Upravo zbog toga neformalna grupa građana „Za Plan“ pokrenula je projekat čiji je cilj da građani i stručna javnost budu uključeni mnogo ranije u procese planiranja i uređenja javnih prostora u Banjaluci. Kao jedno od mogućih rješenja predložiće Gradu uvođenje obaveznih javnih konkursa za idejna rješenja svih većih zahvata na zelenim i javnim površinama, uz prethodne konsultacije sa građanima.

„Sada smo svjedoci da građani saznaju za neki projekat tek kada bageri budu na gradilištu ili čak kada čitav projekat bude priveden kraju. Tada više nema prostora za razgovor da li postoje bolja rješenja, niti mogućnosti da se sagledaju različiti prijedlozi i stručna mišljenja“, rekla je Tijana Grujić predstavljajući projekat.

Prema njenim riječima, građani najbolje poznaju potrebe naselja u kojima žive, dok stručnjaci raspolažu znanjem neophodnim za kvalitetna urbanistička rješenja, zbog čega bi odluke morale biti rezultat dijaloga, a ne gotovih projekata predstavljenih javnosti tek pred početak radova.

Predstavnici inicijative posebno upozoravaju da Banjaluka godinama čeka novi Urbanistički plan, ključni dokument koji bi trebalo da definiše dugoročni razvoj grada.

„Posljednja informacija jeste da je Urbanistički plan Banjaluke u proceduri, ali mi ne znamo kada će da dođe na red. Tačno je da idu ubrzane procedure regulacionih planova i upravo kroz te intervencije tretira se i javni prostor. Sigurno je da se svjesno razvlači donošenje Urbanističkog plana“, smatra Grujićeva.

Dodaje da upravo zbog toga građanske inicijative ne mogu čekati završetak administrativnih procedura dok se istovremeno mijenjaju parkovi, trgovi, zelene površine i drugi javni prostori.

Sanda Vukojević podsjetila je da pitanje javnog prostora nije samo pitanje izgleda grada, već i kvaliteta života građana.

„Javni prostor predstavlja pitanje kvaliteta života, javnog interesa i odnosa institucija prema građanima. Građani traže pravo da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na prostor u kojem žive“, rekla je Vukojevićeva.

Da se o zajedničkom prostoru često odlučuje bez šire javnosti smatra i Aleksandar Žolja, koji upozorava da građani uglavnom reaguju tek kada promjene dođu pred njihova vrata.

„Vidjeli smo da građani reaguju tek kada te promjene dođu do njihovog dvorišta. Međutim, time dajemo mogućnost samo maloj grupi ljudi, poput gradonačelnika i ljudi oko njega, da to uređuju“, rekao je Žolja.

On smatra da projekti koji trajno mijenjaju izgled grada ne bi smjeli biti predmet brzih odluka.

„Zašto ne bismo dali godinu dana da prvo građani kažu svoje prijedloge, pa onda struka, pa nakon toga konkurs? Tada bismo svi bili uključeni u taj proces“, poručio je Žolja.

U okviru projekta biće organizovani javni forumi, radionice i konsultacije sa građanima, organizacijama civilnog društva i stručnjacima, a planirana je i izrada prijedloga za izmjene postojećih procedura koje regulišu planiranje i uređenje javnih prostora.

Iz inicijative „Za Plan“ poručuju da se prilikom uređenja javnih površina ne odlučuje samo o tome kako će grad izgledati, već i o tome kako će njegovi stanovnici živjeti, koristiti zajedničke sadržaje i kakav će kvalitet života imati u godinama koje dolaze.

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani za projekte u Banjaluci saznaju tek kada stignu bageri: Inicijativa „Za Plan“ traži obavezno uključivanje javnosti u uređenje grada first appeared on Gerila.info.

Sagovornici Gerila info u Varešu ne mogu u ovom trenutku da pričaju o istrazi državne Agencije za istrage i zaštitu. Gerila info je u više navrata pisala o “slučaju Vareš”. U ovom gradiću u srednjoj Bosni zabilježeno je trovanje olovom i drugim teškim metalima kod više od tri stotine stanovnika. Među njima su i djeca.

“Ne mogu ništa pričati dok se ne susretnem sa istražiteljima pa da znam točno o čemu se radi“, rekao je kratko, za Gerila info, Miroslav Pejčinović iz vareškog udruženja Opstanak.

Pejčinović je, inače, jedan od stanovnika Vareša kod kojeg su analize krvi pokazale povišenu koncentraciju olova. Iznad referentnih vrijednosti.

U Varešu trenutno radi jedan rudnik, rudnik Rupice, u vlasništvu kanadske kompanije DPM. Ta kompanija je rudnik i prava na eksploataciju za 1,25 milijardi dolara kupila od britanske kompanije Adriatic metals. Ležište Rupice i širi projekat “Vareš” razvijala je firma MM Project koju je 2012. godine preuzela kompanija Balkang Mining. Ta kompanija je kasnije preimenovana u Easter Mining a na njenom čelu nalazio se “najpoznatiji rudar” u BiH Miloš Bošnjaković. Ta kompanija kasnije je postala dio Adriatic Metals grupe.

Bošnjaković danas preko firme Vareški minerali, koja se do prje nekoliko mjeseci zvala Seven plus, vodi drugi rudarski projekat u Varešu. On ima koncesiju na geološka istraživanja na području Duboštice i Tribije u ovoj opštini a nedavno je dobio sve potrebne vodne saglasnosti za početak istraživanja. Saglasnost je izdala Agencija za sliv rijeke Save. Dozvole su izdate iako još nije riješeno pitanje raspolaganja državnom imovinom. Nametnutim zakonom Visokog predstavnika u BiH i dalje je na snazi zabrana raspolaganja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini.

U Duboštici-Tribiji planirano je otvaranje rudnika hroma a stručnjaci i aktivisti upozoravaju da će otvaranje tog rudnika staviti tačku na priču o zdravom životu ljudi na području Vareša ali trajno negativno uticati na životnu sredinu, posebno rijeku Krivaju.

U međuvremenu, kada je priča o olovu u krvi ljudi u pitanju, Kantonalna bolnica u Zenici odlučila je da krv mještana Vareša nije upotrebljiva za transfuziju.

Direkcija te zdravstvene ustanove obavijestila je direktora te zdravstvene ustanove Tarika Zulovića da, iako toksikološki postoje određeni referentni pragovi za olovo u krvi, Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da ne postoji siguran nivo olova u krvi, posebno kada su u pitanju osjetljive grupe. stanovništva.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post SIPA istražuje trovanje ljudi olovom u Varešu! first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Đorđe Vujatović

Pravo na pristup informacijama u Bosni i Hercegovini formalno je jedno od ključnih demokratskih načela. U praksi, međutim, ono se sve češće svodi na birokratsku proceduru u kojoj institucije odlučuju kada će, kako i da li će uopšte odgovoriti na novinarske upite.

Između zakonskog roka od 15 dana i realnih potreba medija da informacije dobiju odmah, nastaje prostor koji administracija koristi – za odgađanje, selektivno odgovaranje ili potpuno ignorisanje zahtjeva.

Za razliku od većine redakcija, koje nemaju kapacitete da sistematski prate ishode svojih zahtjeva, BIRN BiH je jedna od rijetkih medijskih kuća koja vodi preciznu statistiku.

Manje novinarske redakcije najčešće ni ne bilježe koliko puta su odbijene ili im nije odgovoreno, što dodatno otežava sagledavanje razmjera problema na nivou cijele države.

Njihovi preliminarni podaci pokazuju razmjere problema: Samo u 2025. godini od oko 454 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, potpuni odgovori stigli su u 298 slučajeva, djelimični u 24, dok su u najmanje 13 slučajeva informacije odbijene. U tri slučaja institucije su tvrdile da ne posjeduju tražene podatke, a za oko 115 zahtjeva nije ni evidentiran konačan ishod.

Ovi podaci ukazuju ne samo na sporost sistema, već i na nedostatak odgovornosti institucija koje često ne snose nikakve posljedice zbog nepostupanja.

Ipak, ni ovi brojevi ne oslikavaju u potpunosti realnost – jer „odgovor“ često ne znači i „informaciju“.

„U velikom broju slučajeva institucije probijaju zakonski rok od 15 dana za odgovor. Ponekad nas kontaktiraju i kažu da je zahtjev preobiman i da im treba više vremena, ali najčešće se dešava da uopšte ne dobijemo odgovor jedno vrijeme. A i kada odgovor stigne, rijetko je potpun i ne zadovoljava ono što smo tražili“, kaže Džana Brkanić, urednica portala Detektor, čiji je izdavač BIRN BiH.

Ona dodaje da institucije često formalno odgovore, ali bez suštine.

„Imate situacije da odgovor postoji, ali zapravo ne dobijete informaciju. Morate dodatno tražiti, žaliti se, ponovo slati zahtjeve. U međuvremenu, tema koju radite gubi na aktuelnosti“, napominje Brkanićeva.

Između ignorisanja i “praznih” odgovora

U praksi se izdvajaju dvije dominantne strategije institucija: potpuni izostanak odgovora i slanje formalnih, ali beskorisnih odgovora.

„U ogromnom broju slučajeva – rekao bih i do 90 posto – ne dobijem nikakav odgovor na pitanja koja postavim. I onda ste primorani da šaljete urgencije, da se obraćate ombudsmanu, što sve traje predugo u odnosu na potrebe novinarskog posla“, kaže Ljupko Mišeljić, novinar iz Banjaluke.

Ako i kada odgovori stignu, često su uopšteni.

„Dobijete odgovor da nešto ‘nije dozvoljeno’ i da se ‘ne bi trebalo dešavati’, ali nema konkretnih podataka niti reakcije institucije. To je formalno odgovor, ali suštinski – ništa niste dobili“, naglašava Mišeljić.

Problem dodatno komplikuje praksa da se novinarski upiti tretiraju kao predstavke građana, posebno kada uključuju zahtjeve za postupanje institucija, čime se izbjegava obaveza pravovremenog informisanja javnosti.

Zakonski okvir postoji, ali ne funkcioniše

Zakoni jasno propisuju rok od 15 dana za odgovor, ali u praksi to često ostaje nepoštovano. Kada institucija ne odgovori, nastupa tzv. „ćutanje administracije“.

Ovaj mehanizam postoji još od prvih zakona o slobodi pristupa informacijama koji su u BiH doneseni početkom 2000-ih godina, ali se njegova primjena u praksi i dalje pokazuje kao spora i neefikasna.

„Zakon kaže da se organ mora izjasniti u roku od 15 dana. Ako se ne izjasni, to se tretira kao da je zahtjev odbijen i tada imate pravo na žalbu. Ali problem je što taj proces ide dalje – žalba, urgencija, pa sud – i to traje mjesecima, pa i godinama“, objašnjava i advokat iz Banjaluke Đorđe Knežević.

On upozorava da pravni mehanizmi postoje, ali nisu prilagođeni novinarskoj praksi.

„Novinari često izbjegavaju da se odmah pozovu na zakon, jer znaju da će onda biti vezani za rok od 15 dana. Njima informacija treba odmah, a ne za dvije sedmice. Ali s pravne strane, uvijek je sigurnije imati taj formalni osnov, jer tek tada možete dalje reagovati“, dodaje on.

Iskustva Transparency International BiH, organizacije koja sistemski prati rad institucija, dodatno potvrđuju sistemski problem.

„Transparency International u BiH ima dugogodišnju praksu u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti. Posjedujemo više od 300 sudskih odluka u ovoj oblasti, a preko 80 posto tih odluka doneseno je u korist naše organizacije. To je najbolji pokazatelj koliko često institucije krše zakon“, izjavila je za Gerilu Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije Transparency Internationala u BiH.

Administrativne barijere kao alat

Osim neodgovaranja, institucije koriste i niz administrativnih prepreka kako bi otežale pristup informacijama.

„Nerijetko moramo i plaćati dokumente jer ih žele dostaviti u štampanoj formi, umjesto elektronski. Praksa se razlikuje od institucije do institucije i to dodatno komplikuje proces“, kaže Brkanić.

S druge strane, civilni sektor bilježi i otvoreno nezakonite prakse:

„Imali smo situaciju da nam je jedan javni organ postavio ultimatum da će odlučiti po našem zahtjevu samo ako ga podnesemo na obrascu koji je objavljen na njihovoj web stranici. To nije u skladu sa zakonom i predstavlja lošu praksu prema podnosiocima zahtjeva“, kaže Ena Kljajić Grgić.

Dodatni problem je pravna nesigurnost oko odgovora putem e-maila.

„Dešava se da institucija odgovori mailom, bez potpisa i pečata, i dostavi samo dio informacija. Onda se postavlja pitanje da li je to uopšte upravni akt na koji možete izjaviti žalbu ili ne. Sudska praksa po tom pitanju još nije ujednačena“, objašnjava jednu od zabilježenih praksi i advokat Knežević.

Granica između privatnog i javnog interesa

Institucije često odbijaju dostaviti informacije pozivajući se na zaštitu ličnih podataka ili poslovne tajne.

„Uvijek postoji ta vaga između prava na privatnost i prava javnosti da zna. Ali u praksi se ta vaga često koristi kao izgovor da se informacije ne dostave“, kaže Knežević.

U praksi, to znači da i podaci koji su očigledno od javnog interesa ostaju nedostupni, što novinarima, posebno kod rada na složenijim istraživačkim temama, stvara dodatne probleme.

Dodatno, institucije se često pozivaju na nedostatak kapaciteta za anonimizaciju podataka, što u praksi postaje još jedan razlog za odgađanje ili odbijanje zahtjeva.

„Imate situacije gdje se podaci o subjektima koji učestvuju u javnim poslovima proglašavaju tajnim, iako bi trebali biti dostupni javnosti“, napominje i advokat Ljupko Mišeljić.

Zastarjeli zakoni i spora primjena

Iako je na državnom nivou donesen novi zakon, entitetski propisi i dalje zaostaju.

„Entitetski zakoni ne sadrže odredbe o proaktivnoj transparentnosti i nisu usklađeni sa međunarodnim standardima, zbog čega bi ih trebalo mijenjati i osavremeniti“, kaže Ena Kljajić Grgić.

Dodaje da problem nije samo u zakonima, nego i u njihovoj primjeni:

„Građani nam se najčešće žale na ćutanje administracije, dok novinari i organizacije civilnog društva ukazuju na pogrešnu primjenu zakona – i proceduralno i suštinski“, ističe Kljajić Grgić.

Sistem koji zavisi od volje institucija

Sve navedeno ukazuje na to da pristup informacijama u BiH ne funkcioniše kao pravo, već kao privilegija.

„Institucije često računaju na to da će novinari odustati. Mi ne odustajemo, ali to znači dodatno vrijeme, dodatne žalbe i dodatni rad“, podsjeća i Džana Brkanić.

Rješenje postoji, ali zahtijeva dodatni angažman.

„Pokretanje postupaka pravne zaštite protiv odluka kojima se krši zakon je jedini mehanizam koji može promijeniti situaciju. Problem je što građani često nisu upoznati s tim mehanizmima“, zaključuje Ena Kljajić Grgić.

U takvom sistemu, gdje institucije biraju kada će odgovoriti, a zakon se primjenjuje selektivno, ćutanje administracije postaje pravilo – a pravo javnosti da zna kolateralna šteta.

Dodatni problem koji novinari sve češće prepoznaju jeste selektivan odnos institucija prema medijima.

U praksi je uočeno da pojedine institucije odgovaraju samo određenim redakcijama i novinarima, dok druge ignorišu, čime se stvara nejednak pristup informacijama. Takav pristup otvara prostor za kontrolu narativa i upravljanje informacijama koje dolaze u javnost.

Istovremeno, novinari ukazuju na obrazac prema kojem, nakon što istraživački mediji pošalju upit institucijama, vrlo brzo u pojedinim medijima bliskim vlastima izlaze tekstovi sa istom tematikom, ali u ublaženoj i „ispeglanoj“ verziji.

U tim tekstovima često nedostaju ključni elementi problema, odgovornost institucija ili kritički ton, što upućuje na koordinisano plasiranje informacija.

Takva praksa predstavlja klasičnu PR metodu ublažavanja potencijalne štete – prije nego što istraživački tekst bude objavljen, javnosti se plasira kontrolisana verzija priče, čime se unaprijed oblikuje percepcija i smanjuje prostor za ozbiljnu javnu raspravu.

The post Informacije na čekanju: Kako administracija namjerno usporava novinare i javnost first appeared on Gerila.info.

Grad planira spajanje “šetališta” od Gradskog mosta do mosta Venecija. Aktivisti i stručnjaci mjesecima i u slučaju ovog ali i u slučaju izgradnje šetališta uzvodno, prije svega u Srpskim Toplicama/Šeheru, upozoravaju na izigravanje zakona i potpunu netransparentnost cijelog projekta.

Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka napominju da im na sastanku sa predstavnicima Gradske uprave jesu konačno pokazani određeni dokumenti ali da i dalje čekaju na dostavljanje kompletne dokumentacije po zakonu, kako bi mogli u potpunosti da je prouče.

“Napominjemo da tokom sastanka nismo čitali, niti pregladali dokumentaciju koju su predstavnici Gradske uprave donijeli. Transparentnost se ne postiže u zatvorenim prostorijama. Predstavnici Grada su pristali na ustupanje traženih informacija, te očekujemo da će nam dokumentacija biti dostavljena u što skorijem roku, a samo nakon detaljnog uvida u istu ćemo moći da donesemo konačan sud i plan djelovanja“, saopštili su iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

U Centru navode da i dalje insistiraju da svi radovi do potpunog uvida u kompletnu dokumentaciju budu zaustavljeni naročito nakon dosadašnjeg pravljenja niza propusta i neplanske sječe vegetacije.

Gradska uprava je nedavno nizvodno od Gradskog mosta organizovala sječu dvadesetak stabala među kojima su bile i prepoznatljive banjalučke Vrbe. Taj potez gradskih vlasti izazvao je ogorčenje banjalučke javnosti. Javnost u gradu, inače, podjeljena je kada je izgradnja šetališta u pitanju. Dio banjalučana smatra da se radi o dobrom projektu koji će konačno urediti obale Vrbasa dok dio smatra da se radi o nepotrebnom betoniranju obale kojim se uništava prirodna obala, prirodna plaže ali i stanište živog svijeta uz samu obalu. Ove druge podržava stručna javnost. U više navrata su na štetnost projekta upozoravali profesori sa banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog ali i Prirodno-matematičkog fakulteta.

Gerila info je u aprilu ove godine pisala kako je Grad predvođen gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem i njegovim najbližim saradnicima nezakonito betonirao obalu Vrbasa od Vrućice do “Švedske plaže”, na osnovu nezakonito izdate građeb+vinske dozvole.

Dozvolu je izdalo Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka a koje nije imalo zakonski osnov da takvu dozvolu izda. S obzirom da je taj dio obale Vrbasa proglašen za nacionalni spomenik od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika građevinsku dozvolu je jedino moglo da izda Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

to nije jedina nezakonitost kada su radovi na ovom dijelu obale u pitanju. Podsjeća da je i ova nezakonita dozvola izdata u oktobru 2025. godine a da su radovi počeli sredinom iste godine bez ikakve građevinske dozvole.

“Građevinsku dozvolu za ovaj prostor, za ovu katastarsku česticu, može izdati jedino Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a nikako građevinsku dozvolu za ovu česticu ne može izdati gradska uprava odnosno nadležno odjeljenje”, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj gradskoj skupštini Igor Mandić novinarima u Banjaluci krajem aprila.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali radovi nisu trajno obustavljeni.

U odgovoru Grada Banjaluka od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Draško Stanivuković gradonačelnik Banjaluke, u oktobru prošle godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Projekat Šetališta: Grad sad tvrdi da nije riječ o šetalištu već o odbrani od poplava!? first appeared on Gerila.info.

Ovako počinje priču o svom djetinjstvu profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Milo Lompar u novom podkastu GERILE. Ovaj put nije bilo pitanja o politici, protestima i studentima. Lompar je pričao o osnovnoj i srednjoj školi, o profesorima na fakultetu, o tome zašto ga više interesuje vrijeme u odnosu na prostor, o Crvenoj zvezdi…

„To je bio jedan svet koji je karakteristično mešovit. U isto vreme imate radnike, imate metalostrugare, imate bravare, vozače autobusa, imate i pesnike, imate inženjere. Socijalne razlike su bile male. To je relativno uravnotežan period socijalizma. Razlikovali smo se po tome što su neki nosili adidas patike, neki su nosili puma, a neki su nosili šangajke“, priča Lompar.

Njemu je, nastavlja Lompar, 1982. godine tetka koja je živjela u Americi poslala ribok patike i to dva para – jedne duboke za košarku i druge plitke. Kada je išao pješice na fakultet, od Slavije do Kalemegdana ulicom Kralja Milana, barem su ga četvorica momaka zaustavljala da ga pitaju gdje je kupio te patike.

„To je tada bila neka posebna atrakcija. Ono što bi moglo biti bitna razlika u odnosu na današnje doba je u tome što smo svi težili nečemu da se razlikujemo. Neko je tada bio najbolji gitarista, neko je najbolje igrao fudbal, neko je bio dobar šahista. Svako je hteo da u ponečemu bude, da upotrebim tadašnji izraz, fora. Najbolji đak tada nije bio predmet nikakve sprdnje kao što bi danas bio“, prisjeća se Lompar.

Lompar kaže kako nikada nije imao osjećaj za muziku. Volio je da igra košarku, volio je šah i preferans. Noći su provodili za šahovskom tablom ili za kartaroškim stolom. Počnu u deset uveče, pa do šest ujutro.

„Za to vreme bila su karakteristična dva televizijska programa. Nema mobilnih telefona, nema ničeg. Nisam bio odličan đak, nisam bio ni slab. Bio sam vrlo dobar. Obično sam imao sedam petica i šest dvojki. Upisao sam 1976. godine 11. Beogradsku gimnaziju. Sada se valjda zove Osma, odnosno Sportska gimnazija. Nalazila se iznad Dušanovca. Nije bila na velikom glasu kao recimo Prva, Peta, sadašnja Treća, tadašnja Osma u Njegoševoj ulici“, kaže Lompar.

Disciplina je bila oštra. Bilo je par veoma strogih profesora kod kojih je bila „pogibija“ prilično velika. Profesorka srpskog jezika je bila mlada, zvala se Liljana Bajić i imala je čelični pogled iza naočara. Profesor logike Stanivuk takođe je bio strog profesor.

„Upamtio sam profesora srpskog jezika i književnosti koji je radio u biblioteci. To je bio Kninjanin Marko Rašković koji je bio jedan veoma zanimljiv čovek. I ako mi se posreći, možda ću o njemu ostaviti jedan zapis. Bio je čiraš, zapravo nikotiničar, ali kada bih sada birao ko je najviše uticao na mene, izabrao bih njega. Bio je pesnik, imao je jednu lepu zbirku pesama Rane kamena“, dodaje Lompar.

Lompar naglašava kako je rođen u Beogradu i dodaje kako je cijeli život proveo u tom gradu, ali uopšte nije vezan za taj prostor. Fascinira ga, dodaje, kategorija vremena. Voli da gleda u prošlost i da gleda kako su ljudi nekad živjeli i upravo zbog toga mu je vrijeme mnogo bitnija kategorija.

„Valjda zato toliko mnogo stvari iz prošlosti sam voleo da pročitam i da vidim. Pa i kada se krećem po prostoru, ja se krećem više tražeći tragove vremena. To je jedan način poimanja stvari. On svakako ima svoje mane, ali jednostavno je moj. Takođe manje volim prirodu. Nisam čovek kojeg fasciniraju priroda, drveće, šume. Imam oko da vidim, ali mene je uvek zanimao više čovekov trag na materiji“, priča Lompar.

O jednoj davnoj utakmici Crvene zvezde i tuzlanske Slobode, o vojnom roku, o fakultetskim profesorima, o nevjerovatnom daru pamćenja, o porazu u šahu – u podkastu GERILE…

Goran Dakić

The post Milo Lompar za GERILU: Imao sedam petica i šest dvojki first appeared on Gerila.info.

Pravila ponašanja u izbornom periodu strogo su definisana Poglavljem 7 Izbornog zakona BiH, koje zabranjuje preuranjenu kampanju odnosno organizovanje javnih skupova, dijeljenje promotivnih materijala i plaćeno oglašavanje od dana raspisivanja do potvrđivanja rezultata izbora.

Međutim, član 1.1a istog zakona definiše da se ove zabrane odnose isključivo na političke partije, nezavisne kandidate i koalicije koje su zvanično ovjerene za učešće. S obzirom na to da su rokovi za ovjeru stranaka i nezavisnih kandidata tek 6. juna 2026. godine, a za koalicije 23. juna, stvoren je zakonski vakuum u kojem se izborni propisi de facto ne primjenjuju, a prekršaji ne mogu sankcionisati.

Ovu prazninu u zakonu i neažurnost institucija već uveliko koriste brojni političari, pa su tako širom zemlje vidljivi su bilbordi koji promovišu novonastale stranke i političke pokrete, poput onih dr Vlade Đajića i Draška Stanivukovića, koje je TI BiH prijavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) zbog preuranjene kampanje.

CIK je, međutim, donio odluku po kojoj ovi politički subjekti koji ne podliježu sankcijama, jer nisu zvanično ovjereni, čime su odredbe zabrane preuranjene kampanje faktički obesmišljene.

Podsjećamo, TI BiH je i ranije u više navrata prijavljivao Vladu Đajića zbog različitih oblika vođenja preuranjene kampanje ali i zloupotrebe javnih resursa sa ciljem lične promocije. Ovim potezima on je praktično samo nastavio praksu iz perioda kada je djelovao unutar SNSD-a, koristeći nedorečenosti izbornog zakona kako bi nesmetano vodio promociju.

Paralelno s tim, bilježe se klasični primjeri zloupotrebe javnih događaja i institucija u svrhe lične promocije funkcionera u periodu kad to nije dozvoljeno. Tako je opštinski odbor SNSD-a u Foči na svojoj zvaničnoj Facebook stranici istakla da je “Opština Foča pokrovitelj maturske večeri”, uz fotografije i tekst u kojem načelnik Milan Vukadinović i predsjednik Skupštine Nikola Vasiljević, obojica iz te stranke, dočekuju maturante, prisvajajući javni događaj za vlastitu promociju.

Slična praksa nesmetano se odvija i u online prostoru, gdje se pravila otvoreno krše plaćenim oglašavanjem što najbolje demonstrira Mirnes Ajanović, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzle i predsjednik stranke BOSS koji, bez obzira na zakonske zabrane preuranjene kampanje, kontinuirano objavljuje i promoviše plaćene oglase na platformi Facebook od kojih su mnogi obilježeni kao političko oglašavanje čak i od strane ove kompanije.

Iako ovakvi potezi predstavljaju drastično kršenje pravila ponašanja u predizbornom periodu za koje je previđena kazna od 3 do 30 hiljada KM za stranke i koalicije odnosno 3 do 15 hiljada KM za kandidate, oni ostaju nesankcionisani  jer politički subjekti zvanično još nisu ovjereni kod CIK-a.

U cilju suzbijanja sličnih pojava te jačanja integriteta izbornog procesa, Transparency International u BiH počinje proces sveobuhvatnog monitoringa predizbornih aktivnosti političkih subjekata, kandidata ali i institucija vlasti, javnih funkcionera te javnih ustanova, preduzeća te njihovih rukovodioca. Praćenje uključuje terensko posmatranje događaja, monitoring medija i online prostora ali i javne potrošnje u periodu od raspisivanja izbora a sve uočene nepravilnosti će biti dokumentovane i prijavljene nadležnim institucijama na postupanje, u nastojanju da se svaki prekršaj adekvatno adresira i sankcioniše.

Zbog toga TI BiH poziva sve učesnike izbornog procesa, uključujući političke stranke, kandidate, javne institucije kao i funkcionere da se pridržavaju pravila i zakonskih odredbi kako bi se izbori sproveli u fer i poštenoj atmosferi sa što manje zloupotreba i primjera koji umanjuju povjerenje građana u sam izborni proces.

(transparentno.ba)

The post Nema kazne do ovjere: Stranke nesmetano vode preuranjenu kampanju first appeared on Gerila.info.

Prema informacijama do kojih je došla Gerila, prijedlog sporazuma je dostavljen od strane Draška Stanivukovića i Pokreta Sigurna Srpska (PSS), a članovima Predsjedništva SDS podijeljen je na početku sjednice.

Dokument je predviđao potpuno novu arhitekturu opozicionog djelovanja pred opšte izbore 2026. godine, ali i stvaranje novog političkog subjekta nakon izbora.

Najviše polemike izazvala je tačka koja se odnosi na kandidature za dvije najvažnije funkcije u Republici Srpskoj i BiH.

Prema prijedlogu koji je razmatran na sjednici, u tački 11 ponuđenog dokumenta, navodi se da bi Draško Stanivuković bio kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske, dok bi predsjednik SDS-a Branko Blanuša bio kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Takav prijedlog nije prošao.

„Ja sam protiv ovoga. Ovo je mimo sporazuma i mimo odluka Srpske demokratske stranke. Ja ovo ne prihvatam“, prenose naši izvori riječi koje je Blanuša izgovorio tokom rasprave.

Prema istim izvorima, predsjednik SDS-a nije ostavio mnogo prostora za dileme.

„Da znate, ja sam kandidat za predsjednika Republike Srpske“, navodno je poručio članovima Predsjedništva.

Plan za novu političku organizaciju

Dokument koji je razmatran nije se odnosio samo na raspodjelu kandidatura.

Prema informacijama Gerile, sporazum je predviđao da SDS i PSS na izbore izađu samostalno, bez zajedničkih lista za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Parlamentarnu skupštinu BiH.

Međutim, nakon izbora bio bi formiran novi politički subjekt pod nazivom „Srpska demokratska stranka – Sigurna Srpska“, čiji bi predsjednik bio Blanuša, a Stanivuković potpredsjednik.

Na papiru, riječ je o pokušaju objedinjavanja opozicionih kapaciteta. U praksi, međutim, dio funkcionera SDS-a takav model vidi kao potencijalno utapanje stranke u novi politički projekat.

Upravo zbog toga rasprava je, prema riječima naših izvora, trajala satima.

Blanuša je navodno upozorio da SDS ne smije pristati na aranžman koji bi mogao dovesti do gubitka političke samostalnosti.

„Pogodite dva puta ko bi bio predsjednik tog novog političkog subjekta za nekoliko godina. Pa jasno – Draško… Ako vi hoćete da prodate stranku zbog finansiranja ili zbog bilo čega drugog, recite odmah. Ali ja onda nisam u toj priči. Ja sam kandidat za predsjednika Republike Srpske. Pokazao sam hrabrost i volju. Bio sam kandidat SDS-a i opozicije prošle godine. Da je bilo malo više vremena i malo više jedinstva među nama, danas bih vjerovatno bio predsjednik Republike”, dodao je Blanuša.

Dodaje, da prema svim istraživanja Stanivuković ima jako loš rejting među glasačkim tijelom.

„Imam istraživanja koja još nisu kompletirana. Neću sada da iznosim brojke, ali preliminarni rezultati pokazuju katastrofalne pokazatelje za Draška. Ja stojim veoma dobro. Pogotovo stojim dobro u varijanti gdje mogu još da rastem, ali Draško nema mogućnost da raste i da napravi rezultat. Njegov rejting je jako poljuljan, pogotovo ovdje u Banjaluci“, navodno je rekao Blanuša.

Rasprava trajala satima

Sagovornici Gerile tvrdi da su se na sjednici Predsjedništva jasno iskristalisala dva pogleda na budućnost opozicije.

Jedan dio članova smatra da je neophodno nastaviti pregovore sa Stanivukovićem i PSS-om, čak i po cijenu određenih kompromisa.

Drugi dio upozorava da SDS ne smije odustati od vlastitog kandidata za predsjednika Republike Srpske niti prihvatiti poziciju mlađeg partnera u opozicionom bloku.

Prema informacijama Gerile, Predsjedništvo je na kraju podržalo Blanušin stav i odbacilo sporazum u ponuđenom obliku.

SDS priprema svoj prijedlog

Umjesto prihvatanja ponuđenog sporazuma, SDS će, prema informacijama naših izvora, opozicionim partnerima ponuditi drugačiji model.

Prema tom prijedlogu, Branko Blanuša bio bi kandidat za predsjednika Republike Srpske, Draško Stanivuković kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH, dok bi PSS-u pripalo mjesto kandidata za predsjednika Vlade Republike Srpske.

Blanuša je, prema riječima sagovornika, tokom sjednice insistirao da će takav stav biti potvrđen i na Glavnom odboru stranke.

„Ako ja ne budem kandidat za predsjednika Republike Srpske, onda to mora biti neko drugi iz SDS-a. Ja sigurno neću biti kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH“, prenose izvori Gerile jasan Blanušin stav.

Iako je sporazum odbijen, vrata pregovora nisu zatvorena.

Prema informacijama Gerile, za petak je zakazan novi sastanak pregovaračkih timova SDS-a i PSS-a, na kojem bi trebalo da budu nastavljeni razgovori o mogućem dogovoru opozicije.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Detalji sa sjednice Predsjedništva SDS: Odbili Stanivukovićev plan, Blanuša poručio da ne odustaje od kandidature za predsjednika RS first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Stanivuković je kazao kako ovim korakom nastavlja realizaciju projekta koji je dio kampanje “Generacija bistre glave“, sa ciljem da se u školama u prvi plan vrate znanje, rad, drugarstvo i prave vrijednosti, a ne materijalne razlike među učenicima.

„Istovremeno, izabran je i najpovoljniji ponuđač za nabavku ormarića za osnovne škole kako bismo olakšali đačke torbe našim školarcima. Radimo i na nabavci polica na kojima će se, prije nastave, odlagati mobilni telefoni učenika. Sve ovo radimo, jer znamo da je obrazovanje najveća investicija u budućnost naše djece i našeg grada“, istakao je Stanivuković.

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Borivoje Goluboić kaže kako je veliko pitanje koliko će uvođenje uniformi biti korisno za učenike. Inicijativa grada je, kazao je on, stigla u Ministarstvo, ali ima dosta nelogičnosti jer, nije urađena jasna analiza. Golubović je napomenuo da mora biti utvrđen stav šire zajednice i stručne javnosti, te donesen jasan zaključak.

Pravnici upozoravaju da osnovne škole u Republici Srpskoj nisu ustanove kojima neposredno upravlja gradonačelnik. Nadležnosti nad obrazovanjem pripadaju prvenstveno Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, školskim odborima i samim školama u okviru zakonskih ovlašćenja.

Pravnici s kojima smo razgovarali kažu da bi zbog toga bilo sporno kada bi gradonačelnik jednostranom odlukom nametnuo obavezu svim školama da uvedu uniforme bez saglasnosti nadležnih obrazovnih organa. Međutim, ako Grad samo finansira uniforme, a škole i roditelji dobrovoljno prihvate projekat, takav model je mnogo teže pravno osporiti.

Pravni spor bi lako mogao nastati ako bi uniforme predstavljale finansijski teret za roditelje, ako bi pojedini učenici bili diskriminisani, ako bi pravila bila nerazumna ili nesrazmjerna i ako ne bi postojala mogućnost uvažavanja zdravstvenih, vjerskih ili drugih opravdanih razloga. Sama ideja školskih uniformi, kažu pravnici s kojima smo razgovarali, nije suprotna zakonima BiH ni Republike Srpske. Međutim, zakonitost zavisi od procedure i nadležnosti. Grad Banja Luka može finansirati i predlagati takav projekat, ali bi eventualno obavezno uvođenje uniformi moralo biti sprovedeno kroz odluke nadležnih školskih i obrazovnih organa, uz poštovanje prava učenika i roditelja.

Dragana Popović iz Banje Luke, majka jednog osnovca i jednog srednjoškolca, kaže da joj se ideja o školskim uniformama ne dopada. Ona smatra da je to samo dio Stanivukovićeve „politike fasade“. Umjesto da budu riješena goruća pitanja u prosvjeti, u prvi plan se gura ono što je najmanje važno, a to su školske uniforme.

„Učenici su sve nepismeniji, kriterijumi su sve niži, nastavnici i profesori traže minimum za odličan uspjeh, a mi se bavimo školskim uniformama. Prosvjeta se raspada, a uniforme postaju najvažnije pitanje. I zašto bi učenici uopšte nosili uniforme? Na osnovu čega bi bili obavezni da to rade? I da li bi bili kažnjeni ako ne bi pristali da nose uniforme“, pita Popovićeva.

Školske unifiorme nisu jedina Stanivukovićeva ideja koja je podijelila javnost. Druga je služenje civilnog roka za mlade od 18 do 25 godina, a upravo bi taj starosni okvir mogao da predstavlja zakonski kamen o koji bi Stanivuković lako mogao da zapne.

Banjaluka tokom ove godine planira organizovati civilni rok za šta je raspisan javni poziv, a prema riječima Draška Stanivukovića, u realizaciji ove ideje su sami, jer im Vlada Republike Srpske nije dala podršku. Zakon o zaštiti i spasavanju jasno propisuje da su građani od 18 do 60 godina dužni da učestvuju u zaštiti i spasavanju.

„Nameće se pitanje ko je gradonačelnik da ograniči prijavu na 25 godina kršeći zakon? Po čemu je neki gradski nabildani mladić do 25 godina prihvatljiv za gradonačelnika, a momak sa sela sa Manjače koji je ostao na ognjištu da čuva ovce i ima 26 godina nije? Zakon je jasan: građani su dužni da učestvuju. Nigdje ne piše da mogu. Gradonačelnik je ponovo sam odlučio mimo zakona“, kaže Mladen Dragičević, otac jednog dvadesetogodišnjaka.

Vlada Republike Srpske nije dala podršku Gradu za ovu inicijativu. Javni poziv za popunu jedinica opšte namjene i povjereničke službe sistema zaštite i spasavanja Grada Banjaluka nedavno je zvanično raspisan. Pravo učešća imaju sva lica, bez obzira na pol, koja imaju od 18 do 25 godina, koja imaju prebivalište na području Banje Luke i koja posjeduju opštu zdravstvenu sposobnost.

Civilni rok dobio je javni poziv prije nego što je dobio podršku odbornika. Projekat koji će biti finansiran iz gradskog budžeta već ima definisane rokove, uslove i plan obuke, iako ga Skupština nije podržala. Predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković kaže kako u konkursu nije navedeno ni ko ga formalno raspisuje.

„Dostavili su to Skupštini, ali smatrajući da to nije nikakav civilni rok, već drugarski kamp, donijeli smo odluku da ne podržimo takvu vrstu druženja na Manjači ili gdje god je gradonačelnik to zamislio. Nakon toga smo vidjeli da gradonačelnik samostalno, bez skupštinske odluke, ulazi u takvu avanturu“, rekao je Ninković.

Iz SNSD-a podsjećaju da su pred gradom i dalje neriješeni brojni komunalni i infrastrukturni problemi. Prioriteti bi, smatraju, trebalo da budu drugačije postavljeni.

„Imamo puno nagomilanih problema koji su u nadležnosti Grada: gužve u saobraćaju, rupe na putevima, nedostatak kapaciteta u vrtićima, smeće, nelegalna gradnja… Ima dosta problema koji moraju biti prioritet u odnosu na ovo“, rekao je predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci Goran Maričić.

Goran Dakić

The post Stanivukovićev šav preslab, civilni rok bez podrške first appeared on Gerila.info.

Zakon o koncesijama Republike Srpske propisuje da Komisija za koncesije ima pet članova ali ne reguliše način odlučivanja. Komisja za koncesije je usvojila svoj pravilnik o radu kojim je propisano da Komisija raspravlja i odluke donosi većinom glasova prisutnih članova Komisije. Zakon propisuje da odluku donosi pet članova ali se u praksi može desiti da bilo koja odluka može biti donesena sa samo dva glasa za.

Veći problem od toga da su dva člana Komisije ispunila uslove u penziju (jedn od njih je i zamjenik predsjednika Komisije Nenad Račić) a da u istu ne odlaze jeste nepostojanje sekretara Komisije. Komisija nema sekretara od februara 2024. godine. Sekretar Komisije zadužen je za zakonitosti rada Komisije za koncesije Republike Srpske i njegovo nepostojanje dovodi u sumnju zakonitost svih odobrenih koncesija u Republici Srpskoj u posljednje dvije godine. Inače, svaku koncesiju koju dodijeli Vlada Republike Srpske mora da odobri i Komisija za koncesije.

U godišnjim izvještajima Komisije nema podataka o tome da li Komisija radi u punom sastavu. Nema ni relevantnih podataka o načinu odlučivanja. Taj izvještaj ide na usvajanje u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Nema ni informacija o tome da li Komisija i NSRS redovno rade usklađivanje Dokumenta o politici koncesija koji obavezno treba da se usklađuje svake tri godine. Zvanično dostupan je posljednji takav dokument iz 2006. godine.

“Komisija za koncesije je možda i najbolji primjer stranačke uzurpacije onih tijela koja moraju biti nezavisna da bi pravilno i svrsishodno odlučivala. Ja sam iznio niz optužbi na njihov rad na prethodnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Nemoguće je raditi zakonito i “kako Bog zapovijeda” ako vas u slučaju drugačijeg mišljenja neko prinudno odvodi na sastanak kod ministra Petra Đokića. Sekretaru komisije nije produžen ugovor o radu upravo iz takvih poriva, odnosno iz odmazde, jer je ukazivao na nezakonito postupanje u predmetima višemilionske vrijednosti. Postavlja se veliko pitanje zašto za uspješno učešće u postupku dodjele koncesija sadašnji koncesionari savjetuju buduće da je najbolje ići posebnom procedurom, a “preko predsjednice ili njenog zamjenika”, a mislim da tu i leži odgovor o njihovom zakonitom postupanju i štićenju javnog interesa“, kaže za Gerila info poslanik Liste za pravdu i red Đorđe Vučinić

Iz Komisije za koncesije Republike Srpske nisu odgovorili na naša pitanja. Odgovore na pitanja o zakonitosti rada Komisije nismo dobili ni iz Vlade Republike Srpske. Na čelu Komisije godinama se nalazi kadar Petra Đokića i njegove Socijalističke partije Maja Šuput.

Gerila info je ranije pisala o netransparentnom i nenamjenskom trošenju budžetskih sredtava za kupovinu novih vozila u Komisiji kao i na troškove prezentacije.

Nova službena Škoda za ličnu upotrebu! Kako se koristi imovina u vlasništvu Srpske?

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Sve koncesije u Srpskoj u posljednje dvije godine izdate nezakonito!? first appeared on Gerila.info.