Jedan je to od ključnih zaključaka VII konferencije Mreže za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini, održane od 11. do 13. septembra u Međugorju. Predstavnici organizacija civilnog društva, naučne zajednice i institucija razgovarali su o zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala, posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja, uključivanju mladih naučnika u terenski rad te budućim prioritetima Mreže.

Konferencija je počela simbolično u 11.55, „pet do dvanaest“, a završena je upozorenjem da za brojne rijeke, šume i druga vrijedna područja vrijeme za reagovanje ubrzano ističe.

Posebna pažnja posvećena je području Bune, Bunice i Bunskih kanala, za koje je pokrenuta inicijativa za uspostavljanje zaštite. Iako je riječ o jednom od najprepoznatljivijih prirodnih područja Hercegovine, učesnici konferencije upozorili su da je ono izloženo sve snažnijim i međusobno povezanim pritiscima.

Među njima su neplanska urbanizacija i širenje turističkih i ugostiteljskih sadržaja, izgradnja Koridora Vc i pripadajućih pristupnih saobraćajnica, zahvati u riječnim koritima, ali i moguće posljedice projekta „Gornji horizonti“.

Trasa Koridora Vc presijeca prostor predložen za zaštitu, zbog čega će buduće granice i režime zaštite biti potrebno uskladiti sa već planiranom infrastrukturom. Učesnici su ipak naglasili da stručno obrazloženje ne smije biti unaprijed napisan dokument kojim se samo potvrđuje politička odluka. Ono mora predstavljati nezavisnu procjenu vrijednosti područja, njegovog trenutnog stanja, ugroženosti i stvarne opravdanosti zaštite.

Najozbiljnije upozorenje iznio je hidrolog i osnivač Udruženja geografa BiH, nekadašnji dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, prof. dr Muriz Spahić. On je otvorio pitanje mogućih posljedica hidroelektrane Dabar i preusmjeravanja voda iz jednog sliva u drugi.

„Jesmo li kao društvo svjesni šta će se dogoditi kada proradi hidroelektrana Dabar i kada nestane Bune i Bunice?“, pitao je Spahić.

Podsjetio je da su Buna, Bunica i Bunski kanali još 1963. godine bili evidentirani kao zaštićeno područje, ali da registar kasnije nije obnovljen nakon prestanka rada nekadašnjeg Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa BiH.

„To kod mene izaziva nervozu, što je neusklađeno ono što nazivamo propisima sa onim što je na terenu, i onda nam sve propada. ‘Gornji horizonti’ predviđaju prevođenje voda iz Nevesinjskog prema Dabarskom polju, pa Fatničkom i Bilećkom polju. Sve ove vode preusmjeravaju se prema Trebišnjici, odnosno prema drugom slivu, i toga treba da budemo napokon svjesni“, rekao je Spahić.

On smatra da je o mogućim posljedicama trebalo mnogo ranije razgovarati na nivou vlada Federacije BiH i Republike Srpske.

„Teško je pričati o nekakvim zaštićenim područjima ako sutra te rijeke budu suva korita“, upozorio je Spahić.

Građani jesu zaustavljali štetne projekte

Predstavnici Mreže smatraju da zaštita nekog područja može uspjeti samo ako ima podršku ljudi koji u njemu žive. Zbog toga je dogovoreno da se, prilikom izbora budućih prioriteta, prednost daje područjima u kojima postoji jasna podrška lokalnog stanovništva.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja smatra da se u javnosti godinama stvara osjećaj kako građani ne mogu uticati na odluke o projektima koji neposredno mijenjaju njihov životni prostor.

„Mislim da ovdje u BiH postoji jedan projekat da se javnost ubijedi da građani apsolutno ništa ne mogu promijeniti na terenu. Gdje god su građani ustali protiv neke aktivnosti, mi smo pobijedili, poput priče o kamenolomu kod Blagaja ili zaštite Bunskih kanala“, rekao je Đuliman.

Problem, međutim, nije završen kada investitor jednom odustane ili privremeno obustavi radove. Đuliman upozorava da nosioci štetnih projekata često čekaju da pažnja javnosti oslabi, a otpor lokalnog stanovništva se umori.

„Ti takozvani investitori mnogih štetnih projekata u BiH sada čekaju da se bunt stanovnika smiri, čak i po nekoliko godina, pa ponovo aktiviraju te projekte. Iako su građani ove zemlje donedavno bili pasivni, ipak smo na kraju uvidjeli da ostajemo bez šume, pitke vode i hrane. Moramo biti svjesni šta se dešava, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu“, kazao je Đuliman.

Na potrebu uključivanja stanovništva ukazala je i Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Ona je podsjetila da formalno proglašenje zaštite nije kraj, nego tek početak procesa.

„Za vrijeme mandata našeg Ministarstva pokušalo se povećati površinu pod zaštićenim područjima. Međutim, zaštita područja i prostora ne znači samo konzerviranje, nego kompletnu strukturu upravljanja i zaštite, kao i finansijsku konstrukciju. Prije svega nam treba podizanje svijesti stanovništva o značaju očuvanja šumskih područja“, rekla je Popović.

Na konferenciji je upozoreno da se šume i vode više ne mogu posmatrati odvojeno. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjetio je da je samo do 24. avgusta ove godine u BiH opožareno više od 39.000 hektara šumskih površina.

„Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo“, rekao je Ballian, upozoravajući da ljudi troše više prirodnih resursa nego što ih priroda može obnoviti.

Rudarenje bez podataka o početnom stanju

Drugi veliki dio konferencije bio je posvećen posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja po životnu sredinu, zdravlje ljudi i odnose unutar lokalnih zajednica.

Učesnici su upozorili da rudarski projekti ne mijenjaju samo prostor, kvalitet vode i vazduha. Oni često dijele lokalno stanovništvo na one koji u rudniku vide radna mjesta i razvoj i one koji strahuju za zdravlje, imovinu i budućnost prostora u kojem žive. Kao jedan od primjera navedena je dolina Jadra u Srbiji, gdje je planirani rudnik doveo do duboke polarizacije lokalne zajednice.

Slična pitanja sve češće se otvaraju i u Bosni i Hercegovini. Tokom prvog dana konferencije posebno je pomenuta Krivaja, jedna od rijetkih većih rijeka bez betonskih prepreka i brana. Njene pritoke Duboštica i Tribija prolaze kroz područje na kojem kompanija „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, istražuje hrom i prateće minerale.

Sekretar Udruženja građana „Fojničani“ Davor Šupuković upozorio je da bi mogući rudnik hroma predstavljao novu prijetnju slivu Krivaje. Radovi su već otvorili pitanja krčenja šume, izgradnje pristupnih puteva, bušotina izvedenih bez prethodno pribavljenih vodnih akata, pristupa koncesionom ugovoru i mogućeg uticaja teških metala na površinske i podzemne vode.

Zaključak konferencije je da se prije odobravanja rudarskih i drugih projekata sa značajnim mogućim uticajem mora utvrditi vjerodostojno „nulto stanje“ životne sredine i zdravlja stanovništva. Bez takvih podataka naknadno je gotovo nemoguće pouzdano utvrditi šta se promijenilo, kada je zagađenje nastalo i ko je za njega odgovoran.

Javno dostupni podaci o kvalitetu vazduha u Varešu iz januara 2026. godine, zaključeno je, zahtijevaju detaljniju stručnu analizu izvora i nivoa zagađenja, kao i mogućih posljedica dugotrajne izloženosti stanovništva. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izloženosti olovu, s obzirom na poznate rizike ovog teškog metala za zdravlje, uključujući kardiovaskularni sistem.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da se mora jasno razlikovati prisustvo metala koje potiče iz prirodnog geološkog sastava tla od zagađenja izazvanog rudarenjem, preradom rude ili drugim ljudskim aktivnostima. To je moguće samo dugoročnim, stručnim i nezavisnim mjerenjima.

Upravo je nezavisnost monitoringa izdvojena kao jedan od najvećih problema. Ključna mjerenja kvaliteta vode, tla i vazduha, kao ni istraživanja zdravstvenog stanja ljudi, ne bi smjela finansijski zavisiti isključivo od investitora ili kompanije koja može biti izvor zagađenja.

Članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija zaštite. Primjeri iz Hrvatske, uključujući nezakonito odlaganje opasnog otpada, pokazali su da razvijeniji propisi ne znače mnogo ako nema efikasnog nadzora i njihove primjene.

U Bosni i Hercegovini, uprkos dugoj istoriji rudarenja i metalurške industrije, još ne postoje sistematska i kontinuirana istraživanja izloženosti stanovništva teškim metalima. Umjesto prevencije i stalnog stručnog praćenja, institucije najčešće reaguju tek nakon incidenta, pojedinačnim i privremenim mjerama.

Korupcijski rizici, nedovoljna transparentnost i mogući sukobi interesa dodatno slabe zaštitu životne sredine. Zbog toga su učesnici konferencije zatražili dostupnije podatke, snažniji nezavisni nadzor i stvarno uključivanje stručne i zainteresovane javnosti u postupke donošenja odluka.

Šator, Sutjeska i nova generacija istraživača

Na sastanku Mreže dogovoreno je pokretanje inicijative za zaštitu planine Šator, Šatorskog jezera i šireg područja, sa ciljem uspostavljanja nacionalnog parka.

Mreža će pripremiti i zajedničku reakciju povodom najavljene gradnje smještajnih kapaciteta na Prijevoru u Nacionalnom parku Sutjeska. UNDP-u i Globalnom fondu za životnu sredinu biće upućen zahtjev za informacije o izgradnji rezervoara za vodu na istom lokalitetu, njegovoj opravdanosti i mogućim posljedicama po zaštićeno područje.

Najavljen je i stručni razgovor o granicama postojećih zaštićenih područja. Kao primjer je navedeno Prokoško jezero, gdje su pojedini dijelovi prostora zbog trajnih promjena izgubili vrijednosti zbog kojih su nekada zaštićeni. Cilj, kako je zaključeno, nije slabljenje zaštite, nego utvrđivanje odgovarajućeg pravnog mehanizma kojim bi granice odgovarale stvarnom stanju na terenu.

Konferencija je otvorila i pitanje budućnosti mladih naučnika. Nedostatak terenskog rada tokom fakultetskog obrazovanja prepoznat je kao ozbiljan problem, dok istovremeno opada interesovanje mladih za prirodne nauke. Organizacije civilnog društva zato bi trebalo snažnije da sarađuju sa fakultetima i studentima te ih uključuju u konkretna terenska i interdisciplinarna istraživanja.

Nakon izbora i formiranja novih vlada Federacije BiH i Republike Srpske, Mreža planira zatražiti sastanke sa resornim ministarstvima. Namjera je da institucijama predstavi prioritetna područja za zaštitu i zatraži konkretnu saradnju na povećanju obuhvata zaštićenih područja u BiH.

Zaključci iz Međugorja pokazuju, međutim, da problem više nije samo u tome koliko je teritorije formalno zaštićeno. Suštinsko pitanje je šta će od tih područja zaista ostati ako propisi i institucije nastave zaostajati za projektima koji mijenjaju tokove rijeka, otvaraju planine i šume za eksploataciju te ostavljaju građanima da posljedice dokazuju tek kada šteta već postane vidljiva.

Dejan Rakita / GERILA

The post Mreža za zaštitu prirode BiH: Buna i Bunica pred nestankom, rudarenje se širi bez nezavisnog nadzora first appeared on Gerila.info.

Gerila info je prije objavljivanja teksta UKC-u uputila niz pitanja o prijemu i liječenju Danice Mišić, praćenju njenog zdravstvenog stanja i okolnostima pod kojima je došlo do naglog pogoršanja, nakon kojeg je preminula 21. jula u 2.50 časova.

Odgovor UKC-a stigao je nakon objavljivanja teksta. Iz ove zdravstvene ustanove nisu pojedinačno odgovorili na pitanja Gerile, navodeći da imaju zakonsku obavezu čuvanja povjerljivih podataka pacijenata.

„Ovim putem Vas obavještavamo da postoji obaveza JZU Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u pogledu čuvanja povjerljivih podataka pacijenata koja je propisana članom 45. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (‘Službeni glasnik RS’, br. 57/22, 62/25 i 59/26)“, naveli su iz UKC Republike Srpske.

Iz UKC-a dalje navode da se obaveza odnosi na podatke koje je pacijent saopštio odgovornom zdravstvenom radniku ili saradniku, uključujući informacije koje se odnose na zdravstveno stanje i potencijalne dijagnostičke i terapijske procedure.

„S obzirom da ne postoji odgovarajući zakonski osnov za oslobađanje Ustanove od čuvanja ovakvih podataka te zakonski osnov za dostavljanje istih, nismo u mogućnosti dostaviti Vam tražene informacije“, navodi se u odgovoru UKC-a.

Iz bolnice u Zvorniku nisu odgovorili na naša pitanja.

Porodica traži odgovore o posljednjim satima Danice Mišić

Danica Mišić teško je povrijeđena 20. jula nakon pada sa visine u Šekovićima. Prvo je zbrinuta u Bolnici Zvornik, a potom transportovana u Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u Banjaluci.

Medicinska dokumentacija u koju je Gerila imala uvid pokazuje da je zadobila brojne teške povrede, uključujući višestruke prelome karlice i sakruma, povrede kičmenih pršljenova i multifragmentarni prelom lijevog humerusa sa dislokacijom. U dokumentaciji iz Zvornika njeno stanje prije transporta opisano je kao „hemodinamski stabilno“.

Dokumentacija UKC-a pokazuje da je nakon prijema na Kliniku za ortopediju i traumatologiju klinički pregledana i da joj je ordinirana terapija.

Narednog dana, kako piše u otpusnom pismu UKC-a, došlo je do pogoršanja opšteg stanja.

Kada je upućena na pregled anesteziologa, prema istoj dokumentaciji, Danica Mišić bila je bez svijesti, respiratorno insuficijentna, bez mjerljivog krvnog pritiska i periferne saturacije i bez palpabilnih perifernih pulseva. Na EKG-u je registrovan srčani zastoj po tipu asistolije, a smrt je konstatovana 21. jula u 2.50 časova.

Njeni sinovi podnijeli su krivičnu prijavu kojom traže da nadležno tužilaštvo utvrdi šta se događalo tokom liječenja njihove majke u Zvorniku i Banjaluci, kao i da se nezavisnim medicinskim vještačenjem utvrde uzrok smrti i eventualno postojanje stručnih propusta.

Gerila je o slučaju Danice Mišić, medicinskoj dokumentaciji, krivičnoj prijavi porodice i pitanjima koja su ostala bez odgovora detaljno pisala u jučerašnjem tekstu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post UKC RS odgovorio nakon teksta Gerile o smrti Danice Mišić: Pozvali se na obavezu čuvanja povjerljivih podataka first appeared on Gerila.info.

Na 39 stranica izvještaja „Pay for Play in the Balkans“ nalaze se i do sada neobjavljena pisma Stejt Departmenta koja daju jasniju sliku o tome zašto su sankcije ukinute i kako se malo poznata kompanija AAFS našla u centru milijardu dolara vrijednog projekta Južne plinske interkonekcije.

Za danas u 10 časova po vašingtonskom vremenu, pred Pododborom za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma zakazano je saslušanje pod nazivom „U.S. Policy and Regional Security Challenges in the Western Balkans“.

Jedini najavljeni svjedok je Daniel J. Lawton, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za evropske i evroazijske poslove.

Nekoliko sati prije nego što Lawton treba sjesti pred kongresmene, demokratska manjina istog pododbora objavila je dokument koji Trampovu politiku u Bosni i Hercegovini stavlja pod ozbiljan znak pitanja.

„Pay for Play in the Balkans“ potpisuje Viliam Bil Kiting, vodeći demokrata u Pododboru za Evropu. U izvještaju se tvrdi da su dvije odluke američke administracije promijenile dugogodišnju politiku Vašingtona prema BiH: potpuno ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, njegovoj porodici i povezanim osobama, te podrška kompaniji AAFS Infrastructure and Energy u poslu oko Južne plinske interkonekcije.

Već na prvoj stranici dokumenta autori koriste neuobičajeno oštar jezik. Trampovu odluku o skidanju sankcija opisuju kao „duboko pogrešnu i korumpiranu“, tvrdeći da je Vašington izgubio svu polugu pritiska prema Dodiku, dok za projekat Južne interkonekcije navode da je potencijalni posao vrijedan više od milijardu dolara ponuđen kompaniji bez regionalnog i energetskog iskustva.

Među najvažnijim prilozima pomenutog dokumenta nalaze se pisma koja je Kiting slao administraciji i odgovori Stejt Departmenta koji ranije nisu bili dostupni javnosti.

Dokument je prije zvanične objave dobio američki Semafor, koji je rano jutros objavio prve detalje.

Semafor navodi da mu je izvještaj dostavljen unaprijed, zajedno sa ranije neobjavljenim odgovorima administracije na pitanja o sankcijama Miloradu Dodiku i poslovima kompanije AAFS.

Stejt Department: Sankcije su ukinute nakon „diskretne diplomatije“

Jedan od dokumenata u prilogu izvještaja nosi datum 3. decembar 2025. godine i predstavlja odgovor Stejt Departmenta na pitanja koja su Kiting i njegove kolege postavili nakon što je OFAC uklonio sankcije Miloradu Dodiku i velikom broju osoba i kompanija povezanih sa njim.

Odgovor prvi put mnogo otvorenije govori o političkoj pozadini odluke.

„Kada je Trampova administracija preuzela dužnost, BiH se suočavala sa sve više destabilizujućom i neodrživom ustavnom i političkom krizom“, piše Stejt Department.

Administracija je, navodi se dalje, pokrenula  „odlučnu, diskretnu diplomatiju kako bi deeskalirala situaciju“ .

Stejt Department potom navodi i ono što smatra rezultatom takvog pristupa. Narodna skupština Republike Srpske je 18. oktobra povukla većinu zakona koje Vašington opisuje kao antidejtonske, dok je odluka da se imenuje vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske, prema njihovom tumačenju, potvrdila „pravnu koheziju države BiH“.

„Kao odgovor na ove pozitivne korake, Sjedinjene Države uklonile su sankcije pojedincima i subjektima iz RS koji su bili označeni zbog podrške sada povučenim antidejtonskim zakonima“, navodi Stejt Department.

Za druge osobe i kompanije dato je drugačije objašnjenje. Njihove sankcije bile su zasnovane na podršci Dodiku ili djelovanju u njegovo ime, pa je njegovim uklanjanjem sa liste nestao osnov po kojem su i oni bili sankcionisani.

Kiting upravo na tom mjestu otvara pitanje da Dodik nije bio pod američkim sankcijama samo zbog zakona donesenih tokom posljednje političke krize.

Prve mjere protiv njega uvedene su još 2017. godine zbog navoda o opstrukciji Dejtonskog sporazuma, a kasnije su proširene i zbog tvrdnji američkog Ministarstva finansija o korupciji i korištenju političke moći za ličnu i porodičnu korist.

U izvještaju se zato tvrdi da je administracija mogla sankcije ukidati postepeno ili ih vezati za dugoročnije ponašanje Dodika, ali se odlučila da ih ukloni u cjelini.

„Uklanjanje svih sankcija Dodiku i njegovim saradnicima eliminisalo je svu polugu koju je Trampova administracija imala nad njim“, navodi Kiting u zaključcima dokumenta.

Četiri dana od sastanka do osnivanja AAFS-a

Drugi dio dokumenta bavi se Južnom plinskom interkonekcijom i tu se priča udaljava od sankcija, ali se ponovo vraća ljudima povezanim sa Trampovom administracijom.

Kiting ne osporava važnost projekta niti američko učešće u njemu. Spornim smatra način na koji se među potencijalnim realizatorima pojavila AAFS Infrastructure and Energy, a njegov izvještaj posebno izdvaja dva datuma i događaja.

Zvaničnici američke Ambasade u Sarajevu su 20. novembra 2025. godine razgovarali sa visokim predstavnicima vlasti Federacije BiH o mogućnosti da američka kompanija „razvije, izgradi i upravlja plinovodom“.

Četiri dana kasnije, 24. novembra, Jozef Flin i Jesse Binal registrovali su AAFS Infrastructure and Energy u Wajomingu, a kompanija se ubrzo našla u centru razgovora o projektu.

„AAFS je kompanija bez dokazanog iskustva saradnje sa američkom vladom, iskustva u naftnom i plinskom sektoru ili regionalne ekspertize“, napisao je Kiting 13. aprila ove godine u pismu državnom sekretaru Marku Rubiju.

U istom pismu naglašava da podržava Južnu interkonekciju i američko učešće u projektu, ali izražava zabrinutost zbog mogućnosti da posao bude povjeren firmi čije iskustvo ne odgovara veličini projekta.

„Zabrinut sam da potencijalna dodjela ovog ugovora neiskusnoj kompaniji smanjuje vjerovatnoću da će plinovod biti pušten u rad“, napisao je Kiting, nakon čega je iznio mnogo ozbiljnije optužbe: „Lične i političke veze između AAFS-a i Trampove administracije predstavljaju nepravedan sukob interesa.“

AAFS u tom trenutku nije imao evidentirane ranije projekte u energetskom sektoru ili regionu, a Kiting u pismu tvrdi da kompanija nije pokazala ni finansijsku snagu koja bi dokazala da može samostalno iznijeti projekat u predviđenim rokovima i budžetu.

Ljudi iza kompanije, međutim, imaju političke veze koje dokument detaljno opisuje.

Jozef Flin je brat Majkl Flina, nekadašnjeg Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost, koji je kasnije kao registrovani lobista radio za Republiku Srpsku. Jesse Binnall je bio član Trampovog pravnog tima, a njegovoj advokatskoj firmi Trampov Save America PAC platio je 191.075 dolara za pravne usluge, prema podacima koje Kiting navodi u izvještaju.

Izvještaj navodi sumnju da se američka diplomatija nije bavila samo promocijom američkih poslovnih interesa, već određene kompanije, što Stejt Department odbacuje.

„Suverena odluka Federacije BiH”

U odgovoru Kitingu od 13. maja, Stejt Department navodi da Vašington skoro deset godina podržava Južnu interkonekciju i podsjeća da je cilj projekta energetska sigurnost BiH i smanjenje zavisnosti od politički osjetljivih dobavljača.

Amerikanci potvrđuju da su učestvovali u razgovorima, pružali tehničku pomoć i savjete vlastima Federacije BiH, ali tvrde da odluka o budućem investitoru nije donesena u Vašingtonu.

„Dok će administracija uvijek snažno zastupati američke komercijalne interese, odluke da se ponudi koncesija za Južnu interkonekciju i da se američka kompanija izabere kao vodeći investitor bile su suvereni izbor zvaničnika Federacije BiH“, navodi se u odgovoru.

Stejt Department dodaje da poštuje suverenitet BiH i da želi fer tržišne uslove za američke kompanije.

Kiting u izvještaju tvrdi da taj odgovor ne odgovara aktivnostima administracije koje su prethodile izboru AAFS-a. Kao argument navodi učešće američke Ambasade na sastancima tehničke radne grupe, razgovore o zakonskim izmjenama, kao i angažman američkih zvaničnika u Hrvatskoj.

Zbog toga je još u aprilu od Rubija tražio kompletan spisak američkih kompanija koje su bile razmatrane za projekat, listu sastanaka predstavnika Stejt Departmenta sa Josephom Flynnom i Jessejem Binnallom, te komunikaciju Bijele kuće i Stejt Departmenta o AAFS-u.

U javno objavljenom odgovoru nema kompletnog spiska drugih kompanija.

 Od lobiranja za Dodika do posla njegovog brata

Tek nakon priče o AAFS-u postaje važna veza sa lobiranjem Republike Srpske u Vašingtonu. Majkl Flin, brat predsjednika AAFS-a Džozefa Flina, registrovao je angažman za Republiku Srpsku i za mjesec lobiranja prijavio naknadu od 100.000 dolara.

U istom periodu vlasti Republike Srpske angažovale su više firmi i pojedinaca povezanih sa Trampovim političkim krugom.

Kitingov izvještaj poziva se i na ranije istraživanje OCCRP-a prema kojem je za 11 lobističkih firmi od početka drugog Trampovog mandata izdvojeno najmanje 8,9 miliona dolara. U grafičkom prikazu odnosa između aktera izvještaj direktno povezuje lobiranje Republike Srpske, Majkla Flina, njegovog brata Džozefa i AAFS.

Navodi se da to još nije dokaz da je ukidanje sankcija bilo uslovljeno poslovnim interesima, niti izvještaj donosi dokument u kojem bi takav dogovor bio potvrđen, ali Kiting tvrdi da je dovoljno elemenata za kongresnu istragu.

„Politika Trampove administracije prema Bosni i Hercegovini potkopava 30 godina dvostranačke američke strategije, prijeti regionalnoj stabilnosti, obogaćuje predsjednikove prijatelje i saveznike, osnažuje Rusiju i dovodi Dejtonski mirovni sporazum u opasnost“, jedna je od glavnih ocjena izvještaja.

U preporukama se od republikanaca koji kontrolišu oba doma Kongresa traži da iskoriste istražna ovlaštenja i pribave komunikaciju administracije o sankcijama Dodiku i projektu Južne interkonekcije.

Kiting traži i provjeru izvora iz kojih AAFS planira finansirati projekat, kao i preispitivanje dalje američke podrške toj kompaniji.

Đorđe Vujatović

The post Objavljen izvještaj o Dodiku i milijardi za Trampove ljude: „Pay for Play in the Balkans“ first appeared on Gerila.info.

Sretko Lukić je 20. jula bio u Sloveniji kada je saznao da je njegova majka Danica Mišić teško povrijeđena u Šekovićima. Pala je sa visine i nakon nesreće prevezena je u Bolnicu Zvornik. Lukić kaže da je porodica od početka znala da su povrede ozbiljne.

„Ona je pala u Šekovićima sa kuće i imala je sedam preloma. U Zvorniku su je primili u 10 i držali je do 14 sati“, priča za Gerilu Sretko Lukić.

Nakon pregleda i dijagnostike u Zvorniku donesena je odluka da Danica bude prevezena u Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u Banjaluci. Za njenog sina danas je posebno bolno ono što se dogodilo nakon toga. Dok je pokušavao da iz Slovenije stigne u Banjaluku, kaže da je dobio informaciju da mu majka više nije životno ugrožena.

„Oni su meni javili da je ona van životne opasnosti. Ja sam radio u Sloveniji, oni su meni javili da je ona van životne opasnosti, ja sam 40 sati vozio… ona je umrla“, kaže Lukić.

Danica Mišić preminula je u UKC Republike Srpske 21. jula u 2.50 časova. Od pada u Šekovićima do njene smrti nije prošao ni cijeli dan.

Danas njena porodica pokušava da dobije odgovor na naizgled jednostavno pitanje šta se sa Danicom događalo od trenutka kada je primljena u Zvorniku do trenutka kada je nekoliko sati kasnije umrla u Banjaluci.

Višestruki prelomi i hematomi

Medicinska dokumentacija u koju je Gerila imala uvid pokazuje da je Danica Mišić u padu zadobila tešku politraumu.

CT pregledom u Zvorniku utvrđeni su višestruki prelomi karlice i sakruma, povrede nekoliko kičmenih pršljenova, kao i multifragmentarni prelom hirurškog vrata lijevog humerusa sa dislokacijom.

Radiološkim nalazom opisana je i slobodna tečnost hemoragične gustine lijevo uz mokraćnu bešiku, kao i promjene koje odgovaraju mogućim mišićnim hematomima u maloj karlici. U medicinskoj dokumentaciji pominje se i retroperitonealni hematom.

CT grudnog koša, abdomena i male karlice urađen je kao hitan pregled, bez primjene jodnog kontrastnog sredstva. Nakon dijagnostike donesena je odluka da Danica bude transportovana u Banjaluku.

U medicinskoj dokumentaciji Bolnice Zvornik njeno stanje prije transporta opisano je kao „hemodinamski stabilno“. Upravo ta formulacija danas je jedno od centralnih pitanja porodice. Na osnovu kojih parametara je procijenjeno da je žena sa višestrukim traumatskim povredama i hematomima stabilna za višesatni transport? Kakvi su bili njeni vitalni parametri prije polaska? Kako se njeno stanje mijenjalo tokom puta? U kakvom je stanju stigla u Banjaluku?

Porodica je ova pitanja postavila i u krivičnoj prijavi podnesenoj Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini.

U prijavi se, između ostalog, traži da se utvrdi „na osnovu kojih konkretnih parametara je pacijentkinja ocijenjena kao hemodinamski stabilna“, kao i njeno stanje neposredno prije i tokom transporta.Porodica traži i da bude utvrđeno zbog čega je CT urađen bez kontrastnog sredstva, ko je donio takvu odluku i na koji način je procijenjeno eventualno postojanje aktivnog unutrašnjeg krvarenja.

Otvoreno je i pitanje da li su nakon pada snimljene glava i vratna kičma, jer se ti nalazi ne nalaze među medicinskim dokumentima koji su dostavljeni porodici, tvrdi porodica.

U Banjaluci nekoliko sati kasnije – bez svijesti, pritiska i pulsa

Dokumentacija UKC Republike Srpske pokazuje da je Danica nakon dolaska u Banjaluku primljena na Kliniku za ortopediju i traumatologiju. U otpusnom pismu navedeno je da je po prijemu klinički pregledana, a tokom hospitalizacije ordinirane su joj analgetsko-rehidrataciona terapija, tromboembolijska profilaksa i redovna internistička terapija. Operativni zahvat nije izvršen.

„Dana 21.07.2026. dolazi do pogoršanja opšteg stanja te se pacijentkinja šalje na pregled anesteziologa“, navedeno je u otpusnom pismu UKC-a.

Iz dokumentacije se vidi  da je pacijentkinja kada je došla do anesteziologa bila u lošem stanju.

Prema dokumentaciji UKC-a, Danica je bila bez svijesti, sa srednje proširenim i nereaktivnim zjenicama. Bila je respiratorno insuficijentna, periferna saturacija nije se mogla izmjeriti, nije imala palpabilne periferne pulseve, a krvni pritisak nije bio mjerljiv. Na EKG-u je registrovan srčani zastoj po tipu asistolije. Uprkos preduzetim mjerama reanimacije, smrt je konstatovana u 2.50 časova.

Šta se dogodilo između te dvije vremenske tačke?

Upravo period između dolaska na UKC i dramatičnog pogoršanja porodica želi da bude rekonstruisan.

Ko je Danicu pregledao nakon prijema? Koliko često su joj mjereni krvni pritisak, puls, saturacija i drugi vitalni parametri? Da li je bila pod kontinuiranim nadzorom? Kada je posljednji put prije pogoršanja pregledana? Kada je prvi put uočeno da joj se stanje mijenja? Koliko je vremena prošlo prije nego što je pozvan anesteziolog? Pitanja su koja postavljaju članovi porodice preminule.

Porodica traži i odgovor na pitanje da li je nakon dolaska u Banjaluku urađena dodatna dijagnostika i da li su kontrolisani parametri koji bi mogli ukazivati na krvarenje ili druge komplikacije teške traume.

U završnom dijelu krivične prijave upravo se pravi poređenje između stanja u kojem je Danica upućena iz Zvornika i stanja u kojem je nekoliko sati kasnije bila na UKC-u. U prijavi se navodi da je nakon teške politraume u zdravstveni sistem ušla živa, da je u Zvorniku ocijenjena kao „hemodinamski stabilna“, a da je nekoliko sati kasnije na UKC-u bila „bez svijesti, bez mjerljivog krvnog pritiska, bez mjerljive periferne saturacije i bez palpabilnih perifernih pulseva“.

Upravo ono što se dogodilo između te dvije vremenske tačke porodica želi da bude utvrđeno.

Porodica podnijela krivičnu prijavu

Sretko Lukić kaže da porodica nije dobila odgovore koji bi im objasnili kako je njegova majka umrla. Zbog toga su on i njegov brat preko advokata 11. septembra podnijeli krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini zbog sumnje na nesavjesno pružanje ljekarske pomoći.

Prijavom je obuhvaćeno više ljekara i drugih zdravstvenih radnika Bolnice Zvornik i UKC Republike Srpske, kao i obje zdravstvene ustanove kao pravna lica.

Porodica od Tužilaštva traži da pribavi kompletnu papirnu i elektronsku medicinsku dokumentaciju iz obje ustanove, originalne CT snimke, podatke iz bolničkih informacionih sistema i sasluša zdravstvene radnike koji su učestvovali u liječenju i transportu.

Jedan od ključnih zahtjeva je provođenje nezavisnog multidisciplinarnog medicinskog vještačenja. Od vještaka bi trebalo da bude zatraženo da utvrde tačan medicinski uzrok smrti Danice Mišić, ali i da odgovore na pitanje da li su tokom njenog liječenja postojali stručni propusti i, ukoliko jesu, da li postoji uzročna veza između tih propusta i smrtnog ishoda.

Porodica traži da se otkrije uzrok smrti!

U dokumentaciji UKC Republike Srpske među dijagnozama su navedeni srčani zastoj i akutna respiratorna insuficijencija. Porodica sada kroz postupak pred Tužilaštvom traži da se utvrdi šta je dovelo do takvog stanja.

U krivičnoj prijavi navedeno je više mogućih komplikacija koje bi vještaci trebalo da razmotre, uključujući eventualno unutrašnje ili retroperitonealno krvarenje, hemoragijski šok, emboliju, aspiraciju, povredu glave, povredu velikih krvnih sudova ili drugu komplikaciju politraume.

Jedno od pitanja koje je otvoreno krivičnom prijavom jeste i da li je nakon smrti izvršena obdukcija. Od Tužilaštva je zatraženo da utvrdi da li je obdukcija urađena, a ukoliko nije, ko je donio odluku da ne bude izvršena i zbog čega.

Bolnica u Zvorniku ranije odbacila odgovornost

Porodica se i prije podnošenja krivične prijave obraćala zdravstvenim ustanovama. Iz prijave proizlazi da su 30. jula odštetni zahtjevi upućeni i Bolnici Zvornik i UKC Republike Srpske. Bolnica Zvornik je 25. avgusta odgovorila na zahtjev porodice i osporila odgovornost.

Prema sadržaju odgovora koji se prenosi u krivičnoj prijavi, Bolnica smatra da su zdravstveni radnici postupali u skladu sa pravilima struke, da je Danica prije transporta bila hemodinamski stabilna i da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja zaposlenih u toj ustanovi i smrtnog ishoda.

U prijavi se navodi i da je Bolnica obrazložila da je CT bez kontrasta urađen radi brže i sveobuhvatne procjene stanja pacijentkinje. Porodica tim odgovorom nije zadovoljna.

„Ja sam angažovao advokata. Zvornik se ogradio. UKC nije ni odgovorio ništa“, kaže za Gerilu Sretko Lukić.

Gerila poslala pitanja – odgovora nema

Gerila je prije objavljivanja ovog teksta pružila priliku objema zdravstvenim ustanovama da odgovore na pitanja o liječenju Danice Mišić.

Bolnicu Zvornik pitali smo, između ostalog, u koliko časova je Danica primljena i u kakvom stanju, šta je urađeno tokom njenog boravka u toj ustanovi, zbog čega je CT urađen bez kontrasta i kako je procijenjen rizik od unutrašnjeg krvarenja.

Tražili smo i odgovor na pitanje na osnovu kojih parametara je ocijenjena kao hemodinamski stabilna, kada je donesena odluka o transportu i kakvo je bilo njeno stanje neposredno prije polaska i tokom puta za Banjaluku. Bolnica Zvornik nije odgovorila na pitanja Gerila info.

Od UKC Republike Srpske tražili smo podatke o stanju Danice Mišić po dolasku u Banjaluku, pregledima i dijagnostici, terapiji koju je primila i načinu na koji su praćeni njeni vitalni parametri. Pitali smo koliko često je tokom nekoliko sati hospitalizacije pregledana, kada je prvi put uočeno pogoršanje njenog stanja i koliko je vremena proteklo do pregleda anesteziologa.

UKC smo pitali i zbog čega je pacijentkinja, kada je došla do anesteziologa, već bila bez svijesti, bez mjerljivog krvnog pritiska i bez palpabilnih perifernih pulseva, šta je bio uzrok naglog pogoršanja i da li je nakon smrti urađena obdukcija. Pitali smo i da li je porodici tokom večeri 20. jula saopšteno da je Danica Mišić van životne opasnosti, ko je dao takvu informaciju i na osnovu čega. Ni UKC Republike Srpske nije odgovorio na pitanja Gerila info. Pitanja objema zdravstvenim ustanovama poslali smo u petak 11. septembra. Odgovore ćemo objaviti kada i ukoliko ih dobijemo.

Sretko Lukić i njegova porodica zato odgovore sada traže od Tužilaštva. Traže da se utvrdi šta se sa Danicom događalo od trenutka kada je nakon pada stigla u Bolnicu Zvornik, preko višesatnog transporta do Banjaluke, pa sve do njenog posljednjeg pregleda i smrti na UKC-u.

Jer između podatka iz medicinske dokumentacije da je bila „hemodinamski stabilna“ i podatka da je nekoliko sati kasnije bila bez svijesti, bez mjerljivog pritiska i bez perifernog pulsa, ostalo je nekoliko sati o kojima porodica želi odgovore. Za sada ih od zdravstvenih ustanova nije dobila.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Od „stabilne“ pacijentkinje do smrti za nekoliko sati: Porodica Danice Mišić traži odgovore, bolnice, za sada, ćute first appeared on Gerila.info.

“Za plan” je prijedlog inicijative predao gradonačelniku ali i Skupštini grada sa ciljem uvođenja jasnih i pravovremenih mehanizama za uključivanje građana i stručne javnosti u rane faze planiranja i uređenja javnih i zelenih površina u gradu. Navode da je prijedlog inicijative višemjesečnog rada, javnih foruma, konsultacija sa stručnjacima i radionica održanih u više banjalučkih naselja. Inicijativa predlaže konkretne izmjene gradske odluke kako bi bilo obezbijeđeno pravovremeno informisanje i konsultovanje građana prije izrade idejnih rješenja, sistematsko uključivanje stručne javnosti kroz javne konkurse, veća transparentnost i direktno učešće građana pri izboru rješenja za javne prostore od posebnog značaja.

“Građani često o tome šta će se dešavati, uređivati i planirati u njihovom naselju i gradu saznaju tek kada radovi počnu i tada je prostor za građansko učešće i učešće stručne javnosti izuzetno mali, gotovo nepostojeći“, rekla je Tijana Grujić iz grupe građana “Za plan”.

Grujić kaže i da su građani Banjaluke na više foruma i rasprava jasno poručili da žele i da njihov glas bude uvažen a ne samo formalno saslušan.

U građanskoj inicijativi “Za plan” napominju da je grad zajedniči i da svi građani imaju pravo da odlučuju i da budu pitani.

“U toku trajanja naše kampanje skupština grada je izglasala kredit od 18 miliona za uređenje centra grada o čemu ništa ne znamo. Ne znamo ni od koga je pokrenuta inicijativa, ne znamo zašto, ne znamo ko, ne znamo plan, nismo vidjeli ni ko će učestvovati u planiranju, ko će vršiti radove a na kraju krajeva ne znamo ni obuhvat ni šta će se na kraju desiti i kako će izgledati naš centar grada“, rekla je član grupe građana “Za plan” Sanda Vukojević.

Iz ove građanske inicijative su nedavno tražili od banjalučkih odbornika da izglasaju inicijativu kojom bi bilo obustavljeno usvajanje izmjena regulacionih planova u gradu do usvajanja novog Urbanističkog plana. Nisu dobili podršku većine u banjalučkoj skupštini.

Inače, u skupštini grada Banjaluka gotovo svaki mjesec bude usvojeno nekoliko izmjena regulacionih planova koje pogoduju investitorima. Struka godinama upozorava da je to već dovelo do toga da je Banjaluka postala grad u kojem je sve teže normalno funkcionisati jer izgradnju ogromnog broja stambeno poslovnih objekata u širem centru ne prati i izgradnja prateće infrastrukture.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Građani traže učešće u donošenju odluka koje ih se tiču! first appeared on Gerila.info.

Macut je trebao da dođe na obilježavanje Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, koji zajednički slave Srbija i Republika Srpska 15. septembra.

Problem je što Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Ministarstvo odbrane BiH prvobitno tvrdili da zahtjev za prelet uopšte nisu ni dobili, već da se “vjerovatno radi o novom Dodikovom muljanju”.

Dodik: Sarajevo zabranilo dolazak

Lider SNSD-a Milorad Dodik ustvrdio je na društvenoj mreži X da su “bošnjački političari” jednostrano zabranili let srbijanskog premijera prema Banjaluci, ocjenjujući takav potez neustavnim i diskriminatornim prema Srbima kao jednom od konstitutivnih naroda.

Dodik je poručio kako takvi postupci potvrđuju njegove tvrdnje da je Bosna i Hercegovina “nemoguća zemlja”, te najavio da će Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave biti obilježen uprkos, kako je naveo, “sarajevskoj histeriji”.

“I kada kažem da je BiH nemoguća država, oni odmah požure da to i potvrde. Ako Republika Srpska slavi praznik zajedno sa Srbijom, kakve to veze ima sa Sarajevom? Neka Bošnjaci slave šta god žele s Iranom. Iran im je jedino i preostao. Sa svima ostalima odnose su doveli do neprijateljstva”, napisao je Dodik.

Konaković: “Ovo je Dodikovo maslo“

No, nedugo nakon Dodikove objave uslijedio je odgovor ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića.

“Nismo imali nikakav zahtjev za prelet mimo Ministarstva vanjskih poslova i po tome nismo ni odlučivali ni dozvoljavali ni zabranjivali”, rekao je Konaković.

Dodao je kako mu se „čini da ovo Dodik nešto petlja“, da se radi o „njegovom ustaljenom maslu“.

Konaković kaže da jedine informacije koje ima jesu te da je predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić otkazala planirani dolazak u Banjaluku, ali da prema MVP-u BiH nije upućen nikakav zahtjev vezan za let premijera Srbije.

Sličnu poruku poslao je i ministar odbrane BiH Zukan Helez, izjavivši da ni njegovo Ministarstvo nije zaprimilo zahtjev za prelet aviona kojim bi doputovao premijer Srbije.

Zahtjev ipak stigao, ali tek na dan leta

Samo sat vremena nakon prvih tvrdnji da zahtjev za prelet nije ni zaprimljen, priča je dobila novi obrt.

Dokument Ambasade Srbije pokazuje da je zahtjev za let delegacije predvođene premijerom Đurom Macutom ipak stigao u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ali tek 14. septembra, na dan planiranog dolaska u Banjaluku.

Sama diplomatska nota nosi datum 11. septembra, dok je na prijemnom pečatu Ministarstva naveden 14. septembar. Za sada nije jasno zbog čega je dokument datiran tri dana ranije, a zaprimljen tek na dan leta, niti gdje je u međuvremenu došlo do zastoja.

Prema informacijama koje je objavio sarajevski portal Klix.ba, zahtjev je u Ministarstvo stigao u 15.05 sati. Konaković je za Klix potvrdio da je Ambasada Srbije tog dana poslala zahtjev, navodeći da pravila nalažu da se ovakve najave dostavljaju najmanje 72 sata ranije.

„Naša pravila kažu, a to smo svima ove godine naglasili, da se ovakvi zahtjevi moraju slati minimalno 72 sata ranije“, izjavio je Konaković za Klix.ba, dodajući da će zahtjev biti razmatran u zakonski predviđenom roku.

Macut: Ako ne mogu avionom, idem automobilom

Dok su u Sarajevu i Beogradu trajala različita tumačenja o tome kada je zahtjev poslan i zbog čega prelet nije odobren, Đuro Macut je poručio da će u Banjaluku ipak doći  automobilom.

Premijer Srbije u tehničkom mandatu rekao je za srpske medije da ga odluka o preletu neće spriječiti da prisustvuje obilježavanju Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.

„Ako već nisam mogao avionom, idem automobilom. Važno mi je da budem s našim narodom i da zajedno, dostojanstveno i u miru, obilježimo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, izjavio je Macut.

On je odluku o neodobravanju preleta ocijenio kao potez koji izaziva žaljenje, ali je istovremeno poručio da Srbija zbog toga neće podizati političke tenzije.

„Mi nećemo odgovarati podizanjem tenzija. Srbija će nastaviti da pruža ruku saradnje i poštuje civilizacijske standarde slobode kretanja i dobrosusjedskih odnosa, da poštuje druge, ali i da čuva i poštuje ono što je njeno“, rekao je Macut.

Đ.V.

The post Misterija aviona premijera Srbije: Ko je zabranio let čiji je zahtjev putovao nekoliko dana? first appeared on Gerila.info.

To proizlazi iz odgovora Fonda PIO na pitanja Gerila info a nakon što smo objavili priču o penzionerima koji tvrde da su godinama oštećeni načinom na koji Fond obračunava godišnji lični koeficijent za nepotpune godine staža.

Fond u odgovoru Gerili prvi put iznosi podatak o razmjerama sudskih sporova zbog ovog pitanja.

„Od 2023. godine pa do danas imamo 440 presuda gdje je jedan od razloga pogrešna primjena člana 47. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Fond PIO i dalje postupa po zakonu, jer sudska praksa u našem zakonodavstvu nije izvor prava“, navode iz Fonda.

Drugim riječima, iako sudovi već tri i po godine u stotinama presuda utvrđuju pogrešnu primjenu sporne zakonske odredbe, Fond ne namjerava da mijenja način na koji je primjenjuje.

U Fondu tvrde da je upravo njihovo tumačenje zakona ispravno, dok za odluke Vrhovnog suda Republike Srpske i okružnih sudova praktično tvrde da izlaze iz okvira sudske vlasti.

„Napominjemo da je član 47. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju jasan i da Vrhovni sud, a sada i okružni sudovi putem presuda mijenjaju zakon i time uzimaju u ruke i zakonodavnu vlast“, navodi se u odgovoru Fonda PIO.

Fond: Jedanaest godina sudovi su presuđivali u našu korist

U Fondu podsjećaju da se član 47 Zakona o PIO, kojim je regulisan obračun godišnjeg ličnog koeficijenta, primjenjuje od 2012. godine i da od tada nije mijenjan.

Tvrde i da su pravosudne institucije prvih jedanaest godina primjene zakona presuđivale u korist Fonda.

„Važno je napomenuti da su pravosudne institucije punih jedanaest godina, tj. sve do 2023. godine presude donosile u korist Fonda PIO i u skladu sa zakonom“, navode iz Fonda.

Promjena je, prema njihovom odgovoru, nastupila početkom marta 2023. godine.

„Vrhovni sud je početkom marta 2023. godine zauzeo stav da Fond pogrešno primjenjuje član 47. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, iako Fond doslovno primjenjuje član 47. Zakona o PIO od 2012. godine. Nakon toga u presudama isti stav su preuzeli i okružni sudovi, uz napomenu da se nijedno slovo člana 47. Zakona o PIO nije promijenilo“, odgovaraju iz Fonda.

Fond, međutim, iz toga ne izvodi zaključak da treba promijeniti način obračuna. Naprotiv.

„Fond je u obavezi da doslovno primjenjuje zakone koje donosi Narodna skupština Republike Srpske sve dok su na snazi“, navode iz Fonda PiO u odgovoru za Gerila info.

Svaku nepovoljnu odluku osporavaju

Iz odgovora Fonda proizlazi i da institucija nastavlja da osporava sudske odluke u kojima sudovi utvrde pogrešnu primjenu člana 47.

„Obaveza Fonda je da na svaku presudu okružnih sudova koja nije u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju piše zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kada je u pitanju član 47“, navode iz Fonda.

Istovremeno tvrde da sve pravosnažne presude izvršavaju.

„Svaka presuda je individualna i odnosi se isključivo na predmet podnosioca, a ne na sve predmete i Fond PIO sve presude izvršava u zakonom predviđenom roku“, odgovorili su Gerili.

Takav odgovor, međutim, otvara novo pitanje. Šta je sa penzionerima koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, ali nisu pokrenuli višegodišnje sudske postupke protiv Fonda?

Ako Fond smatra da postojeće sudske odluke važe isključivo za pojedinačne tužioce, a istovremeno nastavlja identičan način obračuna, svaki drugi penzioner koji smatra da mu je penzija pogrešno obračunata praktično mora sam da pokrene postupak kako bi pokušao ostvariti pravo koje su drugi korisnici već ostvarivali pred sudovima.

Broj od 440 presuda koji je sam Fond dostavio pokazuje da se više ne radi o nekoliko izolovanih slučajeva.

Gerila ranije pisala o penzionerima koji tvrde da su oštećeni

Gerila info je ranije objavila priču o penzionerima koji tvrde da Fond PIO godinama pogrešno obračunava godišnji lični koeficijent za nepotpune godine staža i da im je zbog toga penzija manja nego što bi trebalo da bude.

Jedan od njih je Radoslav Miličević, čiji spor sa Fondom traje godinama.

“Obračun penzije je matematički metod u koji se ne razumije 90 odsto penzionera i onda nema ni prigovora a kada ih i bude onda se to vuče po dvanaest godina kao u mom slučaju“, rekao je Miličević, prije nekoliko dana novinarima ispred zgrade Fonda.

Suština problema odnosi se na način primjene člana 47 Zakona o PIO prilikom izračunavanja godišnjeg ličnog koeficijenta u godinama u kojima osiguranik nije radio svih 12 mjeseci.

Advokatica Jovana Kisin Zagajac prije nekoliko dana je za Gerilu upozorila da više nije riječ o različitim tumačenjima u jednom pojedinačnom predmetu, već o sudskoj praksi koja se ponavlja.

Vrhovni sud Republike Srpske već godinama utvrđuje u svojim odlukama da Fond pio pogrešno primjenjuje član 47, odnosno nezakonito obračunava penzije kada je u pitanju godišnji lični koeficijent za nepune godine staža”, rekla je Kisin Zagajac.

Vrhovni sud Republike Srpske zauzeo je 2023. godine stav da Fond pogrešno primjenjuje član 47, što sada u odgovoru Gerili potvrđuje i sam Fond.

Razlika je u tome što Fond smatra da je pogriješio sud, a ne Fond.

U međuvremenu su, prema zvaničnim podacima Fonda PIO, donesene 440 presude u kojima je jedan od razloga bila upravo pogrešna primjena tog člana.

Uprkos tome, Fond poručuje da praksu neće mijenjati jer, kako navode, sudska praksa nije izvor prava.

Time problem koji je u početku izgledao kao spor pojedinih penzionera sa Fondom dobija mnogo šire razmjere: sudovi u stotinama predmeta utvrđuju pogrešnu primjenu zakona, dok institucija koja taj zakon primjenjuje tvrdi da postupa ispravno i nastavlja po starom.

Koliko je penzionera zbog takvog načina obračuna potencijalno primilo manju penziju, Fond u dostavljenom odgovoru nije naveo.

Vladimir Kovačecić, Gerila info

The post Fond PIO nastavlja po starom uprkos 440 presuda zbog pogrešne primjene zakona first appeared on Gerila.info.

Tom porukom mještani Bukove Kose i okolnih prijedorskih naselja opisali su zbog čega su danas izašli na Gradski trg u Prijedoru. Od nadležnih institucija ponovo su zatražili zatvaranje rudnika uglja i zaustavljanje radova za koje tvrde da im posljednje tri godine uništavaju privatnu imovinu, izvore vode i vazduh.

Mještanka Gornjeg Jelovca Bojana Knežević upozorila je da su na području rudnika formirane tri velike deponije uglja koje se, prema njenim riječima, svakodnevno samozapaljuju.

„To je ugalj sa visokim procentom sumpora i on se pali, nebitno kakva je temperatura. Oni su unazad godinu dana napravili tri velike deponije koje svakodnevno gore. Gušimo se u sumporu i svako zna šta to znači za zdravlje. Tu je ugrožen veći teren“, rekla je Knežević.

Protest je održan dan nakon što je objavljeno da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića izdalo novu ekološku dozvolu. Prethodne dvije dozvole poništio je Okružni sud u Banjaluci.

Za mještane, međutim, nova dozvola ne daje odgovor na jedno od najvažnijih pitanja –na kojoj površini kompanija zaista izvodi radove?

Miroslav Stakić, stanovnik Bukove Kose i jedan od aktivista koji se protive rudniku, kaže za Gerilu da od osnovnog zahtjeva neće odustati.

„Mi i dalje tražimo zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi. Dobili su ekološku dozvolu na 9,15 hektara, a ja postavljam pitanje šta je sa dodatnih 30 hektara zemlje koju uzurpira firma Drvo-export. Kako je moguće da su legalni ako u ovom momentu rade možda i na više od 40 hektara, a dobili su dozvolu na manje od deset?“, pita Stakić.

On zahtijeva i odgovor na pitanje šta će se dogoditi sa privatnim zemljištem za koje mještani tvrde da je zahvaćeno rudarskim radovima.

„Šta je sa otimačinom privatnih posjeda, kako će Ministarstvo Bojana Vipotnika opravdati takve stvari? Zašto policija ćuti na takve anomalije, zašto ćute tužilaštva?“, kaže Stakić.

Sud poništi, Vlada donese novu odluku

Nova ekološka dozvola samo je posljednji u nizu upravnih akata i sudskih odluka koje su obilježile projekat na Bukovoj Kosi.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje kojim je Vlada RS kompaniji „Drvo-export“ dodijelila koncesiju za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da odluka nije sadržavala obrazloženje iz kojeg bi se moglo zaključiti na osnovu kojih činjenica i zakonskih kriterijuma je koncesija dodijeljena upravo toj kompaniji.

Prema presudi, time nisu prekršene samo odredbe Zakona o opštem upravnom postupku već i načelo transparentnosti propisano Zakonom o koncesijama. Javnost zbog nedostatka obrazloženja nije mogla djelotvorno osporavati odluku koja može imati posljedice po životnu sredinu, zdravlje ljudi i privatnu imovinu.

Presuda, ipak, nije zaustavila rudarske mašine.

Vlada Republike Srpske je 30. jula donijela novo rješenje kojim je koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji. U novom aktu navedeno je da je „formalni nedostatak“ otklonjen dodavanjem obrazloženja.

Problem je što se nova odluka odnosi na koncesiju za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine. Vlada je tako tokom 2026. ponovo odlučivala o već isteklom koncesionom periodu i istraživanjima koja su u međuvremenu završena.

Kompaniji je u međuvremenu dodijeljena posebna koncesija za eksploataciju uglja, koja važi do 2034. godine. Vrhovni sud nije odlučivao o toj koncesiji, nego o odluci Vlade na osnovu koje je sprovedena prethodna, istražna faza. Ostalo je, međutim, otvoreno može li se eksploatacija zasnivati na rezultatima istraživanja sprovedenih na osnovu naknadno poništenog rješenja.

Okružni sud u Banjaluci u međuvremenu je po drugi put poništio ekološku dozvolu za rudnik. Sud je, između ostalog, utvrdio da nije dostavljen odgovarajući plan rekultivacije i remedijacije – dokument kojim bi trebalo odrediti kako će biti sanirano zemljište devastirano eksploatacijom.

Nakon presude i zahtjeva Centra za životnu sredinu, republički ekološki inspektor na terenu je zatekao kompaniju bez važeće ekološke dozvole. Radovi su, prema ranije objavljenim informacijama, nastavljeni i nakon inspekcijske zabrane, sve do izdavanja nove dozvole neposredno pred protest.

Kompanija napada medije i organizatore protesta

„Drvo-export“ je u saopštenju koje je prenijela Alternativna televizija odbacio navode o nezakonitom radu. Iz kompanije tvrde da posjeduju sve potrebne dozvole i da se presuda Vrhovnog suda odnosi isključivo na istražnu fazu, koja je završena.

Poništavanje istražne koncesije opisali su kao posljedicu „sitnih administrativnih nedostataka“, a naveli su i da je elaborat o rezervama mineralnih sirovina prošao zakonske provjere, čime je, prema njihovom tumačenju, dokazana legalnost prelaska u fazu eksploatacije.

Kompanija tvrdi i da je prethodna ekološka dozvola poništena zbog upotrebe termina „remedijacija“ te da je taj nedostatak otklonjen izdavanjem nove dozvole.

U saopštenju se, međutim, nisu zadržali samo na dozvolama. Proteste su povezali sa opozicionim političkim opcijama, pojedine medije i „uvezane krugove“ optužili da imaju zadatak da blate kompaniju, a organizatore protesta doveli u vezu sa navodnim „sumnjivim radnjama“, o kojima će, kako su najavili, obavijestiti javnost i nadležne organe.

Stakić kaže da takve tvrdnje dolaze od medija i kompanije koji javnosti ne pokazuju stvarno stanje na terenu.

„Što se tiče Alternativne televizije, oni doslovno nikada nisu bili na Bukovoj Kosi, nisu nikada vidjeli stanje u našem selu, ali zato uredno prenose saopštenja kompanije Drvo-export, izjave koje se čak mogu protumačiti kao prijeteće i koje su, na kraju krajeva, netačne“, rekao je Stakić za Gerilu.

Kompanija je poručila da će nastaviti sa radom i da neće dozvoliti da „ucjene politikanata zaustave investiciju od opšteg značaja za Prijedor i Republiku Srpsku“.

Mještani, sa druge strane, pitaju u čemu se ogleda opšti interes projekta ako oni zbog njega ostaju bez čiste vode i vazduha, ako im se oštećuje privatna imovina i ako se radovi izvode na površini znatno većoj od one navedene u ekološkoj dozvoli.

Selak poziva na poštovanje presuda, ali ne odgovara ko će ih sprovesti

Samo nekoliko dana prije protesta, 9. septembra, Gerila je ministra pravde Republike Srpske Gorana Selaka pitala ko je odgovoran kada sudske presude ne mijenjaju stanje na terenu.

„Kao ministar pravde uvijek insistiram na vladavini prava i uvijek pozivam sve svoje kolege koje u svojim resorima imaju samostalne organe, kao i institucije u nadležnosti Ministarstva pravde, da poštuju svaku pravosnažnu sudsku odluku“, rekao je Selak.

Nije, međutim, konkretno odgovorio da li je presuda Vrhovnog suda suštinski izvršena kada je Vlada nakon nje donijela novo rješenje sa praktično istim ishodom. Nije se izjasnio ni o pravnim posljedicama korištenja rezultata istraživanja obavljenih na osnovu akta koji je naknadno poništen.

„U pojedinačnim slučajevima ja kao ministar pravde ne bih trebalo da komentarišem sudske odluke“, rekao je Selak, navodeći da nije upoznat sa svim činjenicama i da mu zainteresovani građani mogu dostaviti dokumentaciju.

Stakić je ranije policiji prijavio i da je rudarska mehanizacija ušla u njegovu privatnu parcelu i načinila veliku materijalnu štetu. Dežurni tužilac prijedorskog Okružnog javnog tužilaštva ocijenio je da zaštitu imovine treba da traži privatnom tužbom. Prema dokumentaciji koju je objavila Gerila, Stakiću nije dostavljena obrazložena naredba o nesprovođenju istrage sa poukom o pravu na pritužbu, nego policijsko obavještenje kojim mu je prenesen stav tužioca.

Mještani su prijavljivali štetu policiji i tužilaštvu, obraćali se inspekcijama, učestvovali u sudskim postupcima i dobijali presude. Sudovi su poništili istražnu koncesiju i dvije ekološke dozvole. Vlada i Ministarstvo potom su donosili nove akte, a eksploatacija traje, bez prekida.

Na Bukovoj Kosi, međutim, više nije dovoljno pokazati još jednu u nizu dozvola i tvrditi da je sve po zakonu. I očekivati da se institucijama može slijepo vjerovati, pogotovo ako živite u Bukovoj Kosi.

Današnjim protestom Prijedorčani su poručili da više neće ćutati dok institucije okreću glavu od onoga što se događa na Bukovoj Kosi, a što u Republici Srpskoj, izgleda, ne vide jedino Goran Selak, Bojan Vipotnik i Alternativna televizija.

Dejan Rakita / GERILA

The post „Gušimo se u sumporu, vlast izdaje dozvole, a bageri i dalje rade“: Prijedorčani traže zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi first appeared on Gerila.info.

Prema dokumentaciji objavljenoj na Portalu javnih nabavki BiH, predmet najnovijeg ugovora je „Izvođenje dodatnih i nepredviđenih radova na rekonstrukciji raskrsnice Bulevar srpske vojske i Aleja svetog Save sa izgradnjom kružne raskrsnice“. Vrijednost ugovora iznosi 149.899,67 KM bez PDV-a, odnosno oko 175.000 KM sa uračunatim porezom. Posao je dobila grupa ponuđača MIG Elektro d.o.o. Mrkonjić Grad i MG Mind d.o.o. Mrkonjić Grad.

Novi ugovor ne odnosi se isključivo na hortikulturno uređenje, već na dodatne i nepredviđene radove na samoj rekonstrukciji raskrsnice. Riječ je, dakle, o dvije odvojene stavke. Ipak, kada se saberu novac predviđen za hortikulturu i najnoviji dodatni radovi, riječ je o više od 300.000 KM bez PDV-a dodatnih izdvajanja vezanih za ovu raskrsnicu, mimo osnovne cijene njene izgradnje.

Šta se konkretno krije iza novih „dodatnih i nepredviđenih radova“ vrijednih gotovo 150.000 maraka i zbog čega oni nisu mogli biti predviđeni prilikom planiranja osnovnih radova, iz obavještenja o dodjeli ugovora nije moguće zaključiti.

Nova nabavka, inače, ne otvara samo pitanje koliko će na kraju koštati kružni tok kod Kampusa, već i mnogo šire pitanje načina na koji se u Banjaluci planiraju i ugovaraju veliki građevinski projekti i ko odlučuje šta su prioriteti u gradu.

Mandić: Neko ovaj narod dobro „hortikulturalno zeza“

Na novi ugovor ukazao je odbornik Liste za pravdu i red u Skupštini grada Banjaluka Igor Mandić, koji je podatke pronašao na Portalu javnih nabavki.

„‘Hortikulturalno uređenje’ kružnog toka kod Kampusa koštaće dodatnih 150.000 KM bez PDV-a“, naveo je Mandić, upozoravajući na ukupnu količinu novca koja se izdvaja za ovu lokaciju.

Prema njegovoj računici, kada se uzmu u obzir ranije ugovoreni radovi i novi trošak, iznos premašuje 300.000 maraka.

„Nevjerovatno, ali ovaj narod neko dobro hortikulturalno, uzduž i poprijeko… zeza“, kaže Mandić za Gerila info.

Dokumenti koje je analizirala Gerila pokazuju da se najnovijih 149.899 KM odnosi na dodatne i nepredviđene radove na rekonstrukciji raskrsnice, dok je hortikulturno uređenje zasebna stavka. Rezultat je, međutim, isti kada je riječ o ukupnom dodatnom trošku – uz osnovnu izgradnju kružnog toka pojavljuje se još više od 300.000 KM za hortikulturu i dodatne radove.

Ješić: Dodatni i nepredviđeni radovi postali pravilo

Odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić smatra da posljednji ugovor kod Kampusa ne treba posmatrati kao izolovan slučaj. Banjaluka se, kaže, nesporno gradi. Problem vidi u tome šta se gradi, koliko košta i zbog čega se na završenim ili započetim projektima naknadno pojavljuju novi troškovi.

„Ako pogledate Banja Luku, ne možete reći da se ne gradi. Ali grade se kružni tokovi, šetališta, neki specijalizovani parkovi – i sve to košta nekoliko miliona KM. Posebno iritira što gotovo za sve radove imate naknadno ugovore o dodatnim nepredviđenim radovima, pa se time povećava vrijednost tih radova“, kaže Ješić za Gerilu.

Učestalost takvih ugovora, prema njenom mišljenju, otvara pitanje kako su prvobitni projekti i ponude uopšte pripremljeni. Ješić smatra da dodatni i nepredviđeni radovi u značajnom obimu mogu ukazivati ili na lošu procjenu izvođača ili na praksu u kojoj se početna cijena spušta kako bi se dobio posao, a zatim povećava naknadnim ugovorima.

Njena ocjena postavlja pitanje na koje bi gradska administracija morala imati vrlo jednostavan odgovor: zbog čega se dodatni i nepredviđeni radovi tako često pojavljuju na projektima koje Grad realizuje?

„Možda bi čovjek i razumio te dodatne radove ponegdje, ali kad vidim da za svako izgrađeno dječije igralište imamo dodatne i nepredviđene radove, stvarno postaje providna ta njihova igranka“, kaže Ješić.

Za ono što se vidi novca ima

Ješić problem dodatnih radova direktno povezuje sa prioritetima gradske vlasti. Za kružne tokove, šetališta, parkove i druge vidljive projekte, kaže, novac se pronalazi. Za mnogo manje atraktivne dijelove gradske infrastrukture odgovor je često da novca nema. Kao jedan od primjera navodi Vodovod.

„I za sve to ima para. Iako nisu prioriteti. A za nove pumpe u Vodovodu – nema. A ako se one pokvare i ostanemo bez vode, ko će biti kriv? Nema ni za bar jednu fazu izgradnje kolektora. Kažu skupo“, navodi ova odbornica.

Ješić podsjeća i na obećanje o izjednačavanju subvencija za djecu koja pohađaju privatne predškolske ustanove. Novca, kaže, nema ni za krpljenje rupa, postavljanje usporivača brzine u blizini škola i vrtića niti za sportske klubove.

„Ima za gradnju – za ono što se vidi i za ono gdje se neko može ugraditi i imamo za jednokratne populističke mjere. I na to vam se, nažalost, svela Banja Luka“, zaključuje Ješić. Kružni tok kod Kampusa nije jedini primjer.

Kod Lesnine „uređenje“ teško gotovo dva miliona maraka

Na jednom kružnom toku Grad plaća hortikulturu i dodatne radove stotinama hiljada maraka. Na drugom će centralni element uređenja koštati gotovo dva miliona. Riječ je o kružnom toku kod Lesnine, gdje bi trebalo da bude postavljen monumentalni spomenik knezu Lazaru.

Gerila je nedavno pisala da ugovorena vrijednost tog spomenika iznosi 1.777.484,12 KM sa PDV-om. Kada se tome dodaju spomenici kralju Tvrtku I Kotromaniću i Kulinu banu, tri spomenika koštaće oko 2,4 miliona maraka.

U isto vrijeme u Banjaluci se grade i nove kružne raskrsnice, među kojima je kružni tok kod starog Studentskog centra, na lokaciji kod nekadašnjeg kafića Škorpion. Banjaluci saobraćajna infrastruktura nesumnjivo treba. Grad se gotovo svakodnevno suočava sa kolonama, zastojima i saobraćajnim gužvama.

Ključno pitanje je, međutim, da li se ozbiljan problem gradskog saobraćaja rješava sistemski ili nizom pojedinačnih, skupih i veoma vidljivih intervencija.

Posebno kada se nakon osnovnih radova pojavljuju hortikultura vrijedna stotine hiljada maraka, dodatni i nepredviđeni radovi, a pojedini kružni tokovi postaju lokacije za spomenike vrijedne gotovo dva miliona.

Odbornik Igor Mandić je i ranije za Gerilu, govoreći o spomeniku knezu Lazaru, problem vidio upravo u prioritetima.

„Uz dužno poštovanje prema velikanima iz naše istorije i prema istoriji, mislim da ipak nije vrijeme za takav jedan projekat, pored toliko postojećih problema koji treba da budu prioritetno riješeni“, rekao je odbornik Liste za pravdu i red prije desetak dana.

Kao probleme je naveo nepopravljene ulice, gubitke na vodovodnoj mreži, nedostatak kanalizacije i nedovoljan broj mjesta u javnim vrtićima.

Građani zelenilo brane, Grad ga na kružnim tokovima skupo plaća

Priča o hortikulturnom uređenju kružnog toka dobija dodatnu dimenziju kada se pogleda šta se posljednjih godina događa u banjalučkim naseljima.

Apsurdno ali dok Grad izdvaja velike iznose za uređenje novih javnih površina, borba građana protiv izmjena regulacionih planova kojima se povećava gradnja, smanjuju zelene površine ili mijenja namjena postojećeg prostora postala je gotovo svakodnevica.

Protesti, peticije, zborovi građana, primjedbe na javnim uvidima i zahtjevi da se povuku izmjene regulacionih planova više nisu incident, nego redovna pojava u urbanističkom životu Banjaluke.

Gerila je o takvim slučajevima piše godinama.

Jedan od primjera je naselje Centar-Aleja. Građani su se tamo pobunili nakon izmjena regulacionog plana kojima je bilo predviđeno brisanje lokacije namijenjene osnovnoj školi i sportskim terenima, uz novu stambenu izgradnju.

„Ne brišite našu školu i jedino igralište“, bila je jedna od poruka građana sa protesta.

Slične bitke vodile su se i u drugim dijelovima grada, gdje stanovnici pokušavaju da spriječe dodatnu izgradnju na preostalim zelenim i javnim površinama.

Tako Banjaluka dolazi do prilično apsurdne situacije: građani po naseljima brane postojeće zelenilo i slobodan prostor, dok se novo zelenilo i uređenje na kružnim tokovima plaća stotinama hiljada maraka.

Brankica Milojević: Gradnja prepuštena tržištu i investitorima

Na posljedice ovakvog razvoja grada stručna javnost upozorava godinama. Profesorica Brankica Milojević sa Katedre za urbanizam Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci ranije je za Gerilu upozorila na činjenicu da se Banjaluka razvija bez usvojenog Urbanističkog plana, dok se prostor kontinuirano mijenja kroz pojedinačne regulacione planove. Posljedice takvog razvoja, prema njenim riječima, već su jasno vidljive.

„Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa“, rekla je Milojević ranije za Gerilu.

U drugim analizama upozoravala je i na infrastrukturnu zagušenost, posebno saobraćajne mreže, kao jednu od posljedica načina na koji se Banjaluka razvija. I upravo tu se priča vraća kružnim tokovima.

Saobraćajni problem Banjaluke nije nastao zbog nedostatka jednog, dva ili pet kružnih tokova. Godinama se povećava broj stambenih i poslovnih kvadrata i automobila, dok razvoj saobraćajne i druge javne infrastrukture ne prati isti tempo. Kružni tok može, maa je i to upitno upozoravaju pojedini stručnjaci iz oblasti saobraćaja, povećati protočnost jedne raskrsnice. Ne može riješiti posljedice urbanističkog razvoja cijelog grada.

Za jedan kružni tok – jedan teren za stotine djece

Među stvarima koje je profesorica Milojević eksplicitno navela kao nedostatak Banjaluke nalaze se dječija igrališta i sportski tereni. To daje zanimljiv kontekst cifri sa početka ove priče koju Banjaluka izdvaja za uređenja i dodatne radove na kružnim tokovima.

U banjalučkim sportskim (fudbalskim) klubovima svakodnevno treniraju stotine, odnosno hiljade djece. Dio klubova koristi stare i dotrajale terene, dio nema odgovarajuće uslove za trening tokom cijele godine, a ozbiljnije rekonstrukcije sportske infrastrukture često čekaju godinama.

Izgradnja velikog fudbalskog terena sa vještačkom podlogom, zavisno od toga postoji li već pripremljena infrastruktura, kakva je podloga i šta projekat sve uključuje, može predstavljati investiciju od oko 300.000 KM i više.

Poređenje nije savršeno, hortikultura, saobraćajna infrastruktura i sportski tereni nisu iste budžetske stavke niti se jedan projekat automatski može zamijeniti drugim. Ali poređenje pokazuje razmjere novca o kojem govorimo. Više od 300.000 KM koliko se kod Kampusa pojavljuje kroz hortikulturno uređenje i dodatne radove jeste iznos reda veličine investicije kojom bi se mogao dobiti veliki sportski teren koji bi svakodnevno koristile stotine djece, u narednih nekoliko decenija. Banjaluka, trenutno, ima dva fudbalska terena a kvalitetnom podlogom na kojima se utakmice i treninzi mogu održavati nevezano za vremenske prilike. Treći je u izgradnji. Nije sve odgovornost Grada, kada je u pitanju finansiranje ovakvih projekata pita se i Fudbalski savez ali je činjenica da Grad, s obzirom na finansiranje različitih drugih projekata, ima novca i za ovo.

A ako se pogleda 2,4 miliona KM za tri spomenika, više ne govorimo o jednom takvom projektu. Riječ je o novcu kojim bi se moglo napraviti više sportskih terena ili finansirati niz drugih projekata namijenjenih djeci i građanima.

Novca ima. Pitanje je za šta

Nijedan ozbiljan grad ne može birati samo između kružnog toka i sportskog terena, spomenika i vrtića ili parka i kanalizacije. Grad mora ulagati u sve te oblasti. Ali budžet je istovremeno najprecizniji pokazatelj političkih prioriteta. Glasanje za određene projekte, takođe.

U Banjaluci se građani bore protiv izmjena regulacionih planova kako bi sačuvali zelenilo, igrališta i prostor za škole. Stručnjaci godinama upozoravaju na nedostatak sportskih terena, vrtića, škola i javnih prostora, kao i na zagušenje saobraćajne infrastrukture. Pojedini odbornici upozoravaju na dotrajali Vodovod, kolektore, rupe na ulicama i nedovoljno novca za sportske klubove.

Istovremeno, za hortikulturno uređenje kružnog toka kod Kampusa pronađeno je oko 170.000 KM. Zatim se pojavilo još 149.899,67 KM bez PDV-a za dodatne i nepredviđene radove. Na drugom kružnom toku biće postavljen spomenik od gotovo 1,8 miliona KM. Za tri spomenika u posljednjih nekoliko godina izdvojeno je oko 2,4 miliona maraka.

Zato pitanje koje otvara najnoviji ugovor kod Kampusa nije samo šta će biti urađeno za dodatnih 150.000 KM. Pitanje je i kakav grad Banjaluka svojim budžetom zapravo gradi.

Sudeći prema projektima za koje se novac pronalazi, za ono što je veliko, vidljivo i pogodno za svečano otvaranje i političku promociju sredstava uglavnom ima.

Za mnogo toga što građani koriste svakog dana mnogo teže.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Za uređenje kružnog toka još 150 000 maraka! Projekti koji su važni građanima mogu da čekaju! first appeared on Gerila.info.

Konferenciju, koja traje od 11. do 13. septembra, organizuje Udruženje građana „Fojničani“ iz Maglaja uz podršku Udruge „Dinarica“ iz Mostara.

Prof. dr. Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, upozorio je da se stanje prirodnih resursa više ne može posmatrati odvojeno, odnosno da nestanak šuma direktno utiče na količinu i kvalitet vode, ali i na sposobnost prirode da se obnovi.

„Ekološkim aktivizmom bavim se više od 20 godina. Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo. Samo ove godine, do 24. avgusta, imali smo više od 39.000 hektara opožarenih šumskih površina. Posljednji požar između Tomislavgrada i Kupresa zahvatio je više od 14.000 hektara“, rekao je Ballian.

Prema njegovim riječima, priroda više ne može proizvesti dovoljno pitke vode i čistog vazduha u odnosu na količinu resursa koju ljudi troše.

„Trošimo mnogo više nego što nam priroda daje, a prirodi ne dajemo ništa. Sada smo na raskrsnici: hoćemo li nastaviti prema ponoru ili ćemo učiniti nešto da bude dobro i nama i našoj djeci“, upozorio je Ballian.

Ipak, kaže, odnos javnosti prema ekološkim problemima danas je drugačiji nego prije dvije decenije.

„Kada sam 2005. godine počeo da se borim protiv malih hidroelektrana, medije to nije interesovalo. Danas mediji i javnost prepoznaju taj problem. Imamo dovoljno mladih i obrazovanih ljudi i vjerujem da će to dati rezultate“, rekao je Ballian.

Davor Šupuković, sekretar UG „Fojničani“, kaže da su u fokusu konferencije očuvanje rijeka i posljedice rudarskih projekata, koji su posljednjih godina sve brojniji i intenzivniji.

„Rijeke su zaista na udaru, počevši od Neretve, Une i Krivaje, pa do mnogih drugih. Krivaja je jedna od rijetkih rijeka bez betonskih prepreka i brana, a danas je ugrožena mogućim otvaranjem rudnika hroma na lokalitetu Duboštica–Tribija“, rekao je Šupuković.

Iza tog upozorenja stoji konkretan projekat: pritoke Krivaje, Duboštica i Tribija, prolaze kroz područje na kojem firma „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, planira istraživanje i moguću eksploataciju hroma i pratećih minerala.

Koncesija je dodijeljena još 2020. godine, a nakon što su tokom 2025. počeli krčenje šume, izgradnja pristupnih puteva i bušenja, inspekcija je utvrdila da su najmanje četiri probne bušotine izvedene bez potrebnih vodnih akata, koje je kompanija naknadno pribavila.

Projekat je u međuvremenu otvorio i sudske sporove zbog uskraćivanja pristupa koncesionom ugovoru, kao i zbog puta koji prelazi preko više od 36.000 kvadratnih metara šume i državnog šumskog zemljišta. Eko forum Zenica upozorio je i na rupe u federalnim propisima, dok stručnjaci navode da bi hrom iz rudarskih radova preko površinskih i podzemnih voda mogao dospjeti u Krivaju, a zatim i u Bosnu.

„Razmatraćemo i biodiverzitet Krivaje, jer smo kao Mreža za zaštitu prirode radili istraživanje biodiverziteta ove rijeke“, rekao je Šupuković.

Stručnjaci okupljeni u Mreži na konferenciji predstavljaju rezultate istraživanja biološke raznolikosti sliva Krivaje, kao i bogatstvo vrsta i staništa Une. Krivaja je ranije zahvaljujući protivljenju lokalnog stanovništva sačuvana od planiranih hidroelektrana, ali se sada suočava s drugačijom vrstom pritiska.

Pored Krivaje, poseban dio konferencije posvećen je zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala. Mreža za zaštitu prirode priprema stručnu podlogu za proglašenje ovog područja zaštićenim, dok mu istovremeno prijete izgradnja autoputa, projekat „Gornji horizonti“, urbanizacija i zahvati u riječnim koritima.

„Ovo područje generalno se susreće s brojnim prijetnjama, kao što su izgradnja autoputa, projekat Gornji horizonti, urbanizacija i devastacija korita“, rekao je Šupuković.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja kaže da su Buna i Bunica prirodni biseri, ali da se zaštita ne smije ograničiti samo na pojedinačne rijeke.

„Moramo voditi računa o svim rijekama u Bosni i Hercegovini, jer smo upravo ove godine vidjeli šta se dešava s rijekama i kakve su posljedice klimatskih promjena. Borićemo se da sačuvamo naše rijeke, koje su pod ogromnim pritiskom“, rekao je Đuliman.

On upozorava da se širom Bosne i Hercegovine pripremaju veliki projekti povezani s rudarenjem, zbog čega će jedan dio konferencije biti posvećen njihovim posljedicama po prirodu, zdravlje i društvo.

„Mi u Mreži za zaštitu prirode ovaj problem shvatamo ozbiljno. Na konferenciji ćemo razgovarati o tim temama i upozoriti javnost na štetnost i rizike takvih projekata“, kazao je Đuliman.

Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, izrazila je nadu da će konferencija pokazati da je moguća saradnja između institucija i civilnog društva.

„Postoje mogućnosti da uskladimo zaštitu prirode s korištenjem prirodnih resursa. Želimo pokazati da prirodu želimo očuvati zajedno s Mrežom za zaštitu prirode, koja nam predstavlja veliku podršku. Nadamo se da ćemo kroz inicijative koje smo pokrenuli uspjeti da što više područja proglasimo zaštićenim i spasimo rijeke od sve veće devastacije i pritisaka kojima su izložene posljednjih 30 godina“, rekla je Popović.

Program konferencije obuhvata i panel o posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja na životnu sredinu, zdravlje i društvo, predstavljanje arheoloških istraživanja lokaliteta Gradić na Ozrenu te razgovor o uključivanju mladih u naučnoistraživački rad.

Konferencija se održava u okviru projekta BOOST Balkans, koji provodi Evropska asocijacija za lokalnu demokratiju – ALDA, uz podršku Francuske razvojne agencije – AFD.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rijeke pod pritiskom rudarenja: Od Bune i Bunice do Krivaje, aktivisti upozoravaju da je vrijeme za zaštitu first appeared on Gerila.info.