Evropska unija je 2023. godine obnovila svoju posvećenost Zapadnom Balkanu kroz novu fazu proširenja, ciljajući period od 2025. do 2030. godine kao ključni za integraciju. Bosna i Hercegovina je formalno dobila zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora, ali iza optimističnih najava stoje duboke strukturne prepreke, institucionalni zastoji i politička neodlučnost. U ovom kontekstu, EU strategija predstavlja i plan i test – da li će BiH zaista iskoristiti narednih pet godina kao prekretnicu ili propustiti još jednu šansu?
Trenutno “stanje na terenu” ne obećava. Svojim nedjelovanjem, BiH je nedavno ostala bez 108,5 miliona evra (212,2 miliona KM) iz fondova Evropske unije, i to zbog kašnjenja u dostavljanju konačne verzije Reformske agende, i po tome je jedinstvena u regionu.
Riječ je o umanjenju od 10 odsto od ukupnog iznosa (1,085 milijardi evra) iz Plana rasta za Zapadni Balkan, koji je stojao na raspolaganju našoj zemlji, a novi ukupni iznos je sada 976,6 miliona evra. Rok za korištenje sredstava iz ovog instrumenta ističe krajem 2027. godine, paralelno sa završetkom tekućeg sedmogodišnjeg budžeta EU. Evropska komisija je o sankciji zvanično obavijestila Savjet ministara BiH, uz upozorenje da to nije konačna kazna. Ukoliko BiH ne ispuni preostale obaveze do 30. septembra, prijeti dodatno umanjenje sredstava za još deset odsto, što bi značilo gubitak novih oko 100 miliona evra.
Pomenuta agenda nije dostavljena jer vlasti nisu uspjele postići politički dogovor. Entitetske i državne institucije se spore oko nadležnosti, a reformski zahtjevi EU nailaze na otpor, posebno iz Republike Srpske. Umjesto zajedničkog plana, evropske reforme su postale taoci unutrašnjih političkih sukoba i blokada.
Za razliku od BiH, Albanija, Kosovo*, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija dostavile su svoje Agende tokom 2024. godine, a Evropska komisija ih je odobrila još u oktobru iste godine.
Izgubljeni vrtići, škole, bolnice…
Gubitak 108,5 miliona evra iz fondova EU, koji su domaće vlasti olako dopustile, mogao bi imati dugoročne posljedice po razvoj ključnih javnih sektora. Umjesto da se ta sredstva iskoriste za unapređenje života građana, BiH je ostala bez prilike da napravi značajan iskorak u obrazovanju, zdravstvu i infrastrukturi.
Taj iznos, imajući u vidu da je prosječna cijena izgradnje vrtića kod nas (s opremanjem) oko 1,2 miliona evra po objektu, mogao je biti usmjeren na izgradnju čak 90 savremenih vrtića širom zemlje. U kontekstu nedostatka kapaciteta u predškolskim ustanovama i dugih lista čekanja, posebno u urbanim sredinama, to bi bio veliki iskorak ka boljoj dostupnosti ranog obrazovanja.
U sektoru osnovnog obrazovanja, 108,5 miliona evra bilo bi dovoljno za izgradnju najmanje 27 potpuno novih škola, opremljenih po evropskim standardima, s modernim učionicama, sportskim dvoranama i prilagođenim prostorima za djecu s poteškoćama. Takva ulaganja ne bi samo riješila problem prebukiranosti u mnogim postojećim školama, već bi doprinijela i ravnomjernijem razvoju manje razvijenih lokalnih zajednica.
U zdravstvu, ova sredstva mogla su biti iskorištena za izgradnju 15 domova zdravlja u opštinama i gradovima gdje stanovništvo i dalje nema adekvatan pristup osnovnim zdravstvenim uslugama. Pored toga, značajan dio sredstava mogao je biti uložen u digitalizaciju zdravstvenog sistema ili rekonstrukciju postojećih objekata, što bi osiguralo efikasniju i dostupniju zdravstvenu zaštitu.
Ne treba zaboraviti ni na infrastrukturu – sa 108,5 miliona evra, moglo se finansirati više od 50 kilometara kvalitetne regionalne saobraćajnice, što bi direktno uticalo na bolju povezanost i razvoj lokalne privrede. Takođe, investicija u digitalizaciju obrazovanja kroz opremanje nekoliko hiljada škola savremenim uređajima i nastavnim tehnologijama bila bi korak naprijed ka modernom obrazovnom sistemu.
Gubitak ovakvog iznosa ne mjeri se samo brojkama, već i propuštenim prilikama da se poboljša svakodnevni život građana. U zemlji u kojoj se svaka razvojna investicija broji u milionima, izgubljenih 108,5 miliona evra predstavljaju ne samo promašaj u evropskim integracijama, već i poraz domaće odgovornosti prema javnom interesu.
Novi izazov
Međutim, za propuštenom šansom, nemamo kad žaliti. Novi rok, nakon koga bi mogli ostati bez dodatnih 100 miliona evra, ističe već 30. septembra, dakle za dva mjeseca.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos uputila je pismo bh. vlastima, pozivajući ih da “bez daljeg odlaganja” dostave konačnu verziju dokumenta kako bi Komisija mogla, uz konsultacije sa državama članicama EU, donijeti odluku o njegovom prihvatanju.
Plan rasta, inače, nije samo još jedan dokument – to je pokušaj da se proširenje vrati kao ozbiljna evropska politika. Cilj je da zemlje poput BiH već sada dobiju pristup evropskom tržištu, učestvuju u digitalnim i energetskim politikama EU i koriste milijarde evra kroz pretpristupne fondove, ali pod uslovom da dokažu političku volju za reforme. Evropska komisija jasno poručuje da članstvo neće doći automatski i da se reforme ne mogu više odgađati.
Da razloga za optimizam nema mnogo, pokazao je nedavni komentar ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Staše Košarca (SNSD), dat za agenciju Srna, u kome je smanjenje sredstava za BiH nazvao ucjenama. Novac koji je EU izdvojila za BiH nazvao je “ružičastim pričama”, a potom i negodovao što pare ne bi legle “u komadu”, već u tranšama, a za svaku bi bilo potrebno implementirati dio obećanih aktivnosti. Ukratko, Košarac je negodovao što EU daje bilo kakve rokove, što traži da se obećano ispuni, i što novac ne isplati odjednom, i to kao poklon, ne tražeći ništa zauzvrat.
“Pritiske ne prihvatamo, radićemo onako kako je definisano Mehanizmom koordinacije i kakve su ustavne nadležnosti Republike Srpske, FBiH i nivoa zajedničkih institucija. Očigledno neko na brzinu nešto pokušava ružičastim pričama o dvije milijarde KM pa kažu ostaćemo bez toga. Nije ni to problem, ali nećemo derogirati ustavne nadležnosti i zaobići institucije koje su nadležne za te oblasti, to je naša politika”, istakao je Košarac.
Košarac je potom negodovao što je ranije jasno rečeno da i kada bude usvojen Plan rasta po godinama, neće biti dobijen novac ukoliko dio aktivnosti ne bude implementiran.
“Dakle radi se o kontinuiranoj ucjeni Evropske komisije”, rekao je Košarac te dodao da u BiH neće biti doneseno nijedno rješenje pod pritiskom i “preko koljena”.
Iako formalno ima status kandidata i preporuku za pregovore, BiH i dalje nema jedinstvenu strategiju evropskih integracija. Proces je opterećen političkim blokadama, a evropska agenda često se koristi više za dnevnu politiku nego kao stvarna razvojna vizija. Saradnja između entiteta i državnih institucija je spora i nepouzdana, a ključne reforme se redovno izbjegavaju ili odgađaju.
Šta je do sada urađeno
U Direkciji za evropske integracije (DEI) BiH pojašnjavaju za Gerilu da je za otvaranje pristupnih pregovora EU sa BiH ključni zadatak institucija i vlasti u BiH ostvariti napredak u realizaciji osam koraka iz Preporuke Evropske komisije o dodjeli statusa kandidata iz 2022. godine.
“Ovo je preduslov za usvajanje pregovaračkog okvira EU sa BiH i sazivanje prve međuvladine konferencije kojom bi formalno započeli pristupne pregovore sa EU. Dosta toga je urađeno na ispunjavanju ovih osam koraka, a predstavnici EU u različitim prilikama poručuju da su vrata za BiH otvorena i da nas od početka pregovora dijeli nekoliko konkretnih i ostvarivih koraka. To je važna poruka za bh. vlasti da što prije sa unutrašnjih pitanja i političke krize vrate pažnju na evropski put i usvajanje propisa koje je EU označila kao suštinske za usvajanje pregovaračkog okvira sa BiH, te na taj način utiču da se pitanja otvaranja pregovora sa BiH što prije vrati na agendu institucija EU pa, nadamo se, i prije kraja tekuće godine”, ističu iz Direkcije.
Među najvažnijim aktivnostima koje su do sada urađene na realizaciji pomenutih osam koraka su, dodaju iz Direkcije, nedavno usvajanje Strategije integriranog upravljanja granicom, potpisivanje sporazuma s Frontexom, usvajanje Zakona o zaštiti ličnih podataka i Zakona o graničnoj kontroli u PSBiH. Podsjećaju da su ranije usvojene izmjene i dopune zakona o VSTV-u koje se tiču integriteta, zatim izmjene i dopune zakona o Instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH, brisane su odredbe o smrtnoj kazni iz Ustava RS, usvojen je Zakon o sprječavanju sukoba interesa i Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranju terorizma. Takođe, usvojene su Strategija javnih nabavki i Strategija borbe protiv korupcije, operacionalizovana je saradnja sa Europolom, preduzete su aktivnosti na zaključivanju sporazuma sa Eurojustom, itd.
Naredni zadaci
Kada je riječ o narednim obavezama, iz Direkcije kao ključan zadatak za napredak ka usvajanju pregovaračkog okvira i sazivanju prve međuvladine konferencije izdvajaju usvajanje zakona o VSTV-u, koji je u parlamentarnoj proceduri, te novog zakona o sudovima BiH. Podsjećamo, GERILA je nedavno detaljno pisala o pomenutoj problematici u tekstu Novi Zakon o VSTS: Evropski uslov, domaća kriza.
“U vrhu prioriteta su imenovanje glavnog pregovarača i pregovaračkog tima, a jedan od prioriteta za bh. vlasti je i hitno finalizovanje i dostavljanje Evropskoj komisiji Plana reformi za Plan rasta. Takođe, potrebno je pripremiti državni plan za usvajanje acquisa i imenovati državnog koordinatora za IPA-u, te nastaviti aktivnosti u oblasti migracija, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Posebno važno pitanje je sloboda izražavanja i medija i zaštita novinara gdje prema posljednjem Izvještaju Evropske komisije o BiH iz oktobra 2024. godine nije bilo nikakvog napretka. Najprioritetniji dio ovih aktivnosti je vezan za vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala te upravljanje granicom i migracijama, a sve su one dio političkog kriterija u kojem je svaka država do sada morala napraviti odgovarajući napredak, jer je on minimum za otvaranje pregovora o pristupanju”, navode iz Direkcije za naš portal.
Status kvo
Perspektive BiH do 2030. godine možemo svrstati u tri scenarija. Optimistični bi podrazumijevao otvaranje ključnih pregovaračkih poglavlja, korištenje EU fondova u punom kapacitetu ali i kandidatura za punopravno članstvo do pomenute godine. Drugi, prema kome najviše naginju analitičari sa kojima smo razgovarali, predstavlja svojevrsni status kvo – BiH ostaje u “sivoj zoni”, koja podrazumijeva funkcionalnu integraciju u pojedine EU sektore, ali bez članstva i bez sistemskih reformi. Treći, pesimistični scenarij, predstavlja zvaničnu blokadu evropskog puta i potpuni politički zastoj po ovom pitanju, a samim tim i slabu iskorištenost EU fondova, koji bi brojnim građanima mogli biti od egzistencijalnog značaja.
Politikolog Velizar Antić kao najrealniji vidi status kvo, odnosno nešto slično što smo i do sada imali priliku da vidimo.
“Rezultati izbora sljedeće godine u BiH bi mogli da unesu novu dinamiku u pregovore, ali nisam pretjerani optimista da se preko noći može mnogo toga uraditi. Ukoliko bi opozicija iz Republike Srpske uspjela da dođe na vlast sa jedne strane, a sa druge strane bošnjačke partije koje budu dobile povjerenje bošnjačkog biračkog tijela odustanu od maksimalističkih zahtijeva, imali bismo novu energiju unutar zemlje i sigurno bi se lakše usvajali potrebni zakoni”, kaže Antić za Gerilu.
Međutim, on dodaje kako nije pretjerani optimista da čak i u tom slučaju može doći do bržeg približavanja zemlje EU.
“Naime, i pored retorike koju čujemo iz EU, da su oni apsolutno otvoreni za pristup našeg regiona njihovoj zajednici, nisam siguran da su zaista raspoloženi da nas prime u punopravno članstvo u Uniju u skorijem periodu. Mislim da i oni sami imaju mnogo bitnijih problema od pristupanja našeg regiona Uniji i da se neće pretjerano ni truditi ni trošiti energiju na nas. Tako da proces pristupanja EU ostaje dugotrajan i ne vjerujem da će se do 2030. godine suštinski mnogo toga promijeniti u odnosu na trenutnu situacije”, zaključio je Antić.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu kako svi u BiH navikli da oko svega imamo najmanje tri scenarija.
“BiH 2030. godine vidim kroz sljedeće scenarije, očima političkih autoriteta. Prvi scenario, koji potpisuje Milorad Dodik je raspad Evropske unije. U drugom, koji pripada Draganu Čoviću (lider HDZ-a BiH, op.aut.) BiH je već u Evropskoj uniji. Treći je scenario “trojke” (SDP, NiP, Naša stranka, op.aut.) prema kojem se BiH užurbano kreće ka EU jer je Milorad Dodik ponovno postao Evropejac. Od ova tri scenarija iluzija očekujem sa istim političkim jahačima bh. apokalipse tapkanje u mraku, puku demagogiju, zaklinjanje u evropske vrijednosti i delanje po balkanskim”, kaže Topićeva.
Postepena integracija
Edo Kanlić iz Transparency International BiH kaže za Gerilu da je, u trenutnoj društveno-političkoj situaciji, teško govoriti o spremnosti BiH za članstvo u Evropskoj uniji do 2030. godine kao realnoj opciji.
“Ključni dokumenti koji bi nam omogućili realnu procjenu te spremnosti, poput Programa integrisanja BiH u EU, još uvijek nisu usvojeni. Taj program, poznatiji u drugim zemljama kao Nacionalni program za usvajanje pravne stečevine EU, trebao bi definisati reformske prioritete, rokove, nosioce zadataka i budžetske potrebe. Bez njega, evropske integracije se i dalje vode ‘napamet'”, ističe naš sagovornik.
Mehanizam koordinacije, uspostavljen sa ciljem usklađivanja stavova različitih nivoa vlasti i nastupanja jednim glasom prema EU, dodaje Kanlić, u praksi se pokazao kao dodatni izvor blokada.
“Upitno je na koji način su imenovani članovi radnih grupa u mehanizmu koordinacije, jesu li dobili potrebnu edukaciju i institucionalnu podršku za efikasan rad i predstavljanje institucije. BiH je i dalje bez dogovora o tome kako će pregovarati, ko će odlučivati i na osnovu čega. Čak i imenovanje glavnog pregovarača, kada se desi, ostaje simbolično ako iza toga ne stoji funkcionalna struktura i jasna agenda”, kaže on.
Dodaje da najveći izazovi ostaju isti kao i proteklu deceniju – reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, depolitizacija institucija, profesionalizacija javne uprave i integritet izbornog procesa.
“Većina od 14 ključnih prioriteta koje je postavila Evropska komisija još nije ispunjena. Analizom izvještaja Evropske komisije i udruženja građana u BiH unazad deset i više godina jasno je da se isti problemi uporno ponavljaju, što ukazuje na ozbiljnu stagnaciju”, kaže Kanlić.
S druge strane, dodaje, koncept postepene integracije može biti prilika.
“On može poslužiti kao korisna tranzicijska faza za zemlje koje nisu spremne za članstvo, omogućavajući im postepeno uključivanje u pojedine politike i fondove EU. Ali ni te prilike BiH ne koristi. Primjer za to je Plan rasta za Zapadni Balkan, u kojem BIH praktično ne učestvuje, obzirom da nije usvojila reformsku agendu kao sve druge države iz regije. Došli smo do faze sankcija, odnosno smanjenja sredstava predviđenih u ovom planu za BiH”, ističe naš sagovornik.
Građani, dodaje, i dalje izražavaju visok nivo podrške evropskim integracijama, ali ta podrška često nije zasnovana na poznavanju procesa, već na percepciji i ličnim iskustvima boravka ili rada u zemljama EU.
“Bez boljeg informisanja i jasnijeg vođenja procesa od strane institucija, to se povjerenje lako može istrošiti. Na kraju, pored domaće odgovornosti, važno je i pitanje spremnosti same EU za proširenje. Decenijama izostaje jasna vizija kako pristupiti državama sa složenom strukturom poput BiH. Umjesto toga, svjedočili smo tehničkom, fragmentiranom pristupu koji nije davao konkretne rezultate. BiH ne traži poseban tretman, ali bez politički odlučne i strateški usmjerene podrške, teško će se napraviti stvarni pomak. A bez stvarnog unutrašnjeg dogovora i volje da se reforme provedu – taj pomak neće doći ni uz najbolju podršku izvana”, zaključio je Kanlić.
Sve u rukama domaćih političara
Iz Delegacije Evropske unije u BiH poručuju da sve zavisi od domaćih političara.
“EU je najpouzdaniji i najlojalniji partner BiH i nedvosmisleno je posvećena njenoj evropskoj budućnosti kao jedinstvene, cjelovite i suverene zemlje. Vrata članstva u EU su otvorena, a napredak na evropskom putu je najbolja garancija prosperiteta i stabilnosti za BiH i njene građane. Pristupanje u članstvo jeste i ostaje proces temeljen na ostvarenim rezultatima, u cijelosti zavisan o objektivnom ostvarenom napretku svake od zemalja. Dinamika napretka BiH zavisi od političke volje relevantnih domaćih aktera”, poručili su za Gerilu iz Delegacije.
Proces pristupanja, dodaju, kreće od temeljnih pitanja, a ona uključuju vladavinu prava i osnovne vrijednosti koje i dalje predstavljaju okosnicu evropske politike proširenja i ostaju temelji reformisane i proširene Evropske unije u budućnosti. Podsjećaju da je predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa nedavno naglasio kako je svaki talas proširenja osnažio EU, ali i kako uspjeh zavisi od spremnosti dvije strane. Costa je tada naglasio da se buduće države članice moraju pripremiti za odgovornosti koje proističu iz članstva a EU “prilagoditi za prihvat šire porodice”. Dodao je kako je proces pristupanja rigorozan te da se temelji na rezultatima.
“Tokom cijelog procesa pristupanja, BiH može računati na snažnu EU podršku, ali BiH takođe mora uložiti konkretne napore i preduzeti potrebne korake kako bi napredovala na svom evropskom putu. Dakle, kao što je već navedeno, sama dinamika je u rukama BiH. U tom smislu, podrška evropskim integracijama BiH takođe je podstaknuta Planom rasta EU za Zapadni Balkan. Učešće u Planu rasta je jedinstvena i neposredna mogućnost koja otvara prilike za postepene integracije i ubrzanje socioekonomske konvergencije Zapadnog Balkana, prije svega regionalno, a u konačnici i u jedinstveno evropsko tržište”, navode za naš portal iz Delegacije EU u BiH.
Dodaju da su sredstva osigurana u okviru instrumenta Plana reformi i rasta predviđena kao podrška reformama u važnim oblastima poput digitalizacije, energetike, poslovnog okruženja ili ljudskog kapitala, kao i za očuvanje ulaganja u infrastrukturu putem Investicionog okvira za Zapadni Balkan.
“Nažalost, sa izostankom usaglašene Reformske agende, EU je do danas najavila smanjenje finansijske podrške BiH za 10 odsto. U tom smislu, smatra se važnim da se u BiH konačno postigne suglasnost oko konačne verzije Reformske agende koju treba uputiti u Brisel. EU očekuje da će zemlja iskoristiti ovu priliku”, zaključili su iz Delegacije.
BiH pred ogledalom budućnosti
Građani su umorni. Proces traje više od dvije decenije, a konkretnih rezultata je malo. Mnogi više ne vjeruju da će se išta promijeniti, a posebno mladi koji sve češće odlaze iz zemlje, razočarani nefunkcionalnim sistemom i neispunjenim obećanjima. Evropski put im sve više liči na mrtvo slovo na papiru, a sve manje na životnu priliku.
Sa druge strane, Evropska unija više ne čeka. Ona poziva – ali ne insistira. BiH ima priliku da bude integrisana u najveće političko i ekonomsko tržište na svijetu. Ali bez stvarne političke volje, funkcionalnih institucija i oslonca u građanima – strategija ostaje samo dokument. U pitanju je više od geopolitike – u pitanju je društvena zrelost i volja za promjenom.
Gerila.info
