kampanje i obećavanja materijalne koristi biračima.

Prijava nije razmatrana na sjednici CIK-a, nego je TI BiH-u dostavljen dopis u kojem se navodi da sporne izjave ne predstavljaju kršenje Izbornog zakona BiH. CIK je tako, bez javne rasprave i glasanja članova Komisije, odlučio da neće pokrenuti postupak po službenoj dužnosti.

TI BiH je prijavu podnio zbog obraćanja Cvijanović i Minića na tradicionalnom druženju penzionera Teslića i Kotor Varoši koje je održano 5. jula 2026. godine. Na videosnimku objavljenom na platformi YouTube nekoliko dana kasnije Minić je poručio:

„I nisam ovdje došao uopšte politički. Onaj ko traži glasove, on mora raditi. I kad uradi, kad napravi ovako k’o što smo čuli šta je radila predsjednica Cvijanović, onda to dođe samo od sebe.“

Spominjanje glasova, ipak, za CIK nije bilo dovoljno da bi Minićevo obraćanje bilo političko. Cvijanović je, govoreći o odnosu vlasti prema penzionerima, navela da su „pravili i velike zakone“ kako bi osigurali stabilno okruženje, a potom najavila:

„Biće penzija, biće redovno penzija, biće i povećanja, i redovnih i vanrednih, usklađivanja. Zahvalnost, naravno, i rukovodstvu penzionera. Mi smo toliko godina imali dobru saradnju jer smo razumjeli da se moramo držati zajedno.“

Cvijanović je okupljenima kazala i da je „kod premijera kesa“, da je „tamo najbolje“, te dodala:

„S njim je najbolje biti dobar, kažem vam! Hvala vam još jednom, ukazali ste nam veliku čast. Odužićemo se kao što smo se do sad zajedno, dakle, kretali kroz sva ona vremena, tako će biti i u budućem periodu.“

Iako ove izjave imaju elemente preuranjene kampanje i obećavanja novčane ili druge materijalne koristi, CIK je zaključio da u izjavama nema političkih poruka kojima se traži podrška za političku stranku ili kandidata, jer nije spomenut naziv stranke, konkretan kandidat niti politički program. Komisija je navela i da su Cvijanović i Minić na video-snimku predstavljeni isključivo kao nosioci javnih funkcija, a ne kao članovi SNSD-a.

Komisija je pritom ocijenila da su sporne izjave „u većem dijelu jednostavne konstatacije i šale koje razmjenjuju sa posjetiocima skupa“. U obrazloženju se kao relevantna okolnost navodi i to što CIK nije mogao utvrditi da je osoba koja je snimila i montirala video povezana sa SNSD-om, iako se prijava nije odnosila na političku pripadnost autora snimka, nego na sadržaj izjava javnih funkcionera i kontekst u kojem su one izrečene.

Javni skup na kojem su iznošene sporne poruke organizovalo je Udruženje penzionera Republike Srpske koje svoje aktivnosti finansira iz budžeta i koje je prema podacima platforme Odgovorno.st dobiј preko 700 hiljada KM javnog novca. Uprkos činjenici da je nevladinim organizacija zabranjeno političko djelovanje predsjednik ovog udruženja  ranije je javno podržao kandidata SNSD-a na izborima, a za ovu kampanju koja već uveliko traje, priredio je skup na kojem su kandidati SNSD-a za ključne funkcije držali političke govore iako je to zabranjeno na događajima finansiranim javnim novcem. Ipak kako je CIK odbio provesti postupak okolnosti organizacije ovog skupa nisu ni ispitivane.

CIK je odbio postupati i po dijelu prijave koji se odnosio na zabranu obećavanja novčanih nagrada ili druge materijalne koristi. Komisija navodi da iz izjava nije bilo moguće jasno utvrditi da se radi o konkretnim obećanjima radi pridobijanja podrške, zbog čega prijavu nije proslijedila ni nadležnoj opštinskoj izbornoj komisiji. Tako izjave o glasovima, povećanjima penzija i „premijerovoj kesi“ nisu bile dovoljne ni da prijava bude razmatrana pred članovima CIK-a.

(transparentno.ba)

The post CIK bez rasprave odbio prijavu protiv Cvijanović i Minića: Govor o glasovima i najave povećanja penzija nisu „političke poruke“, već „konstatacije i šale“ first appeared on Gerila.info.

Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.

Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 27.10.2025. godine usvojen je tužbeni zahtjev novinara, te je utvrđeno da je Kovač izvršio neposrednu diskriminaciju nad novinarima i to uznemiravanjem i vrijeđanjem, kojim je povrijedio njihovo dostojanstvo stvaranjem zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja, navodi se u presudu u koju je Buka imala uvid.

Okružni sud je potvrdio odluku prvostepenog koji je na osnovu iskaza tužitelja utvrdio da je Kovač nazvao novinara Haruna Dinarevića nakon istraživačkog teksta i tom prilikom iznio niz uvredljivih tvrdnji, posebno apostrofirajući tvrdnje o seksualnoj orijentaciji Dinarevića (ponudio mu da ga, ako je homoseksualne orijentacije oralno zadovolji), kao i seksualnom ponižavanju Beširević, a što sud cijeni da je takav govor tuženog bio sve samo ne uobičajen i kulturan govor lica, koje u to vrijeme obavlja funkciju načelnika Šipova, lica koje je prethodno bilo narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i lica koje bi trebalo biti samosvjestan, pristojan i odgovoran čovjek.

“Iz govora tuženog sud zaključuje da se njegov sadržaj ne može ničim opravdati, pa čak ni izrevoltiranošću za koju on navodi da je imao nakon što je pročitao tekstove tužitelja, pa prvostepeni sud utvrđuje da njegov govor sadrži sve elemente uznemiravanja, kao jednog od oblika diskriminacije, jer je svojim govorom povrijedio dostojanstva tužitelja tako što ih je brojnim vulgarnostima pokušao zastrašiti, degradirati, ponižavati i biti uvredljiv”, navodi se u presudi.

Prema dostupnim saznanjima, riječ je o prvoj pravosnažnoj presudi u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija na štetu novinara zbog njihovog profesionalnog rada.

“Poseban značaj presude ogleda se u tome što je diskriminacija Haruna Dinarevića utvrđena na osnovu pretpostavljene seksualne orijentacije. Sud je time potvrdio da zaštita od diskriminacije postoji i kada počinilac osobi pripisuje određeno lično svojstvo, bez obzira na to da li ga ona stvarno ima”, kaže za Buku advokatica oštećenih novinara Jovana Kisin Zagajac.

Sud je naglasio da novinari imaju ulogu „javnog čuvara“, da su nosioci javnih funkcija dužni trpjeti viši stepen kritike i da reakcije na novinarsko izvještavanje ne smiju kod novinara stvarati strah, osjećaj nesigurnosti ili odvraćajući efekat.

“U demokratskom društvu nositelji javnih funkcija, kao što je tuženi, dužni su trpjeti veći stepen kritike, a reakcije prema novinarima ne smiju imati odvraćajući efekat na njihovo dalje profesionalno djelovanje. Svako postupanje koje kod novinara stvara pritisak, strah ili osjećaj nesigurnosti zbog obavljanja novinarskog posla mora se spriječiti, ne samo zbog zaštite ličnosti tog novinara, nego i zbog zaštite slobodne javne debate i uloge medija u našem društvu”, navodi Okružni sud.

Takođe je potvrđeno da za postojanje uznemiravanja kao oblika diskriminacije nisu neophodni namjera, ponavljanje ni sistematičnost postupanja.

“Presuda predstavlja važan pravni presedan i jasnu poruku da homofobne i seksističke uvrede upućene novinarima zbog njihovog rada nisu privatni sukob niti dopuštena reakcija na medijsko izvještavanje, već da predstavljaju zakonom zabranjenu diskriminaciju”, kaže Kisin Zagajac.

Beširević: Sud potvrdio ono što tvrdimo od početka

Oštećena novinarka Alena Beširević za Buku je, nakon što je zaprimila presudu, rekla kako je sada pravosnažno potvrđeno ono na čemu su od početka insistirali .

“Da vrijeđanje, ponižavanje i pokušaj zastrašivanja novinara nije samo neprihvatljivo ponašanje, nego predstavlja diskriminaciju i napad na ljudsko dostojanstvo. Posebno je važno što je sud prepoznao da problem nije bio samo u neprimjerenim riječima, nego u obrascu ponašanja kojim se pokušalo poniziti i ušutkati novinare zbog njihovog profesionalnog rada”, kaže Beširević.

Ova presuda, dodaje, pokazuje da javna funkcija ne daje nikome pravo da vrijeđa, degradira ili napada one koji postavljaju pitanja i istražuju teme od javnog interesa.

“Zahvaljujem svima koji su stali uz nas i vjerovali da pravda može biti ostvarena. Ovo je presuda za zaštitu dostojanstva svakog novinara i novinarke koji svoj posao rade odgovorno i u interesu javnosti”, kaže Beširević.

Dinarević, kojem je Kovač nudio oralni seks nakon čega se osjećao poniženo i neugodno, zadovoljan je što se nasilničko ponašanje načelnika Šipova sankcionisalo pravosnažnom sudskom presudom.

“Sretan sam da je sud potvrdio prvostepenu odluku, tj. odbacio žalbu gospodina Kovača. Time je ovaj presedan u sudskoj praksi omogućio kolegicama i kolegama da traže pravnu odgovornost od ljudi na poziciji moći koji tu poziciju koriste za prijetnje, uvrede i ponižavanja”, rekao je Dinarević u kratkoj izjavi za Buku.

Predsjednica sudskog vijeća Nevenka Mitrić u obrazloženju presude navodi da Kovač nije dokazao da nije imao namjeru da ponizi novinare.

Ohrabruje i stav suda da je Kovač, ako je smatrao netačnim navode iz  novinskog članka „Šume Srpske u službi Dodikovog finansijskog i političkog blagostanja“ imao na raspolaganju mogućnost zaštitite svojih prava shodno Zakonu o zaštiti od klevete.

“Ali ni u kojem slučaju mu to ne daje pravo da ostvari kontakt sa novinarima i da ih uznemirava po osnovu seksualne orijentacije i spola, na način kako je to učinio”, navodi Okružni sud.

(6yka.com)

The post Načelnik Šipova pravosnažno osuđen zbog diskriminacije novinara Alene Beširević i Haruna Dinarevića first appeared on Gerila.info.

“Ako je neko doživio neke neprijatnosti meni je žao“, rekao je Budimir u prvoj izjavi nakon skandala u diskoteci Enigma na Palama. Njegova izjava je problematična iz razloga što ministar policije koristi sintagmu “Ako je neko doživio” i pored činjenice da je u raciji policije povrijeđeno četrdesetak lica, uglavnom mlađih gostiju diskoteke.

Dakle, Budimir i pored svjedočenja povrijeđenih i dalje odbija da javno potvrdi da je postojala policijska brutalnost. Policijska brutalnost u racijama u Republici Srpskoj, naročito u Banjaluci, nije novost a Gerila info je u više navrata u prethodnih nekoliko godina izvještavala o takvim policijskim “akcijama“.

Inače akcija policije u Palama uslijedila je kao posljedica sukoba na relaciji Nedeljko Elek-Željko Budimir. Radi se, potvrdilo je nekoliko izvora iz bezbjednosnih krugova o velikom sukobu zaraćenih frakcija unutar režima u Republici Srpskoj. Riječ je o klasičnoj borbi za prevlast na određenoj teritoriji, tvrde naši izvori.

Juče se oglasio i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. On je jasno stao na stranu ministra unutrašnjih poslova i opravdao akciju policije Republike Srpske. Dodik je rekao da se čeka izvještaj unutrašnje kontrole a napomenuo je da niko ne smije da ponižava Policiju Republike Srpske.

I Budimir i Dodik su rekli kako je u diskoteci sprovedena akcija zbog nezakonitog rada obezbjeđenja. Šef tog obezbjeđenja je inače jedan od prijatelja Nedeljka Eleka. Zanimljivo nezakonito obezbjeđenje nije bilo problem prije sukoba Elek-Budimir-Dodik.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Budimiru je jako žao! first appeared on Gerila.info.

Nova intalacija i novi vod rade se od kružnog toka na Petrićevcu i ide u pravcu Tunjica. Sistem za Potkozarje je, međutim, već izgrađen za vrijeme vlasti Slobodana Gavranovića, uz pomoć njemačkih investicija, koji je tada najavio da je Potkozarje zajedno sa Tunjicama, Dragočajem, Ramićima i ostalim selima koja gravitiraju tom dijelu Banjaluke riješen za narednih četrdeset godina. Vlast Gavranovićevog naslijednika Igora Radojičića je na taj sistem (bazen Tunjice) spojila Zalužane i Trn koji su niži od Dragočaja i Ramića i tako “povuku” svu vodu iz bazena. Slobodan Gavranović i Igor Radojičić gradonačelnici Banjaluke bili su kao predstavnici SNSD-a. Radojičić je danas jedan od najbližih saradnika aktuelnog gradonačelnika Stanivukovića i jedan od osnivača Pokreta Sigurna Srpska.

Stanivukovićeva administracija za “sanaciju štete” i “proširivanje” vodotoka ka Potkozarju zadužila je grad Banjaluku za dodatnih deset miliona maraka. Odlukom o kreditu predviđeno je kreditno zaduženje za kapitalnu investiciju, izgradnju vodovodne infrastrukture-izgradnje dovodnog cjevovoda za rezervoar Tunjice 1 i izradu hidrauličnog modela, piše u Odluci o zaduženju koju je usvojila Skupština grada Banjaluka. U Odluci je objašnjeno i zašto se vodovod ka tom dijelu grada mora “proširivati” i kako su umjesto cijevi promjera 700 mm 2014., stavljene cijevi promjera 400 mm. Isto tako, u Odluci se navodi i da je voda koja je bila namijenjena samo za Potkozarje skrenuta i prema Zalužanima, Trnu i dijelu laktaške opštine.

Rok otplate kredita je 120 mjeseci. Odbornica Narodnog Fronta u banjalučkoj gradskoj skupštini Dijana Ješić kaže da je vrlo zanimljivo to što danas niko ne spominje bilo čiju odgovornost.

“Što se tiče rezervora Tunjice, a iz kojeg se snabdijeva dio Banjaluke, te dio Laktaša (Trn, Jablan i Glamočani), još 2014. godine je napravljaven katastrofalni propust kada su stavljenje cijevi manjeg promjera od onih koje su potrebne. Kako se ta naselja razvijaju i sve više kuća se priključuje na taj cjevovod, ta naselja su iz godine u godinu u sve većem problemu, što je kulminiralno u zadnjih nekoliko godina. Trenutna gradska administracija odgovornost prebacuje na prethodne vlasti, što i jeste njihova krivica, ali sam lično tražila od gradonačelnika da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornih, što je i obećao, ali se do danas ništa nije desilo. Dakle, prema projektu je trebalo staviti cijevi promjera 700 mm, a stavljene su cijevi promjera 400 mm. Znači, neko je uradio mimo projekta i nije odovarao za to, a ugrozio je mnoge živote tom odlukom. Dok god imamo ovakve situacije, dok niko ne odgovara za kriminal koji je počinio, ovakve stvari će se ponavljati“, kaže Ješić za Gerila info.

Ona navodi da je u ovom trenutku najbitniji završetak radova.

“Ja se nadam da će se požuriti sa ugradnjom novih cijevi, za šta smo digli kredit od 10 miliona i da će problem biti riješen. Nadam se da tad neće biti nikakvih izgovora. Smatram da je to najvažniji projekat u gradu i da svi drugi u ovom momentu mogu i moraju da čekaju (od šetališta, parkova i ostalih uljepšavanja). Kada smo teniski teren izgradili za 3 mjeseca, jer su sve firme radile na tome, možemo valjda i vodovodnu infrastrukturu kako bi ljudi imali vodu – a što je osnovna ljudska potreba“, kaže odbornica NF.

Iz grada Banjaluka u odgovoru za Gerila info potvrđuju da problem naselja koja su ovog ljeta ostala bez vode nije u nedostatku vode već u nedovoljnim dovodnim kapacitetia.

“Osnovni problem je đto postojeći dovodni cjevovod, koji je građen za vrjeme prethodnih vlasti prije nekoliko godina, nema dovoljan kapacitet da zadovolji današnje potrebe ovog područja. Kako su se naselja širila i broj korisnika je rastao, te postojeći sistem više nije mogao da zadovolji dovoljan dotok vode u periodima najveće potrošnje“, navode iz grada Banjaluka.

Jasno je i iz odgovora gradske uprave da u Banjaluci ne postoji sistemsko planiranje širenja i razvoja grada što je jedna od posljedica i upornog odbijanja usvajanja Urbanističkog plana koji bi planski definisao način i dinamiku razvoja grada. Usvajanje Urbanističkog plana bi, međutim, spriječilo gotovo svakodnevne izmjene regulacionih planova a koje pogoduju investitorima.

Iz gradske uprave objšanjavaju i da se, kada je sistem prema Potkozarju u pitanju, ne radi o običnoj zamjeni starih i dotrajalih cijevi već o izgradnji novog većeg dovodnog sistema.

“Pojašnjenja radi prethodna administracija je uradila dovodni cjevovod manjeg profila F400 a sada se radi novi dovod većeg kapaciteta F700 koji će omogućiti da veća količina vode stiđe do rezervoara Tunjice i i Tunjice 2“, kažu u gradskoj upravi. Navode i da očekuju da će radovi biti završeni do polovine avgusta.

Postojeći rezervoar izgrađen je 2015. godine u sklopu KFV projekta vrijednog više od 20 miliona evra. Realizaciju projekat ozvaničili su, tadašnji, gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović, parlamentarni državni sekretar njemačkog Ministarstva za privrednu saradnju Hans Joakim Fuhtel i, tadašnji, šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigermark.

Tada je rečeno da su rezervoari na Tunjicama i u Šargovcu kapaciteta 3000 i 5000 kubika i da su više nego dovovoljni za potrebe za vodom tog dijela grada.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Stanivuković kreditom od 10 miliona ispravlja SNSD greške! first appeared on Gerila.info.

Sastanak Koordinacionog odbora SDS-a za IJ6 održan je 4. jula u Brčkom. Na sastanku su bili pristuni Mladen Vasić i Ratko Stjepanović (Brčko), Želimir Nešković, Rado Savić, Dušan Šakotić i Mirko Nikolić (Lopare), Vasilije Perić i Goran Lazić (Ugljevik), Cvijetin Đorđić (Donji Žabar), Vojko Sajlović (Pelagićevo), Simo Varadinović, Lepa Trivić i Velimir Andrić (Šamac) i Tomica Stojanović (Bijeljina).

Nešković je na početku sastanka predložio da se prvo kompletira izborna lista za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH s obzirom na to da su nedostajala imena kandidata iz Bijeljine. Tomica Stojanović je predložio Branka Mandića, dok će drugo mjesto na listi vjerovatno pripasti kandidatu iz IJ4 ili IJ5.

Na sjednici Koordinacionog odbora predložene su dvije liste za parlament Srpske – prvu je predložio Nešković, drugu Varadinović. Nešković je predložio da se na listi Izborne jedinice 6 za NSRS nađu Tomica Stojanović, Lepa Trivić, Mirko Nikolić, Mladen Vasić, Mirjana Orašanin, Ljubomir Petrović i Velimir Andrić, dok je Varadinović predložio listu na kojoj su se našli Tomica Stojanović, Mirjana Orašanin, Lepa Trivić, Mladen Vasić i Mirko Nikolić.

Na listi koja je usvojena Lepa Trivić se nalazi na drugom, a Mirjana Orašanin na petom mjestu. Međutim, lista je „preko noći“ promijenjena i Orašanin je skočila na drugo, a Trivićeva pala na treće mjesto. Neškovićeva lista usvojena je sa devet glasova „za“, dok su „protiv“ bila četiri člana Koodrinacionog odbora. Varadinovićev prijedlog dobio je obrnuto – četiri glasa „za“ i devet „protiv“.

„Neškovićeva lista je izglasana i ona je trebala da bude ovjerena. Međutim, desilo se ‘čudo’, pa je promijenjeno ono što je usvojeno. Ne znam da li se ovo ikada desilo i u jednoj drugoj stranci. U SDS-u sigurno nije“, kazao je za Gerilu jedan od članova ove stranke.

Unutrastranački obračun u Izbornoj jedinici šest u SDS-u traje mjesecima i okončan je svojevrsnim porazom Ljubiše Petrovića. On je, naime, tražio da Glavni odbor stranke podrži listu koju je on sastavio, ali je predsdjednik SDS-a Branko Blanuša odbio da to učini. Petrovićeva lista je ujedno jedina lista koju Blanuša nije potpisao na posljednjoj sjednici Glavnog odbora. Gradonačelnik Bijeljine je nakon toga rekao da ne garantuje za rezultat u ovoj izbornoj jedinici iz koje dolazi i kandidat SNSD-za predsjednika Srpske Savo Minić.

Goran Dakić

The post Mirjana Orašanin „skočila“ sa „petice“ na „dvojku“ first appeared on Gerila.info.

Tender za izgradnju betonskog poligona i „Pump Truck“ staze u parku kod Delte vrijedan 350.000 KM raspisan je 3. jula, ponude se otvaraju 23. jula, a prnjavorska firma „Gradip“ te radove za koje tek treba da bude izabran izvođač praktično privodi kraju, otkriva CAPITAL.

Stanivuković je 22. juna u parku kod Delte održao konferenciju za novinare na kojoj je najavio izgradnju „Pump Truck“ staze, ali i potvrdio da taj posao, kako je rekao, uveliko traje.

„Danas smo došli da najavimo jedan projekat koji već uveliko traje, to je pump track staza kakva do sada nije izgrađena u Republici Srpskoj i BiH. Radi se o projektu vrijednom 350.000 KM i ono što znam je da je bilo veoma teško doći do toga da neko može da uradi ovakvu vrstu projekta, jer je jedinstvena i po prvi puta se izvodi u državi. Hvala projektantu, hvala izvođaču, hvala svima koji rade na ovom projektu. Očekujemo da bude gotov za 30 dana“, rekao je, između ostalog, tada Stanivuković, da bi 3. jula raspisao tender za navedeni projekat.

Interesantno je da je tender vrijedan 300.000 KM plus PDV raspisan za „Izgradnju betonskog poligona“, dok se iz tenderske dokumentacije i specifikacije jasno vidi da je riječ upravo o izgradnji „Pump Truck“ staze.

U opisu poslova se jasno kaže da se radi o „izvođenju kompletnih geodetskih radova potrebnih za trasiranje, praćenje i evidentiranje radova na izgradnji Pump Track staze“.

„Radovi obuhvataju pripremu podloge, dopremu i ugradnju odgovarajućeg šljunčanog materijala, formiranje slojeva debljine do 30 cm, valjanje i nabijanje svakog sloja do propisane zbijenosti, te oblikovanje nagiba i prelaza u skladu sa projektom staze“, navodi se u tenderskoj dokumentaciji.

Podsjećamo, Stanivuković je još nekoliko puta postupio na identičan način, demonstrirajući da zakon o javnim nabavkama za njega često predstavlja mrtvo slovo na papiru.

Kao što je CAPITAL objavio krajem aprila, model na osnovu kojeg će se izraditi spomenik knezu Lazaru uveliko se izlijevao u jednoj subotičkoj livnici, prije nego što je Stanivuković raspisao tender za taj posao.

Slično je postupio i kod tendera za izgradnju kuće „Predah“ namijenjene za djecu sa poteškoćama u razvoju. Interesantno je da je i u tom slučaju, kao i kada je u pitanju „Pump Truck“ staza izvođač radova bila firma „Gradip“.

Prije toga, Stanivuković i njegova administracija ukrasili su uži centar Banjaluke povodom novogodišnjih praznika, iako tender za taj posao nije bio još okončan.

The post Stanivuković tjera po svom: Dodijelio posao od 350.000, pa raspisao tender first appeared on Gerila.info.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Za sada nije poznato zbog čega su računi tačno blokirani, ko je pokrenuo postupak i koliki je iznos zbog kojeg je javni servis Republike Srpske došao u ovu situaciju.

Istovremeno se oglasio i Nezavisni sindikat radnika RTRS-a. Iz sindikata tvrde da više od 80 odsto zaposlenih u ovoj medijskoj kući radi za minimalac ili za platu koja je tek nešto veća od minimalne.

Radnici poručuju da ne traže privilegije, nego da njihov rad bude plaćen tako da od plate mogu normalno živjeti.

Ovi navodi posebno su zanimljivi ako se ima u vidu da je RTRS prošlu godinu završio sa prihodima od 36,6 miliona KM. Prema ranije objavljenim podacima, RTRS je imao 613 zaposlenih, dok je ostvarena dobit iznosila oko 47.000 KM.

Finansijsko stanje RTRS-a ne može se posmatrati odvojeno od sudskih sporova koji godinama traju između RTRS-a i BHRT-a.

Viši privredni sud u Banjaluci ranije je presudio da je BHRT dužan da RTRS-u isplati više od 17,7 miliona KM. Taj iznos odnosi se na korištenje fiksnih radio-veza, kamate, dio prihoda od marketinga i sudske troškove.

RTRS je tu presudu predstavio kao važnu pobjedu. Međutim, iz BHRT-a su nakon toga saopštili da je istom presudom potvrđeno i da RTRS duguje BHRT-u 7,8 miliona KM za RTV taksu, uz zakonske zatezne kamate od decembra 2017. godine.

U međuvremenu su objavljene i druge presude u korist BHRT-a. Jednom pravosnažnom presudom RTRS je obavezan da BHRT-u isplati 2,5 miliona KM za dug po osnovu RTV takse iz perioda od septembra do decembra 2023. godine. Drugom, prvostepenom presudom, RTRS treba da plati još 2,98 miliona KM za dug iz 2019. godine, takođe sa kamatama.

Prema Zakonu o javnom RTV sistemu BiH, novac od RTV takse i marketinga trebalo bi da se dijeli tako da BHRT-u pripada 50 odsto, a RTRS-u i RTV Federacije BiH po 25 odsto. U praksi, taj sistem je godinama predmet sporenja, tužbi i političkih sukoba.

Pored finansijskih problema, RTRS se godinama suočava i sa kritikama da nije javni servis svih građana, nego servis vlasti. Te kritike se najviše odnose na informativni program, način izvještavanja o opoziciji, građanskim protestima, nezavisnim medijima i ljudima koji javno kritikuju vlast u Republici Srpskoj.

Zanimljiva su poređenja sa javnim servisom u Mađarskoj koji je priznao da je godinama lagao javnost. U tom kontekstu postavlja se pitanje da li bi se RTRS ikada mogao izviniti građanima zbog neprofesionalnog izvještavanja.

Zato se priča o RTRS-u ne može svesti samo na blokirane račune i sporove sa BHRT-om. Javnost ima pravo da zna ko je odgovoran za dugove, ali i zašto javni servis koji građani plaćaju često više liči na stranački program nego na mjesto gdje se mogu čuti tačne i nepristrasne informacije.

The post RTRS-u blokirani računi, radnici upozoravaju na male plate first appeared on Gerila.info.